DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 40 <-- 40 --> PDF |
aktualne teme DK 634.0.48:634.0.176.1 Quercus NAUČNO ISTRAŽIVAČKE STUDIJE O SUŠENJU HRASTIKA Dr ZLATKO VAJDA, Zagreb Godine 1910 započeto jače sušenje hrastova u našim nizinskim šumama nije niti do danas prestalo. Ono se, izuzev neke kraće ili dulje periode, sa jačim ili slabijim intenzitetom i dalje nastavlja. U razdoblju od god. 1910—1925 posušilo se u posavskim i donjopodravskim nizinskim šumama oko 1,731.000 m3 hrastovih stabala što znači, da se prosječno godišnje u tom periodu posušilo oko 115.400 m3. Nemamo brojčanih podataka o sušenju hrastova u razdoblju daljnjih 40 godina. Međutim, ta je pojava godine 1966 a još više godine 1967 opet buknula velikim intenzitetom. Ona se pojačala i proširila na znatna područja naših nizinskih hrastovih šuma, tako da joj se mora obratiti velika pažnja, jer nanosi područnim šumskim gospodarstvima ogromne ekonomske gubitke. Ti se gubici povećavaju još i više, što se, god. 1930. započeto epidemijsko ugibanje — hrastovim sastojinama primiješanih — brijestovih stabala i sastojina i dalje nastavilo u takovim razmjerima, da je ta vrsta drveta iz nekih predjela gotovo potpuno iščezla. Zlo je pojačano i lokalnim sušenjem jasenovih stabala. Prema privremenim i nepotpunim podacima sabranim po stručnoj komisiji Poslovnog udruženja Šumsko-privrednih organizacija u Zagrebu, u našim se nizinskim šumama hrasta lužnjaka tokom god. 1966 i 1967 posušilo oko 348.000 m3 hrastovih stabala ili prosječno godišnje oko 174.000 m3 drvne mase, što je znatno više od ranijeg petnaestogodišnjeg prosjeka (od god. 1910—1925). Iako su navedene cifre aproksimativne, ipak nam dovoljno osvjetljuju veličinu ove katastrofalne pojave. Za najnovija sušenja u godinama 1966 i 1967 još nemamo sakupljene sve podatke, navodimo tek neke: Na području Šumarije Vrbove c posušilo se oko 40.000 m3, a u šumama Glogovnici i Malom Potoku oko 36.000 m3 U poznatoj nam šumi Žutic i posušilo se oko 250.000 m3 što je više nego za ranijihi intenzivnih sušenja u godinama 1924 i 1925. U šumi Ključev i posušilo se 20.000 m 3au Međustrugovima oko 2.000 m3. Osim toga, prema dobivenim informacijama, zapažena su masovna sušenja hrastova i na područjima Šumskih gospodarstava Našice , Podrav ska Slatina i Vinkovci. Zasad nemamo potpunih podataka o ukupno posušenim drvnim masama i o veličini površina, koje je ta pojava obuhvatila. Tek kada se sakupe svi podaci, te izračunaju ekonomski gubitci nastali tim sušenjem hrastika, moći ćemo dobiti cjelovitu sliku ove katastrofalne pojave. Da bismo bili u stanju poduzeti efikasne zaštitne mjere kojima bi se moglo zaustaviti i spriječiti daljnje sušenje i ugibanje hrastovih sastojina trebalo je 122 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 41 <-- 41 --> PDF |
prije svega utvrditi uzroke sušenja. Ti su uzroci svakajto kompleksne naravi tj. ne radi se samo o jednom faktoru već o zajedničkom i sinhroniziranom štetnom utjecaju od više abiotskih i biotskih faktora. O problemu sušenja i ugibanja hrastika napisano je u nas unatrag pedeset godina veći broj studija, spominjemo najznačajnije: Petrači ć A.: O uzrocima sušenja hrastovih šuma u Hrvatskoj i Slavoniji, Glasnik za šumske pokuse br. 1 Zagreb, 1926. — Seiwert h A.: Suše li se slavonski ^hrastovi zbog promjene tla? Glasnik za šumske pokuse br. 2, Zagreb 1927. — Š k o r i ć V.: Erysiphaceae Croatiae, Glasnik za šum. pok. br. 1, Zagreb 1926. — S k ori ć V.: Uzroci sušenja naših hrastovih šuma, Glasnik za šumske pokuse br. 1, Zagreb 1926. — Marković Lj.-M a n o j 1 o vi ć M.: Sušenje hrasta lužnjaka u šumama Hrvatske i Slavonije. — Langhofe r A.: Gubar i sušenje hrastovih šuma. Glasnik za šumske pokuse br. 2, Zagreb 1927. — Kovače vi ć Ž.: Sušenje hrastova u Posavini sa entomološko-biološkog gledišta ŠL Zagreb 1928. — Androi ć M.: Ekonomske i biocenotske posljedice kasnog tretiranja sastojina protiv gubara, Šum. list, Zagreb 1959. Osim toga objavljeno je od naših stručnjaka u Šumarskom Listu i drugim časopisima veliki broj članaka, koji se odnose na taj problem. Kakovu ulogu i koliki utjecaj imaju na proces sušenja hrastika kli matski faktori, raspravljeno je u habilitacijskom radu: Z. Vajda: »Utjecaj klimatskih kolebanja na sušenje hrastovih posavskih i donjopodravskih nizinskih šuma«, Zagreb 1948 (Izdao Institut za šumarska istraživanja Ministarstva šumarstva NR Hrvatske). Autor je u tom radu dokazao sve češću pojavu nastupa ekstremnih klimatskih stanja počam od prvog decenija ovog stoljeća, te kakovu je ulogu ta pojava imala u procesu ugibanja hrastika posebno u razdoblju od god. 1910— 1925. Razmotren je njezin utjecaj na rast i fiziološku otpornost hrastovih sastojina, na gradaciju po hrast štetnih insekata, kao i na rasprostranjenost te napadaje po hrast štetnih gljiva. Konačno autor je istakao kakovu je ulogu u tom spletu aktivnosti negativnih faktora imao čovjek svojim neracionalnim gospodarenjem, te predložio, da se u gospodarenje sa ugroženim šumama odmah uvedu u raspravi naznačene preventivne mjere. * Pojava masovnog ugibanja hrastovih stabala i čitavih hrastovih sastojina nije ostala ograničena samo na područje Hrvatske ; ona je zapažena tokom posljednjih 50 godina sa slabijim ili jačim intenzitetom širom čitave Evrop e i Amerike . Ugibanje hrastika uzelo je posljednjih deset godina velikog maha i na području Rumunjske , gdje se u to vrijeme posušilo oko 40.000 ha, većinom za sječu zrelih hrastovih sastojina. Potaknut ovom katastrofom rumunjski Institut za šumarska istraživanja (Ministerul Economici Forestiere — Institut de Cercetari Forestiere) organizirao je opsežna istraživanja o uzrocima sušenja i preventivnim mjerama, koje bi se trebale poduzeti u hrastovim sastojinama. Istraživanja su vršena ekipno i kolektivno. Vodio ih je i koordinirao Gh. M a r c u. Kada su istraživanja završena izdao je god. 1966. navedeni Institut studijski elaborat o načinu i rezultatima istraživanja u obliku knjige pod naslovom: »Studiul Cauzelor Si AI Metodelor de Prevenire Si Combatere A. Uscarii Stejarului. (Central de Documen |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 42 <-- 42 --> PDF |
