DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 66     <-- 66 -->        PDF

^K&ntizeS


STANJE, PROBLEMI I IZGLEDI EVltOPSKOG ŠUMARSTVA


U vremenu od 15. do 19. maja 1967. godine
održano je u Rimu trinaesto zasjedanje
Evropske komisije za šumarstvo
FAO.


Zasjedanju su prisustvovali delegati slijedeće
22 zemlje: Austrija (prof. O. Eckmtillner,
predsjednik Komisije, i K. Haas),
Belgija (L. Brichet i M. Colleaux), Cipar


(G. M. Seraphim), Danska (H. Frolund),
Finska (V. Holopainen, M. Kantola i A.
Aro), Francuska (L. Velay, P. Lorreau i
Ph. Pruvost), Grčka (P. Margaropulos),
Irska (T. Me Evoy i H. S. Gray), Italija
(V. Pizzigallo, R. Morandini, V. Benvenuti,
L. Lobina, E. Allegri, C. Volpini i drugi),
Izrael (M. Kolar), Jugoslavija (A. Radovčić),
Nizozemska (A. Stoffels), Norveška
(A. Langsaeter i H. K. Seip), Poljska (prof.
K. Zaremba-Czerejsky), Portugal (J. Alves),
Rumunija (T. Tomulescu, I. Dine» i
II. Nicovescu), SR Njemačka (D. von Hegel),
Spanija (P. Orluno Medina, R. de
Rada i Villaclara), Švedska (F. Ebeling i
R. Hjorth), Švicarska (J. Jungo, C. Lanz i
H. G. Winkelmann), Turska (N. Türköz)
i Velika Britanija (Sir Henry Beresford-
Peirse).
Prisustvovali su i promatrači Bugarske*


* Predviđeno je da Bugarska postane
punopravni član FAO na Četrnaestom zasedanju
konferencije FAO u novembru
1967. godine.
(prof. S. Nedialkov), Ujedinjenih nacija
(E. Baumgarten), IUFRO (A. de Philippis),
ECE (E. Kalkinnen) i EEC (X. Le Chatelier).
Rad zasjedanja pratili su O. V. Wells,
pomoćnik generalnog direktora FAO, P.
Lamartine Yates, regionalni predstavnik
FAO za Evropu, Dr. N. A. Osara i J. C.
Westoby, direktor odnosno pomoćnik direktora
Odjeljenja za šume i šumske proizvode
FAO, i H. J. Reichardl u svojstvu
sekretara zasjedanja.


I


Dnevnim redom zasjedanja, pored dosadašnje
aktivnosti Komisije i njenih organa,
bili su obuhvaćeni najvažniji problemi
sadašnjeg razvoja šumarstva, kao:


— Opće stanje šumarstva u periodu između
posljednjeg i ovog zasjedanja Komisije
(1963—1966. godine);
— Ekonomske perspektive šumskih gazdinstava;
— Organizaciono-kadrovski problemi u
ostvarivanju nacionalnih šumarskih politika;
— Učešće šumarstva u Svjetskom indikativnom
planu;
— Program rada Odjeljenja za šume i
šumske proizvode FAO i naredni zadaci
Evropske komisije za šumarstvo, i drugi.
Pored toga, u okviru zasjedanja održažan
je i zajednički razgovor Evropske komisije
za šumarstvo i Evropske komisije
za poljoprivredu (koje uvijek zasjedaju u
isto vrijeme) o pitanjima od zajedničkog
interesa za poljoprivredu i šumarstvo.


Pretresajući dosadašnju aktivnost svojih
organa, Komisija je odobrila njihov
rad. Radi se o slijedećim organima:


— Potkomisija za koordinaciju šumarskih
pitanja Sredozemlja sa njenim organima
»: Komitet za koordinaciju šumarskih
istraživanja u Sredozemlju, Radna
grupa za eukalipt i Radna grupa za pluto;
— Mješovita radna grupa FAO/ECE za
statistiku šuma i šumskih proizvoda;
— Mješoviti komitet FAO/OIT/ECE za
tehniku rada u šumi i za obrazovanje
šumskih radnika, i njegove studijske grupe;
— Radna grupa za uređivanje bujica i
slivova i za borbu protiv usova.
Odlučeno je da se Radna grupa za kesten
raspusti, s tim da zainteresirane zemlje
za iskorišćavanje i uzgoj kestena same
organiziraju međusobnu razmjenu informacija.


