DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 28 <-- 28 --> PDF |
RADNE JEDINICE U ŠUMSKO-PRIVREDNOJ ORGANIZACIJI Prof. đr ing. BRANKO KRALJIĆ UVOD U velikim suvremenim poduzećima očigledna je prednost planiranja i obračuna po ekonomskim jedinicama, tj. radnim jedinicama. Radne jedinice su jedinice privrednog računa koje imaju (u načelu stalni) kolektiv radnika, svoje organe samoupravljanja i svoja sredstva; za njih se vodi poseban privredni račun. Putem vođenja privrednog računa po radnim jedinicama u poduzeću omogućuje se ekonomsko-financijski pregled po strukturi poduzeća, lociranje uspjeha odnosno neuspjeha poslovanja u poduzeću te lociranje osobnih dohodaka pa i dijela fondova prema radu unutar poduzeća. To ima posebno značenje u šumsko-privrednim organizacijama, koje se prostiru po relativno prostranim područjima, na kojima grupe radnika rade udaljene jedna od druge, raspoređene po radilištima — pa im je nemoguće međusobno se ispomagati, kontrolirati, savjetovati, neposredno samoupravljati... Organizacija tzv. obračuna po radnim jedinicama u šumsko-privrednim organizacijama u SR Hrvatskoj mnogo se razlikuje međusobno, ondje gdje je uopće ostvarena. Neke šumsko-privredne organizacije smatraju da se njome mogu u potpunosti zadovoljiti, a neke neprestano nastoje da je usavrše, prilagode specifičnostima stimulativne raspodjele u šumarstvu. Problematika se kreće oko utvrđivanja samih radnih jedinica, raspodjele dohotka na nivou poduzeća ili na nivou tih jedinica te tehnike odvajanja dijela fondova, »amortizacije šuma« i si. od pojedine radne jedinice u korist čitavog poduzeća (odnosno obratno — od čitavog poduzeća u korist pojedine radne jedinice). Pored toga postoji niz pojedinosti koje traže najadekvatnije rješenje. O toj problematici htjeli bi u ovom napisu dati prikaz i odgovarajuća rješenja. Vjerujemo da će ona biti od koristi za unapređenje stimulativnosti raspodjele u šumsko-privrednim organizacijama SR Hrvatske i da će pridonijeti smanjivanju pa i isključenju suvišnih raznolikosti tzv. obračuna po radnim jedinicama u šumsko-privrednim organizacijama SR Hrvatske. UTVRĐIVANJE RADNIH JEDINICA Vrste radnih jedinica Radne jedinice mogu obuhvaćati: — čitavu djelatnost u nekoj organizacijskoj jedinici (potpune ) ili dio djelatnosti, tj. pojedinu fazu djelatnosti (djelomičn e ili fazne) . Nema * Ovaj napis obuhvaća prvi dio rada »Obračun po radnim jedinicama u šumskoprivrednim organizacijama u SR Hrvatskoj« koji je auter obradio na traženje Republičkog sekretarijata za privredu SR Hrvatske. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 29 <-- 29 --> PDF |
sumnje da potpune radne jedinice pokazuju niz prednosti ispred djelomičnih (faznih) radnih jedinica. U šumarstvu dolaze u obzir uglavnom samo potpune radne jedinice. — samo jednu djelatnost (čiste) ili više djelatnosti (mješovite). U osnovni m djelatnostima šumsko-privredne organizacije (djelatnost šumsko- kulturnih radova [proizvodnja drva na panju] i djelatnost iskorišćavanja šuma) mogu se organizirati ili čiste ili mješovite radne jedinice — ovisno i o obliku organizacije šumsko-privredne organizacije — pa ćemo to u ovom napisu detaljnije prodiskutirati. U pomoćni m i sporedni m djelatnostima šumsko- privredne organizacije (transport, održavanje; nabava, prodaja, tehničko- proizvodno rukovođenje, računovodstvo i si.; šumsko sjemenarstvo, šumsko rasadništvo) mogu se također organizirati čiste ili mješovite radne jedinice — ovisno i o njihovoj apsolutnoj i relativnoj veličini i značenju — pa ćemo to u ovom napisu također posebno prodiskutirati. U ostalim , tj. nešumar ski m djelatnostima šumsko-privredne organizacije (poljoprivreda, iskorišćivanje kamena i si.) u tom pogledu problematika je analogna onoj koju smo naveli za pomoćne i sporedne djelatnosti — samo što ovdje redovito nešto više pretežu razlozi u prilog organiziranja čistih radnih jedinica. — određenu teritoriju šumsko-privredne organizacije (teritorijalne ) ili je ne obuhvaćati uopće (a t e r i t o r i j a 1 n e). Prva mogućnost dolazi do izražaja npr. pri djelatnosti šumsko-kulturnih radova, pri djelatnosti iskorišćivanja šuma, odnosno pri šumskom gospodarenju (koje mješovito obuhvaća i djelatnost šumsko-kulturnih radova i djelatnost iskorišćivanja šuma). Prednost teritorijalnih radnih jedinica je da se na njih može prenijeti i vrijednost šume (kao specifičnog sredstva proizvodnje). Stoga taj termin teritorijalnosti nije namijenjen npr. radnoj jedinici transporta, iako i transport može biti u pravilu namijenjen teritoriji čitave šumsko-privredne organizacije ili teritoriji samo npr. jedne šumarije ili npr. jednog revira. Pogotovu on nije namijenjen npr. radnoj jedinici za nabavu, prodaju, šumsko građevinarstvo i si. — grupu radnika (one su uvijek socijalne ) koja se može redovito neposredno samoupravljati (neposredne ) ili koja se može samoupravljati redovito tek posredno, tj. putem njezinih predstavnika (posredne) . Nema sumnje da je redovito neposredno samoupravljanje daleko savršenije i efikasnije, socijalno-ekonomski opravdanije — nego posredno. Odatle možemo odmah zaključiti s toga aspekta o velikoj prednosti neposredne pred posrednom radnom jedinicom. Znanstveno je utvrđeno da radnici preferiraju manje radne kolektive do 25 odnosno 50 radnika. Nije na odmet to imati pred očima pri odvajanju radnih jedinica. Jedan radnik npr. s kamionom ili s motornom pilom, pa ni 2 ili nekolicina radnika, ne čine u pravom smislu riječi radni kolektiv prikladan za neposredno samoupravljanje; stoga takve jedinice, za koje inače može biti prikladno posebno planirati i obračunavati, možemo nazivati »obračunskim mjestima«. Radnici koji npr. sezonski rade na iskorišćivanju šuma ili samo na djelatnosti šumsko-kulturnih radova — u okviru istog revira, međusobno se poznaju, mogu se međusobno ispomagati, kontrolirati, savjetovati, mogu neposredno samoupravljati; ali ne tvore staln e radne kolektive, pa ni radne jedinice, već tvore »obračunske jedinice« ako je za njih inače prikladno posebno planirati i obračunavati. No, radnici koji npr. rade na iskorišćivanju šuma ili samo na djelatnosti šumsko-kulturnih radova — diljem čitave šumsko- privredne organizacije, međusobno se i ne poznaju, ne mogu se međusobno is375 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 30 <-- 30 --> PDF |
