DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 61 <-- 61 --> PDF |
STANJE ŠUMARSTVA I DRVARSKE INDUSTRIJE GORSKOG KOTARA U PRIVREDNOJ REFORMI Ing TOMICA VUKOVIČ Šume Gorskog kotara obuhvataju područje planinskih masiva Kapele i Risnjaka, a uglavnom poklapaju se s teritorijem općina Delnice, Čabar i Rijeka. Na ovom području nalazi se cea 100.000 ha visokih prebornih šuma koje čine jezgro šumsko-privrednog područja »Viševica«. Ukupni šumski fond ovih visokih prebornih šuma procijenjen je na cea 24 miliona m3 od čega četinjara oko 14 miliona m:!, a lišćara 10 miliona m3 Sječivi godišnji etat u razdoblju od 1966—1970. predviđen je u granicama prirasta i kreće se oko 430.000 m3, od čega četinjara 230.000 m:i i lišćara 200.000 m3. Ovim šumama Gorskog kotara gospodari i upravlja Šumsko gospodarstvo Delnice putem svojih Šumarija koje imaju, svoja sjedišta u Ravnoj Gori, Skradu, Delnicama, Mrkoplju, Fužinama. Crnom Lugu, Gerovu, Tršću, Prezidu, Klani i Rijeci, koje su međusobno povezane prilično dobrim javnim i šumskim saobraćajnieama i putovima. Šumsko gospodarstvo Delnice putem ovih šumarka vrši mnoge šumskouzgojne radove kao i veća investicijska ulaganja u izgradnju šumskih komunikacija, transportnih sredstava i opreme. Šumsko gospodarstvo predvidjelo je za 1967. godinu preko 11 miliona novih dinara za slijedeća investicijska ulaganja: za očetinjavanje šuma iznos od 140.400 n. d za zaštitu šuma 202.000 n. d za uređivanje šuma 848.500 n. d za njegu šuma 48.000 n. d za kompenzacionu sadnju 964.800 n. d za popunjavanje 57.600 n. đ za pošumljavanje 45.000 n. d za plantažiranje 77.400 n. d za rasadničku proizvodnju 361.000 n. d za rekonstrukciju rasadnika 132.200 n. d za otkup zemljišta 200.000 n. d za financiranje raznih tema i studija 210.000 n. d za nabavku opreme 2,150.000 n.d za izgradnju komunikacija 5,600.000 n.d 11,036.900 n.d Ova predviđena investiciona ulaganja su znatno veća od onih koja su izvršena u 1966. godini. Veća ulaganja Šumsko gospodarstvo će izvršiti za nabavku nove suvremene opreme, a naročito za nabavku novih automobil-dizalica i motornih pila, kao i za izgradnju šumskih cesta i vlaka, što će imati vidnog uticaja na povećanje produktivnosti, na smanjenje radne snage i na sniženje troškova proizvodnje u iskorišćavanju šuma. Znatna sredstva predviđena su i za zaštitu šuma ali ni ona neće biti dovoljna, te će se morati utrošiti mnogo veća novčana sredstva da bi se šume Gorskog kotara zaštitile od napada moljca i potkornjaka. 327 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 62 <-- 62 --> PDF |
Naročito ove godine zapažena je mnogo šira i jača navala moljca tako da se za njegovo suzbijanje trebaju upotrebiti radikalna sredstva uz upotrebu aviona i helikoptera. Šumarije u šumama Gorskog kotara proizvedu godišnje oko 140.000 m:i jelovih pilanskih trupaca i oko 40.000 m:! bukovih pilanskih trupaca koji služe kao osnovna sirovina za razvoj drvne industrije na području Gorskog kotara. Ovako jaka sirovinska baza. a i konjuktura u ranijim godinama, dala je podstreka da se na području Gorskog kotara razvije jaka piianska proizvodnja na većem broju pilana, koje nisu baš sretno locirane, a niti im je kapacitet i oprema na onom nivou kakovom bi morali biti da bi se s uspjehom uklopili u međunarodnu podjelu rada. U Gorskom kotaru za sada postoji pet drvno industrijskih poduzeća, koji prerađuju pilansku oblovinu s tog područja. 1. Drvno industrijsko poduzeće Delnice koje prerađuje na svojim pilanama u Lučicama, Mrkoplju, Lokvama i Vratima godišnje cea 87.000 m3 jelovih pilanskih trupaca i 14.000 m:! bukovih pilanskih trupaca. 