Isto tako, odlučeno je ,ako se s tim saglase
Afrička komisija za šumarstvo i Komisija
za šumarstvo Bliskog Istoka, da se
raspusti Mješovita radna grupa ECE/CFA/
CFPO za tehniku širenja i obnove šuma,
pri čemu je zatraženo od FAO da, saglasno
mišljenju Šestog svjetskog šumarskog
kongresa, sazove, po mogućnosti, ad hocsastanke
u cilju proučavanja problema




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 67     <-- 67 -->        PDF

pošumljavanja na raznim tipovima teških
terena.


II


Razvoj evropskog šumarstva u periodu
1963—1966. godine, njegova sadašnja situacija
i perspektive razmotreni se na osnovu
nacionalnih izvještaja zemalj,a-Clanica
i informacije sekretarijata Komisije.
Iako je, zbog niza specifičnosti u svakoj
pojedinoj evropskoj zemlji, teško dati takvu
ocjenu stanja evropskog šumarstva
koja bi imala opću vrijednost za sve ove
zemlje, Komisija je ipak došla do zaključka
da su se faktori odgovorni za šumarsku
politiku našli, više ili manje u svim
zemljama Evrope, pred dva osnovna zadatka:


— savladati rastuće teškoće koje stoje
na putu ekonomičnijem gospodarenju šumama,
i
— dati šumarstvu mjesto koje mu pripada
u poletnom razvoju korišćenja šuma
u neproizvodne, u prvom redu rekreacione,
svrhe.


Korijeni sadašnjih ekonomskih teškoća
koje proživljava šumarstvo leže, po općoj
ocjeni, u sve većim troškovima proizvodnje
uz neznatan porast cijena šumskih
proizvoda. U troškovima proizvodnje, lična
primanja rastu brže od ušteda koje se
postižu mehanizacijom na sadašnjem stupnju
i najčešće predstavljaju i do dvije
itrećine ukupnih tnoškiova proizvodnje.
Zbog opadanja rentabilnosti, mnoga šumska
gospodarstva, naročito privatna, sve
se teže odlučuju ha ulaganja u šume i na
intenziviranje šumskouzgojnih djelatnosti.
Izlaz se najčešće traži u povećanom
obimu proizvodnje koja je u protekle četiri
godine rasla po prosječnoj stopi od
1.4!% godišnje. Međutim, zbog sve većeg
deficita u vanjskoj trgovini na sektoru
drveta i zbog visoke cijene koštanja, ograničeno
je puno korišćenje bioloških
mogućnosti šuma.


Kako je, s druge strane, stabilnost cijena
kao najsigurnija brana protiv inflacionih
tendencija veoma poželjna, jedini
mogući izlaz treba tražiti u sniženju troškova
proizvodnje putem kompleksne mehanizacije
svih faza rada u šumi i u
transportu, pri čemu opet treba računati
na još veći porast ličnih primanja radnika,
ne samo zato što je to opća tendencija,
nego i zbog toga što i sama mehanizacija
iziskuje sve kvalificiraniju i, prema
tome, sve bolje nagrađenu radnu snagu.
Pored toga, šumarstvo se mora odlučno
orijentirati na udruživanje m,alih
proizvođača i na primjenu đubriva, drenaže
i selekcije šumskog reprodukcionog
materijala u cilju brže i kvalitetnije proizvodnje
industrijsko-tehničkog drveta.


