DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1967 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST SAVE Z INŽENJER A I TEHNIČAR A ŠUMARSTV A I DRVN E INDUSTRIJ E HRVATSK E GODIŠTE 91 STUDENI—PROSINAC GODINA 19C7 STIMULATIVNA UNUTRAŠNJA RASPODJELA DOHOTKA NA RADNE JEDINICE U ŠUMSKO-PRIVREDNOJ ORGANIZACIJI* Prof. đr ing. BRANKO KRALJIĆ UVOD Raspodjela ukupnog prihoda prema financijsko-privrednom sistemu koji je na snazi u Jugoslaviji — ima sve prerogative da bude visoko stimulativn a za radni kolektiv. To se vidi odatle, što radni kolektiv može ostvariti to veće osobne dohotke: — što ostvaruje veći ukupni prihod; to može ostvariti većom i umjesnijom realizacijom i proizvodnjom (količina, asortiman, kakvoća, prilagođenost potrebama potrošača — proizvoda, odnosno usluga) a to znači većom proizvodnošću rada koja se očituje putem obujma efekta rada; — što ostvaruje manje troškove poslovanja; to može ostvariti tako da umješno i sa zalaganjem što povoljnije ostvaruje potrebne mu kupnje materijala i energije i nabavke osnovnih sredstava te što ekonomičnije troši materijalna sredstva i što efikasnije veže osnovna i obrtna sredstva uz proizvodnju — a to znači većom proizvodnošću minulog rada koja se očituje ekonomijom trošenja i većom rentabilnošću odnosno ekonomskom efektivnošću koja se očituje još i ekonomijom vezivanja neutrošenih sredstava uz proizvodnju; — što ostvaruje manje trošenje žive radne snage; to može ostvariti tako da umješno i sa zalaganjem, pa i putem podizanja organskog sastava sredstava (šumske komunikacije, oprema, biološke investicije), što ekonomičnije troši i veže živu radnu snagu, pa zadatak proizvodnje izvrši sa što manjim radnim kolekivom u manje radnih sati — a to znači većom proizvodnošću živog rada. No, radni kolektiv može ostvariti veći dohodak, pa i veće osobne dohotke, i djelovanjem niza drugih vanjskih uzroka koji se prema njemu očituju kao da su karaktera »više sile« ... To djelovanje treba odstraniti od neposrednog utjecaja na osobne dohotke radnog kolektiva — kako bi on u našim uvjetima bio stimuliran za ispravan rad . . . Pored toga, načelo unutrašnje raspodjele dohotka, pa i osobnog dohotka — »prema radu« traži da su osobni dohoci št o už e povezani sa ostvarenim, od društva priznatim (realiziranim i unovčenim) »radom« . . . S time u vezi dolazi * Ovaj napis obuhvaća drugi dio rada »Obračun po radnim jedinicama u šumsko- privrednim organizacijama u SR Hrvatskoj« koji je autor obradio na traženje Republičkog sekretarijata za privredu SR Hrvatske. 433 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1967 str. 4 <-- 4 --> PDF |
se do spoznaje goleme prednosti »lokacije« rada i raspodjele osobnih dohodaka pa i fondova — putem obračuna po radnim jedinicama... Budući da smo u prethodnom našem radu [2] obradili radne jedinice u šumsko-privrednoj organizaciji, preostaje nam da u ovom napisu obradimo stimulativnu unutrašnju podjelu dohotka u šumsko-privrednoj organizaciji. U ovom napisu ograničit ćemo se da u glavnim crtama obradimo mjerila i tehniku te problematiku raspodjele dohotka između cjeline šumsko-privredne organizacije i njezinih radnih jedinica. Naknadno ćemo posebno obraditi mjerila, tehniku i problematiku raspodjele dohotka između radnih jedinica i njihovih obračunskih jedinica te između obračunskih jedinica i njihovih obračunskih mjesta. Da ne bi bilo nesporazuma: u ovom napisu »dohodak« je indentičan bivšem »čistom prihodu II«, budući da prema sadašnjem stanju našeg privredno- financijskog sistema — nema više »vanrednog prihoda« (iz čistog prihoda I) ni »doprinosa iz dohotka«. RASPODJELA DOHOTKA IZMEĐU CJELINE ŠUMSKO-PRIVREDNE ORGANIZACIJE I NJEZINIH RADNIH JEDINICA Temeljni zahtjev Raspodjela dohotka između šumsko-privredne organizacije kao cjeline i njezinih radnih jedinica (kao dijelova te cjeline) redovito se ravna i treba se ravnati u prvom redu prema ovom općenito poznatom i priznatom zahtjevu: u pravilu radnim jedinicama treba konačno pripasti putem osobnih dohodaka samo ono što ovisi o umjesnosti i zalaganju njihovih radnih kolektiva te putem fondova samo ono što je potrebno za njihovu proširenu reprodukciju u skladu s interesima razvitka cjeline šumsko-privredne organizacije i ono što ovisi o umješnosti i zalaganju njihovih radnih kolektiva. Prema tome, radnim jedinicama u pravilu ne treba putem osobnih dohodaka konačno pripasti sve ono što se prema njihovim radnim kolektivima ispoljava kao da je karaktera »više sile«. Njima ne treba pripasti ni sve ono što bi putem fondova a bez zasluge njihovih radnih kolektiva pretjerano povisilo, odnosno pretjerano smanjilo (učinilo negativnom!), njihovu proširenu reprodukciju — pa ne bi bilo u skladu s interesima razvitka cjeline šumsko-privredne organizacije. To posljednje zbog toga, što bi u krajnjoj liniji imalo za posljedicu neoptimalno (po stupnju ekonomske efikasnosti) ulaganje sredstava u investicije, odnosno premalo ili nikakvo ulaganje sredstava u investicije koje bi dovelo u pitanje harmonični razvitak cjeline šumsko-privredne organizacije. Radnim kolektivima radnih jedinica ispoljava se kao da je karaktera »više sile« ovo: promjene cijena (tarifa i si.) na tržištu, izuzetna konjunktura ili depresija na tržištu, privredne krize; promjene instrumenata i mjera privredno-financijskog sistema u zemlji; promjene diferencijalnih zemljišnih renti položaja koje nastaju zbog promjena sjecišta i njihova položaja prema tržištu, pa. i zbog promjena radnih uvjeta za sječu i izradbu šumskih proizvoda; promjene diferencijalnih zemljišnih renti plodnosti koje pojavno nastaju zbog promjene količine i asortimana sječnog drva i troškova biološke reproduk 434 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1967 str. 5 <-- 5 --> PDF |
čije jedinice posječenog drva na panju te promjene ulaganja u proširenu biološku reprodukciju drva na panju — kako se one f(i jedne i druge) pojavljuju kumulativno unutar promjene tzv. amortizacije šuma po jedinici posječenog drva. Sve te promjene ukoliko bi radnim jedinicama uzrojkovale povišenje njihova dohotka — one trebaju ustupiti cjelini šumsko-privredne organizacije. I obratno, sve te promjene ukoliko bi radnim jedinicama nanosile sniženje njihova dohotka — trebaju im se pokriti iz sredstava cjeline šumsko-privredne organizacije. Jedino navedeni zahtjev osigurava stimulativn u raspodjelu dohotka, tj. osobnih dohodaka i fondova, između cjeline šumsko-privredne organizacije i njezinih radnih jedinica. On omogućuje jednaki financijski start i međusobno jednake nivoe startnih (ukalkuliranih) osobni h dohodak a u svim radnim jedinicama unutar jedinstvene cjeline šumsko-privredne organizacije. Nijedna logika ne može opravdati nejednaki financijski start i nejednake nivoe ukalkuliranih osobnih dohodaka u pojedinim radnim organizaqijama isto g poduzeća! To se naročito ne može opravdati ondje gdje poduzeće obuhvaća upravo šumsko privredno područje. To stoga, jer je ono nužno nastalo da osigura potrebnu proširenu reprodukciju (»dinamičku trajnost«) područnih šuma, a ona je upravo moguća jedino zahvaljujući međusobno j gospodarskoj solidarnosti svih dijelova šumskog privrednog područja (u prostoru i vremenu!). Dva puta raspodjele Raspodjela dohotka između šumsko-privredne organizacije i njezinih radnih jedinica može se vršiti, ravnajući se prema navedenom zahtjevu — dvim a putovima . Oba puta dovode do jednakog ´konačnog rezultata. Postavlja se samo pitanje: koji je put sigurniji, jednostavniji, a koji je put odgojniji, prikladniji s gledišta potpunosti samoupravljanja radnom jedinicom, odnosno čitavom šumsko-privrednom organizacijom? Prvi put raspodjele Prv i pu t raspodjele dohotka između šumsko-privredne organizacije i njezinih radnih jedinica pretežno se primjenjuje u onim šumsko-privrednim organizacijama u SR Hrvatskoj koje uopće vrše obračun po radnim jedinicama. Taj se prvi put sastoji u ovome: a) Svaka radna jedinica sastavlja — prema svojim konkretnim uvjetima — planske kalkulacije cijene koštanja, odnosno još bolje cijene proizvodnje (tj. cijena koštanja plus »redovni« fond) po jedinici proizvoda »(učinka, usluge) i sumarni plan cijene koštanja ili još bolje cijene proizvodnje* Pri tom se sumarni plan treba temeljiti na planskom obujmu (količini, asortimanu, kvalite* Ovdje pla n nije izraz neke proizvoljnosti, a još manje neki »fetiš«. On predstavlja optimalnu ravnotežu između konkretnih objektivnih uvjeta proizvodnje, odnosnih radnih normi, odnosnih normativa materijala i energije te odnosnog mogućeg optimalnog iskorišćivanja raspoloživog oruđa za rad i žive radne snage. 435 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1967 str. 6 <-- 6 --> PDF |