2. Drvno industrijski kombinat Ravna Gora koji na svojoj rekonstruiranoj pilani u Ravnoj Gori prerađuje cea 20.000 m:i jelovih pilanskih trupaca, kao i 9.000 m3 bukovih pilanskih trupaca. 3. Drvno industrijsko poduzeće Čabar prerađuje na svojim pilanama u Gerovu i Prezidu godišnje cea 20.000 m3 jelovih i 10.000 m:i bukovih pilanskih trupaca. 4. Drvno industrijsko poduzeće »Jela« Delnice prerađuje na svojoj pilani u Delnicama godišnje 5—6.000 m3 jelovih pilanskih trupaca. 5. Drvno industrijsko poduzeće »Rade Šupić« na svojoj pilani u Klani preradi godišnje cea 8.000 m3 jelovih i 8.000 m3 bukovih pilanskih trupaca, dok u svojoj tvornici šperploča u Rijeci preradi cea 4.000 m3 bukovih šel trupaca koliko godišnje napada na području Gorskog kotara. Skoro sve ove pilane su većeg kapaciteta te zbog toga režu svega u jednoj, a najviše u dvije smjene uslijed pomanjkanja oblovine, što ima za posljedicu poskupljenje proizvodnje. Dodamo li ovome da veći dio pilana reže oblovinu sa starim i dotrajalim pogonskim strojevima i gaterima, da unutrašnji tran sport i transport na stovarištima trupaca i stovarištima rezane građe nije prostudiran i mehaniziran, onda imamo za posljedicu da trošimo mnogo više radnih sati po 1 m3 rezane građe, nego što je evropski prosjek. Ovo ima za posljedicu da je produktivnost veoma niska, što osjetno poskupljuje troškove proizvodnje. Prekapacitirane pilane, slaba opremljenost, niska produktivnost, a i nepovoljna lokacija nekih pilana, poskupljuje troškove proizvodnje, što utiče da drvna industrija još za sada ne može da plaća pilansku oblovinu po eko nomskim cijenama. Zbog toga dolazi između šumarstva i drvne industrije do sporova po pitanju cijena i kvaliteta pilanske oblovine, jer šumarstvo teži da za svoje proizvode postigne ekonomske cijene, a drvna industrija teži da dobije osnovnu sirovinu po nižim cijenama da bi se mogla uklopiti u instrumente privredne reforme, odnosno u međunarodnu podjelu rada. U razdoblju od 1955—1965. pošto je plasman finalnih proizvoda bio prilično povoljan, to su se u Gorskom kotaru pored postojećih pilanskih kapaciteta izgrađivali i dograđivali finalni pogoni manjih kapaciteta. Njihova proizvodnja u prvo vrijeme bila je namijenjena izvozu na zapadno tržište, dok je manji dio plasiran na domaćem. 328 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 63 <-- 63 --> PDF |
Ovi pogoni izgrađivani su bez neke veće i ozbiljne dokumentacije po pitanju lokacije, kapaciteta, procesa proizvodnje, asortimana i plasmana gotovih proizvoda, jer je bila konjuktura, a i tadanji instrumenti pogodovali su odnosno favorizirali su finalnu proizvodnju. Nastupanjem privredne reforme i njenih novih instrumenata, situacija se osjetno izmijenila, ukinuti su primovi, vrijednost dolara povećana, što je osjetno uticalo na poskupljenje sirovine i repromaterijala, a cijene gotovih proizvoda su ostale pod kontrolom cijena uz minimalnu povišicu od 5—6%. Sve ovo imalo je za posljedicu da se danas ti pogoni sa svojom proizvodnjom veoma teško uklapaju u cijene na vanjskom tržištu. Prema završnim računima za 1966. finalni pogoni drvno industrijskih poduzeća ostvarili su osjetne gubitke tako da su neke privredne organizacije doveli u gubitak Radi ilustracije navest ćemo podatke o gubicima pojedinih polufinalnih i finalnih pogona po drvno industrijskim poduzećima. Kod DIP-a Delnice ostvario je gubitak pogon iverica u iznosu od 1,347.000 n. d Kod DIK-a Ravna Gora gubitak je ostvarila novo opremljena tvornica namještaja u iznosu od 3,016.000 n. d. Kod DIP-a Čabar gubitak su ostvarili finalni pogoni komadnog namještaja u Čabru i Tršću u iznosu od 1,631.000 n. d Kod DIP-a »Rade Šupić« Rijeka ostvarili