DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 28     <-- 28 -->        PDF

sjevernim stranama Papuka u uvalama dopire sve do oko 250 m ndam. visine.
Podaci o omjeru drvnih masa po deblj. razredima iskazani u tabeli br. 3 odnose
se na površinu 2.515 ha na kojoj se nalaze sastojine prebornih obbka.


Tabela br. 3


Debljinski razred Li s tac e Četinjače
bukva ostalo svega
cm postotak drvne mase


I 10 do 20 67 6 73 27
II 21 do 30 69 5 74 26
III 31 do 40 72 5 77 23
IV 41 do 50 76 5 81 19
V 51 do 60 80 5 85 15
VI 61 — 74 3 77 23


Prema podacima tabele br. 3, od posljednjeg do pretposljednjeg debljinskog
(unekoliko dobnog) razreda postotak drvne mase bukve je veći, a zatim
joj je učešće sve manje. Omjer smjese jele od V debljin. razreda je sve veći.
Naprotiv, smjesa hrasta, graba i drugih listača je neprekidno gotovo podjednaka.


Pojava proširivanja jele veoma je značajna za tu goru. Prema vlastitim
opažanjima izvršenima na terenu i prema saopćenjima šumarija i šumskih gospodarstva,
ta se četinjača mnogo rasprostranjuje i u sloju podmlatka i mladika;
ne samo na području prebornih sastojina, nego i u mnogim jednodobnim
sastojinama. Ta se četinjača proširuje ne samo u bukovim sastojinama, nego i
u sastojinama drugih vrsta drveća. Veoma je značajno da jela nadire u mnoge
brezove skupine, tu se vrlo dobro razvija i postepeno konkurira toj listači. Jela
je, dakle, na Papuku vrlo agresivna i snažan okupant te već nekoliko desetljeća
povećava svoj omjer smjese.


KOZARA


Da bi se dobio potpuniji uvid u tok izmjene jele i bukve na panonskom
rubu, nastojali smo istražiti razvitak omjera smjese na susjednoj bosanskoj
Kozari, koju smo već prije odredili za sjemensku bazu jele u svrhu unošenja
te četinjače u bukove sastojine susjedne naše Zrinjske gore.


Glavni greben Kozare proteže se u smjeru sjeverozapad—jugoistok. Najviši
joj je vrh 978 m. Reljef je, kao u gotovo svih gora hrvatskog međurječja,
mnogo ispresijecan isponima i udolicama. Jela u zajednici s bukvom dopire na
sjevernoj strani, prema Eićevim podacima, sve do 210 m n. v., a na južnoj strani
donja joj je granica areala 380 m n. v. Osnovni petrografski substrat u arealu
jele čine pješčenjaci Krede i Jure, mjestimice glinenasti i laporasti škriljev


ci. Staništa jele su prosječno hladna i vlažna, na sjevernoj strani plodnija nego
na južnoj. Godišnja količina oborina iznosi, kao i na gorama hrvatskog međurječja,
preko 1000 mm.