DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 77     <-- 77 -->        PDF

manima. Malaja i sjeverni Borneo), A list
ralazij a (Australija, Novi Zeland,
Fiji), Britansko otočje, Karipsko
p o r u č j e (Trinidad, Tobago i Jamajika)
i Mediteran (Cipar).


AFRIKA
Unija Južne Afrike: Ondje se
kultiviraju vrste: Pinus radiata, P. eliiottii,


P. taeda, P. patula. P. canariensis, P. pinaster,
P. caribaea, P. pseudostrobus i P.
montezumae. Eucalyptus cladocalyx, E. di-
versicolor, E. saligna i E. citriodora), Acacia
mearnsii (A. mollissima) i A. decurrens).
Južna Rodezija: Autohtone su četinjače:
Podocarpus milanjianus i Widdringtonia
whytei, ali su malog uzrasta.
Kultiviraju se: Acacia mearnsii, napose u
privatnim kulturama, te Pinus radiata, P.
elliottii. P. caribaea, P. patula, P. taeda,


P. montezumae, P. pseudostrobus i P. muricata,
Eucalyptus botrioides, E. camaldulensis
(E. rostrata), E. maculata, E. saligna,
E. grandis. E. citriodora, E. robusta, E. sideroxylon
i E. viminalis, Cupressus lusitanica,
C. arizonica i C. torulosa, Abies religiosa,
Callitris calcarata i C. glauca.
Nyasa : Prirodne šume tvore: Pterocarpus
angolensis, Khaya nyasica, Chlorophora
excelsa. Adina microcephala, Terminalia
sp. i Widdringtonia whytei. Kultiviraju
se: Pinus elliottii i P. patula, Cupressus
lindleyi, Cedrela toona i Eucalyptus
saligna.


Tanganjika: Autohtone su vrste:
Chlorophora excelsa, Widdringtonia why-
lei i Cassia siamea. Kultiviraju se: Acacia
mearnsii i A. nilotica, Pinus radiata i P.
patula, Cupressus lusitanica i C. benthamii,
Eucalyptus maidenii, Casuarina equisetifolia,
Tectona grandis i Cinnamomum
camphora.


Zanzabar : Naturalizirane su vrste:
Causarina equisetifolia, Mangifera indica,
Terminalia catappa i Calophyllum inophyllum.
Kultiviraju se: Eucalyptus camaldulensis,
Acacia auriculaeformis i Albizzia
falcata.


Kenija : Autohtone su vrste: Juniperus
procera, Vitex keniensis. Ocotea usambarensis
i Oemida gahani. Kultiviraju se:
Eucalyptus saligna, E. globulus, E. regnans,
E. paniculata, E. maculata, E. microcoris
i E. naudiniana, Cupressus macrocarpa,
C. benthamii, C. torulosa i C. lusitanica,
Pinus radiata, P. patula, P. elliottii,


P. caribaea, P. canariensis i P. pinaster,
Cedrus deodara, Acacia mearnsii i Larix
leptolepis.
Uganda : Kultiviraju se: Cupressus
lusitanica, Pinus patula i P. radiata, Euca


lyptus saligna, E. Camaldulensis i E. terecormis.


Južni Kamerun: Kultiviraju se:
Eucalyptus grandis, Cupresus macrocarpa
i Pinus patula.


Južna Nigerija: Kultiviraju se:
Tectona grandis, Gmelina arborea, Cassia
siamea i Cedrela mexicana.


Gana : Kultiviraju se: Tectona grandis,
Cassia siamea, Azadirachta indica,
Gmelina arborea, Cedrela mexicana i Dalbersia
sissoo.


Sierra Leone: Kultiviraju se:
Gmelina arborea, Pinus caribaea i P. pentnnhylla,
Tectona grandis, Cassia siamea,
Cedrela mexicana, Araucaria cunninghamia
i Melaleuca leucodendron.


