DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 28 <-- 28 --> PDF |
sjevernim stranama Papuka u uvalama dopire sve do oko 250 m ndam. visine. Podaci o omjeru drvnih masa po deblj. razredima iskazani u tabeli br. 3 odnose se na površinu 2.515 ha na kojoj se nalaze sastojine prebornih obbka. Tabela br. 3 Debljinski razred Li s tac e Četinjače bukva ostalo svega cm postotak drvne mase I 10 do 20 67 6 73 27 II 21 do 30 69 5 74 26 III 31 do 40 72 5 77 23 IV 41 do 50 76 5 81 19 V 51 do 60 80 5 85 15 VI 61 — 74 3 77 23 Prema podacima tabele br. 3, od posljednjeg do pretposljednjeg debljinskog (unekoliko dobnog) razreda postotak drvne mase bukve je veći, a zatim joj je učešće sve manje. Omjer smjese jele od V debljin. razreda je sve veći. Naprotiv, smjesa hrasta, graba i drugih listača je neprekidno gotovo podjednaka. Pojava proširivanja jele veoma je značajna za tu goru. Prema vlastitim opažanjima izvršenima na terenu i prema saopćenjima šumarija i šumskih gospodarstva, ta se četinjača mnogo rasprostranjuje i u sloju podmlatka i mladika; ne samo na području prebornih sastojina, nego i u mnogim jednodobnim sastojinama. Ta se četinjača proširuje ne samo u bukovim sastojinama, nego i u sastojinama drugih vrsta drveća. Veoma je značajno da jela nadire u mnoge brezove skupine, tu se vrlo dobro razvija i postepeno konkurira toj listači. Jela je, dakle, na Papuku vrlo agresivna i snažan okupant te već nekoliko desetljeća povećava svoj omjer smjese. KOZARA Da bi se dobio potpuniji uvid u tok izmjene jele i bukve na panonskom rubu, nastojali smo istražiti razvitak omjera smjese na susjednoj bosanskoj Kozari, koju smo već prije odredili za sjemensku bazu jele u svrhu unošenja te četinjače u bukove sastojine susjedne naše Zrinjske gore. Glavni greben Kozare proteže se u smjeru sjeverozapad—jugoistok. Najviši joj je vrh 978 m. Reljef je, kao u gotovo svih gora hrvatskog međurječja, mnogo ispresijecan isponima i udolicama. Jela u zajednici s bukvom dopire na sjevernoj strani, prema Eićevim podacima, sve do 210 m n. v., a na južnoj strani donja joj je granica areala 380 m n. v. Osnovni petrografski substrat u arealu jele čine pješčenjaci Krede i Jure, mjestimice glinenasti i laporasti škriljev ci. Staništa jele su prosječno hladna i vlažna, na sjevernoj strani plodnija nego na južnoj. Godišnja količina oborina iznosi, kao i na gorama hrvatskog međurječja, preko 1000 mm. |