Komisija je, dakle, konstatirala nezadrživ
porast iskorišćavanja šuma za odmor,
oporavak i razonodu ljudi, koji je izrastao
u kvalitetno novu pojavu. Porast životnog
standarda, brz ritam motorizacije, sve dulji
godišnji odmori, opća tendencija ka
koncentraciji gradskih naselja, sve veća
psihička naprezanja i zamor koje nameću
savremeni uslovi života i rada u gradovima,
— svi ti i drugi elementi snažno
podstiču sve veći interes za traženje predaha
u slobodnoj prirodi. Turizam je, osim
toga, u mnogim evropskim zemljama


— naročito u Austriji, Grčkoj, Italiji, Jugoslaviji
i Španiji — postao vrlo značajan
i rentabilan izvor deviza, a među turističkim
uslugama koje se najviše traže, šumama
za rekreaciju pripada prvorazredna
uloga.
Premda je ovo masovno korišćenje šuma
za provođenje slobodnog vremena praćeno
određenim nepoželjnim posljedicama
(povećana opasnost od šumskih požara i
si), ono, s druge strane, stvara jednu
sasvim novu klimu opće zainteresiranosti
stanovništva za šume, a time i većeg
razumijevanja javnosti za šumarstvo.


Stoga nije bez osnova što je Komisija
posvetila iznimno veliku pažnju razmatranju
situacije stvorene poletnim razvojem
rekreacije u šumi i potreba da se šumarstvo
prilagodi ovakvoj situaciji. Komisija
je došla do zaključka da će trebati bez
oklijevanja poduzeti vrlo ozbiljne studije
u cilju iznalaženja rješenja za niz pitanja
koja se u nastaloj situaciji nameću, kao
što su:


— Kako najuspješnije uskladiti proizvodnju
sa ostalim, općedruštvenim, funkcijama
šume?
— U kojoj mjeri korišćenje šuma za
neproizvodne namjene pogađa rentabilnost
njihovih proizvodnih funkcija?
— Kako predviđati potražnju ovog oblika
korišćenja šuma?
— Kakva su ulaganja potrebna za zadovoljavanje
sve većih potreba za odmorom
i rekreacijom u šumi?
— Kako prilagoditi šumarsku nastavu
rekreocionoj ulozi šume?
Da bi se mogle poduzeti odgovarajuće
mjere kojima bi se šumarstvu omogućilo
da odigra ulogu koja mu je u procvatu
turizma, gore nabrojena i druga pitanja
trebaće izučiti ne samo na nivou svake
zemlje nego i na međunarodnom planu. U
cilju procjene troškova koji za vlasnike
šuma nastaju zbog turističke eksploatacije
šuma, trebalo bi izračunati ne samo
direktne troškove koje oni snose, nego i
gubitke u proizvodnji koji zbog toga nastaju.


333




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 68     <-- 68 -->        PDF

U kontekstu opće ocjene položaja evropskog
šumarstva, Komisija je stekla
uvjerenje da se ne vrši dovoljno jak uticaj
na formiranje javnog mišljenja o važnosti
šumarstva kao sektora privrede i
nedovoljno ističe sva oštrina problema koje
na ovom sektoru treba rješavati zbog
općeg tehničkog napretka i novih, naraslih,
zahtjeva koji opterećuju šume, pa je
preporučila nacionalnim organima odgovornim
za šumarstvo da osnuju i svake
godine objavljuju »zelene izvještaje« o
šumarstvu. Ovi »zeleni izvještaji« sadržavali
bi opise reprezentativnih šuma svih
sektora svojine i glavnih tipova sastojina
i debljinskih razreda i, u ekonomskim izrazima,
preglede sadašnjeg stanja, kretanja,
perspektiva i problema šumarstva, a
na osnovu statističkih podataka i sa ciljem
da se zakonodavnim tijelima olakša
donošenje najefikasnijih mjera za obezbjeđenje
željenog razvoja šumarstva.


Na traženje Radne grupe FAO´ECE za
statistiku šuma i šumskih proizvoda da se
dadu uputstva o tome koje bi podatke u
vezi sa eksploatacionim potencijalom evropske
zemlje trebale dostavljati za
Svjetski inventar šuma, Komisija je preporučila
da se ovi podaci, koje će prikupiti
sekretarijat Komisije, unesu u revidiranu
verziju studije »Potrošnja, proizvodnja
i promet drveta u Evropi, razvoj
i perspektive 1950—1975«, koja treba da
se izradi. Zbog velikog broja različitih
definicija pojma »etat« prevladalo je mišljenje
da se taj izraz zamijeni izrazom
»predviđanja sječa«. U cilju pribavljanja
dopunskih podataka kojima bi se objasnili
odnosi između dosadšnjih procjena i
mogućih promjena u zalihama dubećeg
drveta, preporučeno je da se odgovarajući
upitnici pridruže upitnicima za »Svjetski
inventar šuma« (čijoj izradi treba da se
pristupi u 1968. godini) i da Radna grupa
za statistiku šuma i šumskih proizvoda
uzme u razmatranje ovo pitanje na svom
sastanku krajem 1967. godine.