tama, dinamici tih elemenata) proizvodnje (odnosno učinaka, odnosno usJuga) i jediničnim planskim (standardnim, nprmalnim, normativnim, optimalnim) troškovima ´koji se temelje na optimalnom (normativnom) trošenju i jediničnim realnim planskim cijenama, tarifama (npr. stavkama ukalkuliranih osobnih dohodaka) i si. te na važećim instrumentima i mjerama privredno-financijskog sistema u zemlji. Prema tome, takav njezin sumarni plan predstavlja financijski odraz konkretnih radnih normi, normativa i si. u konkretnim uvjetima ipo konstantnom planskom nivou cijena, tarifa i si. — tj. ekonomski optimum u datim uvjetima. U tom smislu potrebno je što više objektivirati i opće troškove režije, koji se redovito ne daju kronometrijski normirati po jedinici proizvodnje (koristeći statisti čko-obračunske prosjeke, analize i si.). b) Zatim svaka radna jedinica na koncu obračunskog razdoblja sastavlja sumarnu kalkulaciju cijene koštanja ili još bolje cijene proizvodnje za realizirani naplaćeni obujam proizvodnje (odnosno učinaka, odnosno usluga) po jediničnim planskim financijskim normativima cijene koštanja ili još bolje cijene proizvodnje (po planskim kalkulacijama cijene koštanja, odnosno cijene proizvodnje, po jedinici proizvoda /navedenim pod. tač. a./) i po planskim instrumentima i mjerama privredno-financijskog sistema u zemlji: tj. sastavlja sumarnu plansko-obračunsku kalkulaciju cijene koštanja, odnosno još bolje cijene proizvodnje. c) Zatim pak svaka radna jedinica također na koncu obračunskog razdoblja sastavlja sumarnu kalkulaciju cijene koštanja za realizirani naplaćeni obujam proizvodnje (odnosno učinaka ,odncsno usluga) po jediničnim troškovima koji se temelji na faktičnom (obračunskom) trošenju uz jedinične realne planske cijene, tarife i si. i na planskim instrumentima i mjerama privredno-financijskog sistema u zemlji: tj. sastavlja sumarnu obračunsku kalkulaciju cijene koštanja po faktičnom trošenju i planskim jediničnim cijenama, tarifama i si. U praksi se faktično redovito ne sastavlja sumarna kalkulacija kaikvu smo naveli u prethodnoj stavci — već se umjesto nje u nekim šumsko-privrednlim organizacijama utvrđuju izravno salda koja nastaju zbog pozitivnih i negativnih promjena jediničnih cijena, tarifa i si. i salda koja nastaju zbog pozitivnih i negativnih promjena instrumenata i mjera privredno-financijskog sistema u zemlji — pri faktičnom trošenju za realiziranu naplaćenu proizvodnju (odnqsno učinke, odnosno usluge). d) Napokon pak svaka radna jedinica također na koncu obračunskog razdoblja sastavlja sumarnu kalkulaciju cijene koštanja za realizirani naplaćeni obujam proizvodnje (odnosno učinaka, odnosno usluga) po jediničnim faktičnim troškovima, koji se temelje na faktičnom trošenja i faktičnim jedinidnim cijenama, tarifama i si. i po faktično u razdoblju važećim instrumentima i mjer\ama privredno-financijskog sistema u zemlji: tj. sastavlja sumarnu obračunsku kalkulaciju cijene koštanja. e) Koristeći navedene pod tač. b., c i d. sumarne kalkulacije, svaka radna jedinica na koncu obračunskog razdoblja nadalje utvrđuje za sebe: — svoj financijski rezultat nastao vještinom i zalaganjem njezina radnog kolektiva — odbijajući od sumarne kalkulacije navedene u tač. b. sumarnu kalkulaciju navedenu u tač. c. (obje se temelje na jediničnim planskim cijenama, tarifama i si. — jedino se prva temelji na planskom trošenju, a druga na faktičnom trošenju); |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1967 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— saldo nastao zbog promjena jediničnih cijena, tarifa i si. te instrumenata i mjera privredno-financijskog sistema u zemlji — odbijajući od sumarne kalkulacije navedene u tač. c. sumarnu kalkulaciju navedenu u tač. d. (ta posljednja se temelji na faktičnim jediničnim cijenama, tarifama d si. i faktičnim instrumentima i mjerama privredno-financijskog sistema u zemlji te na faktičnom trošenju). Dok navedeni financijski rezultat u pravilu treba ostati radnoj jedinici, navedeni saldo — ako je pozitivan, radna jedinica u pravilu treba ustupiti cjelini šumsiko-privredne organizacije, a ako je negativan, radna jedinica u pravilu potražuje od cjeline šumsko-privredne organizacije. Uostalom, u praksi naših šumsko-privrednih organizacija redovito se postupa ovako: — odbijanjem sumarne kalkulacije navedene pod tač. d. od sumarne kalkulacije navedene pod tač. b. — utvrđuje se brutto financijski rezultat radne jedinice, koji uključuje ono što ovisi o vještini i zalaganju njezina radnog kolektiva i navedeni saldo koji ne ovisi o radnom kolektivu; — u nekim šumsko-privrednim organizacijama od navedenog brutto financijskog rezultata oduzima se navedeni saldo i on ustupa odnosno potražuje od cjeline šumsko-privredne organizacije; ukoliko radna jedinica tako postupi — ostaje joj samo financijski rezultat koji ovisi o vještini i zalaganju njezina radnog kolektiva. Pri planiranju sumarnog odnosno jediničnih »-redovnih« fondova — kao razlike između cijene proizvodnje i cijene koštanja koje smo naveli u stavci pod tač. a. — treba se ravnati po ovim uputstvima: — Suma planiranih fondova svih radnih jedinica u šumsko-privrednoj organizaciji ne smije prelaziti planirani iznos ukupnih fondova cjeline šumsko-privredne organizacije. — U šumsko-privrednim organizacijama je zasad uobičajeno da se radnim jedinicama ustupa jednaki planski podlotak na njihove npr. planske ukalkulirane osobne dohotke uime njihovih »redovnih« planskih fondova. Što je teritorija šumsko-privrdne organizacije jkdnoličnija u pogledu mogućnosti ekonomski esikasnog investiranja u osnovna sredstva (šumske komunikacije, opremu i si.) i dugoročne biološke investicije (pošumljivanja, šumske melioracije, intenzivne šumske kulture, šumske plantaže, i si.) — to sredstva fondova cjeline šumsko-privredne organizacije mogu biti decentraliziranija na ekonomske jedinice, putem većeg planskog postotka njihovog odvajanja za radne jedinice. Obratno, što je pak teritorija šumsko-privredne organizacije raznoličnija — to sredstva fondova trebaju biti centraliziraniju u centralni fond šumsko-privredne organizacije, putem manjeg planskog postotka njihovog odvajanja za radne jedinice — kako bi se investicije mogle ekonomski najefikasnije ostvarivati! — Predlaže se da se ubuduće postupi ovako: planski iznosi fondova za pojedine radne jedinice u šumsko-privrednoj organizaciji mogu se i taksativno planiranjem utvrditi na temelju dugoročnog plana razvitka šumsko-privredne organizacije, odnosno njezina dugoročnog plana investiranja, izbalanciranog prema mogućnostima cjeline šumsko-privredne organizacije i odobrenog od organa samoupravljanja. Ukoliko je pojedina radna jedinica dosad akumulirala — vještinom i zalaganjem svojeg kolektiva — više od planovima tako predviđenih fon |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1967 str. 8 <-- 8 --> PDF |