pomagati, kontrolirati, savjetovati u toku svojeg rada niti redovito neposredno samoupravljati; stoga takve »kolektive« nije pogotovu uputno smatrati nosiocima dužnosti i prava »jedne« radne jedinice, jer će ona postojati faktično samo na papiru a ne u svakodnevnoj praksi. Na temelju svega što smo naveli, za osnovn e djelatnosti šumsko-privredne organizacije (pa i s njima usko povezane — funkcionalno [putem djelatnosti] ili teritorijalno — pomoćne, pa ako su neznatne po obujmu i značenju i ostale sporedne i nešumarske djelatnosti) treba sada detaljno prodiskutirali prednosti i mane čistih ateritorijalnih socijalnih (ukratko »funkcionalno-socijalnih«) radnih jedinica s jedne strane i mješoviti h teritorijalni h socijalni h (ukratko »teritorijalno-socijalnih«) radnih jedinica s druge strane. Pri detaljnoj diskusiji treba imati pred očima: — da se u slučaju »funkcionalno-socijalnih« radnih jedinica u šumsko-privrednoj organizaciji radi o tome, da npr. grupa radnika neprestano radi na šumsko-kulturnim radovima diljem čitave šumsko-privredne organizacije, prelazeći granice šumarije, revira; odnosno da radi diljem jedne šumarije samo, prelazeći granice revira; — da se u slučaju »teritorijalno-socijalnih« radnih jedinica u šumsko-privrednoj organizaciji radi o tome, da npr. grupa radnika neprestano radi na cjelovitom šumskom gospodarenju (na šumsko-kulturnim radovima i na radovima iskorišćivanja šuma), pa i na održavanju a eventualno i na izgradnji šumskih komunikacija i si., zadržavajući se stalno u granicama šumarije, revira. Uporedbe glavnih vrsti radnih jedinica za os ILOV ne djelatnosti u šumsko-privrednoj organizaciji Teritorijalno-socijalne radne jedinice — imaju ove prednosti: a) Na njih se može prenijeti odnosna vrijednost šuma. b) U njihovu okviru je znatno lakše u toku čitave godine, odnosno trajno, zaposliti dati kolektiv radnika. Dakle, one pogoduju stvaranju stalnog kadr? šumskih radnika. Taj stalni kadar šumskih radnika u znatnom dijelu obuhvaća radnike-specijaliste koji su sposobni npr. za mehanizirane radove u šumskom transportu unutar iskorišćivanja šuma, ili za mehanizirane radove pri obradbi tala unutar šumsko-kulturnih djelatnosti, ili si. Ali u stanovitom dijelu on obuhvaća i nespecijalizirane radnike-zanatlije koji su sposobni npr. za sve ručne radove u djelatnosti šumsko-kulturnoj, iskorišćivanja šuma, pa i šumskog građevinarstva, i si. — a time olakšavaju uposljivanje radnog kolektiva radne jedinice u toku čitave godine (trajno). c) U njihovu okviru stimulativna unutrašnja raspodjela osobnih dohodaka ne trpi zbog nesigurnosti financijske (i materijalne) granice s jedne strane djelatnosti proizvodnje drva na panju a s druge strane djelatnosti iskorišćivanja šuma. To faktično znači da ne trpi zbog nesigurnosti (orijentaciono više od ±10%) procjene vrijednosti sječne drvne mase u dubećem stanju. Ta vrijednost naime predstavlja stimulativnu vrijednost sirovine iskorišćivanja šuma s jedne strane a realizaciju proizvodnje drva na panju odnosno stimulativnu osnovu za normiranje »amortizacije šume« s druge strane. Ne trpi zbog toga što |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 31 <-- 31 --> PDF |
ist i kolektiv radi, pa i raspodjeljuje osobne dohotke, i u jednoj i u drugoj djelatnosti. Prema tome — ako dobije nešto manje iz djelatnosti proizvodnje drva na panju, odnosno šumsko-kulturnih radova, dobit će nešto više iz djelatnosti iskorišćivanja šuma — i obratno. d) U njihovu okviru šuma ne trpi zbog raskoraka interesa s jedne strane proizvodnje drva na panju, odnosno djelatnosti šumsko-kulturnih radova, a s druge strane djelatnosti iskorišćivanja šuma. A taj raskorak, kako je to općenito poznato, može biti vrlo velik i dosta ga je teško objektivnim kalkulacionim putem smanjiti odnosno eliminirati. Ne trpi zbog tega što ist i kolektiv radi i u jednoj i u drugoj djelatnosti jedinstvenog procesa šumskoga gospodarenja. Te dvije djelatnosti predstavljaju dvije faze tog procesa. Prva je dugoročna pa prelazi okvire interesa sadašnjeg radnog kolektiva, biološka pa prema tome manje u njegovim rukama nego samo iskorišćivanje šuma, i si. e) Plan i obračun po takvim radnim jedinicama povezan je ne samo s pojedinom socijalnom grupom radnika nego i s konkretnim šumama. Zbog toga omogućuje ekonomsko-financijski pregled po šumskim jedinicama koje tretira ili treba tretirati šumsko-gospodarska osnova i šumsko privredni plan (elaborat uređivanja šuma čitavog šumskog privrednog područja). Plan i obračun po takvim radnim jedinicama, ako su one dovoljno male, npr. ako predstavljaju r e v i r e, odnosi se ne samo na grupu radnika nego i na grupu djelatnosti. Ta grupa radnika može redovito neposredno samoupravljati. A ta grupa djelatnosti može se putem radilišta — na kojima se u pravilu vrši po jedn o djelatnost — razmjerno lako »razbiti« na pojedine djelatnosti. Te pak »djelatnosti revira« predstavljaju upravo one »opeke« od kojih se putem djelatnosti (funkcionalno) mogu razmjerno vrlo lako »graditi« odgovarajući podaci »djelatnosti pogona šumarije« (prema tome i »ukupno pogon šumarije«) i »djelatnosti šumsko-privredne organizacije« (prema tome i »ukupno šumsko-privredna organizacija«). Funkcioanalno-socijalne radne jedinice — imaju ove mane , oprečne prednostima teritorijalno-socijalnih radnih jedinica: a) Na njih se ne može prenijeti odnosna vrijednost šume. To stoga, jer njihovi radni kolektivi migriraju preko granica revira, pa i šumarija — tražeći kontinuirano specijalizirano zaposlenje. To im pak