Zanimljivo je, u okviru ovih razmatranja,
zabilježiti obavještenja koja je na
ovom zasjedanju dao predstavnik Evropske
ekonomske zajednice o njenoj aktivnosti
u oblasti šumarstva. Prema njegovim
riječima. Zajednica je izradila uputstvo
o genetičkim kvalitetima sastojina i
šumskih sadnica koje treba da stupi na
snagu 1. jula 1967. godine za 4 šumske
vrste. U pripremi je nacrt uputstava o
normama kvaliteta sjemena i šumskih
sadnica. Odobrene su subvencije za učešće
(u visini od 25´Vo od troškova) za pošumljavanje
marginalnih i nekultiviranih
zemljišta, za konverzije ili melioracije
koje čine sastavni dio kombiniranog šum


sko-poljoprivrednog korišćenja zemljištaza zaštitna pošumljavanja na poljoprivrednim
terenima. Predviđa se izrada projekata
u vezi sa koordinacijom naučnih
istraživanja i propagande u šumarstvu.
Uskoro treba da stupi na snagu jedno uputstvo
kojim bi se obezbijedilo nesmetano
premještanje šumara i šumskih radnika
unutar Zajednice. Savjetu zajednice
podnesen je nacrt uputstva kojim se ukidaju
unutarnje granice i uspostavlja jedinstveni
fitosanitetski režim za uvoz
šumskih proizvoda. Savjet zajednice proučava
spisak olakšica koje države pružaju
šumarstvu da bi bio siguran da ove olakšice
nemaju reperkusija na slobodnu
konkurenciju. Savjet je u 1967. godini donio
program srednjeročne politike koji bi
u narednom periodu trebao da povuče za
sobom određeno šumarsko programiranje
unutar Zajednice, itd.


III


Težište rada ovog zasjedanja nalazilo se
u kompleksu pitanja koja su u dnevnom
redu formulirana pod zajedničkim naslovom
»Problemi i tendencije u oblasti usklađivanja
šumarskih djelatnosti u Evropi
« i u čijem sklopu je naročita pažnja
posvećena razmatranju ekonomskih perspektiva
šumskih gazdinstava i organizaciono-
kadrovskih uvjeta razvitka šumarstva.
Nijedna delegacija nije propustila
da istupi sa svojim gledanjima na ova
pitanja. Iz vrlo široke skale različitih ocjena
situacije, inspiriranih većom ili manjom
dozom skeptičnosti ili optimizma,
konzervativnih opterećenja ili savremenih
sagledavanja pravaca razvoja, bilo je ipak
moguće izvući određenu opću ocjenu problematike
i odrediti puteve za osnovna
rješenja u specifičnim uslovima svake pojedine
zemlje.


Solidnu osnovicu za diskusiju o ekonomskim
perspektivama gospodarenja šumama
predstavljao je izvještaj Radne
grupe za gazdovanje šumama koji je Komisiji
podnio njen predsjednik Ph. Pruvost
(Francuska), a u čijem radu je inače
sudjelovao i naš uvaženi naučni radnik
prof. dr. D. Klepac. Polazeći od gazdovanja
šumama kao jednog od načina izražavanja
šumarske politike u njenoj projekciji
na jedinicu gospodarenja, Radna
grupa se i kretala u okvirima šumarske
politike u najopćenitijem smislu i u svojim
zaključcima insistirala na metodama
kojima bi se uvećala razlika između prihoda
i troškova, na problemima u vezi sa
realizacijom društvenih koristi od šuma,
kao 1 na problemima odnosa između nacionalne
politike u šumarstvu i planova




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 69     <-- 69 -->        PDF

gazdovanja u pravom smislu riječi i posebno
u vidu regionalizacije ciljeva gazdovanja.