dova, ovisi o odluci njezina kolektiva kada, koliko i za što će taj višak uložiti. Ona ga može uložiti u vlastite investicije ili će ga posuditi drugoj radnoj jedinici šumsko-privredne organizacije uz dogovorene kamate i rok. Te kamate ići će u korist fondova a ne u korist osobnih dohodaka radnog kolektiva te radne jedinice. U odnosu na stimuliranje svake radne jedinice da što prije završi proizvodnju i ostvari realizaciju (uključena naplata fakturiranih proizvoda, odnosno usluga) — najprikladnije je da svaka radna jedinica kalkulira na temelju vla stitog koeficijenta realizacije! No, pri većem centraliziranju prodajne službe u centrali, tj. komercijalnom sektoru, šumsko-privredne organizacije — postoji tendencija da se na sve radne jedinice šumsko-privredne organizacije koje ostvaruju eksternu realizaciju primijeni jedinstveni za cjelinu šumsko-privredne organizacije prosječn i koeficijent realizacije; ta tendendencija slabi interes pojedine radne jedinice (revirne radne jedinice, pa i šumarijskog pogona) za što ažurniju realizaciju! U tom slučaju treba posebnim Pravilnikom razraditi problematiku ekonomski opravdanog prioriteta dostavljanja odnosne »dispozicije« za otpremu pojedinim teritorijalnim radnim, jedinicama koje raspolažu odnosnom gotovom robom. Tada će postati moguće funkcioniranje centralizirane prodajne službe bez nezadovoljstva radnih kolektiva područnih radnih jedinica koje vrše obračune dohotka na temelju vlastito g koeficijenta realizacije! Koristeći navedeni prvi put raspodjele dohotka između šumsko-privredne organizacije i njezinih radnih jedinica — ostvaruje se faktično slijedeće: 1) Putem sumarnih kalkulacija navedenih u tač. a., odnosno b. — radna jedinica koja posluje u težim uvjetima (diferencijalne rente položaja i plodnosti malene, nikakve, možda i negativne) dobij a odgovarajuće više jedinične planske cijene koštanja ili (još bolje) cijene proizvodnje. Obratno pak radna jedinica koja posluje u lakšim uvjetima (diferencijalne rente položaja i plodnosti veće, velike) dobija. odgovarajuće manje jedinične planske cijene koštanja, odnosno (još bolje) cijene proizvodnje. To znači da prva navedena radna jedinica ne trpi a druga ne uživa zbog prirodnog ili zatečenog položaja i plodnosti (zrelosti i si.) svojih šuma. U tom pogledu putem planske predraspodjele njihov je financijski start izjednačen. Bez obzira na prirodne i zatečene uvjete, one imaju jednake šanse za istim nivoom osobnih dohodaka i odgovarajućih fondova. Ostvarenje tih elemenata, tj. njihova dohotka, ovisit će dakle isključivo o vještini i zalaganju njihova radnog kolektiva. 2) Putem sumarnih kalkulacija navedenih u tač. a., odnosno b. — radna jedinica koja posjeduje viM organski sastav tipičnih sredstava (šumske komunikacije, oprema i si.) dobija odgovarajuće niže jedinične planske cijene koštanja ili (još bolje) cijene proizvodnje. Obratno pak radna jedinica koja posjeduje niži organski sastav tipičnih sredstava dobija odgovarajuće više jedinične planske cijene koštanja ili (još bolje) cijene proizvodnje. To znači da prva navedena radna jedinica ne uživa a druga ne trpi zbog različitosti njihova organskog sastava tipičnih sredstava. I u tom pogledu one su planskom pr e draspodjelom svedene na isti financijski start, pa će ostvarenje njihova dohotka u istoj mjeri ovisiti o vještini i zalaganju njihovih radnih kolektiva^. 3) Putem utvrđivanja ranije navedenog salda koji nastaje promjenama jediničnih cijena, tarifa i si. te instrumenata i mjera privredno-financijskog sistema |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1967 str. 9 <-- 9 --> PDF |
u zemlji — također naknadnom plansko-obračunskom predraspodjelom tog salda radnim jedinicama omogućeno je da ostvare svoj dohodak bez obzira na te poremećaje, isključivo ovisno o vještini i zalaganju njihova radnog kolektiva. 4) Iz svega što smo naveli u tač. 1., 2. i 3. — vidi se da se faktično pri upotrebi navedenog prvog puta raspodjele dohotka između šumsko-privredne organizacije i njezinih radnih jedinica faktičn i dohoda k utvrđuje samo na nivou cjeline šumsko-privredne organizacije (faktični ukupni fondovi plus faktični ukupni osobni dohoci, tj. faktični ukupni prihodi minus faktični troškovi poslovanja). Faktično u centrali cjeline šumsko-privredne organizacije fiktivno postoje sabirni računi »renti položaja i plodnosti«, »ekstra-dohotka uslijed razlika organskog sastava tipičnih sredstava«, »redovnih fondova«, »promjena cijena i tarifa«, »promjena instrumenata i mjera privredno-financijskog sistema u zemlji« i si. Ti fiktivni »sabirni računi«, putem navedenih planskih p r e d r a spodjel a između cjeline šumsko-privredne organizacije i njezinih radnih jedinica, omogućuje ne samo jednaki financijski start nego i jednake ukalkulirane osobne dohotke, pa i konačnu stimulativnu raspodjel u prema »radu« (tj. ovisno o vještini i zalaganu radnog kolektiva svake radne jedinice, pa i cjeline šumsko-privredne organizacije). 5) Ako je radna jedinica u toku obračunskog razdoblja vještinom i zalaganjem svojeg radnog kolektiva ostvarila dohodak veći od planskog ili je podbacila normalnu vještinu i zalaganje pa je ostvarila dohodak manji od onog planskog — u jednom i drugom slučaju na obračunati joj dohodak ona treba primijeniti plansk i postota k učešća osobnih dohodaka (odnosno fondova) u planskom dohotku. Ako je taj planski postotak u planu bio opravdan u vezu optimalnog rada i optimalnog ulaganja, on je opravdan i naknadno u obračunu kada se primijeni na obračunati dohodak radne jedinice. U odnosu na ono što smo naveli za razlike »pio dno st i« (šuma, tj. staništa i šumskih sastojina) pod tač. 1) — ovdje dajemo još ovo objašnjenje: — Kada bi se umjesto sada propisane »amortizacije šuma« uveo »novčani normativ jednostavne biološke reprodukcije posječenog drva (na panju)« (prva varijanta našeg posebnog prijedloga [41), i to iskalkuliran za npr. područje revirne radne jedinice — on bi se potpuno uklapao u sistem koji smo upravo opisali. Reviri ne bi ni uživali ni trpjeli zbog veće odnosno manje plodnosti njihovih šuma. — Navedeni financijski normativ mogao bi se nešto tačnije izračunati u slučaju kada revir zauzima jednu ili više cijelih šumsko-gospodarskih jedinica. — Ako reviri ne obuhvaćaju u pravilu čitave šumsko-gospodarske jedinice, da bi se dovoljno tačno utvrdio navedeni financijski planski normativ, bit će potrebno izračunati ga za čitavo područje šumarije (koja u pravilu obuhvaća čitave šumsko- gospodarske jedinice). U posljednjem slučaju, sa stanovišta šumarijskog prosjeka, neke bi revirne radne jedinice ostvarivale veće, manje ili negativne razlike svojih dohodaka uslijed njihove pojedinačne plodnosti šuma. Stoga bi se te razlike (pojedinačnog prema prosjeku u sumarijskom području) trebale kalkulaciono odvojiti i dostaviti, odnosno potraživati iz analognih fiktivnih »sabirnih računa« šumarije (kao pogona). — Nema sumnje da bi — s gledišta trajnosti gospodarenja — navedeni financijski planski normativ mogao se najtačnije iskalkulirati za čitavo šumsko privredno područje cjeline šumsko-privredne organizacije. U tom slučaju bi pogotovu, sa stanovišta prosjeka čitave šumsko-privredne organizacije, neke revirne radne jedinice (pa i njihov zbir na području šumarijskog pogona) ostvarivale veće, manje ili negativne razlike svojih dohodaka — uslijed njihove različite pojedinačne plodnosti šuma. Stoga bi se te razlike (pojedinačnog prema prosjeku u šumskom privrednom području šumsko-privredne organizacije) trebale kalkulaciono odvojiti i dostaviti, |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1967 str. 10 <-- 10 --> PDF |
odnosno potraživati iz već ranije navedenih odnosnih fiktivnih »sabirnih računa« cjeline šumsko-privredne organizacije. — To se pak najjednostavnije ostvaruje ovako: svaka revirna radna jedinica planira svoje šumsko-kulturne radove u granicama šumsko-gospodarskih osnova i šumsko-privrednog plana (odnosno kalkulacionih svojih podataka, datih i odobrenih prilikom utvrđivanja navedenog financijskog normativa za čitavu šumsko-privrednu organizaciju) te za njih (lobija novčana sredstva iz odnosnog prosječnog sumarnog financijskog normativa sabranog u centrali cjeline šumsko-privredne organizacije, i to na temelju kolaudacija izvršenih radova po njihovoj planskoj cijeni proizvodnje. Revirne radne jedinice pak u navedenu centralu dostavljaju redovno utvrđen nave deni financijski planski normativ mjesečno na temelju posječenih brutto drvnih masa (razvijenih po šumskim sortimentima). — Kada bi se pak umjesto sada propisane ^amortizacije šuma« uveo »novčani normativ jednostavne i posebno proširene biološke reprodukcije posječenog drva (na panju)» (druga varijanta našeg posebnog prijedloga [4]) — važi u načelu sve ono što smo naveli u prethodnoj stavci za jednostavnu biološku reprodukciju, ali ovdje, navedeno u analogiji, važi i za proširenu biološku reprodukciju koja također ne bi bila jednaka po revirnim radnim jedinicama. — Kada bi se pak umjesto sada propisane »amortizacije šuma« uveo »novčani normativ jednostavne i posebno proširene biološke reprodukcije posječenog drva (na panju) te odvojeno novčani normativ tehničkih investicija koje služe proizvodnji drva na panju« (treća varijanta našeg posebnog