ujedno onemogućuje čuvanje samih šuma, odnosno šumskih proizvoda u njima. b) Takvim je radnim jedinicama, tj. grupama radnika, teško osigurati stalnost, tj. kontinuirano zaposlenje u toku čitave godine (trajno zaposlenje). One doduše pogoduju stvaranju specijaliziranog kadra šumskih radnika, prikladnog za znalačku primjenu mehaniziranog rada po pojedinoj djelatnosti. Ali one ne pogoduju održavanju stanovitog broja šumarstvu i nadalje potrebnih radnika- zanatlija. Ti su prikladni naročito za ručne radove. Oni u uvjetima relativne nepomičnosti predmeta rada u šumarstvu mogu odlično koristiti poznate prednosti »mnogomajstorstva« (analogno kao i npr. stanoviti broj inženjera šumarstva općeg profila). Uz to oni znatno olakšavaju kontinuirano zaposljivanje čitavog radnog kolektiva takve radne jedinice u toku godine pri u šumarstvu još uvijek pretežno oštro sezonski naglašenim radovima. Takve radne jedinice također ne pogoduju što boljem skorisćivanju kapaciteta onih strojeva koji služe |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 32 <-- 32 --> PDF |
i šumsko-kulturnim radovima i radovima iskorišćivanja šuma pa i radovima šumskog građevinarstva. Takvi su strojevi naročito traktori, odnosno animalne zaprege, pa u manjoj mjeri čak i motorne pile. c) U njihovu okviru stimulativna unutrašnja raspodjela osobnih dohodaka trpi zbog nesigurnosti financijske (i materijalne) granice s jedne strane proizvodnje drva na panju, odnosno šumsko-kulturnih djelatnosti, a s druge strane djelatnosti iskorišćivanja šuma. To stoga što je pri njima svaka djelatnost u rukama posebnog, odvojenog radnog kolektiva druge radne jedinice. d) U njihovu okviru šuma redovito trpi zbog raskoraka interesa s jedne strane proizvodnje drva na panju, odnosno djelatnosti šumsko-kulturnih radova, a s druge strane djelatnosti iskorišćivanja šuma — jer je svaka djelatnost u rukama posebnog, odvojenog radnog kolektiva druge radne jedinice. e) Plan i obračun po takvim radnim jedinicama nije povezan uopće s konkretnim šumama, ni sa elaboratima službe uređivanja šuma. Plan i obračun po takvim radnim jedinicama — ako se one odnose na radne kolektive koji rade diljem čitave šumsko-privredne organizacije — ne pruža navedene »opeke « (barem ne pruža u samom obračunu) iz kojih bi se mogli »graditi« odnosni podaci za pojedini revir, pogon šumarije — već samo za čitavu šumsko-privrednu organizaciju. Zbog toga takve radne jedinice ne omogućuju ekonomsko- financijski pregled po teritorijalno-organizacionim jedinicama šumsko-privredne organizacije ni pregled jednostavne uzročno-posljedične povezanosti rezultata poslovanja sa stanjem područnih teritorij alno-šumskih jedinica šumsko- privredne organizacije. To su znatne mane takvih radnih jedinica. Analogne mane, s obzirom na revire, imaju i takve radne jedinice kojih bi radni kolektivi radili diljem pojedinih šumarijskih pogona (to je teško ostvarivo, jer šumarijski pogoni redovito ne mogu osigurati trajno zaposlenje takvim specijaliziranim radnim kolektivima). Te mane takve radne jedinice nivoa šumskc- privredne organizacije i nivoa šumarijskih pogona mogle bi savladati jedino ako bi svoju djelatnost »razbile« na pojedina radilišt a te djelatnosti, ili barem na revir e radilišta te djelatnosti. Teritorijalno-socijalne radne jedinice — imaju ove mane : a) Naročito ako su premalene po teritoriju (revir), mogle bi postati smetnja potpunom mogućem iskorišćivanju kapaciteta onih oruđa za rad koja imaju veći godišnji kapacitet (kamion, motorne dizalice, transportne žičare, agregati za mehaničku obradbu tla i si.). Tome je lako doskočiti time — da se takvo oruđe za rad dodijeli posebnoj funkcionalno-socijalnoj radnoj jedinici nadležnoj za pomoćnu djelatnost transporta odnosno mehanizacije. Ili ako to oruđe za rad ostaje u nadležnosti teritorijalno-socijalne radne jedinice — takvo oruđe ona može sama kontinuirano koristiti za svoje područje i putem vršenja stranih usluga drugim radnim jedinicama u šumsko-privrednoj organizaciji pa i drugim radnim organizacijama. Pri tome bitno je da teritorijalno-socijalna radna jedinica najbolje odgovara vršenju osnovni h djelatnosti šumsko- privredne organizacije (šumskom gospodarenju) a da pri tom to ne plati slabijim iskorišćivanjem opreme većeg kapaciteta. S druge pak strane — oprema na području manjeg teritorija, pri jednakim ostalim uvjetima, manje dangubi prilikom dolaska na samo radilište nego pri funkcionalno-socijalnoj radnoj je 378 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 33 <-- 33 --> PDF |
dinici u kojoj se oprema u pravilu koristi na područjima većim od revira, pa i šumarije. (Što se tiče dangube zbog odlaska u radionicu i povratka iz radionice u garažu, odnosno odlaska na prvo radilište iza popravka — ona ovisi o stupnju centralizacije mehaničkog održavanja navedene opreme, tj. o mjestu npr. centralne mehaničke radionice unutar šumsko-privredne organizacije. To stoga, jer pri obim uspoređivanim tipovima radnih jedinica radilišta su jednako udaljena od npr. centralizirane mehaničke radionice za čitavu šumsko-privrednu organizaciju). b) Pri njima se može dogoditi da njihova teritorija više-manje odgovara teritoriji političko-teritorijalne jedinice. U takvu slučaju, žalosno iskustvo nas uči, da se političko-teritorijalna jedinica katkad pokušava miješati u poslovanje ne samo te teritorijalno-socijalne radne jedinice nego putem nje i u poslovnu politiku cjelovite šumsko-privredne organizacije. Time ona narušuje jedinstvenost i zakonodavstvom osigurani smisao postojanja šumskog privrednog područja kao i suštinu radničkog samoupravljanja čitavom šumsko-privrednom organizacijom kao jedinstvenim šumskim privrednim područjem.. Ta »mana« teritorijalno-socijalne radne jedinice nije nikako tehničko-proizvodnog karaktera već samo psihološko-socijalnog karaktera u našim uvjetima. Zbog toga ona se kao i dosad može uspješno suzbiti tumačenjem i uvjeravanjem