tare Tehnica Pentru Economia Forestiera, 1966). — Studija zaprema 581 str. sa opširnim sadržajima na ruskom, njemačkom, francuskom i engleskom jeziku; opremljena je sa 126 tabela i 212 grafikona i slika. Pošto su rezultati tih najnovijih istraživanja o ugibanju hrastovih sastojina od osobitog interesa za naše šumarske stručnjake, te će moći doprinijeti rješavanju tog aktuelnog problema, koji se pojavio i u našem šumskom gospodarstvu odlučili smo da ih gotovo u cijelosti prikaze m o. Prikaz ovog istraživačkog elaborata dobro će nam doći i pomoći pri odabiranju metode i smjernica naših budućih istraživanja na tom području. U Rumunjsko j zapremaju hrastove šume oko 1,200.000 ha. Od toga se poslednjih 7 godina posušilo oko 40.000 ha većinom sjecivih sastojina. Nije poznato vrijeme kada su se u Rumunjskoj počele sušiti hrastove sastojine. Prema podacima iz Banata tamo je počelo sušenje hrastova u velikom opsegu god. 1910—1914. Od god. 1932 zapažena su 3 perioda u kojima je sušenje hrastova bilo intenzivno. U prvo m periodu (od god. 1937—1943) bile su napadnute hrastove sastojine Regiona Arges prijašnje šumarije N u c e t. Ugibanje se tada pripisalo zaustavljanju poplavnih voda do kojeg je došlo uslijed iznenadnog topljenja snijega, kao i insektima, koji su obrstili lišće. Drug i vremenski period podudara se sa dvogodišnjim sušnim periodom (1945—1946) kada se ugibanje hrastova proteglo gotovo na sve šume hrasta lužnjaka i kitnjaka. Istraživanja su pokazala, da su uz sušu kod ugibanja hrastova sudjelovale i dvije kod nas prvi put otkrivene gljive: Ophiostoma valachic u m, C. C. Georg., Teod, et M. Bad. i Ophiostoma roboris C. C. Georg, et M. Bad., kao i bakterije Erwinia quercicola C. C. Georg, et M. Bad, i Erwinia valachicaC. C. Georg, et M. Bad. Treć i period počimlje sa godinom 1955. kada je ugibanje hrastova nastupilo u čitavoj donjoj zoni hrasta lužnjaka, a djelomice i hrasta kitnjaka. Paralelno sa ugibanjem hrastova došlo je i ugibanje brijestova, što je proces još više pogoršalo. Ugibanje brijestova traje još i danas. Najveći intenzitet dostiglo je ugibanje hrastova u vremenskom razdoblju od go. 1955— 1958. Osim u Rumunjskoj u posljednjih su stotinu godina hrastovi ugibali u Jugoslaviji, Poljskoj, Njemačkoj, SSSR i SAD. Ta je pojava nastala utjecajem kompleksa abiotičkih i biotičkih faktora. Poduzeta istraživanja su pokazala da se različitim vremenskim razdobljima i kod različitih fitoklimatskih uvjeta ona ne može u svim slučajevima objasniti na isti način i da su za njezino poznavanje te planiranje preventivnih i represivnih mjera suzbijanja potrebna i geografska istraživanja. Zaključci rumunjskih istraživanja odnose se na ugibanje hrastova u Rumunjskoj u vremenskom razdoblju od god. 1955 do 1960. Oni se temelje na podacima dobivenim kod istraživanja u godinama 1957—1961, kada su ta istraživanja bila postavljena na širu osnovu. Ugibanje hrastova posljednjeg perioda izazvalo je, radi njegove rasprostranjenosti, živi interes, kako među naučen jacima tako i među praktičarima. U teškim slučajevima kao onim u šumama Livada šumarije Satu-Mare, Lucieni šumarije G ä i e |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 43 <-- 43 --> PDF |
st i, Beciu šumarije Drägänesti-Olt otišle su radne grupe stručnjaka i praktičara na teren da bi bezodvlačno izradili rješenja za saniranje pojave, kao i za unovčenje drvne mase uginulih ili napadnutih stabala. Izdane su dvije ministarske odredbe, prva br. 67/17. 4. 1959. koja se odnosi na suzbijanje i predusretanje takovih pojava i druga br. 246/2. 4. 1960. o istom predmetu pri čem je pored hrasta obuhvaćen i brijest. Istovremeno je Institut za šumarska istraživanja izradio nove upute za predustretanje i suzbijanje pojave ugibanja hrastova (C. C. Georgescu 1959) kao i tehničke upute za pomlađivanje, melioraciju i obnovu postradalih sastojina. (N. Constantinescu i Gh. Marcu 1960). Na osnovu istraživanja izvedenih godine 1957. bijahu izrađena i dva prethodna izvještaja o rezultatima istraživanja na području hidrologije i obnove šuma zvanih Livada i Noroieni (I. Lupe i dr. 1959) te dani novi prilozi za poznavanje pojave ugibanja domaćih vrsta hrastova (Gh. Marcu i dr. god. 1961). I u časopisu »Revista Padurilor« pojavilo se više članaka (C. D. Chirita 1955, N. Constantinescu i dr. 1956, 1959, 1961, N. Popescu 1961). Rezultati poduzetih istraživanja Akademije SR Rumunjske objavljeni su u dva izvještaja (C. C. Georgescu i dr. 1960, V. Tutunaru 1961). Radi dokumentacije na tom području bili su god. 1960 inženjeri A. Marian i Gh. Marcu poslani na različite znanstvene institucije i pogonske jedinice u SSSR. Zaključci naučno istraživačkog rada o sušenju hrastika , koji je u Rumunjskoj trajao od 1957—1961 objavljeni u ovom elaboratu sadrže sintezu rezultata tih istraživanja. U cilju rješenja tog problema izrađena je ponajprije općenita metoda po kojoj su tada izvršena opsežna istraživanja. Da se ustanove uzroci ugibanja hrastova primijenjena su dva načina (metode). Prvi način istraživanja pošao je od procesa ugibanja u onim sastojinama u kojima je ta pojava već ranije nastupala. U tu su svrhu iskolčene 2—7 ha velike pokusne plohe, poimence u šumama, koje su sa stanovišta intenziteta ugibanja, fito-pedoklimatskih uvjeta i stanja u sastojinama bile reprezentativne. Na svakoj su pokusnoj plohi ograničene pokusne parcele sa različitim procesom ugibanja, stabla su numerirana, te registrirani slijedeći podaci: — vrste drveća koje čine sastojinu; — intenzitet ugibanja; njegovo vrijeme i prostorni razvoj ustanovljavao se tokom tri godine dvaput godišnje i to za vrijeme proljetne i jesenske inventure (1959—1961); — prsni promjer, visina, veličina krošnje, položaj u sastojini, porijeklo i suhovrhost na svakom pojedinom stablu pokusne parcele; — vrste insekata, koji su opaženi na svakom pojedinom stablu, isto tako vrste gljiva te imele, kao i njihov trogodišnji razvoj. Osim toga ustanovljena je starost i prirast pojedinih stabala, te analizirano njihovo zakorjenjivanje i korjenov sistem. Na pokusnim plohama sa i bez procesa ugibanja istraženi su geološki, geomorfološki, hidrološki i edafski uslovi, pri čem se osobito uzeo u obzir režim 125 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 44 <-- 44 --> PDF |