prijedloga [4]) — važi sve ono što smo u prethodnoj stavci naveli za jednostavnu i proširenu biološku reprodukciju posječenog drva, ali u analogiji i za novčani normativ navedenih tehničkih investicija, jer ni ti normativi ne bi bili jednaki po revirnim radnim jedinicama (pa bi inače neke dobile prevelika a neke premalena takva investiciona sredstva). — Sada propisana »amortizacija šuma« ne samo da je teorijski potpuno pogrešno nazvana i potpuno neopravdano stavljena u postotni odnos prema vrijednosti šuma (koja se uopće ne troši, već naprotiv koja raste i koja se — realizira kao poluproizvod proizvodnje drva na panju), nego u pravilu ne će odgovarati potrebama pojedinog šumskog privrednog područja (šumsko-privredne roganizacije). To znači pak da u pravilu ne će osigurati trajnost proizvodnje drva na panju na tom području, niti osigurati dovoljno tačno tehničke investicije koje služe proizvodnji drva na. panju na tom području. Neke će šumsko- privredne organizacije, unutar administrativno i centralistički propisanih »amortizacionih stopa« [6]* — neopravdano ostvarivati veće, manje, pa i eventualno negativne dohotke u djelatnosti iskorišćivanja šuma (s druge strane vršiti premalu ili preveliku biološku reprodukciju posječenog drva). To će znatno poremetiti jednaki financijski start šumsko-privrednih organizacija i narušiti čistoću jednostavne, proširene biološke reprodukcije i investiranja u potrebne tehničke investicije koje služe biološkoj proizvodnji. — Inače — budući da je »amortizacija šuma« kao novčani normativ -utvrđena za čitavo šumsko privredno područje šumsko-privredne organizacije — i ovdje je moguće šumsko-kulturne radove pojedine revirne radne jedinica financirati iz centrale po provedenim kolaudacijama tih radova i po njihovim jedi* One se primjenjuju na konkretne vrijednosti šuma, koje ovise ne samo o plodnosti šuma, nego i o šumskim taksama, tj. ekonomskim uvjetima za — is´korišćivanje šuma .. Ti pak ekonomski uvjeti za iskorišćivanje šuma gotovo ne utječu na troškove šumsko-kulturnih radova u proizvodnji drva na panju... Na tom temelju izračunata »amortizacija šuma« pruža to više tehničkih investicija (za šumske komunikacije i si.) — što su posječene šume otvorenije (pa imaju veće šumske takse) ... S druge strane — ona uopće ne ovisi o količini posječenog drva (na panju), što je pravi apsurd, jer služi »održavanju« šume (uostalom »amortizacija« od druge polovice 1957. god. u Jugoslaviji ne sadrži uopće ekvivalente održavanja već samo »obnove « osnovnog sredstva!)... 440 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1967 str. 11 <-- 11 --> PDF |
ničnim planskim cijenama proizvodnje. To i u tom slučaju osigurava jednaki nivo ukalkuliranih osobnih dohodaka i isplaćivanje faktičnih osobnih dohodaka ovisno o vještini i zalaganju radnog kolektiva pojedine radne jedinice. U odnosu pak na moguću tačnost planiranja u šumarstvu — dajemo slijedeća objašnjenja: — Sto se planiranje manje temelji na konkretnim tehničkim radnim normama i normativima — potrebno je u većoj mjeri osigurati objektivira n j e financijskih planova radnih jedinica. To objektiviranje trebaju provesti stručnjaci za organizaciju i tehnologiju te ekonomiku u šumsko-privrednoj organizaciji — čiji osobni dohoci ne ovise (ili barem izravno ne ovise) o uspjehu šumskoga gospodarenja, odnosno općenito radne jedinice koje planove objektiviraju. Za to su najprikladniji — sa stanovišta nezainteresiranosti — stručnjaci iz štabova šumsko-privredne organizacije, naročito oni iz kontrolne grupe [1]. — Potrebno je što prije i intenzivnije preči na utvrđivanje tehničkih normi i normativa u šumarstvu. — Vrlo je korisno, ma i statističkim metodama, normirati poslove poslovođa (čuvanje, rukovođenje grupama sjekača, i si.), šumarskih tehničara i inženjera, te si. — npr. putem utvrđivanja koliko norma-dana (norma-sati) neposrednih proizvođača njima podređenih otpada na njihov vlastiti norma-dan (norma-sat) i si. Time se omogućuje i pravilno raspoređivanje tog osoblja u okviru šumsko-privredne organizacije, objektivnije planiranje režijskih službi, pa i objektivnija raspodjela osobnih dohodaka na to osoblje. Lijepi primjer mogućnosti na tom području pruža dosadašnje iskustvo Šumskog gospodarstva Bjelovar. — Budući da nije moguće dovoljno tačno u šumarstvu predvidjeti vremenske neprilike i prilike (poplave, oluje, izuzetno kišnu godinu; ili odlične sanike, tvrdoću zemljanih putova u sušnim razdobljima; i si.), a od njih u mnogom ovise ostvareni rezultati — potrebno je predvidjeti i ostvarivati rebalans e financijskih planova, naročito revirnih radnih jedinica. Oni će u pravilu u dovoljnoj mjeri omogućiti objektiviranje nivoa vještine i zalagalnja, odnosnih radnih kolektiva, isključujući utjecaje prirodnih »viših sila« koje nužno još u šumarstvu imaju veliku ulogu, jer se radovi vrše na otvorenom. S druge strane, tom prilikom nikako se ne smije previdjeti da je potrebna stanovita inicijativa, vještina i zalaganje — da se znalački iskoriste određeni izuzetni prirodni uvjelti. Takvi su npr. dobar sanik, poplava za organiziranje »splavarenja« i si. Objektivna ocjena dijela dodatnih efekata s time u vezi — treba se priznati odnosnom radnom kolektivu. Analogno dolazi do potrebe rebalans a i financijskih planova nabavne i prodajne službe u šumsko-privrednoj organizaciji. Do toga dolazi zbog nepredvidivih konjunktura i depresija na tržištu. No, i tu se ne smiju nikako previdjeti dopunski efekti koji se trebaju ubrojiti u zaslugu radnog kolektiva nabavne, odnosno prodajne službe. U odnosu na naše navode u prethodnom objavljenom radu (2) — da bi centrala šumarije (šumarijskog pogona) i proizvodni sektor u centrali šumsko— privredne organizacije trebali ostvarivati osobne dohotke ne samo ovisno o radu u tim j e dinic a ma nego i ovisno o uspjehu šumskoga gospodarenja u podređenim im revirnim radnim jedinicama — dajemo slijedeća dopunska objašnjenja: 441 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1967 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— Radna jedinica npr. centrale šumarijskog područja utvrdit će najprije svoj rezultat, pa i dohodak, a to znači osobne dohotke i fondove — na temelju trošenja faktora rada u njoj samoj. Zatim će utvrditi sa koliko postotaka su njezini područni reviri ostvarili ukalkulirane osobne dohotke i planske fondove. Iste postotke će tada i ona zaračunati na svoje ukalkulirane osobne dohotke i planske fondove, dobijene iznose raspodijeliti na područne revire proporcionalno njihovim ukalkuliranim osobnim dohocima i planskim fondovima te tako izračunate iznose -potraživati od područnih revirnih radnih jedinica. Ako je pak neka područna radna jedinica ostvarila manji dohodak (osobne dohotke i fondove) od plansko-obračunskog, a to znači ostvarila vještinu i zalaganje niže od normalnog nivoa, centrala šumarije mora također snositi konsekvencije. Ona će učestvovati u tom podbacivanju planu — razmjerno svojem plansko- obračunskom dohotku, ostvarenom u samoj sebi (i odnosni dio svojeg dohotka ustupiti područnoj radnoj jedinici koju nije dovoljno efikasno uslužila). — Radna jedinica npr. proizvodnog sektora centrale šumsko- privredne organizacije postupit će potpuno analogno, kako je to navedeno u prethodnoj stavci — samo u odnosu na područne revirne radne jedinice i njihove šumarijske centrale, pa i na sve one radne jedinice unutar šumsko-privredne organizacije koje po svojoj nadležnosti uslužuje. Pri opisu prvog puta raspodjele dohotka između šumsko-privredne organizacije i njezinih radnih jedinica, naveli smo uglavnom ono što se barem u nekim šumsko-privrednim organizacijama već dosad vršilo — odnosno ono što bi im se moglo dodati, po našem mišljenju bez većih posljedica. Sada nam preostaje da navedemo još neke prijedloge. Oni predstavljaju novost i kojima bi se znatno unaprijedila stimulativnos t raspodjele dohotka između šumsko- privredne organizacije i njezinih radnih jedinica. To su ovi prijedlozi: — U odnosu na u tač. 1 na str. 438. ovog napisa navedene razlike »položaja « (šuma od tržišta — odnosno potrošišta), ne može se reći da one uvijek nastaju samo kao posljedica prirodnih zatečenih uvjeta ili zatečenih uvjeta koji su nastali razvitkom javnog saobraćaja (željezničkih pruga, kamionskih