AZIJA


Cejlon : Kultiviraju se: Artocarpus
integrifolius, Swietenia macrophylla, Cupressus
macrocarpa, Pinus patula, Eucalyptus
robusta, E. microcoris, E. regnana,


E. maculata, E. saligna i E. citriodora, Acacia
melanoxylon i A. decurrens, Callitris
glauca i C. calcarata, Albizzia sumatrana
i A. falcata (zaštitne kulture za čaj),
Samanea saman (nasadi uz ceste).
Indija : Kultiviraju se: Eucalyptus
globulus, E. citriodora, E. camaldulensis i


E. robusta, Acacia mearnsii, A. decurrens,
A. melanoxylon, A. dealbata i A. intolica,
Cryptomeria japonica, Albizzia lebbek,
Cassia siamea, Swietenia macrophylla,
Tectona grandis, Sterculia campanulata,
Pterocarpus dalbergioides, P. santalinus,
Cinnamomum zeylandicum, Causarina equisetifolia,
Prosopis juliflora, Dalbergia
sissoo, Anogeissus acuminata, Broussonetia
papyrifera, Morus alba, Salix alba i S.
coerulea.
Malaja : Kultiviraju se: Tectona
grandis, Albizzia falcata, Swietenia macrophylla,
Eucalyptus robusta i E, grandis,
Gmelina arborea, Ochroma lagopus, Shorea
gysbertiana, Eusideroxylon zwageri,
Acacia auriculaeformis, Cunninghamia sp.,
Pinus caribaea, P. insularis i P. massoniana,
Araucaria sp., Flindersia brayleana,
Cecropia peltata i Maeesopsis eminii.


Sjeverni Borneo: Prirodne šume
sadrže velik procenat tehnički vrijednog
drva. To su najvrednije vrste iz por. Dipterocarpaceae.
Kultiviraju se: Pinus insularis
i P. caribaea, Agathis alba (A. loranthifolia),
Eucalyptus sp. i dr.


AUSTRALAZIJA


Australija: Prirodne šume sastoje
se pretežno iz tvrdih listača (Zapadna Australija).
Egzote su se ondje počele unašati
1896. Unašani su strani borovi: Pinus radiata
(na dobra tla), P. pinaster (na obalne
pjeskulje), P. brutia (samo na vapnena




ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 78     <-- 78 -->        PDF

tla), te P. caribaea i elliottii {na močvarna
tla). U južnoj Australiji autohtonih
šuma ima malo i koriste se samo za ogrijev.
Glavne domaće vrste jesu: Eucalyptus
obliqua, E. cladocalyx, E. leucoxylon i


E. camaldulensis, te Acacia mclanoxylon.
Unašani su: Eucalyptus sp. iz drugih dijelova
Australije, Pseudotsuga sp., Picea
abies, Pinus sylvestris, P. radiata, P. pinaster,
P. brutia, P. nigra calabrica i P.
elliottii.
U Queenslandu od prirode rastu: Araucaria
sp., Cunninghamia sp. i Eucalyptus
sp., a kultiviraju se: Pinus elliottii, P. taeda,
P. caribaea, P. palustris, P. patula, P.
echinata i P. insularis.


U Novom Južnom Walesu najviše su
rasprostranjene kulture od: Pinus radiata,


P. elliottii, P. ponderosa, P. monticola, te
u višim predjelima: Pseudotsuga taxifolia.
Glavni teritorij Australije pokrivaju:
Eucalyptus gigantea, E. viminalis, E. dalrympleana,
E. melliodora, E. polianthemos
i E. macrorhyncha, Pinus radiata, P. ponderosa,
P. contorta, P. canariensis, P. muricata,
P. nigra i P. patula, Cedrus antlantica
i C. deodara, Pseudotsuga taxifolia,
Sequoia gigantea i Quercus suber.


U Vikioriji od prirode rastu od mekih
vrsta: Podocarpus sp. i Callitris sp. Tehničko
drvo daju samo Callitris sp.
Tvrdo drvo dobiva se od Eucalyptus-vrsta.
Kultiviraju se: Pinus radiata, P. nigra calabrica,
P. ponderosa i P. pinaster, te
Pseudotsuga taxifolia.


U Tasmaniji rastu kao autohtone
vrste: Dacrydium franklinii, Athrotaxix
selaginoidea i Phylocladus rhomboidalis.
Kultiviraju se: Pinus radiata, P. ponderosa,
P. contorta, P. nigra calabrica, Pseudotsuga
taxifolia, Thuja plicata i Chamaecyparis
lawsoniana.


Novi Zeland: Prirodne šume dijele
se u tri pojasa: a) Mješovite, umjerene i
vazda zelene šume, sa prevlašću Agathis
australis; b) Tipično šumsko područje s
prevlašću Podocarpus-vrsta; c) Šume sa
No thofagus-vrstama.