vode u tlu. Nadalje su iz pismenih dokumenata sabrani podaci kao i informacije o razvoju područnih sastojina pri čem se osobito uzeo u obzir vodni režim (poplave), napadaji štetnika (insekti defolijatori), način gospodarenja i pojave ugibanja u prošlosti. Također su izvršena istraživanja o razvoju vegetacije i klimatskim okolnostima koje su prethodile ugibanju hrastova; istražena je i mikroklima sastojina u kojima je ugibanje stabala tek započelo, pa su se ta stanja uporedila sa onima na graničnim slobodnim plohama. Opažanja su vršena pomoću meteoroloških stanica drugog reda, koje su bile na tim plohama postavljene. Istovremeno se istražio i ustanovio gubitak na drvnoj masi kao i gubitak na njenoj vrijednosti, koji je nastupio kao posljedica sušenja. Drugi način istraživanja pošao je od pretpostavke, da su uzroci ugibanja hrastova okolnosti koje su bile izazvane na umjetni način. U tu su se svrhu u šumama Noroieni, Lucieni, Resca, Hotarani i Pustincul umjetno ogolile krošnje stabala (skinulo se lišće), isušilo tlo, izvele poplave u trajanju od 20, 40, 50, 60 i 90 dana uz kombinaciju tih faktora u različitim razmjerima. Izvršena su i umjetna inficiranja sa različitim kriptogamskim izazivačima. Na onom gore spomenutom tretiranom drveću (stablima) provedena su i istraživanja obzirom na transpiraciju, asimilaciju, snagu rasta te vlažnost drveta. Na egzemplarima zahvaćenim sušenjem ispitana je — radioaktivnim izotopima — cirkulacija sokova te analizirani biokemički procesi. Da se ustanove metode, koje treba primijeniti za pomlađivanje, melioraciju, odvodnju i obnovu sastojina analizirani su stariji radovi na pošumljavanju, uredile su se mreže za odvodnju i osnovale pokusne kulture i to u šumama Livada, Noroieni i Lucieni. Tim se radovima moglo promatrati kako djeluje na razvoj kultura odvodnja sa različitim distanciranjima otvorenih kanala trećeg reda te kako djeluje način obrade tla. Istovremeno promatrala se fruktifikacija stabala te nicanje i rast pomlatka pod sastojinama koje rastu na različitim tlima i suše se pod različitim okolnostima — da bi se pronašle i razvile nove metode pomlađivanja. Konačno su iskušane i različite metode melioracija sastojina, kao i razrahljivanje tla ispod sastojina, sadnja grmlja, kalcifikacija tla i si. Na osnovu podataka tih istraživanja, koja su trajala pet godina mogli su se stvoriti ovi zaključci: 1. U godinama 1955—1961 nastupio je treći period ugibanja hrastova sa velikim intenzitetom i na još većim površinama (oko 40.000 ha), pri čem je napadnuta približno čitava donja zona hrasta lužnjaka a djelomice i hrasta kitnjaka i to u 14 od 16 administrativnih regija (izuzev Cluj i Brašov) u području od 56 šumskih uprava. Ugibanje hrasta kitnjaka bilo je najjače u sastojinama uzraslim na terasama i u mješovitim hrastovim sastojinama u ravnici u području trokuta Pitešti— Buzau—Bukarest. Ugibanje hrasta kitnjaka pojavilo se u sastojinama na najgornjoj granici njegovog prirodnog areala, gdje su se mogle zapaziti pojave sukcesije sa prodiranjem bukve, ali također i na donjoj granici, gdje se hrast kitnjak miješa sa Quercus conferta, Q. cerris ili sa lužnjakom. 126 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Ono se pojavilo općenito u brojnim centrima, ali na manjim površinama nego ugibanje hrasta lužnjaka. Bilo je češće u Munteniji, Olteniji i Banatu, rjeđe u Transilvaniji, Moldavi i u Dobrudži. Osim kod hrasta lužnjaka i kitnjaka opazio se proces sušenja i kod sivog hrasta, hr. medunca te manje kod Q. conferta i Q. cerris. Istovremeno sa ugibanjem hrastova, nastupilo je i ugibanje brijestova, često na istim površinama, okolnost, koja je taj proces još intenzivnije oblikovala. 2. Za klimatske prilike u području u kojima je došlo do intenzivnog ugibanja hrastova osobito je karakteristično, da je raspodjela oborina bila vrlo nepravilna pri čem su se sušni periodi vrlo često ponavljali. To je stanje počelo u godinama 1935—1936 i stalno se zaoštravalo u godinama 1942—1943 i 1952—1953. U naznačenim vremenskim razdobljima nastale klimatske okolnosti, koje su bile okarakterizirane viškom na toplini te deficitom na vlazi i oborinama, pripravile su sastojinama iz zone šuma i šumskih stepa okolnosti, koje vladaju u stepskim šumama odnosno u stepama. Iako mnogogodišnji oborinski i temperaturni srednjac i pokazuju dostatne vrijednosti, u nekim su godinama registrirane relativno velike varijacije. Podaci stanice Gaj es ti pokazuju da su uzastopno slijedile na oborinama siromašn e godišnje dobi (zima 1937—1938, ljeto 1938, proljeće 1942, jesen 1943, zima 1944—1945, ljeto 1946, jesen 1953, jesen 1956 i 1957) i oborinama bogat e godišnje dobi (jesen 1938, proljeće 1940, zima 1940— 1941, zima 1941—1942, jesen 1946, zima 1946—1947, zima 1952, ljeto 1954, zima 1954—1955, ljeto 1956). U području šumske uprave Snago v bijahu godine 1946 (mjeseci 1, 4, 9), 1948 (mjeseci 1—4, 7—10), 1950 (mjeseci 1—4, 6, 8—10), 1951 (mjeseci 1—3, 5—7, 10—12) i 1952 (mjeseci 3, 6, 9, 11) osobito suhi. Između periodiciteta sušnih godina i intenzivnog ugibanja hrastova prvih dvaju perioda ugibanja 1937—1943 i 1945—1949, ustanovila se uska zavisnost. Ugibanju hrastova stalno su prethodile tople i suhe godine. Posljednjem vremenskom razdoblju intenzivnog ugibanja hrastova, koje je počelo sa 1955 godinom, nisu prethodile sušne godine. Naprotiv, godine koje su prethodile pojavi ugibanja hrastova kod Gaiestia i Snagova bile su prekomjerno obilne sa oborinama. Ipak proizlazi iz komponenata klimatskih analiza, da su 7—8 godina ranije bila sušna vremena, kada su mjeseci mart, april i maj bili topliji i siromašniji na oborinama od normale. Temperaturni srednjaci mjeseca aprila i maja bili su od 1945 do 1952 jednaki ili veći od višegodišnjih prosjeka; u istom su razdoblju oborine često podbacile. Iako vremenska razdoblja u kojima su bile ustanovljene slične prilike, kao i njihovo vremensko podudaranje — pokazuju da postoje među pojedinim područjima raznolikosti. Ovakovi su klimatski uvjeti unaprijedili prekomjerno razmnažanje defolijatora kao i početak faze njihovog prenamnožavanja nakon čega se daljnji razvoj odigrao po odgovarajućem zakonu gradacije. Mjesec lipanj pokazao je veće temperaturne srednjake i temperaturne maksimalne vrijednosti od mnogogodišnjih prosjeka u vremenskim razdobljima 1934—1939, 1945—1947 i 1950—1954. Klimatske prilike mjeseca jun a 127 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 46 <-- 46 --> PDF |
i jul a bile su karakteristične po veći m temperaturnim i oborinskim vrijednostima, pa su izazvale razmnažanje gljive Microsphaera abbreviata — pepelnice. Uporedna istraživanja klimatskih okolnosti u šumi i na slobodnom prostoru pokazala su da: — u toplim godišnjim dobama u šumi je temperatura zraka kao i temperatura tla niža nego na otvorenom. Ustanovljene razlike kolebaju između 0,2 i 1,2» C u zraku, a 0,1—4,5" C u tlu; — šuma ublažuje ekstreme, osobito maxima toplih godišnjih doba; razlike najvećih temperaturnih vrijednosti u mjesečnim srednjacima bile su 0,1— 5,0» C; — u toploj godišnjoj dobi ostaje u šumi više vlage nego na slobodnom prostoru; — u gornjim slojevima tla su temperaturna kolebanja veća nego u dubljim, kako u šumi tako i u slobodnom prostoru; — postepeno i pojačano progaljivanje hrastovih sastojina stvorilo je povoljne klimatske uvjete za razmnažanje defolijatora i drugih štetnika. Korelacija godišnjeg toka prirasta u debljinu sa količinom oborina palili tokom godine, u zimi i za vrijeme vegetacije još više ističe postojanje vremenskih razdoblja sa suhim i excesivno suhim