cesta, autostrada i si.) ili razvitkom industrijske preradbe drva (nove pilane, nove tvornice drvenjače i celuloze, i si.). Često moramo priznati da one nastaju i zbog novih šumskih komunikacija koje je podizala šumsko-privredna organizacija najprije državnim planskim nepovratnim beskamatnim investicionim sredstvima a u posljednjih 15-ak godina bilo vlastitim investicionim sredstvima bilo sredstvima koja posuđuje i vraća u obliku anuiteta putem društvenih zajmova — dakle na vlastiti financijski teret i riziko. Ukratko, u uvjetima autofinanciranja i samoupravljanja šumsko-privrednim organizacijama — podizanje novih šumskih komunikacija u velikoj mjeri ovisi i o isvijesti, agilnosti i žrtvama radnog kolektiva šumsko-privredne organizacije (na području cjelovitog šumskog privrednog područja). Zbog toga je opravdano i stimulativno, da se stanoviti dio navedenih razlika položaja — koje su nastale putem upotrebe onih šumskih komunikacija koje su bile autofinancirane od radnog kolektiva — zadrži u korist cjeline šumsko-privredne organizacije, a stanoviti dio — koje su nastale autofinanciranjem od strane revirne radne jedinice — da se vrati konkretnoj revirnoj radnoj jedinici. Ona bi iz tog dijela s t i m u1 a t i v n o povisila osobne dohotke svojeg radnog kolektiva i svoje fondove (po ključu koji bi se također unaprijed utvrdio prilikom planiranja). Tako bi taj |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1967 str. 13 <-- 13 --> PDF |
radni kolektiv i ta radna jedinica bila zainteresirana da i u budućnosti što više ulaže u daljnje otvaranje svojih šuma iz vlastitih sredstava. Rekapituliramo ukratko u obliku primjera: sve razlike položaja nastale na komunikacijama zatečenima sa zaslugom, pa i bez zasluge, radnog kolektiva čitave šumsko-privredne organizacije — ostavljaju se za korištenje cjelini šumsko- privredne organizacije; sve ostale razlike nastale na komunikacijama zatečenim ili novopodignutim financijskim žrtvama revirnih radnih jedinićd, npr. 40%, vraćaju se konkretnim revirnim radnim jedinicama. Tačni postotak mogao bi se utvrditi iz odnosa vlastitih investicionih sredstava te investicionih sredstava dobijenih bespovratno i beskamatno od društva i od cjeline Šumsko- privredne organizacije za podizanje konkretnih šumskih komunikacija. Od vraćenih razlika (40%), revirne radne jedinice npr. 50% povisile bi svoje osobne dohotke a 50% uložile u svoje vlastite fondove. — U odnosu na u tač. 2) na str. 43!8. ovog napisa navedene razlik e »or ganskog sastava tipičnih sredstava« — ne može se reći da radna jedinica npr. revira ili transporta, odnosno mehanizacije, odnosno održavanja, nikada nije zaslužna za svoju veću ili manju opremljenost, za svoj nivo npr. mehanizacije (kojom je u najmanju ruku trebala — ovladati!). Analogno onome što smo naveli u prethodnoj stavci, i dio tipičnih sredstava bio je nabavljen zaslugom čitavog radnog kolektiva cjeline šumsko-privredne organizacije a dio je bio nabavljen dapače zaslugom radnog kolektiva konkretne radne jedinice (revira, transporta i si.). Prema tome, u pogledu otvorenosti i opreme (stupnja mehaniziranosti) opravdano je stimulirat i konkretne radne jedinice tako — da im se vrati dio odnosnih razlika dohotka nastalih zbog njihova organskog sastava tipičnih sredstava. Ovdje u analogiji bi mogli ukratko rekapitulirati isti primjer koji smo naveli na koncu prethodne stavke. To što smo naveli u odnosu na razlike »položaja« i razlike »organskog sastava tipičnih sredstava« (konkretno — opreme) u uvjetima novog financijsko- privrednog sistema Jugoslavije — gdje u pravilu više nema državnih nepovratnih beskamatnih investicionih sredstava već investiciona sredstva nabavljaju radne organizacije na vlastiti financijski teret i riziko — začud o koliko nam je poznato nisu zapazili naši opći ekonomisti... A upravo to predstavlja naročitu novos t kojom se može znatno unaprijediti stimula tivnos t raspodjele dohotka između cjeline radne organizacije i njezjinih radnih jedinica! — Analogni prijedlog u vezi s razlikama »plodnosti« (vidi tač. 1. na str. 438. i navode na str. 439 i 440 ovog napisa) ne bi bilo opravdano preporučiti, jer radni kolektiv revirne radne jedinice u kraćim razdobljima, putem bioloških investicija u proširenu biološku reprodukciju posječenog drva (na panju), nije u stanju bitno djelovati ni na plodnost staništa ni na plodnost šumskih sastojina (koja bi se mogla jasno evidentirati). Zbog analognog razloga — uopće nijemoguće, putem poboljšanih financijskih rezultata (dohotka), stimulirati niti radni kolektiv cjeline šumsko-privredne organizacije na proširenu biološku reprodukciju posječenog drva (na panju), pa čak ni na jednostavnu biološku reprodukciju posječenog drva. Zbog toga biološka reprodukcija posječenog drva treba biti čak zakonodavnim i administrativnim putem naređena šumsko-privrednoj organizaciji (5). To stoga, jer ona ima, kako je poznato, redovito 40—50 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1967 str. 14 <-- 14 --> PDF |
puta veću osovnu drvnu masu od godišnjeg prinosa, odnosno prirasta, pa joj je stoga moguće da siječe i realizira drvnu masu dugi niz godina — i onda kada uopće je ne bi biološki proizvodila na panju! U takvim uvjetima stalno se u našoj praksi postavlja pitanje: kako stimulirati radni kolektiv čitave šumsko-privredne organizacije, a posebno konkretne (revirne) radne jedinice — da ulaže u jednostavnu pa i proširenu biološku feprodukciju drva? općenito — da ulaže u šumsko-kulturne radove? To se može osigurati na razne načine, npr. ovako: Za šumsko-kulturne radove (proširene ili proširene i jednostavne biološke reprodukcije posječenog drva na panju) utvrdi se jedinična planska cijena proizvodnje i na nju utvrdi se dodatnih npr. 20flo. Ta dodatna financijska sredstva trebaju kao stimulans ići u korist ukalkulirariih osobnih dohodaka čitavog radnog kolektiva cjeline šumsko-privredne organizacije za biološki utrošena sredstva cjeline šumsko-privredne organizacije, odnosno u korist ukalkuliranih osobnih dohodaka radnog kolektiva konkretne revirne radne jedinice za biološki utrošena sredstva konkretne revirne radne jedinice. Na temelju kolaudiranih šumsko-kulturnih radova, sumarnih plansko-obračunskih kalkulacija, sumarnih obračunskih kalkulacija cijene koštanja po planskim jediničnim cijenama, tarifama i si. uz faktično trošenje i sumarnih obračunskih kalkulacija cijena koštanja — utvrde se na str. 437 ovog napisa navedeni financijski rezultati i salda odnosne šumsko-kulturne djelatnosti. A na temelju plansko-obračunske kalkulacije cijene proizvodnje kolaudiranih šumsko-kulturnih radova uvndi se ukupni dodatni iznos (npr. 20%). Taj će se kao stimulans upravno-proporcionalno u korist ukalkuliranih osobnih dohodaka liadnog kolektiva (po plansko-obračunskoj kalkulaciji) dodijeliti cjelini äumsko-privredne organizacije, odnosno konkretnoj revirnoj radnoj jedinici. — Naprotiv, analogni prijedlog u vezi s razlikama »p 1 o d n o st i« (vidi tač. 1. na str. 438 i navode na str. 439!—440 ovog napisa) koje radni kolektiv revirne radne jedinice ostvari podizanjem intenzivnih šumskih kultura i plantaža šumskih vrsta drveća brzog rasta — opravdano je preporučiti´. To stoga, jer se ovdje radi o kraćim odnosno kratkim razdobljima u kojima radni kolektiv ulaganjem vlastitih ili posuđenih financijskih sredstava — dakle na vlastiti financijski teret i riziko — može svojom umješnošću i zalaganjem ostvariti veće financijske rezultate... — U dosad navedene novosti, mogli bi se eventualno ugraditi i prijedloz i koje smo naveli u našoj studiji u god. 1963. [7] :* Svaka bi radna jedinica na opisani način utvrdila te smanjila odnosno povećala svoj dohodak. Taj bi se dohodak dijelio na fondove i osobne dohotke, koristeći podatke njezina financijskog plana kao bazne podatke. Pri tome — što je veći ostvaren broj radnika veće je od baznog učešće osobnih dohodaka u dohotku (još nešto veće nužnim planiranjem stanovite stope porasta životnog standarda), a što su veća sredstva od baznih veće je učešće fondova u dohotku (to je sadržaj pokazatelja za tzv. uporedni netto produkt). No — priliv u osobne dohotke mijenja o bi se i upravno-proporcionalno ostvarenom koeficijentu opće organizacije radne jedinice (prema onom baznom tj. planskom, odnosno prošlogodišnjem uzetom kao baznom). Taj bi se koeficijent opće organizacije svakog obračunskog razdoblja ocijenio po predloženoj našoj metodici za utvrđivanje koeficijenta nivoa samoupravljanja, koeficijenta nivoa organiziranosti i koeficijenta nivoa mehanizacije. Navedeni priliv u osobne dohotke mijenja o bi se i upravno-proporcionalno ostvarenom koeficijentu trošenja u biološku proizvodnju drva a obratno-proporcionalno odnosu vrijednosti sječne drvne mase i vrijednosti etata, tj. sječnog drvnog prinosa (eventualno |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1967 str. 15 <-- 15 --> PDF |