Po ocjeni Komisije, ideje gospodarenja
šumama su skoro u svim zemljama Evrope
u progresivnom razvoju, što je bez
sumnje olakšano sve intenzivnijom razmjenom
iskustava između zemalja i velikim
napretkom u oblasti korišćenja novih
tehničkih sredstava. S druge strane, međutim,
ove pozitivne tendencije nailaze u
mnogim zemljama na smetnje zbog toga
što, prvo, osnove šumarske politike nisu
još revidirane na način kojim bi se vodilo
računa o perspektivama, novim mogućnostima
i problemima u vezi sa najnovijim
kretanjima proizvodnje, potrošnje i
prometa drveta u Evropi, i , drugo, što
šumarske politike nisu dovoljno definirane
u smislu ciljeva koje treba ostvariti u
sektoru šumarstva.


Formulacija ovih ciljeva povlači za sobom
određeni broj odluka koje treba da
se donesu izvan oblasti šumarstva, jer zadiru
u pitanja kao što su:


— do koje mjere je proizvodnja drveta
sama sebi cilj, ;
— koliko šumarske djelatnosti treba da
služe poljoprivredi i podupiru ekonomiku
poljoprivrednih gospodarstava?;
— kakva je visina troškova društvenog
karaktera koje je zajednica spremna da
snosi u vezi sa zaštitnim i rekreacionim
funkcijama šuma, itd?
Mada je na vladama zemalja da ovakve
odluke donose, organi odgovorni za
šumarstvo su ti koji moraju raspolagati
svim informacijama potrebnim za njihovo
donošenje. Naglašavajući važnost raspolaganja
svim ovim obavještenjima, Komisija
je posebno ocijenila kao veoma korisno
da se pristupi ponovnoj dubljoj procjeni
budućih mogućnosti snabdijevanja
Evrope drvetom. U tom cilju ona je stavila
u zadatak Sekretarijatu:


a) u pogledu proizvodnih aspekata gazdovanja
šumama,


— da pripremi prethodni izvještaj o izgledima
potrošnje drveta u Evropi, uspoređujući
stvarne mogućnosti sadašnje potrošnje
sa onima koje su bile predviđene
u novoj studiji o bilansima drveta u Evropi;
— da od zemalja-članica pokuša pribaviti
revidirane i sređene podatke koji bi
sadržavali procjenu budućih mogućnosti
snabdijevanja drvetom kao i raspoložive
podatke o troškovima proizvodnje na osnovu
kojih bi se ova predviđanja mogla
realistički ocijeniti, i da pripremi analitički
izvještaj koji se zasniva na svim tim
procjenama, i
— da ove izvještaje potom stavi na raspolaganje
vladama-članicama po mogućnosti
prije konca 1968. podine; nakon što
ovi izvještaji budu gotovi, bila bi sazvana
Radna grupa za gospodarenje šumama.
b) u pogledu društvenih aspekata gazdovanja
šumama, ako Odjeljenje za šume,
i šumske proizvode FAO raspolaže potrebnim
sredstvima, da organizira studijsko
putovanje ili sastanak u obliku simpozija
radi analize finansijskih i ekonomskih efekata
rastuće potražnje šuma za rekreaciju
u odnosu na gospodarenje šumama i
da prouči tehnička usavršavanja koja bi
trebalo unijeti u metode gospodarenja i
u silvikulturnu praksu da bi se postigao
maksimum globalnih koristi od proizvodnje
i usluga koje se realiziraju u šumi.


IV


Komisaja je takođe s naročitom pažnjom
razmotrila organizaciono-kadrovske
probleme u ostvarivanju nacionalne šumarske
politike. Iako svijesna da u ovim
pitanjima ne postoje zajednički obrasci
primjenjivi na različite ekonomske, društvene
i političke strukture kakve postoje
u Evropi, Komisija je ipak došla do zaključka
da bi institucionalni mehanizam,
kakav je potreban razvoju šumarstva,
morao da u svim zemljama odgovara nekim
osnovnim zahtjevima, kao: da obezbijedi
saradnju između vladinih organa i
orivrednih faktora zainteresiranih za korišćenje
šumskih proizvoda i da olakša
pravilno sagledavanje potreba šumarstva
prilikom donošenja odluka u oblasti privrednog
sistema. Pri tome, pored nacionalnih
šumarskih službi, vrlo značajnu ulogu
u kreiranju šumarske politike i njenom
oživotvorenju mogu da odigraju razna
udruženja proizvođača, savjeti za drvo,
komore i druge stručno-privredne asocijacije
na sektoru proizvodnje i prerade
drveta.