godinama. Takovi su suhi periodi u posljednjih 15—20 god. postali još češći. Između količine godišnjih oborina i veličine prirasta ustanovila se uska ovisnost . Ipak dolaze u posljednjim godinama, iako iznimno i one sa manjim prirastom, unatoč relativno obilnih oborina: Dvostruki godovi pokazuju se i u normalnim godinama, uslijed nekih faktora, koji su poremetili biološku ravnotežu. Tp su u pravilu defolijatori i napadaj pepelnice. U sastojinama šuma kod Barbosi, Resca, Lucieni i Doineagu, odlučujući faktori, koji su doprinijeli za smanjenje vitalite.ta sastojina, bili su sa jedne strane manjak na oborinama i učestalost vrućih, suhih i ekscesivno suhih godina, a sa druge strane napad gusjenica defolijatora. U sastojinama Livade odlučni je upliv na vitalitet sastojinama imao sam napadaj defolijatora. Suhe godine utječu na prirast ne samo u godini pojave suše već i u slijedećoj godini. Okolnost, da nakon uspostave povoljnih prilika sastojine ponovo zadobiju svoj normalni prirast znači, da privremen i nastu p nepovoljnih klimatskih prilika nije ni u kojem slučaju neposredni uzrok pojave ugibanja. Ova se pojava još potkrepljuje klimatskim podacima prošlih vremena, kada velika kolebanja oborina i temperatura nisu izazvala pojavu bolesti od takovih razmjera kao posljednjih godina. Uslijed toga stvaraju nepovoljni klimatski uslovi samo sporedn e fak tore primarnog reda, koji unapređuju pojavu drugih faktora, koji utječu na ugibanje hrastova. Iz toga slijedi, da iako se ugibanje hrastova posljednjeg perioda ne može isključivo svesti na klimatske prilike, to klima svoj utjecaj vrši na velikim površinama, dok je pojava ugibanja ograničena 128 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 47 <-- 47 --> PDF |
na manje, karakteristične dijelove sastojina; ipak se klimatski utjecaji ne smiju ispustiti iz vida. Klima je doprinijela svoj dio pojavi ugibanja hrastova i to: — sušne godine oslabile su vitalitet sastojina; — topli i sušni proljetni mjeseci stvorili su povoljne okolnosti za prenamnožavanje defolijatora; — topli ljetni mjeseci pogodovali su pojavi i širenju pepelnice; — kasni mraz razara u mnogim šumama lišće drveća, što je jednako djelovanju defolijacije. Kako i u budućnosti možemo očekivati topla i suha proljeća (kao god. 1961) te kasne mrazeve postoji i dalje mogućnost, da za ugibanje hrastova nastupe povoljne klimatske prilike. 3. Iz analize geomorfoloških, pedoloških i hidroloških uvjeta proizlazi, da se ugibanje hrastova pojavljuje kod svih terenskih oblika (visoravni, proplanci, nizine, široki ili uski hrptovi brda). Ono se ipak pojavljivalo sa osobitim intenzitetom, na onim položajima, gdje su se mogle zapaziti u većem opsegu nepovoljne pedološke prilike, kao na pr. u dubokim ravnicama, niskim i zatvorenim depresijama, gdje se pojavio treset i zaslanjenje. Hrast kitnjak ugiba osobito na širokim razvodima, na podzolnim tlima sa jakim pseudoglejem; na zasjenjenim stranama i na tlima sa laganom teksturom mogla se bolest zapaziti samo rijetko i u manjoj mjeri. Ugibanje hrastova pojavilo se većinom na genetskim tipovima tla, gdje rastu hrastove šume, prvenstveno na tlima glinenasto-ilovaste do ilovaste teksture, gdje se unutarnjom drenažom kao i vanjskom odvodnjom zakasnilo. Tla terasa, visoravni i široka razvoda sa visokim sadržajem na glini sadrže gotovo 3 mjeseca u godini, od 15. jula do 15. oktobra, manje biljkama potrebne vode. U nekim godinama padne sadržaj vode za 1—7% ispod koeficijenta uvenuća što ovisi od pedoklimatskih prilika. U nekim područjima masovnog ugibanja hrastova kao na pr. u ravnici na zapadu i sjeverozapadu Transilvanije, na naplavljenim zemljištima i terasama Som e s-a i M u r e s-a, na visoravnima i terasama Subkarpata, te manjim naplavinama Olt a i Vlasi a dolazi povremeno do opetovane poplave šumskih tala. Ova pojava nastupa intenzivnije u ravnici S o m e s-a. U većini slučajeva uzrok poplavi i zamočvarenju su gornji glineni slojevi tla koji leže u dubini od 25—75 cm, te ne propuštaju lokalne oborine, kao i depresijama slične plitke ili manje nagnute terenske forme, koje su neprikladne za otjecanje vode. Iako voda temeljnica u većini šuma leži dosta blizu površine, ipak nastaju poplave koje uzrokuje nadolazak voda ili vode temeljnice — samo na malim površinama i u rijetkim slučajevima. Prolazne i opetovane poplave radikalno mijenjaju vegetaciju trava i bilja, vremenom degradiraju tlo i smanjuju njegovu trofiju podzoliranjem, stvaranjem pseudogleja i drugim anaerobiotičkim pojavama, što zajedno sa defolijacijom koja izazivlje fiziološko oslabljenje pridonosi ugibanju hrastova. Okolnost, da kod identičnih pedoloških i sastojinskih prilika istovremeno postoje šumske površine sa pojavama oboljenja pored drugih zdravih — dokazuje, da između geomorfoloških pedoloških i hidroloških okolnosti sa jedne strane i ugibanja hrastova sa druge strane ne postoji nikakova neposredna |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 48 <-- 48 --> PDF |
ovisnost. Da bi došlo do ugibanja hrastova potrebna je prisutnost drugih vanjskih faktora. Geomorfološke, pedološke i hidrološke prilike mogu na proces ugibanja djelovati da ga sprečavaju ili unapređuju, a da pri tom nemaju neku određenu ulogu osim u posebnim izuzetnim slučajevima. 4. Sušenje hrastova na velikim površinama moglo se zapaziti na 33 sastojinska tipa. U većini tipova šuma bio je hras t lužnja k napadnut procesom ugibanja različitog intenziteta. Hras t kitnja k bio je napadnut u manjem opsegu, ipak većinom u onim sastojinskim tipovima u kojima je bio izmiješan sa hrastom lužnjakom. Hrast cer i mađarski hrast ugibao je samo u rijetkim slučajevima. Nije se mogla u svim slučajevima ustanoviti veza između intenziteta ugibanja i tipa šume. Obzirom na tendencu redoslijeda vrsta, treba utvrditi da se u mješovitim šumama hrasta lužnjaka i kitnjak a, lakše pomlađuje hrast kitnjak te nastoji zamijeniti hrast lužnjak. Pri tom imaju većina starih sastojina pretežni udio hrasta lužnjaka, dok u mladim sastojinama prevlađuje hrast kitnjak. U mješovitim sastojinama zamjenjuje hrast lužnjak osobito lipa, a samo rjeđe jasen; ustanovilo se također i potiskivanje brijesta. U poplavnim područjima, nakon ugibanja hrasta, raste osobito bujno Acer tataricum, Acer compestre i različito grmlje; u čistim sastojinama hrasta lužnjaka razvija se bujna vegetacija trava. Općenito se može reći da udio hrasta lužnjaka postepeno opada, u nekim slučajevima ova vrsta dapače iščezava, osobito južno od Karpata. Na sjeverozapadu zemlje stvara hrast lužnjak jedinu vrstu, čiji prinosi zadovoljavaju, ako ga uslijed prirodnog pomlađenja ne potisne vegetacija grmlja ili druge sporedne vrste (Acer tataricum i Acer compestre). 