političko- teritorijalne vlasti, koje se temelji na neoborivim specifičnim karakteristikama procesa šumskoga gospodrenja i našem pozitivnom šumarskom zakonodavstvu. Funkcionalno-socijalne radne jedinice — imaju ove prednosti; one ujedno predstavljaju suprotnosti mana koje smo obradili za teritorijalno-socijalne radne jedinice: a) One se redovito organiziraju samo za veliku teritoriju, tj. ateritorijalno. Stoga one redovito mogu obuhvaćati onu opremu koja ima relativno veliki kapacitet, a da ne dođe u pitanje iskorišćivanje kapaciteta takve opreme — iako se ona ne ustupi posebnim funkcionalno-soci jalnim jedinicama za pomoćne djelatnosti transporta, mehanizacije, održavanja i si. te iako se njome ne vrše usluge drugim radnim jedinicama ili radnim organizacijama. Pri tom se ipak postavlja uvjet stalnost i zaposljenja radnog kolektiva takve radne jedinice u toku godine (trajno). To je pak često gotovo nemoguće ostvariti čak i na području čitave šumsko-privredne organizacije za specijalizirani radni kolektiv koji vrši naglašeno sezonske radove (na otvorenom, u šumi). Budući da se takve radne jedinice bave samo jednom djelatnošću, u pravilu one ne pružaju znatnije mogućnosti kontinuiranom iskorisćivanju onih kapaciteta koji inače mogu posluživati više djelatnosti, kao npr. traktori, kamioni, motorne dizalice, i si. Tu manu i one mogu ublažiti ustupanjem takve opreme posebnim funkcionalno-socijalnim jedinicama za pomoćne djelatnosti tj. transport, mehanizaciju i si., odnosno vršenjem usluga drugim radnim jedinicama ili organizacijama. b) One su ateritorijalne, pa u daleko manjoj mjeri izazivlju navedeno miješanje političko-teritorijalnih vlasti u unutrašnje poslovanje šumsko-privredne organizacije. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Iz svega što smo naveli — možemo zaključiti, da u velikoj mjeri pretežu prednosti teritorijalno-socijalnih radnih jedinica . Zbog toga smatramo da u sadašnjim uvjetima i u znatnom budućem razdoblju treba za osnovn e djelatnosti šumsko-privredne organizacije (šumsko gospodarenje) organizirati teritorijalno-socijalne radne jedinice. One uostalom potpuno odgovaraju teritorijalnoj organizaciji šumsko-privrednih organizacija u SR Hrvatskoj, koje se dijele u — šumarije. One će još više odgovarati teritorijalnoj organizaciji šumsko-privrednih organizacija u SR Hrvatskoj, koju smo predložili Republičkom sekretarijatu za privredu SR Hrvatske u našem napisu »Optimalna organizacija optimalno velikih šumsko-privrednih organizacija u SR Hrvatskoj«. Prema njoj će postojati osim znatno velikih šumarija i — reviri... Funkcionalno-socijalne radne jedinice uopće ne odgovaraju takvim teritorijalnim organizacijama; one odgovaraju funkcionalnoj organizaciji kakva postoji npr. u SR Bosni i Hercegovini — pri golemoj koncentraciji radova (radilišta) koja je faktično odraz još uvijek znatno ckstenzivnog šumskog gospodarenja u datim uvjetima... U daljoj budućnosti će radovi u iskorišćivanju šuma u znatnoj mjeri izgubiti sezonske karakteristike zbog dobrih šumskih komunikacija, umjetnog pošumljivanja sjecišta iza intenzivnijih koncentriranijih sječa te lančanosti (kratkoće ciklusa) radova u iskorišćivanju šuma. Tada će funkcionalno-socijalne radne jedinice za djelatnost iskorišćivanja šuma moći lakše ostvariti kontinuirano zaposlenje svojim specijaliziranim kadrovima; no, i tada ostat će već navedene mnoge mane takvih radnih jedinica. I tada ostat će ipak još uvijek naglašena sezonost šumsko- kulturnih radova — koja će ometati kontinuirano zaposljivanje specijaliziranih radnika u funkcionalno-socijalnim radnim jedinicama za djelatnost šumsko- kulturnih radova. Optimalna veličina radne jedinice optimalne vrste za osnovne djelatnosti u šumsko-privrednoj organizaciji Pošto smo usvojili zaključak, da su najprikladnije za osnovn e djelatnosti šumsko-privredne organizacije, tj. za šumsko gospodarenje, teritorijalno- socijalne radne jedinice — preostaje nam da proanaliziramo o kojim se veli činama takvih jedinica radi: o šumarijama, revirima ili o pojedinim radilištima? Nema sumnje da je pojedino radilišt e u mnogo čemu teorijski najprikladnija teritorijalno-socijalna radna jedinica. Ono je osnovna jedinica realnog j stimulativnog planiranja u šumarstvu, moguća osnovna jedinica stimulativnog obračuna u šumarstvu. (Takav obračun može izvršiti njezino rukovodstvo, uz naknadnu kontrolu od strane računovodstva. Ma da se čini na prvi pogled nevjerojatnim, nepobitno je dokazano da je lakše izvršiti obračun u šumsko-privrednoj organizaciji putem relativno mnogih malih jedinica nego putem relativno malobrojnijih velikih jedinica!). Ono je uz navedeno i osnovna jedinica u kojoj se može i mora neposredno samoupravljati! Pri tom ipak znatno smeta što radni kolektiv jednog radilišta u pravilu prestaje postojati pošto završe radovi na tom radilištu, a na drugom radilištu pak (naročito ako se na njemu vrši druga djelatnost) uspostavlja se radni kolektiv drugačijeg sastava (tj. drugi radni kolektiv). Stoga su takav radni kolektiv i takvo radilište u pravilu prolazne, privremene jedinice... To smeta utoliko, što takav radni kolektiv radilišta ne može uvijek potpuno iskoristiti na konkretnom radilištu svoju |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 35 <-- 35 --> PDF |