su gubitke slijedeći pogoni: pogon skija — gubitak od 2,670.000 n. d pogon šperploča 932.000 n. d pogon radio-kutija 845.000 n. d tokarija, galanterija i ostalo 3,088.000 n. d Ovako veliki gubici polufinalnih i finalnih pogona DIP-a »Rade Šupić« doveli su ovo poduzeće u veoma tešku situaciju, tako da je početkom 1967. ovo poduzeća došlo pod prinudnu upravu, a postoji mogućnost da do konca godine dođe i u likvidaciju, ukoliko Skupština općine Rijeka ;z svojih fondova za zajedničke rezerve ne pokrije dio gubitka ovog velikog poduzeća. U 1966 godini Šumsko gospodarstvo Delnice upošljavalo je prosječno 2.004 radnika i ostvarilo je ukupan prihod u iznosu od 63 miliona novih dinara ili 31.462 nova dinara po jednom zaposlenom radniku, što je za 6,4% više od ostvarenja u 1965 godini. Drvna industrija na području Gorskog kotara u 1966 godini prosječno je zapošljavala 4.185 radnika i ostvarila je ukupan prihod od 121,676.000 novih dinara ili 29.075 novih dinara po jednom zaposlenom radniku, što je za cea 18% više od ostvarenja u 1965. godini. Djelovanjem novih instrumenata privredne reforme obaveze prema zajednici su izmijenjene. Ta izmjena je pogodovala šumarstvu tako, da je šumarstvo u 1965 godini dalo zajednici 8% ostvarenog netto produkta, a nakon novih instrumenata svega 6% od ostvarenog netto produkta. Međutim, kod drvno industrijskih poduzeća je obratan slučaj. Do donošenja novih instrumenata privredne reforme davanja zajednici iznosila su 12%, a nakon donošenja novih instrumenata ova davanja popela su se na 16% od ostvarenog netto produkta. Ako ovome dodamo prilično veliko poskupljenje sirovina, a naročito repromaterijala i usluga, onda nam je mnogo jasnija slika ostvarenja dohotka pojedinih drvno industrijskih poduzeća pa i samog šumarstva. Šumsko gospodarstvo ostvarilo je dohodak u 1966 godini u iznosu od 32,495.000 novih dinara ili po jednom prosječno zaposlenom radniku 16.210 329 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 64 <-- 64 --> PDF |
novih dinara, dok su drvno industrijska poduzeća u istom razdoblju ostvarila dohodak u iznosu od 36,563.000 novih dinara ili po jednom prosječno zaposlenom radniku svega 8.758 novih dinara. Uslijed ovako ostvarenih dohodaka kako u šumarstvu, tako i u drvno industrijskim poduzećima, prosječni netto osobni dohoci radnika kretali su se: U Šumskom gospodarstvu Delnice prosječni mjesečni netto osobni dohoci po 1 zaposlenom radniku u 1965 godini ostvaren je sa 602 n. d, dok je u 1966 godini ostvaren u iznosu od 836 n. d ili za 32% veći od onog u 1965 godini. U Drvno industrijskom poduzeću Delnice prosječni mjesečni netto osobni dohodak po 1 zaposlenom radniku u 1965. iznosio je 521 n. d, dok je u 1966. ostvaren u iznosu od 709 n. d ili sa 36% povišenja u odnosu na 1965. U Drvno industrijskom kombinatu Ravna Gora prosječni mjesečni nettn osobni dohodak po 1 zaposlenom radniku u 1965. iznosio je 431 n. d, dok je u 1966. ostvaren sa svega 472 n. d ili za 10% veći od ostvarenja u 1965. U Drvno industrijskom poduzeću Čabar ostvaren je u 1965. prosječni mjesečni netto oscbni dohodak po 1 zaposlenom radniku u iznosu od 480 n. d, dok je u 1966. ostvaren sa 678 n. d ili sa povišenjem od 41%. U Drvno industrijskom poduzeću »Jela« Delnice mjesečni netto osobni dohodak po 1 radniku iznosio je u 1965. 