drvnog prirasta). To, kako vidimo, stimulira radni kolektiv radne jedinice (u originalu je to predloženo za cjelinu šumsko-privredne organizacije) za što bolje samoupravljanje, za organiziranje (racionalizaciju) i ovlađivanje mehanizacijom, za trošenje u biološku reprodukciju drva i za neforsiranje sječa drva iznad ispravnog šumsko-uređajnog etata (odnosno drvnog prirasta). Posljednje »skretnice« odliva dohotka u osobne dohotke mogu se lako »ugraditi« i u sistem koji smo naprijed opisali (uključivši naše prijedloge na str. 442—444 ovog napisa). Novi prijedlozi koje smo upravo naveli iz naše studije u god. 1963. imaju doduše stanovite elemente ocijenjivanja bodovanjem, ali su objektivni i korisni (analogno analitičkoj procjeni radnih mjesta). Drugi put raspodjele Drug i pu t raspodjele dohotka između šumsko-privredne organizacije i njezinih radnih jedinica primjenjuje se zasad u šumsko-privrednim organizacijama vrlo rijetko (npr. u Šumskom gospodarstvu — Bjelovar) — uglavnom bez niza finesa koje smo pri opisu prvog puta naveli. Taj se drug i pu t sastoji u ovome: a) Svaka radna jedinica sastavlja svoj pla n raspodjel e ukupnog prihoda, dohotka. Pri tom se taj plan treba temeljiti na planskom obujmu (´količini, asortimanu, kvalitetama, dinamici tih elemenata) proizvodnje |(odnosno učinaka, odnosno usluga) i jediničnim planskim (standardnim, normalnim, normativnim, optimalnim) troškovima poslovanja (svi osim onih karaktera osobnih dohodaka) koji se temelje na optimalnom (normativnom) trošenju i jediničnim realnim planskim cijenama te na važećim instrumentima i mjerama privredmo- financijskog sistema u zemlji s jedne strane, a na realnim planskim cijenama proizvoda (odnosno učinaka, odnosno usluga) s druge strane. Prema tome, takav njezin sumarni financijski plan predstavlja financijski odraz konkretnih normativa materijala, energije, stranih usluga, amortizacije, kamata i si. u konkretnim uvjetima po konstantnom planskom nivou cijena naturalnih jedinica troškova poslovanja s jedne strane i proizvoda (odnosno učinaka, odnosno usluga) s druge strane. Do izračunavanja dohotka uopće se ne kalkuliraju planski ukalkulirani osobni dohoci. Pošto se izračuna njezin dohodak, on se planski dijeli s jedne strane na ukalkulirane osobne dohotke, a s druge strane na ostatak dohotka koji predstavlja bruto fondove koji se zasad nalaze u toj radnoj jedinici. Na temelju detaljnih analiza s jedne strane ukalkuliranih osobnih dohodaka, a s druge strane navedenih bruto fondova — utvrđuje se koji dio bruto fondova radne jedinice ostaje njoj, a koji dio ona treba dostaviti cjelini äumsko-prwredne organizacije, odnosno drugim radnim jedinicama šumsko-privredne organizacije. Pri tom ukalkulirani osobni dohoci trebaju se gdje god je to moguće temeljiti na tehničkim radnim normama koje važe za konkretne radne uvjete i na odnosnim ukalkuliranim satnicama (za rad po vremenu i za rad po radnom učinku). Te satnice trebaju počivati na nivou onih iz posljednjeg obračunskog razdoblja, korigiranom u vezi s potrebnim porastom životnog standarda, sa sna^gom novca u planskom razdoblju, i si. Pri tom navedeni bruto fondovi obuhvaćaju navedene već razlike ».položaja «, razlike »plodnosti«, razlike »organskog sastava tipičnih sredstava«, korekture zbog učešća vlastitih sredstava radne jedinice u podizanju šumskih komunikacija (koje su upotrebljene i uzrokovale pozitivne razlike »položaja«), ko 445 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1967 str. 16 <-- 16 --> PDF |
rekture zbog učešća vlastitih sredstava radne jedinice u nabavkama upotrebljene opreme, dodatne iznose za stimulativno povećanje ukalkuliranih osobnih dohodaka radnog kolektiva radne jedinice i ostalog radnog kolektiva cjeline šumsko»- privredne organizacije. Navedene razlike »plodnosti« su automatski izlučene, ako se »amortizacija šuma«, odnosno još bolje navedeni financijski normativ za biološku reprodukciju posječenog drva, u ukupnom iznosu koncentrira u centrali šumsko-privredne organizacije i odatle se financiraju šumsko-kulturni radova kolaudirani u konkretnoj radnoj jedinici po nivou planskih jediničnih cijena proizvodnje pojedinih šumsko-kulturnih radova. Ako se ta »amortizacija šuma«, odnosno navedeni financijski normativi, pa i navedene planske jedinične cijene proizvodnje prethodno povise za dodatne stimulativne iznose — ujedno su automatski izlučeni i navedeni dodatni stimulativni iznosi. Radnoj jedknici ostaje ono što ovisi o vještini i zalaganju njezina radnog kolektiva i ono što na nju otpada za investicije prema mogućnostima čitavog) šumskog privrednog područja (čitave šumsko-privredne organizacije) na temelju perspektivnog plana investicija odnosno razvitka izbalanciranog u okviru šumskog privrednog plana. Radna jedinica dostavlja drugim radriim jedinicama šumsko-privredne organizacije odnosne dodatne iznose za stimulativno povećanje ukalkuliranih osobnih dohodaka kao uzvrat M njihova sriedstva utrošena na području te radne jedinice za biološku reprodukciju dtva. Sve ostalo radna jedinica dostavlja cjetini šumsko-privredne organizacije kao višak nastao uslijed navedenih razloga, koji se prema njoj ispoljavaju kao da su karaktera »više sile«. Na taj način svaka radna jedinica navedenom detaljnom analizom utvrđuje plansk i postota k koji od njezinog bruto dohotka otpada na vlastite planske osobne dohotke i posebni drugi planski postotak koji od nje^ zinog bruto dohotka ostaje njoj kao njezini vlastiti fondovi. (Prema tome, ona je u stanju da utvrdi i posebni treći planski postotak koji od. njezinog bruto dohotka treba da ustupi cjelini šumsko-privredne organizacije, odnosno četvrti posebni plansk i postota k koji od njezinog bruto dohotka treba ustupiti drugim radnim jedinicama cjeline šumsko-privredne organizacije). O tim ukratko opisanim detaljnim analizama treba šumsko-privredna, organizacija donijeti metodiku i Pravilnik o tim načelima raspodjele — koji će se učiniti dostupnima svim nivoima radničkog samoupravljanja u šumsko-privrednoj organizaciji koji će ih konačno odobriti. b) Zatim svaka radna jedinica na koncu obračunskog razdoblja sastavlja sumarni plansko-obračunski pregled raspodjele ukupnog prihoda, dohotka. U njemu troškovi poslovanja po jedinicama su planski, a kasnije i ukalkulirani osobni dohoci po jedinicama su planski, a ukupni prihodi se temelje na realiziranom naplaćenom obujmu proizvodnje {odnosno učinaka, odnosno usluga) i na realnim planskim jediničnim cijenama proizvoda ´(odnosno učinaka, odnosno usluga), te na planskim instrumentima i mjerama privredno- financijskog sistema u zemlji. Na temelju tih elemenata utvrđen bruto dohodak — tada se množi redom prvim, drugim (trećim i četvrtim) planski m postocim a — koje smo naveli u prethodnoj tačci a) i utvrđuju se plansko- obračunski iznosi odnosnih elemenata tog ukupnog dohotka. c) Zatim pak svaka radna jedinica također na koncu obračunskog razdoblja sastavlja sumarni obračunski pregled raspodjele po plan |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1967 str. 17 <-- 17 --> PDF |
