DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 23     <-- 23 -->        PDF

štetnih povodanja, kao u golom slivu: mada je bilo jakih pljuskova od 1—3,6
mm/min. U bazenu reke Tihovka, pokrivenom mešovitom šumom, nije bilo
primetnih povreda od povodnja, ali je zabeleženo mnogo slučajeva jake erozije
u slivovima pokrivenim čistim smrčevim šumama. Prema ispitivanjima
Marana i O´lhole 1954. u čistim smrčevim sastojinama je oticanje 2,5—3 puta
veće nego u mešovitim. Dakle razne šumske vrste utiču različito na slivanje,
što nas upućuje na mogućnost njihovog izbora i s vođozaštitnog gledišta.


Prvi naučno postavljeni ogledi koji su imali za cilj određivanje uticaja
šume na režim voda, započeti su početkom ovog veka u Švajcarskoj. Više od
50 godina ta ispitivanja su sistematski vršena u dva UDoredna sliva, od kojih
Sperbelgraben ima površinu 56 ha i pod šumom je 99%, a Rapengraben ima
površinu 59 ha i pod šumom je svega 30%, ostalih 70% su pašnjaci. Godine
1959. Ernst Casparis prikazao je ta ispitivanja pošto su već bila završena. Ona
su pokazala da je pošumljeni sliv davao oko 10% manje oticanja nego sliv pod
pašnjacima. U naknadu za taj gubitak u vodi šumoviti sliv je davao niže špiceve
oticanja i to utoliko niže ukoliko su pljuskovi bili intenzivniji. Pošto se
štete od velikih voda višestruko povećavaju prisustvom nanosa, interesantno
je kako su se ova dva sliva u tim ispitivanjima pokazala. O tome Casparis


SI. 4. Coweeta hidrološka laboratorija sa putevima i granicama slivova. Slivovi sa
podvučenim brojem imaju vodomerne instalacije (Dils, 1953.)


kaže: »Pošumljeni Sperbelgraben je u. toku naših ispitivanja 2—3 puta manje
nanosa donosio nego zatravljeni Rapengraben. Jedan deo ovog nanosa sastojao
se od drveta i humusa dok se u Rapengrabenu nanos sastojao isključivo
od mulja i peska. Zaključujući svoj prikaz Casparis kaže: »Gde erozija uzme
opasne razmere, mora uređivanje bujica ići ruku pod ruku sa pošumljavanjem
«.