5. Uporedna istraživanja rasta i formiranja korijenja na pojedinim stablima hrasta lužnjaka, kitnjaka, cera, mađarskog hrasta i lipe kod različitih stupnjeva ugibanja sa jedne strane i zdravih primjeraka sa druge strane dala su, da obzirom na oblik i strukturu korjenovog sistema između uginulih i zdravih egzemplara ne postoji razlika. Stvaranje korijenja stabala, koje je izbilo iz panjeva je kvalitativno i kvantitativno zaostalo za onim, razvijenim, kod biljaka niklih iz sjemena, jer to korijenje razvijeno iz panjeva nije po svojoj formi, strukturi i razvoju doraslo fiziološkim zahtjevima nadzemnih dijelova stabla. Sto je veći promjer panja to se slabije razvija korijen izbojka iz panja. Korjenov sistem istraženih stabala uzraslih iz sjemena naznačenih vrsta hrastova i lipe iz napadnutih tipova šuma pokazuje istu srednju dubinu izraslog žilja i isti srednji horizontalni radius rasprostranjenosti, koji je veći nego dubina žilja, te intenzivnije iskorištava horizont-A, dok B-horizont iskorištava značajno manje. Kompaktnost i propusnost za vodu, horizonta B, koji je vladajući faktor ograničenja — određuju — u sastojinama sa pojavom ugibanja — isti tip korijenja kao rezultantu neovisnu od staništa i vrste drveta; ostale osobite ili specifične oznake (kao velika množina tankih i sitnih žilica kod lipe i cera, prodiranje tankih i sitnih žila mađarskog hrasta u veće dubine, veća razvijenost korijenja na suhim staništima) ostaju i dalje očevidne. 130 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Pojave ugibanja hrastova nastupaju najprije u krošnji, proširuju se odozgo prema dolje, da bi nakon izvjesnog vremena zahvatile i korijenje. 6. Između intenziteta ugibanja, promjera, veličine krošnje i položaja u sastojini postoji uska ovisnost. Pod istim stojbinskim prilikama je udio uginulih stabala kod onih sa velikim prsnim promjerom i jako razvijenom krošnjom, kao i kod drveća iz vladajućeg gornjeg sloja sastojine — manji. U vladajućem sloju dolazi do pojave ugibanja osobito kod suvladajućih stabala kao i onim sa manjim, slabo osvijetljenim krošnjama. (Do progresivnog i totalnog ugibanja došlo je u šumama Lucieni i Resca kod stabala sa krošnjama manjim od 3 m projektiranog promjera, koja su bila stara 70—80 god. a sa manjim od 5 m projektiranog promjera kod stabala starih preko 100 god. u šumama Barbosi i Doineagu). Zdrava ili tek slabo kunjajuća stabla, čiji je promjer krošanja iznosio preko 6 m (kod Barbosi i Doineagu), odnosno 4 m (kod Lucieni i Resca), bijahu sušom ili defolijacijom manje ugrožena. Ipak je došlo do ugibanja u manjoj mjeri i kod dobro razvijenih stabala sa velikim krošnjama, što dokazuje da se ono ne može pripisati niti prirodnom izlučivanju stabala iz sastojina a niti pomanjkanju njege sastojina. Njegom sastojina mogao bi se sniziti broj uginulih stabala, osobito kada bolest polagano napreduje. 7. Između ugibanja i stvaranja vodenih izbojaka nije se pokazala nikakova neposredna ovisnost. Ugibala su stabla sa i bez suhih vrhova. Kada je bolest brzo napredovala često se vodeni izbojci nisu dospjeli niti razviti, naprotiv se kod polaganog ugibanja često obrazovala i druga krošnja. 8. Između stupnj a obrast a i intenziteta ugibanja postoji uska ovisnost. Udio na uginulim stablima u svjetlim je sastojinama mnogo veći nego u gustim. 9. Kod drveća starog 60—80 god. nije se mogla ustanoviti ovisnost između načina pomlađivanja i sušenja. Kada se proces ugibanja brzo širio bilo je bez razlike napadnuto drveće uzraslo izbojcima iz panjeva kao i ono uzraslo iz sjemena. Pri laganom napredovanju ugibanja bio je kod stabala starijih od 80 god. veći udjel onih koji su uzrasli izbojkom iz panja; tomu je doprinijela i oslabljena fiziološka otpornost stabala uzrokovana prorjeđivanjem sastojina i napadom defolijatora. 10. Ugibanje hrastova pojavljuje se u sastojinama starim preko 40 god.; ono je u pravilu intenzivnije u starijim sastojinama — preko 80—100 god. U mladim sastojinama, snažnog rasta, nije se do sada moglo zapaziti intenzivno ugibanje hrastova. 11. Oni u prošlosti primijenjeni načini gospodarenja pogodovali su razvoju pojave ugibanja hrastovih stabala i to: — primjenom gospodarenja nisko m šumo m koncem prošlog i početkom ovog stoljeća iz čega su nastale izdanačke šume i kasnije primjenom oplodni h sječ a na velikim površinama i prugama u jednom dugačkom pomladnom razdoblju; to je dovelo do smanjenja obrasta sastojina, zatravljenja tla, progaljivanja krošanja i stvaranja jedne za masovno razmnažanje insekata defolijatora povoljne mikroklime; 131 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 50 <-- 50 --> PDF |
— intenzivnim pašarenjem, što je dovelo do smanjenja ili dapače nestajanja primiješanih vrsta kao i do smanjenja korisnih ptic a, koje igraju veliku ulogu u sprečavanju masovnog razmnažanja insekata; — primjenom »120 godišnje ophodnje« kod većeg dijela iz panja nastalih sastojina, te krutom primjenom principa potrajnosti, što je imalo za posljedicu prorjeđivanje krošanja progaljivanje sastojina te stvaranje povoljnih uvjeta razmnažanja defolijatora. Radi toga je način gospodarenja hrastovim šumama jedan od stalnih primarnih faktora koji stalno stvaraju okolnosti pogodne za pojavu i razvoj onih faktora koji vode do ugibanja hrastova. 12. Studiranjem debljine, visine i volumnog prirasta stabala ustanovilo se ovo: — debljinski prirast kod hrasta počinje rano (u drugoj polovici mjeseca marta); njegov je ritam snažan i siže od početka vegetacije do juna; prema tome intenzivni prirast pada u prvu polovicu fiziološkog vegetacijskog perioda i to u onaj njegov dio u kojem se stvaraju godovi, stoga se mora obratiti najveća pažnja intaktnom podržavanju kompleksnih funkcija koje u tom periodu rasta vrši lišće; — kod golobrst a po defolijatorima ima debljinski prirast smanjenje vrijednosti te pokazuje brojna kolebanja, dapače i onda kada u tom periodu padnu obilne oborine; energija prirasta u debljinu bitno opada defolijacijom stabala. Na istraženim pokusnim plohama se ustanovilo, da je smanjenje prirasta u debljinu nakon jednostruke defolijacije stabala iznosilo 40%, a nakon dvostruke 60%. U slijedećem vegetacijskom periodu smanjio se prirast još više, piri čem je na istim plohama kod stabala — koja nisu u međuvremenu uginula — nakon jednostruke defolijacije to smanjenje iznosilo 50l(l/o a kod dvostruke 75´%. Kod stabala, koja su se već nalazila u procesu ugibanja također je primijećeno slabljenje tizioloških procesa; brzina kolanja sokova bila je smanjena za 10—50%. U sastojinama pokusnih ploha u području Barbosi (Šumarija Snagov), Lucieni (Šumarija Gaiesti), Resca (Šumarija Caracal) i Doineagul (Šumarija Dragasani) bilo je ustanovljeno, da je posljednjih 10—16 god. debljinski i visinski prirast bitno opao. Na pokusnim plohama Barbosi i Doineagul već se u periodu 1928—1932, kada je u razvoju drveća nastupila prva kriza, zapazilo smanjenje rasta i razlike među drvećem. Iz toga proizlazi, da je u tim šumama počela pojava ugibanja već prije 25—30 god. pa se tada polagano i postepeno razvijala. Ova se pojava povećala u sadašnjem periodu 1956—1957 kada je veliki broj drveća uginuo. Na pokusnim plohama Lucieni i Resca je osjetljivost drveća i njihova raznolikost obzirom na rast započela godine 1944—1950. Iako je ovdje pojava ugibanja započela kasnije nego u Barbosi-u i Doineagulu, ipak se razvila brže pri čem je totalno ugibanje većine stabala nastupilo najednom. Većina su stabala uginula u godinama 1955—1957; intenzitet ugibanja dosegao je najvišu tačku u godini 1956 i u proljeće god. 1957. Treba naglasiti da su totalno 132 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 51 <-- 51 --> PDF |
ugibala i stabla sa zdravim izgledom, koja nisu pokazivala nikakovog znaka fiziološkog oslabljenja. U šumi Livad a pojavila se kriza razvoja već u godinama 1955 i 1956, kada je vegetacija kod većine drveća najednom prestala. U toj je šumi ugibanje hrastova bilo najbrže i najjače. Najkritičnije godine (1956) iznosio je prirast drveća, koja su u slijedećoj godini uginula samo 20 do 25% od prosječnog debljinskog prirasta posljednjih 10 godina. Dinamika volumnog i debljinskog prirasta sadrži bitne karakteristike razvoja drveća u istraženom vremenskom razdoblju. Za svaku pojedinu plohu izračunate vrijednosti pokazale su, da se kod onih stabala, koja su imala znakove progresivnog ugibanja — prirast smanjio. Istraživanjima presjek a na podnožju debla ustanovilo se da su u godinama 1951 i 1956 na pokusnim plohama Barbosi i Lucieni nastali dvostruki godovi; u godinama 1953 i 1957 na pokusnoj plohi Resca; u godinama 1950 i 1952 oni su ustanovljeni na pokusnim plohama Doineagu a u god. 1955. i 1956. u šumi Livada. Karakteristično je za te godove, da mlado drvo obuhvaća osam desetina širine čitavog goda, te da ga obrazuju 2 zone traheja. Za razliku, kod odgovarajućih godova sušnih godina u kojima nije bilo napadaja insekata defolijatora, kod tih godova gotovo potpuno manjka kasno drvo. Činjenica, da većina stabala u godinama, koje pokazuju ranije spomenute karakteristike, više ne vegetira, pokazuje da je njihovo potpuno ugibanje izazvano od onih faktora, koji su doprinijeli pojavi dvostrukih godova. 13. Istraživanjima smo ustanovili da su u periodu ugibanja hrastova u god. 1955—1961. dostigla ta ugibanja najveći intenzitet u godinama 1955— 1958. U tom je vremenskom razdoblju došlo do ugibanja pojedinih sastojina iznenada i na velikim površinama. Nakon god. 1959. ugibanje se širilo postepeno ili dapače stagniralo. Debljinski prirast u godinama 1951—1961 veći je nego onaj ranijih godina, što znači poboljšanje vegetacijskih uslova. Na osnovu tih istraživanja također se ustanovilo da su se stabla u čijim se krošnjama posušilo do 1/3 grana ipak održala. Osušene grane su strunule i otpale. Kod stabala sa krošnjama suhim preko 1/3 nije se mogla ustanoviti njihova regeneracija. Takova su stabla vremenom potpuno uginula. U sastojinama, koje su potekle iz izbojaka starih panjeva, započeto ugibanje polagano je napredovalo. Takove se sastojine nisu mogle više oporaviti. U mješovitim hrastovim sastojinama (»Sleau«) krošnje primješanih i pomoćnih vrsta, koje su bile slabije razvijene, također su se sušile. Neke od tih vrsta, kao na primjer: jasen, bukva, lipa i poljski javor počeli su stvarati novu krošnju. 14. Ugibanje brijestova za razliku od ugibanja hrastova intenzivno se po čitavoj zemlji i dalje širi. 15. Suha i topla proljeća, suša, progaljivalje sastojina i neracionalne šumsko uzgojne mjere dovele su do razmnažanja i širenja defolijatora. Sve su sastojine, u kojima su se pojavila masovna ugibanja stabala prethodno bile napadnute od defolijatora. U šumama šumarija Satu Mare i Livada došlo je u godinama 1954—1957 do def oli jaci je, koju su izazvali slijedeći insekti: Lymantria dispar, Euproctis chrysorrhoea, Operophtera brumata. U šumama šumarije G a i e s t i jaka je brštenja u go 133 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 52 <-- 52 --> PDF |
dinama 1938—1939 izazvala Malacosoma neustria; u godinama 1946—1949 — Geometridae; u godini 1955 Lymantria dispar te u godini 1958 Euproctis chrysorrhoea. U šumama šumarije Snagov registrirane su u godinama 1948—1951 defolijacije po hrastovom savijaču (Tortrix viridana). Gubar (Lymantria dispar) napao je u godinama 1952. i 1955. gotovo sve šume te šumarije. U godinama 1953 i 1955 došlo je do velike gradacije grb a (Geome tridae), osobito Operophtera brumata. I u ostalim šumama zahvaćenih pojavom ugibanja stabala bilo je primjera ove vrste. 16. Dvostruk i godov i koji pokazuju privremeni prekid vegetacije, izazvali su u istoj ili u slijedećoj godini ugibanje stabala; njihova pojava odgovara godinama, u kojima je došlo do najvećeg napada defolijatora. 17. Uloga koju kod nas igraju defolijatori kod procesa ugibanja stabala u pojedinim nas slučajevima dovodi u sumnju, jer ne ugibaju sve napadnute sastojine. Onaj veliki broj stabala, koji je bio u šumama Moroen i (Šumarija Satu-Mare), Lucien i (Šumarija Gaiesti), Res e a (Šumarija Caracal) i Pustnicu l (Šumarija Brauesti) — na osnovu provedenih istraživanja umjetno napadnut — pokazao je, da totalne i opetovane defolijacije pod različitim ekološkim uvjetima sigurno vode do propadanja. 18. Kod djelomične defolijacije pretrpjele su sastojine manje štete, jer su se stabla brzo oporavila. Što se tiče sušenja krošanja ono je bilo ograničeno na tanke grane. To je također objašnjenje za činjenicu da iako su neke sastojine bile napadnute po Tortix viridana L., Lymantria dispa r L. itd. ipak nisu propale jer je većina tih napadaja bila samo djelomična. Lišće je bilo uništeno manje ili više jednolično na velikim površinama u iznosu od 10—20%. Nakon takve djelomične defolijacije sastojine su se opet oporavile. 19. Defolijacija ispoljuje također jako pogoršanje biokemijskih procesa. Izmjena tvari ugljikohidrata kod napadnutih se stabla potpuno smanjuje; energija rasta za vrijeme ugibanja djelomice se smanjuje za 40—60%. Istovremeno se ustanovio bitni utjecaj defolijacije na katalitičku djelatnost. U manjoj mjeri utječu te okolnosti na izmjenu tvari fosfora i dušika, jer je masa lišća kod napadnutih stabala manja. 20. Djelovanje defolijacije na biokemijske i fiziološke procese odrazuje se konačno u dinamici procesa ugibanja. Nakon jednog totalnog napada, sastejina propada djelomice ili čitava; u istoj godini propada 10% stabala a nakon dva napada 70%. Slijedeće godine ugiba 70% odnosno 93% stabala. Iz toga slijedi da slabljenje biokemijskih i fizioloških procesa uzrokuje gotovo čitavi gubitak rezervnih tvari u granama, stablu i korijenju te da potom ne može u životu stabla izazvati postepeno vraćanje fiziološke ravnoteže. 21. Same poplave i zamočvarenja tla ne uzrokuju ugibanja hrastovih stabala. Hrastovi u šumi Noroeni, koji su bili poplavljeni 30—60 i 90 dana nisu propali. U sastojinama u kojima se pojavilo ugibanje stabala nije voda stagnirala dulje od 3 mjeseca. Neka opažanja u šumi Pasare a opkazala su, da godine 1959—1960 nije uginuo nijedan hrast iako je voda stagnirala 10 mjeseci (od toga 7 mjeseci u 134 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 53 <-- 53 --> PDF |