skim jediničnim cijenama, tarifama i si. ali po faktičnom (obračunskom) trošenju unutar troškova poslovanja a zatim radne snage — sve uz planske instrumente i mjere privredno-financijskog sistema u zemlji — za ostvareni (realizirani naplaćeni) obujam proizvodnje (odnosno učinaka, odnosno usluga). Bruto dohodak i njegovi elementi utvrđuju se na način koji smo prikazali u prethodnoj tačci b. U praksi se mogu i ovdje umjesto tog obračunskog pregleda po jediničnim planskim cijenama, tarifama i si. a faktičnom trošenju — izravno utvrđivati salda u vezi s promjenama cijena i si. te salda u vezi s promjenama instrumenata i mjera privredno-financijskog sistema u zemlji (kako smo to opširnije naveli na str. 436 ovog napisa). d) Napokon pak svaka radna jedinica također na koncu obračunskog razdoblja sastavlja sumarni obračunski pregled raspodjele po faktični m jediničnim troškovima (njihovo faktično trošenje uz jedinične faktične cijene), faktičnim prodajnim cijenama, uz faktične instrumente i mjere privrednog sistema u zemlji — za realizirani i naplaćeni obujam proizvodnje (odnosno učinaka, odnosno usluga), i to do bruto dohotka. Taj se dalje množi sa navedenim već prvim, drugim (trećim i četvrtim) planskim postotkom i tako se postupno utvrđuju faktični iznosi već navedenih elemenata bruto dohotka radne jedinice. e) Koristeći preglede navedene ovdje pod tač. b., cid . — svaka radna jedinica na koncu obračunskog razdoblja nadalje utvrđuje: — odbijajući od sumarnog pregleda u tač. b. onaj sumarni pregled u tač. c, ona utvrđuje one elemente svojeg bruto dohotka koji se dobijaju uz faktično trošenje te uz konstantne planske cijene, tarife i si. te instrumente i mjere — za naplaćenu realizaciju; — odbijajući od sumarnog pregleda u tač. c. onaj sumarni pregled u tač. d., ona utvrđuje razlike elemenata svojeg bruto dohotka do kojih nije došlo vještinom i zalaganjem radnog kolektiva nego promjenom cijena i si. te instrumenata i mjera privrednog sistema u zemlji; pozitivne razlike radna jedinica ustupa cjelini šumsko-privredne organizacije a negativne razlike potražuje od cjeline šumsko-privredne organizacije. Uostalom, u praksi naših šumsko-privrednih organizacija vjerojatno bi se postupalo ovako: — odbijanjem sumarnog pregleda navedenog pod tač. d. od sumarnog pregleda navedenog pod tač. b. — utvrdili bi se oni elementi bruto dohotka koji su rezultat ne samo vještine i zalaganja radnog kolektiva radne jedinice nego i promjena cijena i si. te instrumenata i mjera privredno-financijskog sistema u zemlji; — zatim bi se od navedenih u prethodnoj stavci elemenata bruto dohotka oduzeli odnosno dodali iznosi koje radna jedinica treba ustupiti odnosno potraživati od šumsko-privredne organizacije zbog promjena cijena i si. te instrume^ nata i mjera privredno-financijskog sistema u zemlji; tako bi radna jedinica također došla do onih elemenata svojeg bruto dohotka koji ne ovise o upravo navedenim promjenama, a .putem dvaju (odnosno četiriju) planskih postotaka namijenjeni su osobnim dohocima radnog kolektiva radne jedinice, fondovima radne jedinice (cjelini šumsko-privredne organizacije i ostalim radnim jedinicama cjeline šumsko-privredne organizacije). |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1967 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Sve što smo bili pri opisu prvog puta naveli za razlike »položaja«, »plodnosti «, »sastava tipičnih sredstava« — ostvarilo se i pri ovom drugom putu. No, to se nije ostvarilo u obliku planske predraspodjele već u obliku konačne raspodjele po plansko-analitičkim postocima. Salda zbog promjena cijena i si. te instrumenata i mjera — i ovdje se odvajaju naknadnom plansko-obračunskom predraspodjelom. Prema tome, radne jedinice su pomoću planskih podataka tek u konačnoj raspodjeli svedene na isti financijski start, na isti nivo ukalkuliranih osobnih dohodaka, na stimulativnu raspodjelu prema »radu«, tj. ovisno o vještini i zalaganju radnog kolektiva radne jedinice. To se ostvarilo — ia´ko se prema upravo navedenom tj. drugom putu raspodjele između šumsko-privredne organizacije i njezinih radnih jedinica faktični dohodak (bruto dohodak) utvrđuje na nivou svake radne jedinice. Odatle vidimo, da i prv i i drug i pu t raspodjele između šumsko- privredne organizacije i njezinih radnih jedinica vodi potpuno istom cilju. Postavljamo pitanje — koji je put bolji za našu praksu? Uporedba prvog i drugog puta Prvi put: — više je dosad uvriježen; — jasniji je inženjersko-tehničkom osoblju, jer se služi terminom i pojmom »cijene koštanja« i »cijene proizvodnje« (koji su vrlo prikladni i poučni za inženjersko-tehničko osoblje); — pošto radne jedinice pristanu na odnosni navedeni »Pravilnik . . .«, sve se dalje odvija automatski; — manja je mogućnost pokušavanja miješanja političko-teritorijalnih vlasti u raspodjelu, investiranje i uopće poslovanje — pa i samoupravljanje cjelovite šumsko-privredne organizacije na šumskom privrednom području. Drugi put: — manje je dosad uvriježen; — isključivo upotrebljava suvremenu terminologiju našeg privredno-financijskog sistema u zemlji; napušta termine i kategorije cijene koštanja i cijene proizvodnje (barem u sferi raspodjele!), koji mogu prolongirati shvaćanja koja odgovaraju najamnom odnosu radne snage a ne samoupravljanju; — radne jedinice, odnosno njihovi radni kolektivi, bolje se uče da sagledavaju sve prihode i njihove elemente na svojem području; stoga se obogaćuju sviješću i ekonomskim znanjem te postaju sposobni da zadrže za sebe samo ono što ovisi o njihovoj vještini, zalaganju i žrtvama pri njihovu radu i poslovanju; no, analize i obračuni po radnim jedinicama mnogo se kompliciraju i vjerojatno, barem od početka, daju mnogo povoda uzaludnim nezadovoljstvima; — znatno je veća mogućnost upletanja lokalnih političko-teritorijalnih vlasti u poslovanje pojedine radne jedinice i čitave šumsko-privredne organizacije na teritoriji šumskog privrednog područja; ta je mogućnost naročito velika, ako se revirna radna jedinica ili područje šumarijskog pogona podudara s teritorijom političko-teritorijalne lokalne oblasti. 448 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1967 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Po našem mišljenju prv i put je sigurniji, jednostavniji, gotovo automatskiji. Dr u g i put je pak odgojniji, prikladniji s gledišta potpunosti i razvitka samoupravljanja, više odgovara s čisto političko-idejnog gledišta. Ako se u našim uvjetima upotrebi prv i put raspodjele, potrebno je pojačati instruktažu o značenju samoupravljanja, ukidanja najamnog odnosa radne snage, prestanka ikakvog garantiranja osobnih dohodaka u privredi (u načelu), i si. — da bi se suzbili nesporazumci i prolongiranje sada već u Jugoslaviji zastarjelih shvaćanja. Ako se u našim uvjetima upotrebi drug i put raspodjele, potrebno je pojačati instruktažu o značenju, nužnosti i jedinstvenosti šumskog privrednog područja i šumsko-privredne organizacije, o nužnosti podređivanja dijelova nekog organizma cjelini organizma, o glavnim tendencijama i tehnici obračluna po radnim jedinicama u šumsko-privrednoj organizaciji, i si. Ta se instruktaža treba usmjeriti na radne kolektive radnih jedinica šumsko-privredne organizacije^ na organe samoupravljanja šumsko-privređnom organizacijom i njezinim organizacijskim jedinicama te na organe političko-teritorijalnih lokalnih oblasti. Razumljivo je da organi i politički forumi podržavaju u pravilu drug i put raspodjele, i to iz načelnih razloga. Privredne organizacije podržavaju često prv i put raspodjele po inerciji, navici, a neke podržavaju drug i put raspodjele iz naklonosti prema decentralizaciji i si. Na sjednicama komisije koja je raspravljala o postavkama ovog napisa — prevladala su mišljenja u prilog drugo g puta navedene raspodjele. ZAKLJUČCI Raspodjela dohotka između šumsko-privredne organizacije kao cjeline i njezinih radnih jedinica, odnosno između pojedinih radnih jedinica iste šumskoprivredne organizacije — u uvjetima socijalističkog samoupravljanja i raspodjele prema »radu« u smislu privredno^financijskog sistema koji je na snazi u Jugoslaviji — treba se temeljiti na zahtjevima da radnim jedinicama treba konačno pripasti: 1) putem osobnih dohodaka ono što ovisi o umješnosti i zalaganju njihovih radnih kolektiva te putem fondova ono što je potrebno za nji hovu proširenu reprodukciju u skladu s interesima cjeline šumsko-privredne organizacije (šumskog privrednog područja) i ono što ovisi o umješnosti i zala ganju njihovih radnih kolektiva; 2) put e m osobnih dohodaka i putem fondova i ono što je posljedica njihova autofinanciranja vlastitih investicija; 3) p u t e m osobnih dohodaka i poseban dodatak koji stimulira ulaganje u dugoročne šumsko-kulturne radove na području bilo koje radne je dinice šumsko-privredne organizacije (šumskog privrednog područja); 4) put em fondova i kamate na ona sredstva,, privređena vlastitom umješnošću i zalaganjem, koja su pozajmile cjelini Šumsko-privredne organizacije ili drugim radnim jedinicama; 5) put e m osobnih dohodaka i putem fondova i alikvotni dio dohotka cjeline šumsko-privredne organizacije, koji ovisi o općem stanju u šumsko-privrednoj organizaciji (šumskom privrednom području), njezinu polo žaju prema tržišthi, o općim prilikama na tržištu, i si. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1967 str. 20 <-- 20 --> PDF |