Kultiviraju se: Pinus radiata, P. ponderosa,
P. nigra calabrica, P. eoncorta, P.
elliottii, P. taeda, P. strobus, P. patula, P.
palustris, P. pinaster, P. monticola i P.
muricata, Pseudotsuga taxifolia, Cupressus
macrocarpa, Chamaecyparis lawsoniana,
Cryptomeria japonica, Picea abies, P.
sitkaensis, Thuja plicata, Sequoia sempervirens,
Eucalyptus fastigiata, E. gigantea,


E. saligna, E. scabra, E. obliqua i E. regnans,
Robinia pseudoacacia, Fraxinus excelsior,
Acer pseudoplatanus, Aleurites
lordii, Acacia decurrens, A. pycnantha i
A. dealbata.
Fiji-otočje: Uz obalu rastu mangrove-
šumc. Od autohtonih vrsta, koje su
pretežno tvrde, prevladava četinjača Agathis
vitiensis. Jedina autohtona tvrda
listača jest Endospermum macrophyllum..


Na Fijima kultiviraju se: Pinus elliottii,


P. patula, P. taeda, P. caribaea, Switenia
macrophylla, Eucalyptus citriodora, E. robusta,
E. alba i E. deglupta, Cupressus
benthamii, Gmelina arborea, Albizzia lebbek
i A. falcata (A. moluccana).
BRITANSKO OTOČJE
U Velikoj Britaniji introdukcija egzota
započeta je u 18. stoljeću, i to uglavnom
sa Picea abies i Abies alba. Još prije, t,j.
oko 1750. god., upotrebljen je za veća pošumljavanja
Larix decidua u Škotskoj.
Poslije 1850. g. najviše su unose Pseudotsuga
taxifolia, Picea sitkaensis, Larix
leptolepis i Pinus nigra calabrica, zatim
Abies grandis i A. procera, Thuja plica-
la i Tsuga heterophylla.


Najveće površine zapremale su 1947. gkulture od Picea sitkaensis i P. abies, Larix
decidua, L. leptolepis i L. eurolepis,
Pinus nigra calabrica, P. contorta i P.
strobus, Tsuga heterophylla, Thuja plicata,
te Chamaecyparis lawsoniana.


KARIPSKO PODRUČJE


U Trindadu i Tobagu prirodne
šume zapremaju 45i;l/o od ukupne površine.
Ondje rastu: Cedrela mexicana, Erythrina
sp. i dr. Kultiviraju se: Tectona
grandis, T. mahagoni, Swietenia macrophylla
(iz Hondurasa), Samanea saman (daje
odličnu zasjenu na pašnjacima), Tabebuia
pentaphylla, Simardouba amara (iz
Grenade), Terminalia superba (iz Nigerije),
Chlorophora excelsa (iz Nigerije), Nauclea
diderrichii (iz Nigerije), Pinus caribaea,
Aracuaria bidwillii, Terminalia ivorensis,
Khaya ivorensis i dr.


U J a m a j i c i od prirode raste vrijedno
drveće, kao: Swietenia mahagoni, Cedrela
odorata, Guaiacum officinale, Podocarpus
urbanu, Terminalia latifolia i
Hibiscus elatus. Kultiviraju se: Eucalyptus
saligna, E. robusta, E. globulus, E. camaldulensis
i E. kirtoniana, Pinus caribaea,
P. patula, P. radiata, P. occidentalis,


P. merkusii i P. massoniana, Cananga odorata,
Cedrela mexicana, Tectonia grandis,
Swietenia macrophylla, Grevillea robusta,
Tristania conferta, Tabebuia serratifolia,
Haematoxylon campechianum, Michelia
champaca, Artocarpus integrifolius,
Samanea saman i Albizzia lebbek.
MEDITERANSKO PODRUČJE
U Cipr u glavno područje prirodnih
šuma zapremaju strme padine sjevernog i


425




ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 79     <-- 79 -->        PDF

južnog gorskog lanca. Tu se Pinus brutia
uspinje do 1300 m, a od prirode rastu ondje
Cupressus sempervirens, Cedrus brevifolia
(areal na jugozapadu, ali na maloj
površini), te Pinus nigra caramanica, koji
se uspinje do 1300 m. Podstojnu etažu
tvore: Quercus alnifolia, Q. coccifera, Arbutus
andrachne, Olea europaea, Juniperus
phoenicea i Pistacia lentiscus. Uz rijeke
i po uvalama rastu: Platanus orientalis
i Almus orientalis.


Kultiviraju se u semiaridnim predjelima:
Eucalyptus camaldulensis i E. gomphocephala
do 650 m, E. occidentalis, E.
umbellata, E. sideroxylon, E. saligna i E.
cornuta, Acacia cyanophylla do 650 m, Pinus
pinca za vezanje obalnih pijesaka, Acacia
cyclos za pošumljivanje pjeskulja
i dr.