opremu; što može biti zadužen konkretnom opremom tek prolazno tj. privremeno (što ne vodi pravilnom racionalnom iskorišćivanju te opreme); što isto tako tek privremeno može biti zadužen vrijednošću konkretne šume (kao specifičnim sredstvom proizvodnje) koja upravo vapi za stalnim upravljačem. To smeta napokon i time što dovršenjem rada na pojedinom, radilištu dolazi do raspadanja date jedinice pa i do primopredaje opreme i šume na novu jedinicu. Ona pak pri sistemu sa teritorijalno-socijalnim radnim jedinicama može biti zadužena drugom djelatnošću, npr. iskorišćivanjem šuma ili održavanjem šumskih komunikacija, pa prema tome nekompetentna za zaduženje vrijednošću šume. Zbog svega toga zaključujemo da je radilište neprikladn o d a bud e temel j radn e jedinice . On o je, naprotiv , vrl o prikladn o d a bud e temel j »obračunsk e jedinice « u sastavu neke druge radne jedinice. Da se oprema i vrijednost šume može povjeriti stalno m radnom kolektivu, tj. radnoj jedinici, koja će imati i šire mogućnosti za kontinuirano uposljivanje radne snage — odabiremo radnu jedinicu revira (površine približno jednake sadašnjem šumarijskom pogonu koji se rukovodi tzv. jednostavnim sistemom). To je još uvijek radni kolektiv, koji se doduše dijeli na par radilišta (naročito pri koncentraciji radova i radilišta većoj od sadašnje — kojoj treba težiti!) kojima radni ljudi neposredno samoupravljaju vodeći računa tek privremeno o dodijeljenoj im opremi i šumi — ali koji ipak može relativno lako putem češćih sastanaka ka o cjelin a neposredno samoupravljati vodeći trajn o računa ne samo o raspoloživoj opremi već i dodijeljenim mu šumama. Takva radna jedinica revira je stalna, njome se još uvijek može neposredno rukovoditi, a sastoji se od par obračunskih jedini ca s neposrednim samoupravljanjem po radilištim a... To omogućuje radnoj jedinici revir a da relativno lako planira i obračunava po radilištima , pa da tako raspolaže ranije već navedenim »opekama«... Od njih se lako u šumsko-privrednoj organizaciji mogu dalje »graditi« potrebni podaci koje smo već naveli — za šumarijske pogone i za čitavu šumsko- privrednu organizaciju. Radnoj jedinici revira , koja je stalna, možemo povjeriti ne samo opremu nego i područne šume. Ta na njezinu čelu je u pravilu inženjer šumarstva općeg profila (zasad negdje i iskusni šumarski tehničar). On radilištima na području revira neposredno rukovodi — prema pripremama iskusnih stručnjaka centrale šumarijskog pogona složenog sistema rukovođenja i prema propisima šumsko-gospodarskih osnova za povjereno mu područje šuma! Na nivou šumarijskog pogona složenog sistema rukovođenja ne savjetuje se osnivanje radne jedinice zadužene šumskim gospodarenjem (faktičnim radovima karaktera šumsko-kulturnog i karaktera iskorišćivanja šuma). To stoga, jer u njoj već nije moguće ostvariti neposredno samoupravljanje . Naime, radnici s područja šumarije rade raspoređeni po revirima, odnosno po radilištima. Ona su pak međusobno vrlo udaljena a još više su sva udaljena od mjesta u kojem je locirana centrala šumarije! Neposredno samoupravljanje naročito nije moguće ostvariti u novopredloženim šumarijskim pogonima sa složenim sistemom rukovođenja, koje su u pravilu oko 2,5 puta po površini veće od šumarija s jednostavnim sistemom rukovođenja (ove ni nemaju revira — već imaju samo lugarije!). Prema tome, šumarije treba smatrati pogonima koji se sastoje od grupe radnih jedinica 381 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 36 <-- 36 --> PDF |
(revira, centrale šumarije, posebnih organizacijskih jedinica za područje šumarije). Za njih će se podaci planova i obračuna utvrđivati jednostavnim zbrajanjem odnosnih podataka područnih revira (odnosno njihovih radilišta), područnih posebnih organizacijskih jedinica i rukovodstveno-administrativne centrale šumarije. I Optimalne radne jedinice za pomoćne djelatnosti u šumsko-privrednoj organizaciji Na temelju onoga što smo naveli o vrstama radnih jedinica s obzirom na sadržaj koji one obuhvaćaju, sada ćemo prodiskutirati problematiku radnih jedinica za pomoćn e djelatnosti — kada su one toliko znatne po svojem obujmu i značenju da se ne trebaju obuhvatiti u radnim jedinicama osnovne djelatnosti šumsko-privredne organizacije (u radnim jedinicama revira). Same pak centrale šumarija treba smatrati mjestima služb i šuma rijski h režija , pa će se organizirati kao posebne rukovodstveno-administrativne radne jedinice. Odsjeci šumarijske centrale (tehničko-proizvodni, računovodstveni, sekretarijat) predstavljaju obračunske jedinice. Rad radne jedinice šumarijske centrale treba ispravno stimulirati i dati mu važnost inženjersko- tehmčkog karaktera koji je po svojoj suštini (i u duhu K. Marksa) proizvodan. U tom smislu treba unutrašnju raspodjelu osobnih dohodaka na te službe šumarijskih režija kao na rukovodstveno-administrativne radne jedinice izvršiti tako da bude stimulativna. Ona će takva biti, ako bude ovisna ne samo o trošenju radne snage i materijala te opreme i građevina na tom režijskom mjestu nego i o — uspjesima šumskoga gospodarenja i poslovanja šumarijskih radnih jedinica (revira i posebnih organizacijskih jedinica). Posebne radne jedinice mogu se organizirati za šumski transport , naročito onaj mehaniziran i (traktori, kamioni, kamioni s prikolicama, motorne dizalice; šumske željeznice; prenosne žičare [stabilne žičare bolje je smatrati posebnim radilištem, tj. obračunskom jedinicom s neposrednim samoupravljanjem, na području datog revira]). Transport animalnim zapregam a ima relativno malen akcioni radius, pa ne prelazi redovito karakter transporta unutar revira; stoga će često biti uputnije tretirat ga kao posebnu obračunsku jedinicu s neposrednim samoupravljanjem unutar revirne radne jedinice. Budući da traktor i ujedno služe kao mehanizirana vučna snaga uz priključno oruđe koje se upotrebljava za šumsko-kulturne radove (koji nisu transportnog karaktera) — možda je bolje takve radne jedinice nazivati radnim jedinicama za mehanizacij u šumskog rada; takve radne jedinice mogu eventualno obuhvaćati i grupe radnika koje rade uz pomoć m o- t orni h pila... U posljednjem slučaju unutar njih transpor t može predstavljati posebnu obračunsku jedinicu. U njoj — ako se transport vrši raštrkano diljem više šumarijskih područja — ne će biti moguće ostvariti redovito neposredno samoupravljanje. Pojedini npr. traktor ili kamion u toj obračunskoj jedinici može predstavljati obračunsko mjesto, koje je premalo da bi se na njemu ostvarivalo neko samoupravljanje u užem smislu... Analogno unutar radne jedinice za mehanizaciju šumskog rada posebnu obračunsku jedinicu može predstavljati grupa mehaniziranih šumsko-kulturnih radova. U njoj — ako radi raštrkano — također ne će biti moguće ostvariti neposredno samoupravljanje. Pojedini npr. traktor u toj grupi može predstavljati obračunsko mjesto, koje je također premaleno da bi se na njemu ostvarivalo |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 37 <-- 37 --> PDF |