To što smo naveli u tač. 5. potpuno je razumljivo, jer svaka radna jedinica predstavlja integralni dio cjeline šumsko-privredne organizacije (šumskog privrednog područja). Taj dio dohotka cjeline prelijeva se u pojedine radne jedinice putem startnih ukalkuliranih osobnih dohodaka (koji su jedinstveni u čitavoj šumsko-privrednoj organizaciji) i putem fondova dodijeljenih radnim jedinicama za njihovu proširenu reprodukciju u skladu s interesima razvitka cjeline šumskoprivredne organizacije (šumskog privrednog područja). Za takvu stimulativnu unutrašnju raspodjelu dohotka mogu se upotrebiti dva puta: 1) prvi put raspodjele predstavlja faktično raspodjelu na nivou šumskoprivredne organizacije uz pomoć planske i obračunske »cijene koštanja«, odnosno još bolje »cijene proizvodnje«, te uz pomoć naknadnih analiza; 2) drugi put raspodjele predstavlja faktično raspodjelu na nivou pojedine radne jedinice uz pomoć planskog i obračunskog dohotka, ali i uz pomoć planskih ukalkuliranih i obračunskih osobnih dohodaka, a to znači također uz pomoć naknadnih analiza. Taj drugi put je suvremeniji, ispravniji s teorijskog gledišta, a prvi put je zasad uobičajeniji, jednostavniji, automatskiji. Na koncu ovog napisa napominjemo, da je prema postavkama našeg financijsko- privrednog sistema raspodjela potpuno u rukama organa samoupravljanja pojedine radne organizacije. Prema tome, nema govora o tome da se nekoj radnoj organizaciji nametne bilo kakav obavezni recept za unutrašnju raspodjelu dohotka. Smatramo samo da je dužnost ekonomista-organizatora, barem onih koji se posebno raspodjelom bave — da radnim organizacijama savje tom pomognu da usvoje najstimulativniju raspodjelu primjenom obračuna po radnim jedinicama i upotrebom opravdanih mjerila te najprikladnije tehnike. U tom smislu objavljujemo i ovaj naš napis. IZVORI 1. Kralji ć B.: »Optimalna, organizacija optimalno velikih šumsko-privrednih organizacija u SR Hrvatskoj«, obrađeno na traženje Republičkog sekretarijata za privredu SR Hrvatske, Zagreb, 1967. Rukopis umnožen u 20 primjeraka, str. 1—48. 2. Kralji ć B.: »Radne jedinice u šumsko-privrednoj organizaciji«, Šum. list 9/10, 1967, Zagreb, str. 374—387. 3. Kralji ć B.: »Obračun po radnim jedinicama u šumsko-privrednim organizacijama u SR Hrvatskoj«, obrađeno na traženje Republičkog sekretarijata za privredu SR Hrvatske, Zagreb, 1967. Rukopis umnožen u 20 primjeraka, str. 1—46. 4. Kralji ć B.: »Financiranje biološke reprodukcije posječenog drva«, obrađeno na traženje Republičkog sekretarijata za privredu SR Hrvatske, Zagreb 1967. Rukopis umnožen u 20 primjeraka, str. 1—13. 5. Kralji ć B.: »Podizanje proizvodnosti rada u šumarstvu — s gledišta šumarske politike, privređno-financijskog sistema i mikro-organizacije — u uvjetima socijalizma «, Šum. list 9/10, 1966, Zagreb, str. 416—432. 6. Kralji ć B.: »Ekonomika šumarstva Jugoslavije«, udžbenik skraćenog kolegija za slušače Ekonomike Jugoslavije u III godištu Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, objavljen u zbirnoj knjizi analognih specijalnih ekonomika »Ekonomika Jugoslavije — II dio«, II izdanje, u redakciji Sirotkovića J. i Stipetića V., Zagreb, 1967, str. 7. Kraljić B., Subotić I., Tomanić S.: »Kontinuirana evidencija proizvodnih snaga, privrednih tokova i uspjeha poslovanja djelatnosti i cjeline šumsko- privredne organizacije — u cilju ekonomske analize«. Studija izrađena putem Instituta za šumarska istraživanja Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za Sekretarijat Saveznog izvršnog vijeća za poljoprivredu i šumarstvo — šumarstvo. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1967 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Zagreb, 1963. Umnoženo u 7 primjeraka, str.l—288 + 47 str. uputa + 90 obrazaca (na 64 normalne i 98 velikih stranica). 8. Kralji ć B., Tomani ć S.: »Metodologija ekonomske analize šumskog gospodarstva «, Studija izrađena putem Instituta za šumarska istraživanja Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za Sekretarijat Saveznog izvršnog vijeća za poljoprivredu i šumarstvo — šumarstvo, Zagreb, 1963. Umnoženo u 7 primjeraka, str. 1—82 + 2 slike + 1 obrazac na 10 velikih stranica. 9. Steine r R., Fran c V.: »Ekonomske jedinice«, Zagreb, 1962. DIE STIMULIERENDE INNERBETRIEBLICHE VERTEILUNG DES EINKOMMENS AN DIE ARBEITSEINHEITEN IM FORSTWIRTSCHAFTSBETRIEB Zusammenfassung Diese Arbeit stellt den zweiten Abschnitt der Abhandlung des Autors betitelt ^Abrechnung nach den Arbeitseinheiten in den Forstwirtschaftsbetrieben der SR Kroatien« dar. In der Einleitung betont der Autor die prinzipielle stimulierende Wirkung des Systems der Verteilung des Gesamteinkommens, welches in Jugoslawien gültig ist. Wenn man aber die stimulierende innerbetriebliche Verteilung der Personaleinkommen, und sogar der Fonds realisieren soll, ist es notwendig, eine Reihe von äusserlichen Einflüssen wegzuschaffen, die gegenüber dem Arbeitskollektiv anscheinend als eine »höhere Gewalt« auftreten. Man sollte diese Elemente des Einkommens so »lozieren«, dass sie möglichst eng und unmittelbar— durch die Abrechnung nach den Arbeitseinheiten — mit der realisierten und von der Gesellschaft anerkannten Arbeit (bezahlte fakturierte Realisation) verbunden sind. Sodann geht der Autor an die Behandlung der Richtmasse, Techniken und Problematik der Verteilung des Einkommens zwischen der Gesamtheit des Forstwirtschaftsbetriebes und seiner Arbeitseinheiten über. Er gibt zwei Wege zur Verwirklichung dieser Verteilung an: der erste Weg stützt sich auf die Feststellung des tatsächlichen Einkommens am Niveau der Gesamtheit des Forstwirtschaftsbetriebes, während der zweite Weg sich auf die Feststellung des tatsächlichen Einkommens am Niveau der einzelnen Arbeitseinheiten des Forstwirtschaftsbetriebes stützt. Sowohl der erste Weg als auch der zweite führen zu demselben Ziel: zur Verteilung des Einkommens gemäss dem Fachkönnen und Aufopferung des Arbeitskollektivs der Arbeitseinheit und zwar im Bereich der Produktion, des Umsatzes, der Verkaufsergebnisse, der Selbsfinanzierung der Investitionen und auch abhängig von der Geschäftstätiggkeit des gesamten Forstwirtschaftsbetriebes (im betreffenden Waldwirtschaftsgebiet). Bei der Erörterung der betreffenden Problematik behandelt der Autor die Trennung der Preis- und Tarifunterschiede usw. auf dem Markt, sowie die Trennung der Veränderungen durch die Mechanismen und Massnahmen des Wirtschaftsystems im Lande, der teilheisen Veränderungen der Differentialrenten der Lage, der Veränderungen oder teilweisen Veränderungen der Differentialrenten der Fruchtbarkeit, der teilweisen Veränderungen durch die organische Zusammensetzung der typischen Produktionsmittel ... Unter den Verhältnissen des gegenwärtigen Zustandes des wirtschaftlich- finanziellen Systems in Jugoslawien ist es notwendig, den Arbeitseinheiten einen Teil des Einkommens — den sie durch Selbstfinanzierung der Investitionen realisiert haben — zu überlassen. Vom Autor wird vorgeschlagen ein spezielles System der Stimulierung des Arbeitskollektivs für die Investierung in die forstlichen Kulturarbeiten, deren Ergebnis in der Regel erst nach einer sehr langen Zeitperiode zum Ausdruck kommt.. . Ausserdem erörtert der Autor das Wesen des Plans als der primären Grundlage der stimulierenden Verteilung des Einkommens auf die Arbeitseinheiten, indem er betont dass wegen der spezifischen Eigenheiten der Arbeiten im Forstwesen auch die Neuaufstellungen der Produktionspläne sowie im allgemeinen des Plans der kommerziellen Geschäftstätigkeit nötig sind. Abschliessend erörtert der Autor die Notwendigkeit zusätzlicher ausführlicher Analysen des realisierten Einkommens zwecks stimulierender Verteilung desselben auf die Arbeitseinheiten des Forstwirtschaftsbetriebes. |