Drugi dio knjige zaprema 633 stranice.
U njem su sadržani opisi pojedinih
vrsta, koje su svrstane alfabetskim redom.
Kod pojedine vrste nalaze se podaci o pri


rodnom nalazištu, kao i podaci o uspijevanju.
Tu su korišćeni podaci iz Trou p
o v e knjige i drugih izvora. Za svaku
vrstu obrađen je prirodni areal, kvaliteta
drva, upotrebna sposobnost u domovini,
proširenje u pojedinim zemljama, i to
Australiji, na Cejlonu, u Africi, u Velikoj
Britaniji, Novoj Zelandiji, Južnoj Rodeziji,
Karipskom području i dr.


U drugome dijelu obrađeno je 28 rodova
četinjača, sa 202 vrste, i 192 roda listača,
sa 598 vrsta, ili svih ukupno 220
rodova sa 800 vrsta.


Od četinjača najviše vrsta otpada na
rodove, i to: Pinus 80, Abies 19, Juniperus
12, Cupressus 11, Picea 11 i Tsuga 9 vrsta.
Od listača najviše vrsta otpada na:
Eucalyptus 168. Populus 34, Acacia 33,
Quercus 20, Salix 14, Betula 10 i Fraxinus
9 vrsta.


Knjiga pruža vrlo dobar pregled o autohtonom
i kultiviranom šumskom drveću
u velikom dijelu svijeta.


Prof. dr M. Anić


IZ HISTORIJATA ŠUMARSKE NASTAVE U CEHOSLOVACKOJ


U novembru 1966. g. proslavila je Visoka
poljoprivredna škola u Brnu 150-godišnjicu
postojanja svoje visokoškolske
nastave. Povodom proslave održano je i
naučno savjetovanje o aktualnim stručnim
problemima, koje su organizirali pojedini
fakulteti te škole, tj. Poljoprivredni,
šumarski, Veetrinarski i Ekonomski.


Povodom proslave 150-godišnjice nastave
u Brnu donosimo kratak pregled iz
historijata šumarske nastave u Češkoj i
Moravskoj.
Razvojni put šumarske nastave u Češkoj


U prvoj polovini 18. stoljeća u srednjoj
Evropi još nije bilo šumarskih škola. Mladi
su šumari sticali stručno obrazovanje
kod starijih stručnjaka, koji su im po završetku
prakse izdavali rukom pisane diplome.
Oko polovine 18. stoljeća počeli su
se uvoditi stručni ispiti.


U instrukcijama o stručnim šumarskim
ispitima za Češku od 16. I 1756. bilo je sažeto
u obliku pitanja i odgovora znanje
koje se tražilo na takvim ispitima. Ispiti
su polagani pred stručnim komisijama.
God. 1768. i 1772. ponovno su izdana takva
pitanja i odgovori za ispite mladih
čeških šumara.


Razvoj šumarske nauke, koja se u drugoj
polovini 18. stoljeća počela sve više
njegovati, doveo je do većeg interesa za
praktične šumarske škole. Tako su nasta


le majstorske šumarske škole. Prva takva
jednogodišnja škola osnovana je za 20—30
učenika 1773. g. u Blatnom kod Chomutova.
Osnovao ju je I. J. Ehrenwert h.
Bila je to prva šumarska škola u Češkoj.


Na Poljoprivrednoj školi u Trnovu kod
Zbraslava, koja je osnovana 1790. g., izučavalo
se i šumarstvo, ali kao predmet.
Šumarstvo se u to doba izučavalo i na Katedri
poljoprivredne ekonomije na Praškom
Univerzitetu.


God. 1795. osnovana je Šumarska škola
u Zlatnoj Koruni. Uz školu bio je osnovan
i šumski rasadnik. Među nastavnicima
naročito su se isticali F. J. M a t z i F.
Schönaue r. Matz je 1796. g. napisao
udžbenik »Klassisches Lehrbuch von
der Forstwissenschaft« — jedan od najstarijih
šumarskih udžbenika u Češkoj.


God. 1805. postojale su majstorske šumarske
škole u Lednici, Novim Hradima,
kao i Zbiroku.


Početkom 1809. predložio je plzenski šumar
P. J. L u s e k da se osnuje Šumarski
i lovački zavod u Plasima u Češkoj, na
kojem bi se osposobljivali stručnjaci za
vodeća mjesta u šumarskoj službi Češke.
Prijedlog nije uspio, ali predstavlja značajan
pokušaj.


Otvaranjem Šumarskog zavoda u Mariabrunnu
kod Beča 1813. g. omogućeno je