neko samoupravljanje u užem smislu... Analogno unutar radne jedinice za mehanizaciju šumskog rada posebnu obračunsku jedinicu može predstavljati grupa radnika koji rade uz pomoć motornih pila. U njoj u pravilu ne će se moći ostvarivati neposredno samoupravljanje. Radnici koji rade uz pomoć jedne motorne pile mogu u toj grupi predstavljati obračunsko mjesto, koje je — naročito u posljednje vrijeme (zbog racionalnosti) — daleko premaleno da bi se na njemu ostvarivalo neko samoupravljanje u užem smislu... Zatim posebnu radnu jedinicu organizirat će se za mehaničk o odr žavanj e (mehaničke popravke) opreme. Ona će se baviti letećim, srednjim i generalnim popravcima te tehničkim pregledima opreme a sastojat će se od jedne ili više mehaničkih radionica. Takva radna jedinica redovito će dostajati jedna za čitavu šumsko-privrednu organizaciju, odnosno po jedna za grupu šumarija sa složenim sistemom rukovođenja. Ako sadrži više mehaničkih radionica, svaka od tih radionica može predstavljati obračunsku jedinicu kojom se može neposredno upravljati. Uostalom, ako šumsko-privredna organizacija nema odviše mnogo opreme, pa ni mehaničkog održavanja — mehaničko održavanje može se uključiti kao posebna radna jedinica s kojom se može neposredno ili posredno samoupravljati u pogonsku jedinicu za mehanizacij u i njezino održavanje (zajedno s analognim servisom pri centrali šumsko- privredne organizacije), kojom će se također od vremena do vremena moći neposredno a redovito posredno samoupravljati. Nadalje posebnu radnu jedinicu moći će se organizirati za šumsk o r asadn i carstv o koje služi šumarijama čitave šumsko-privredne organizacije, a posebne radne jedinice za šumsko rasadničarstvo koje služi grupi šumarija ili jednoj šumariji (naročito sistema složenog rukovođenja). Ako radna jedinica pri tom ima više šumskih rasadnika — svaki šumski rasadnik može predstavljati posebnu obračunsku jedinicu, kojom se može neposredno samoupravljati. Obično će se moći od prilike do prilike neposredno samoupravljati a redovno posredno samoupravljati i čitavom takvom radnom jedinicom. Istureni, osamljeni šumski rasadnici neznatnog kapaciteta koji proizvode šumske sadnice u pravilu isključivo za svoju šumariju — mogu predstavljati posebnu obračunsku jedinicu unutar radne jedinice revira u kojem se nalaze, tj. mogu predstavljati radilište u tom reviru; njime se može — ako uposljuje više ljudi — neposredno samoupravljati. Za proizvodnju šumskog sjemenja, ako je obimnija i od većeg značenja, važi u analogiji sve što smo naveli za šumsko rasadničarstvo. No, obično ona je u našim uvjetima neznatna i manjeg značenja — pa može predstavljati posebne obračunske jedinice unutar radnih jedinica područnih revira. Njima — ako uposljuju više ljudi — moguće je neposredno samoupravljati; f> ako uposljuju malo radnika, pa se u njima ne može ostvarivati samoupravljanje u užem smislu — možemo ih smatrati obračunskim mjestom. Analogno posebne radne jedinice organizirat će se prema potrebi za plantaže šumskih vrsta drveća i intenzivne šumske kulture, za društveni standard, ugostiteljstvo i brigu za radničke stanove i si. Objekti navedenih vrsti na kojima je moguće redovno neposredno samoupravljanje u pravilu će tvoriti obračunske jedinice. Skup tih jednorodnih objekata za koje će biti moguće redovno tek posredno samoupravljanje — tvorit će radne jedinice. Pojedini pak objekt, ili nje |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 38 <-- 38 --> PDF |
gov značajni dio, koji zaposljuje premalo radnika, da bi u njemu bilo moguće samoupravljanje u užem smislu — tvorit će obračunsko mjesto. U centrali za čitavu šumsko-privrednu organizaciju postoji tehničko - proizvodni, odnosno samo p r o i z vo d n i sektor. Taj sektor ima inženjersko- tehnički proizvodni karakter, a može se neposredno samoupravljali. Stoga ga treba organizirati kao posebnu rukovodstveno-administrativnu radnu jedinicu. Unutrašnju raspodjelu osobnih dohodaka na to mjesto službe režije šumsko-privredne organizacije treba također izvršiti tako, da bude ovisna ne samo o trošenju faktora rada na tom mjestu nego i o — uspjesima šumskoga gospodarenja područnih šumarijskih pogona. U centrali za čitavu šumsko-privrednu organizaciju postoji sekreta rijat i pravno-kadrovski odsjek u općem sektoru, te financijsko-računovodstveni sektor. Te sektore treba organizirati kao posebne radne jedinice za te administrativne službe; svaka od njih može se neposredno samoupravljati. Na te radne jedinice treba vršiti unutrašnju raspodjelu osobnih dohodaka ovisno o trošenju faktora rada na tim mjestima te ovisno o količini, kvaliteti i ažurnosti njihovih usluga. Količina, kvaliteta i ažurnost njihovih usluga nije proporcionalna uspjehu šumskog gospodarenja područnih šumarijskih pogona. U centrali za čitavu šumsko-privrednu organizaciju postoji u komerci jalnom sektoru odjel nabave i odjel prodaje (koji obuhvaćaju odgovarajuća skladišta). Budući da odjel nabave u šumsko-privrednoj organizaciji nema znatan obujam poslovanja i značenje, smatramo da dostaje jedna radna jedinica komercijalnog sektora, koja je po svojem karakteru trgovinska (prometna). Ona bi imala obračunsku jedinicu nabave, obračunsku jedinicu prodaje i obračunska mjesta za pojedina skladišta. U tim admin. odjelima i skladištima moguće je redovno neposredno samoupravljanje, a za cjelinu komercijalnog sektora moguće je redovno posredno samoupravljanje. Unutrašnja raspodjela osobnih dohodaka na te obračunske jedinice trgovinskog karaktera