vegetacijskom periodu). Pod istim poplavnim okolnostima uginuo je u slijedećoj godini (1961) veliki broj stabala. Pojedin i hrastovi , iako je njihovo lišće požutjelo, nijesu uginuli niti nakon poplave za vrijeme dvaju vegetacijskih perioda. Primiješane vrste drveća i grmlje masovno je ugibalo nakon što je bilo za vrijeme vegetacije 4—5 mjeseci poplavljeno. Veliku su osjetljivost pokazali grab, brijest i divlja kruška. Od grmlja uginuli su najprije svib te tada glog i žestilj. Iako udika raste na vlažnim staništima, pokazala je nakon prvog vegetacijskog perioda znakove sušenja, pa je slijedeće godine uginula. Prema istraživanjima izvršenim u šumi Noroieni, gdje je hrast bio poplavljen do 90 dana, te prema zapažanjima u šumama Pasarea , Resc a itd. ostadoše trogodišnje, do svoje baze poplavljene hrastove biljke, još nakon 106 dana na životu, što je i laboratorijskim istraživanjima potvrđeno. Tri godine duga istraživanja i opažanja pokazala su nam da poplava koja ne traje dulje od 90 dana ne uzrokuje ugibanje hrastova. Naprotiv, voda povećaje energiju rasta u poredbi sa nepoplavljenim stablima. Ali u slučaju da dođe do defolijacije, može poplava ugibanje hrastova povećati i pospješiti. 22. Suhoća tla koja traje za vrijeme jedne godine (odnosno vegetacijskog perioda) i ako voda u tlu ostane ispod vrijednosti koeficijenta isušenja (Verdorungskoefizienten) — ne uzrokuje ugibanje hrastova. Odvodnja prekomjernih količina vode (u tlu) ne dovodi do smanjenja energije rasta, ali ona uzrokuje ugibanje hrastova. Poplave i zamočvarenja, uz istovremenu defolijaciju, vode do jakog napada pepelnice što uzrokuje veća ugibanja hrastovih stabala 23. Provodi li se odvodnja prekomjerne vode u obrštenim sastojinama tek se neznatno smanjuje broj uginulih stabala. Temeljita naučna analiza opsežnih fiziološko-ekoloških istraživanja, koja se temeljila na separaciji onih faktora, koji su najvažniji kod pojave i razvoja procesa ugibanja hrastova, u velikoj je mjeri pokazala, da glavnu opasnost stvara po gusjenicama uzrokovana defolijacija, te napad pepelnice i njezine posredne i neposredne posljedice. Ovi zaključci vrijede u velikoj mjeri i za slučaj procesa brzog ugibanja ali ne i za slučaj polaganog ili beznačajnog ugibanja. Kada se stvore povoljni uvjeti za razmnažanje defolijatora, moramo se pobojavati da će i u budućnosti u progaljenim hrastovim sastojinama ugibanje stabala jako napredovati, ako se uz to ne poduzmu nikakove mjere za suzbijanje defolijatora. 25. Intenzivne i opetovane defolijacije i progaljivanja sastojina, kao posljedica lošeg gospodarenja vode do masovnog razmnažanja Cerambycida . Tako na primjer stvara masovno razmnažanje od Ceramby x cerd o i leptira Cossu s cossu s ozbiljnu nevolju. Oni uzrokuju ozljeđivanje stabla a u proljeće prekomjerno izlučivanje sokova; dolazi do velikog gubitka sokova a stvara se i mogućnost prenosa gljive Fistulina hepatic a. Pored insekata Cerambyx , Cossu s i dr. igra u pospješenju ugibanja veliku ulogu Agrilus biguttatus radi toga, što u kambiju izbušeni hodnici prekidaju kolanje sokova. Štetnici kore i drveta imaju kod ugibanja hrastova sekundarnu i beznačajnu ulogu. 26. U nekim sušom i defolijacijom oslabljenim stablima došlo je do masovnog razmnažanja štitaste uši Eulecanium rufulum, uslijed čega |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 54 <-- 54 --> PDF |
su te sastojine još više oslabile te stvoreni uvjeti za prenos po hrast štetnog parazita Capnodium quercinum. 27. Dinamika ugibanja hrastova bila je kod pojedinih sastojina različita, već prema uvjetima, koji su kod ugibanja sudjelovali i prema intenzitetu kojim su ti agensi djelovali. Ustanovljena su 3 tipa propadanja stabala: a) brzo i iznenadno ugibanje koje je nastupilo iznenada, nekoliko tjedana nakon što je započelo. Ono se očitovalo nakon opetovane defolijacije i zamočvarenja tla. U kori i bijeliki našla se gljiva tipa Chalar a od vrste Ophiostoma a na korijenu Armillaria mellea. Ovaj je način ugibanja bio u Rumunjskoj vrlo rijedak. b) Ubrzano ugibanje drveća tj. kada stabla ugibaju za vrijeme vegetacijskog perioda — pojavljivalo se pod sličnim okolnostima kao ono naprijed opisano uz odsustvo gljive Chalara . Jednu veću ulogu igrale su kod tih ugibanja Ophiostom a vrste. Ove gljive bijahu dosta često zapažene u sastojinama hrasta lužnjaka nakon totalne i opetovane defolijacije. c) Polagano ugibanje — osobito kod hrasta kitnjaka — odvijalo e tokom više vegetacijskih perioda, katkada za vrijeme više desetljeća. Kod toga su ugibanja igrale Ophiostoma vrste i Armillaria mellea manju ulogu. Ovaj je način ugibanja u Rumunjskoj najrašireniji. Infiltracije kultura gljiva Chalara i Ophiostoma imale su toksično djelovanje; lišće mladih hrastovih biljaka i izbojaka je 2 do 3 dana nakon infiltracije uvenulo. Iz toga možemo zaključiti da su gljive tipa Chalara i Ophiostoma, igrale kod ugibanja hrasta jednu akcidetalno sporadično ulogu sekundarne vrste. Crnjenje provodnih cjevčica bjelike. kao posljedice napada Ophiosto m a vrsta, može se smatrati kao konačni simptom. Kada se drvo koje se istraživalo našlo u tom stadiju — pokusi, da se ta gljiva umjetno izolira, dali su negativne rezultate. Odumiranje bjelike vodi brzom devitaliziranju te gljive. Ova je činjenica za praksu vrlo važna. 29. Gljiva Armillaria mellea, koju često nalazimo u zamočvarenim šumama na sjeverozapadu zemlje, nastupila je u zadnjoj fazi sušenja hrastova. Eksperimentalno provedene infekcije sa micelijem te gljive dale su pozitivne rezultate samo kod stabala koja su uslijed defolijacije fiziološki oslabila. 30. Ugibanje hrastova stalno prati prisutnost ksilofagnih gljiva koje obezvređuju drvo u stojećim — kao i u oborenim stablima. Veće štete uzrokuju gljive: Fomes fomentarius, Armillaria mellea, Gleoporus adustus i Trametes biformis, koje izazivlju trajno trulenje bjelike. Srž hrastovog drveta većinom obezvređuju slijedeće gljive: Fistulin a hepatic a, Grifola sulphurea, Inonotus hispidus i Inonotus dryadeus, Trametes (Daedalea) quercina i Phelleinu s robustus . Kod hrasta cera uzrokuje trulenje osobito gljiva Inono tus obliquus. 31. U šumama u kojima su ugibali hrastovi bijahu pronađene neke gljive, koje su u flori naše zemlje manje poznate ili su dapače nepoznate. Te gljive također doprinose ugibanju stabala i obezvrijeđenju drvnog materijala. U |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 55 <-- 55 --> PDF |