490 n. d, dok je u 1966. porastao na 518 n. d ili za sevga 6% u odnosu na 1965. U Drvno industrijskom poduzeću »Rade Šupić« Rijeka isplaćen je prosječni mjesečni netto osobni dohodak po 1 zaposlenom radniku u 19G5. svega u iznosu od 386 n. d, dok je u 1966. taj iznos porastao na svega 476,60 n. d. Iz ovih podataka jasno se vidi da drvna industrija po prosječnim mjesečnim netto osobnim dohocima po 1 zaposlenom radniku u 1966 stoji na najnižoj stepenici platne ljestvice privrede Jugoslavije. Ako pak usporedimo ekonomičnost rada između Šumskog gospodarstva i pojedinih drvno industrijskih poduzeća, onda vidimo da je na 1 n. d ukupnog prihod utrošilo Šumsko gospodarstvo Delnice u 1965. 0,38 n. d, a u 1966. 0,31 n. d. Drvno industrijsko poduzeće Delnice za 1 n. d ukupnog prihoda utrošilo je u 1965. 0,50 n. d, a u 1966. 0,57 n. d. DIK Ravna Gora utrošio je u 1965. 0,55 n. d, a u 1966. 0,61 n. d. DIP Čabar utrošio je u 1965. 0,57 a u 1966. 0,61 n. d. DIP »Jela« Delnice utrošio je u 1965. 0,55 a u 1966. 0,62 n. d, dok je DIP »Rade Šupić« u 1965. utrošio 0,64 a u 1966. je trošio 0,75 n. d. Iz ovih podataka jasno se vidi da je kod Šumskog gospodarstva uslijed novih instrumenata ekonomičnost rada nešto porasla, dok kod drvno indu strijskih poduzeća ta ekonomičnost pada po prosječnom indeksu od 113. Situacija u šumarstvu i drvnoj industriji, prema podacima sa kojima raspolažemo za I kvartal 1967. nije ništa povoljnija osim kod DIK-a Ravna Gora, ostala drvno industrijska poduzeća ostvaruju i nadalje gubitke u finalnoj proizvodnji a naročito u onoj, odnosno u onim artiklima, koji su namijenjeni izvozu na zapadno tržište. Pored gubitaka koje ostvaruju poduzeća prilikom realizacije svojih artikala osjeća se tendencija porasta zaliha gotovih proizvoda, što će također negativno utjecati na konačni uspjeh poduzeća u 1967 godini. Također se osjeća sve manja zainteresiranost šumskih gospodarstva i drvno industrijskih poduzeća za izvoz, uslijed niskih izvoznih cijena, tako da je u protekla četiri mjeseca 1967. drvna industrija izvršila svega 21,4% od planiranog izvoza za 1967., dok je Šumsko gospodarstvo Delnice izvršilo svega 25,9% od zacrtanog plana izvoza za 1967. godinu. 330 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 65 <-- 65 --> PDF |
Da bi se stanje u drvnoj industriji, a također i u šumarstvu, popravilo, potrebno bi bilo pristupiti temeljitijoj i studioznijoj kooperaciji i intenzifikaciji proizvodnje u drvnoj industriji i šumarstvu, uspostaviti što tješnju međusobnu poslovno-tehničku suradnju ne dirajući pri tom u ekonomsku samostalnost, a niti u akumulaciju svakog pojedinog poduzeća. Ova kooperacija i poslovno-tehnička suradnja mogla bi se odvijati u više pravaca, kao što su npr. zajednička komercijalna politika, nabava osnovnih sirovina i repromaterijala, zajednički nastup pri prodaji kako za tuzemstvo tako isto i za izvoz. Zajedničko istraživanje tržišta i zajednički nastup na sajmovima i štampanje kataloga. Osnivanje zajedničkog centra za oblikovanje. Zajednička financijska politika kako šumarstva tako i drvne industrije kojom bi se u velikoj mjeri ublažilo pomanjkanje obrtnih sredstava. Veća povezanost i prisnija saradnja s trgovačkom mrežom radi što lakše nabavke repromaterijala, da bi se mogle smanjiti zalihe repromaterijala po pojedinim pogonima i poduzećima. Dogovor u vezi prekvalifikacije doškolovanja i perspektivnog uzdizanja stručnih kadrova. Sve ove i slične mjere radi sređenja stanja u poduzećima, treba da poteknu iz samih privrednih organizacija i njihovih radnih kolektiva, a ne sugestijama i pritiskom sa strane, jer samo one mjere koje radni kolektivi sami uoče i donesu, garancija su da će se stanje u drvno industrijskim poduzećima i šumskim gospodarstvima srediti i krenuti na bolje, jer samo zdrave, snažne, sređene i rentabilne privredne organizacije mogu se s uspjehom boriti na domaćem i međunarodnom tržištu za svoje mjesto i za plasman svojih proizvoda, što i jeste intencija privredne reforme. |