vršila bi se ovisno o trošenju faktora te trgovine (materijal, oprema i građevine, radna snaga) te o trgovinskom efektu njihova poslovanja. Taj trgovinski efekt njihova poslovanja obuhvaća razlike realnih cijena plana nabave i ostvarenja nabave, odnosno plana prodaje i ostvarenja prodaje — očišćene od utjecaja koji imaju prema tim radnim grupama karakter »više sile« (u tom slučaju potreban je naknadni rebalans plana!) — te razlike koje su se postigle u vez; manje ili više vještog uskladiš ten ja, manipuliranja, presortiranja, popravljanja i si. te uopće kupovanja, odnosno prodavanja. Prema tome, ni količina, ni kvaliteta trgovinske usluge, ni održavanje ugovorenih termina za trgovinsku uslugu — nisu proporcionalni uspjehu same proizvodnje, tj. šumskog gospodarenja područnih šumarijskih pogona. U centrali za čitavu šumsko-privrednu organizaciju postoje, odnosno mogu postojati, i razne štabn e služb e (centar za istraživanje, odjel za organizaciju, uređivanje šuma, plan, evidenciju i analizu, kontrolna grupa). One savjetuju generalnog direktora ali ne rukovode poslovanjem šumsko-privredne organizacije. Unutrašnja raspodjela osobnih dohodaka na te štabne službe treba se vršiti ovisno o trošenju faktora rada na tim mjestima te o količini, kvaliteti i ažurnosti njihovih usluga — koje nisu proporcionalne uspjehu same proizvodnje, tj. šumskoga gospodarenja područnih šumarijskih pogona. Prema tome, mjerenje njihova učinka, tj. njihovih usluga, treba se također detaljnije |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 39 <-- 39 --> PDF |
razraditi u Pravilniku o unutrašnjoj raspodjeli u šumsko-privrednoj organizaciji. Ako pojedine službe imaju dovoljno radnika (20-ak), možemo ih smatrat; štabnim radnim jedinicama, u kojima se može redovito neposredno samoupravljati. Ako su pak neke službe radnicima maiobrojnije, možemo ih udružiti u posebne štabne radne jedinice, odnosno možemo sve štabove udružiti u jednu posebnu štabnu radnu jedinicu; tim radnim jedinicama može se također redovito neposredno samoupravljati. Svaki štab pak može predstavljati posebnu obračunsku jedinicu, koja se također može redovito neposredno samoupravljati. Pri centrali šumsko-privredne organizacije nalaze se, odnosno mogu se nalaziti, još i servis i (za uređivanje šuma, za šumski transport, održavanje i mehanizaciju, za šumsko građevinarstvo ,centar za izobrazbu šumskih radnika). U njima je u načelu moguće redovito neposredno samoupravljanje. Svaki od tih servisa može predstavljati posebnu radnu jedinicu. Za šumski transport, održavanje i mehanizaciju dali smo već naprijed obrazloženje; iz njega proizlazi da servis za te djelatnosti kao radna jedinica može ući u pogonsku grupaciju takvih radnih jedinica koje djeluju na području šumsko-privredne organizacije. Tom pogonskom grupacijom može se redovno posredno samoupravljati. Servis za uređivanje šuma rijetko će trebati obuhvaćati više obračunskih jedinica i obračunskih mjesta. Prema broju radnika, taj servis treba imati status radne jedinice, s redovitim neposrednim samoupravljanjem. Unutrašnja raspodjela osobnih dohodaka u toj jedinici treba ovisiti o trošenju faktora rada na tom, mjestu i o količini, kvaliteti i ažurnosti njezinih usluga. Mjerenje tih usluga treba detaljno obraditi u Pravilniku o raspodjeli u šumsko-privrednoj organizaciji. Te usluge, iako predstavljaju misaoni temelj šumskoga gospodarenja (izražen u obliku perspektivnog planiranja šumskoga gospodarenja) i dugoročnu kontrolu trajnosti šumskoga gospodarenja (na šumskom privrednom području), često ograničuju interese same šumsko-privredne organizacije u korist društva (i budućih ljudskih generacija). Pored toga, pošto su već odobrene odnosne osnove koje predlaže ta služba, one dopunski ne utječu naknadno na uspjeh poslovanja u tekućoj godini u djelatnostima šumskoga gospodarenja. Zbog toga, ni količina, ni kvaliteta, ni ažurnost usluga službe uređivanja šuma u šumsko-privrednoj organizaciji — nisu proporcionalni godišnjem uspjehu šumskoga gospodarenja u područnim šumarijskim pogonima. Zbog te činjenice često se prakticiralo, da je služba uređivanja šuma bila organizirana izvan same šumsko-privredne organizacije (npr. centralno za čitavu soc. republiku [SRH] ili neku regiju [Rijeka, Split]). Loša strana takve organizacije pokazuje se u tome, što ona tada ne vodi dugoročnu evidenciju ostvarivanja propisa odnosnih osnova (putem tzv. privrednih knjiga), teže izvršava naknadne velike i male revizije tih osnova, ne zrači štabnim savjetovanjem vrhovnih rukovodilaca i organa samoupravljanja šumsko-privredne organizacije. Servis za šumsko građevinarstvo, ako ima veliki obujam rada, moći će se kao radna jedinica dijeliti na pojedine građevinske objekte kao obračunska mjesta. Na njima će se moći redovno neposredno samoupravljati a u toj radnoj jedinici moći će se redovno posredno samoupravljati. Centar za izobrazbu šumskih radnika redovito će predstavljati radnu jedinicu, koja se ne će dijeliti na obračunske jedinice i obračunska mjesta, a kojom će se redovno neposredno samoupravljati. 