U diskusiji o ovim pitanjima, posebnu
težinu su imali problemi koordiniranog
planiranja razvoja šumarstva i drvne industrije,
zatim problemi iz kompleksa
mjera koje treba poduzimati u cilju oovećanja
rentabiliteta šumskih gospodarstava
i zadovoljavanja sve većih potreba
društva za blagodatima koje mu šume
pružaju.


Uočavajući potrebu efikasnije saradnje
između šumarstva i drvne industrije, jednako
na sektoru planiranja razvoja kao
i na operativnom planu, a sve u cilju optimalnog
korišćenja šumskih resursa, Komisija
je pridala izuzetan značaj međusobnoj
razmjeni obavještenja i iskustava


335




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 70     <-- 70 -->        PDF

na nacionalnom i međunarodnom nivou, u
kojoj bi sudjelovali šumarstvo i industrija
za preradu drveta, a koja može samo
da doprinese izučavanju institucionalnih
uslova za pravilnu koordinaciju u planiranju
razvoja ovih dviju djelatnosti.


Data je sugestija da se organizira i jedan
međunarodni s´kup o ovim pitanjima,
kako bi se omogućilo šumarskim organima
da dođu do boljih saznanja o budućim
potrebama na industrijskom drvetu,
a industrijalcima da sa više razumijevanja
sagledaju mogućnosti i granice
šumske proizvoddnje kao i sve veću važnost
društvenih funkcija šume.


Saradnja između šumarstva i drvoprerađivačke
industrije na operativnom planu
ocijenjena je kao korisna u svakom
pogledu za jednu i za drugu stranu, jer
drvnoj industriji olakšava redovno i dugoročno
snabdijevanje sirovinama uz odgovarajuće
usklađivanje cijena, a šumski
proizvođači su posebno zainteresirani za
efikasniju industriju, sposobnu da učini
rentabilnim investicije u sektoru proizvodnje
drveta. Pored niza tehno-ekonomskih
mjera kojima bi se favorizirala modernizacija
prerađivačkih kapaciteta, sugerirane
su i druge, kao: dugoročni ugovorni
odnosi između komplementarnih
partnera, subvencije za podizanje šumskjo-
industrijskih kombinata, pa čak i
mjere državne kontrole nad prometom
tehničkog drveta kao sredstvo da se onemogući
rad postrojenja sa zastarjelom opremom,
itd.


Raspravljajući probleme iz oblasti
stručnog školstva i obrazovanja uopće,
Komisija je insistirala na odgovornijoj i
preciznije definiranoj kadrovskoj politici
u svakoj zemlji. Zbog relativnog zaostajanja
šumarstva u odnosu na napredak
zabilježen u drugim naučnim i tehnološkim
sektorima posebno je naglašena važnost
utvrđivanja potrebnog broja stručnih
kadrova, kvalifikacija koje se zahtijevaju
od ovih i mogućnosti koje im se pružaju,
kao i suštinskog poboljšanja sadržaja šumarske
nastave, koja treba da se odlučno
prilagodi naučnom i tehničkom napretku.
Šumarski stručnjaci treba, osim toga, da
steknu određena znanja u materiji ekonometrije
i planiranja. U tom pogledu potrebno
je imati u vidu da upotreba elektronskih
računara (ordinatora) u izradi i
revizijama šumskoprivrednih osnova povlači
za sobom radikalne promjene u dosadašnjim
kadrovskim strukturama i treba
očekivati da će se to u velikoj mjeri
odraziti na obim i sastav potrebnih kadrovskih
efektiva u oblasti šumarstva.


Komisija se saglasila da se ova pitanja
brižljivo izuče u tijesnoj saradnji sa Sa


vjetodavnim komitetom FAO za šumarsku
nastavu, pa je u tom cilju sugerirala
da se organizira seminar na kojemu bi se
okupili specijalisti za kadrovska pitanja
i šumarsku nastavu iz svih evropskih zemalja-
članica. Sto se tiče posebno pitanja
potrebnih kadrovskih efektiva, Komisija
je pozvala FAO da nastavi započete studije
o ovom pitanju i predložila da ono
bude predmet jedne od tačaka dnevnog
reda narednog, XIV. zasjedanja Komisije.


V


Na zasjedanju je razmotrena informacija
Sekretarijata Komisije koja se odnosi
no Učešće šumarstva u Svjetskom indikativnom
planu. Kako ovaj plan spada u
red »najdelikatnijih i najvažnijih radova
koje je FAO ikada poduzela« (prema riječima
njenog generalnog direktora), ovdje
se u osnovnim linijama iznosi sadržaj
ove informacije.


Dva osnovna cilja ovog Plana su da,
prvo, olakša reorganizaciju poljoprivredne
proizvodnje u nizu zemalja da bi se
svijet oslobodio gladi, i, drugo, da utvrdi
načine maksimalnog korišćenja poljoprivrednog
potencijala radi favoriziranja
privrednog razvoja nerazvijenih zemalja.
Kako je pak privredni napredak prvorazredni
cilj svih zemalja, planovi povećanja
proizvodnje ostaće uvijek relativno
zanemareni ako ne postanu sastavni dio
planova razvitka u cjelini.


Budući da šume daju vrlo mali doprinos
proizvodnji hrane, Svjetski indikativni
plan je za šumarstvo interesantan prije
svega zbog unapređivanja ekonomskog
razvoja, pa aktivnost Odjeljenja za šume
i šumske proizvode FAO u vezi sa ovim
planom ima za cilj da obezbijedi optimalno
korišćenje šumskih potencijala u razvoju
privrede uopće, a naročito u nedovoljno
razvijenim zemljama.


Zbog svog indikativnog karaktera, ovaj
plan, u primjeni na šumarstvo, ima za
cilj da samo indicira pravce djelovanja
kojima se obezbjeđuje privredni razvitak,
jer, razumije se, FAO ne izrađuje nacionalne
planove. A pošto se politika utvrđuje na
nacionalnom, a ne na regionalnom nivou,
metodološka radna jedinica je zemlja. Za
svaku promatranu zemlju najprije se prikupljaju
svi najtačniji raspoloživi podaci


o proizvodnji, uvozu, izvozu glavnih proizvoda
od drveta (kojih ima 21) za 1961,
1962 i 1963. godinu i za daljni rad uzima
se kao osnovica prosjek podataka za ove
tri godine. Potrošnja svakog od ovih proizvoda
jednaka je zbroju proizvodnje i uvoza
umanjenom za izvoz.


ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 71     <-- 71 -->        PDF

Potrebne sirovine izračunavaju se, polazeći
od obima proizvodnje, pomoću niza
konverzionih koeficijenata koji se utvrđuju
posebno za svaku zemlju i za svaki
proizvod (na primjer: 2 kubna metra oblovine
za 1 kubni metar rezane građe),
a zatim se kalkulira vrijednost ovih sirovina
postavno tvornica.


Prethodna predviđanja potrošnje za
1975. i 1985. godinu utvrđuju se na osnovu
potrošnje po stanovniku u baznom periodu
(prosjek 1961—1963), u funkciji procijenjenog
porasta stanovništva i dohotka
u 1975. i 1985. godini. Oslanjajući se na
ova predviđanja nacionalne potrošnje, ispituje
se proizvodni potencijal. Ako se pokaže
malo vjerovatnim da se ostvari predviđeni
obim proizvodnje, smanjuje se
predviđena potrošnja. Naprotiv, ako su
proizvodne mogućnosti već od ocijenjene
potrošnje, izučava se mogućnost izvoza.
Na kraju, za 1975. i 1985. godinu ocjenjuju
se potrošnja, izvoz, proizvodnja i uvoz
za svaki proizvod od drveta i onda se, kako
je naprijed izloženo, kalkuliraju odgovarajuće
potrebe na sirovinama i njihova
vrijednost.