385 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Unutrašnju raspodjelu na te radne jedinice treba stimulativno vršiti ovisno o trošenju faktora rada u tim servisima; u servisu za šumski transport, održavanje i mehanizaciju te za šumsko građevinarstvo — još ovisno i o efektu njihova poslovanja (usluge drugima i si.); u centru za izobrazbu šumskih radnika — još ovisno i o količini i kvaliteti njegovih usluga. O detaljnim mjerilima njihova učinka trebaju se razraditi odnosne stavke u Pravilniku o unutrašnjoj raspodjeli u šumsko-privrednoj organizaciji. Sve radne jedinice koje se nalaze pri centrali šumsko-privredne organizacije tvore pogon centrale šumsko-privredne organizacije. Taj pogon može se samoupravljati neposredno, odnosno putem zborova pogonske zajednice, odnosno češćim sastancima posrednog samoupravljanja (upravni odbor). Optimalne radne jedinice za ostale, tj. sporedne i nešumarske djelatnosti u šumsko-privrednoj organizaciji Na temelju onoga što smo naveli o vrstama radnih jedinica s obzirom na sadržaj koji one obuhvaćaju, sada ćemo konačno prodiskutirati problematiku radnih jedinica za ostale , tj. sporedne i nešumarske djelatnosti. Sporedne šumarske djelatnosti (proizvodnja šumskih gljiva, proizvodnja ruja, i si.; lovno gospodarenje, fazanerijska proizvodnja, zvjerinjaci, zimovališta divljači, i si.; proizvodnja eteričnih ulja iz iglica četinjača, proizvodnja katrana, i si.) ako su po svojem obujmu neznatne i od malog značenja za šumsko- privrednu organizaciju — mogu predstavljati obračunske jedinice koje se mogu neposredno samoupravljati, odnosno obračunska mjesta koja su radnicima premalobrojna da bi se u njima moglo provesti neposredno samoupravljanje u užem smislu — i to takve koje čine dijelove odnosne područne radne jedinice revira (koja se bavi osnovnim djelatnostima, tj. šumskim gospodarenjem). Ako je pak neka od sporednih djelatnosti većeg obujma i značenja (npr. lovno gospodarenje, fazanerijska proizvodnja) — ona može predstavljati posebnu radnu jedinicu ranga revira, ranga šumarijskog pogona, ranga posluživanja više šumarijskih pogona, ranga čitave šumsko-privredne organizacije. U tom slučaju — već prema stupnju dislokacije njezinih radnika, ona će obuhvaćati više obračunskih jedinica u kojima će biti moguće neposredno samoupravljati, a u njoj samoj bit će često moguće samo posredno samoupravljanje. Nešumarske djelatnosti (poljoprivreda, proizvodnja u kamenolomima, uzgajanje i dresura lovačkih pasa, i si.) u šumsko-privrednoj organizaciji mogu također imati mali obujam i malo značenje ili veliki obujam poslovanja i veliko značenje. Zbog toga za njih u analogiji vrijedi sve ono što smo naveli za sporedne djelatnosti u šumsko-privrednoj organizaciji. Zbog toga što se tu faktično radi o nešumarskim djelatnostima, ako su po obujmu velike i značajne za šumsko-privrednu organizaciju — mogu se smatrati posebnim servisima, za koje se poslovanje može organizirati kao za »pogone sa samostalnim obračunom «. Pogon sa samostalnim obračunom, npr. za poljoprivredu , redovito će biti, ako bude velik po obujmu i značenju svojeg poslovanja, ranga za čitavu šumariju (složenog sistema rukovođenja) ili ranga za čitavu šumsko- privrednu organizaciju. No, svaka grana poljoprivrede (ratarstvo, voćarstvo, ribarstvo, i dr.), odnosno pojedini revir (šumsko-gospodarski ili poljoprivredni) — moći će predstavljati posebnu radnu jedinicu... |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 41 <-- 41 --> PDF |
IZVORI 1. Buja š Z., Pet z B.: »Osnove psihofiziologije rađa«, Zagreb, 1959. 2. Kralji ć B.: »Optimalna organizacija optimalno velikih šumsko-privređnih organizacija u SR Hrvatskoj«, obrađeno na traženje Republičkog sekretarijata za privredu SR Hrvatske, Zagreb, 1967. Rukopis umnožen u 20 primjeraka, str. 1—48. 3. Kralji ć B.: »Obračun po radnim jedinicama u šumsko-privrednim organizacijama u SR Hrvatskoj«, obrađeno na traženje Republičkog sekretarijata za privredu SR Hrvatske, Zagreb, 1967. Rukopis umnožen u 20 primjeraka, str. 1—46. 4. Kralji ć B.: »Financiranje biološke reprodukcije posječenog drva«, obrađeno na traženje Republičkog sekretarijata za privredu SR Hrvatske, Zagreb, 1967. Rukopis umnožen u 20 primjeraka, str. 1—13. 5. Steine r R., Fran c V.: »Ekonomske jedinice«, Zagreb, 1962. 6. Župano v J., Marjanovi ć I.: »Ekonomske jedinice kao socijalne grupe«, izdanje Saveznog centra za obrazovanje rukovodećih kadrova, Zagreb, 1966. 7. Službeni list SFRJ: propisi o radnim jedinicama broj 17 i 20/1965. ARBEITSEINHEITEN IM FORSTWIRTSCHAFTSBETRIEB Zusammenfassung Diese Arbeit stellt den ersten Abschnitt der Abhandlung des Autors unter dem Titel: »Abrechnung nach den Arbeitseinheiten in den Forstwirtschaftsbetrieben der SR Kroatien«. Nach der Einleitung behandelt der Autor die folgenden Arten der Arbeitseinheiten: vollständige und partielle, reine und gemischte territoriale und nichtterritoriale, gesellschaftliche: und zwar mittelbare und unmittelbare. Nach einer Analyse vom Standpunkt des Forstwissenschaftsbetriebes unter den Verhältnissen in der SR Kroatien, entschloss sich der Autor die rein nichtterritorialen gesellschaftlichen Arbeitseinheiten einer eingehenden Diskussion zu unterziehen. Der Autor vergleicht ihre Vor- und Nachteile vom Standpunkt ihrer Geeignetheit zur Führung der eigenen wirtschaftlichen Bilanz (Rentabilitätssystems) in den Haupttätigkeitsbereichen des Forstwissenschaftsbetriebes, d. h. in der Holzerzeugung und Holzgewinnung und beschliesst, dass die gemischten territorialen gesellschaftlichen Arbeitseinheiten überwiegen. Sodann kommt der Autor auf Grund einer Analyse zum Schluss, dass die Optimalgrösse einer solcher Arbeitseinheit (für die Haupttätigkeitsbereiche eines Forstwirtschaftsbetriebes) eben diejenigen eines Forstreviers ist, das eine Organisationseinheit der Försterei darstellt, während die letztgenannte durch ein komplexes System geleitet wird. Zu diesem Zweck währen die Arbeitsstellen resp. das Gesamtgebiet der Försterei, welch letzte durch ein komplexes System geleitet wird, ungünstig. Der Autor behandelt ferner die optimalen Arbeitseinheiten für die Hilfstätigkeiten des Forstwirtschaftsbetriebes (Transport, Unterhaltung der Betriebsanlagen, Pflanzschulbetrieb, Saatgutgewinnung, Plantagenwirtschaft, forstliches Ingenieurwesen, Leitdienstellen, usw.), sowie für die übrigen Tätigkeiten, d. h. Neben- und nichtforstliche Tätigkeitsbereiche des Forstwirtschaftsbetriebes (Nutzung der Neben- produkte und Güter, Jagdwirtschaft, Holzteerproduktion im Walde, Landwirtschaft, usw.). Der Autor weist ausserdem auf die möglichen Formen der Selbstverwaltung in den erwähnten Arbeitseinheiten hin, sowie auf die grundsätzlichen Kriterien für eine stimulierende Verteilung der persönlichen Einkommen in denselben. |