Zatim se izračunava vrijednost proizvodnje,
uvoza i izvoza za bazni period,
kao i za 1975. i 1985. godinu. Na taj način
dobiva se niz podataka o vrijednosti proizvodnje
i sirovinama koje se koriste u
drvnoj industriji zemlje. Polazeći od tih
osnovnih podataka, računa se ukupna vrijednost
izvoza, uvoza i očekivana brutovrijednost
proizvodnje za čitavu oblast
šumarstva i za oblast drvne industrije,
čime se omogućava sagledavanje mjesta
šumarstva u sklonu nacionalne privrede.


Završna statistička etapa- sastoji se u
računanju potrebne ekspanzije proizvodnje
za svaku granu drvne industrije i
procjeni kapitala koje treba uložiti da bi
se ovi ekspanzija postigla. Polazeći od
procjene potrebnih ulaganja i očekivanog
efekta u bruto-proizvodu, izračunava se
odnos između kapitala i proizvoda, a to
ie bitan pokazatelj za privredno-planske
komisije.


Na taj način dobiva se cjeloviti niz međusobno
saglasnih podataka o proizvodnu,
potrošnji, prometu i investicijama u
oblasti šumarstva i drvne industrije posmatrane
zemlje, na osnovu kojih je moguće
predviđati političke mjere koje treba
poduzeti da se i ostvari program indi-^
ciran u planu.


A upravo taj posao je veoma delikatan
za FAO, a ponekad i obeshrabrujući. FAO,
razumije se, ne može diktirati nekoj zemlii
šta ona treba da radi, ali ona može
reći, na primjer, da će, prema obavještenjima
kojima raspolaže, stanovništvu te


VI


Komisija je zatim pretresla Program
rađa Odjeljenja za šume i šumske proizvode
FAO i izrazila svoje zadovoljstvo sa
općom orijentacijom rada Odjeljenja i sa
do sada postignutim rezultatima, naročito
u radu na projektima razvoja šumarskih
djelatnosti u nerazvijenim zemljama. Komisija
je, isto tako, zauzela stav da je potrebno
da joj se omogući da izrazi svoje
mišljenje o programu rada Odjeljenja
prije nego ovaj bude podnesen Konferenciji
FAO.


Živa diskusija vođena je po tački dnevnog
reda »Naredni zadaci Evropske komisije
za šumarstvo«. Podržan je stav Evropske
komisije za poljoprivredu da se
ukine Regionalna konferencija FAO za
Evropu. Izraženo je nezadovoljstvo zbog
činjenice da u programu rada i u budžetu
FAO za 1968/69. godinu nije predviđeno
nijedno zasjedanje Komisije za šumarstvo
u tom periodu. Međutim, pokazalo se mogućim
da se zajedno sa Komitetom za
drvo Evropske ekonomske komisije, koji
treba da se sastane u jesen 1968. godine,
pretresu dosadašnji rezultati ponovne procjene
trendova drveta.


Iz diskusije o najpovoljnijoj periodičnosti
sastanaka Komisije proizašao je zaključak
da se slijedeće zasjedanje održi
1970. godine i poslije toga redovno jednom
u dvije godine i da se ta predviđanja ulje
od obrade podataka koji su potrebni
svakom organu odgovornom za nacionalno
planiranje u cilju pravilne ocjene potreba
u oblasti šumarstva i drvne industrije.


U diskusiji o ovom poduhvatu FAO, Komisija
je izrazila potrebu saradnje između
FAO i nacionalnih organa odgovornih
za privredno planiranje. Ujedno, Komisija
je zatražila da se nizovi obrazaca koji čine
sastavni dio metodologije Svjetskog
indikativnog plana pošalju svim zemljama-
članicama i da se što prije objavi detaljniji
prikaz same metodologije.


zemlje trebati toliko i toliko papira, rezane
građe, iverastih ploča, itd., da izgleda
vrlo vjerovatno (ili potpuno nemoguće,
itd.) da će ta zemlja proizvesti toliku i
toliku količinu ili dio svojih potreba, da
će zbog toga biti potrebno toliko i toliko
investirati u prirodne šume ili podići toliko
i toliko hektara zasada četinara, što
će toliko i toliko koštati. Nadležni nacionalni
organi moći će onda predviđeti obim
potrebnih ulaganja u drvnu industriju
u periodu do 1975. i u toku slijedećih deset
godina.


Prema tome, pretenzije FAO ne idu da


337