prvu kategoriju možemo svrstati vrste tipa Chalara i Ceratosystis longirostellata Baksi, a u drugu Grifola gigantea (Pers.) Pilat, Gleoporus adustus (Willd) Pilät, Trametes biformis (Fr. ap. Klotzsch) Pilat, Inonotus hispidus (Bull.) Karst., Inonotus rheades (Pers.) Pilat, Pleurotus rudis (Fr) Pilat te Clytocibe tabescens (Fr. ex Scop.) Bres. Za drvnu proizvodnju od velikog je interesa kako daleko se unaprijed može saznati i pronaći one sastojine, koje će u bližoj budućnosti obuhvatiti sušenje i propadanje. Pokazalo se, da je ugibanje rezultat mnogostrukog djelovanja biotskih i abiotskih faktora. Među njima igraju defolijatori veliku ulogu. Prema tome se može tvrditi da se tamo, gdje su nastale velike defolijacije možemo bojati ugibanja stabala. Hrastova stabla kod kojih se nisu pokazale nikakve pojave sušenja i ugibanja mogu unatoč toga biti inficirana mikroorganizmima, koji se nalaze u početnom stadiju svog razvoja, te izazivlju oboljenje provodnih cjevčica. U tom stadiju može se samo pomoću mikroskopske kontrole i laboratorijskim istraživanjima utvrditi prisutnost ili odsutnost patogenih agensa. Takovi hrastovi pokazuju izvana većinom mikrofiliju (maleno lišće) te bezbojnost inače zelenih provodnih cjevčica u lišću. Toj činjenici treba obratiti pažnju, kada se već počinje očitovati ugibanje krošnje, osobito u onim položajima, na kojima to ugibanje brzo napreduje. Što se tiče unutarnjih simptoma treba uzeti u obzir da crnoća provodnih cjevčica predstavlja konačni stadium razvoja bolesti — to je samo dokaz da su te provodne cjevčice bile već zaražene sa gljivama vrste Ophiostoma . Kada se već utjecajem gljiva — razarača drveta — zapazi na površini drva smeđenje i propadanje bjelikovine na određenim dijelovima duljine debla, tada treba tako oboljela hrastova stabla odmah iz sastojine odstraniti. Osim trajne fruktifikacije gljiva, koje razaraju drvo, što se očituje propadanjem bjelike i srži, mi nemamo zimi nikakve mogućnosti da ustanovimo hrastove koji ugibaju. Da u slučaju iznenadnog ugibanja unaprijed ustanovimo oboljela stabla može nam pomoći izostanak listova na izbojcima. Ti se listovi ne smiju zamijeniti sa onim, koji na nekim hrastovim stablima ostaju i za vrijeme zime. 32. Trulež bjelike kod osušenih hrastova može biti vrlo česta. Najdjelotvorniju i najaktivniju trulež bjelike nalazimo kod oborenih neotkoranih stabala, koja su dugo ležala u šumi. Malo manji intenzitet trulenja nađen je kod uginulih neoborenih i neotkoranih stabala kao i kod otkoranih na zemlji ostavljenih stabala. Najmanji gubitak vrijednosti bjelike zapažen je kod otkoranih neoborenih stabala. U šumi Gyrma t postala je totalno bezvrijedna bjelikovina kod uginulih stabala već nakon nekoliko mjeseci. Radi nepravilnog širenja truleži bjelike kod različitih stabala ne mogu se odrediti nikakove cifre indexa gubitaka, koje bi se mogle primijeniti za svaku šumu. Iz toga slijedi nužnost, da se u okviru radova oko procjene iskorišćivanja i dobave sortimenata najprije od slučaja do slučaja ustanovi stanje drveta i to zdrave ili natrule bjelike, pa tek onda primijeni određena cifra indeksa gubitka. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 56 <-- 56 --> PDF |
33. Trule ž src a ne pokazuje veliku razliku između pojedinih tipova šuma. Uglavnom ne prekoračuje najviše granice koje imaju šume u kojima nije došlo do pojave ugibanja, a za koje ustanovljene cifre indeksa gubitaka iznose 0,5 do 0,8%. Iz toga možemo zaključiti da trulež srži nema utjecaja na intenzivnost ugibanja hrastova. Postoci sortimenata tehničkog drveta kod uginulih stabala gotovo su jednaki kao kod zdravih. Unatoč toga je kod rezanog drva registrirano, da se napredovanjem sušenja smanjuju bonitetni razredi. 34. Vanjska trulež bjelike onemogućuje sortiranje drveta u klase, kao na pr. sortiranja u furnire, drvo I. klase (trupci za rezanje), rudno drvo itd. Nadalje prisutnost insekata ograničava sortiranje trupaca za rudno drvo osobito sortiranje rudnog drva, te dapače tankog okruglog drva letvenjaka i drvenih kolaca. Što se pak tiče gubitaka kod rukovanja i dovlačenja drva nema nikakove razlike kod zdravih i uginulih sastojina. 35. Uloga kauzalnih faktora, koji su pridonijeli ugibanju hrastova sintetizirana je u priležećoj tabeli pod naslovom »Kauzaln i fak tori ugibanja hrastova u Rumunjskoj«. 36. Da se podigne produktivnost šuma i da se predusretne masovno ugibanje stabala kako bi se povećao rentabilitet tih šuma treba u sastojinama opterećenim pojavom ugibanja provesti čitav niz šumsko uzgojnih i uređaj nih mjera i to: poboljšanje stojbinskih prilika, pomlađenje sastojina kao i zaštita progaljenih sastojina u cilju njihove melioracije. Za šume u kojima se pojavilo ugibanje treba izraditi nove uređajne elaborate za koje valja utvrditi temeljne elemente i ograničiti periodičke pomladne površine — već prema današnjem stanju sastojina. Ti su radovi u našoj zemlji danas djelomično izvršeni. Tamo gdje su sastojine nastale izbojcima iz panjeva preporuča se fizičku sječivu dob prilagoditi prelaznoj ophodnji od 80 god. (mjesto1 prijašnje ophodnje od 120 god.). Istovremeno se preporučuje, da se odustane od principa kontinuiteta i godišnje potrajnosti, te da se uvede izmjenična sječa. Red sječe sastojina treba stupnjevati prema stepenu hitnosti sječe pri čem se u prvu urgencu uključuju sastojine sa sklopom do 0,5 i sa stepenom ugibanja do 40%. U drugu urgencu svrstavaju se sastojine sa 21—40" n uginulih stabala i sa sklopom od ispod 0,7. Na osnovu prethodno skupljenih podataka (kod šumarija, šumskih pogona, šumarskih direkcija te dapače za čitavu zemlju) preporuča se prekinuti sječu u sječivim sastojinama hrasta kitnjaka i hrasta lužnjaka visokog šumskog uzgoja sa sklopom od preko 0,7 ukoliko se u njima pokazale pojave sušenja i ugibanja. Kao šumsko uzgojna mjera preporuča se zadržati visoki šumski uzgoj, te primijeniti načine gospodarenja sa kratkotrajnim pomladnim razdobljima (6—7 god.). U svim tim slučajevima preporučuju se slijedeće mjere: — aktivni zahvat u svrhu učvršćivanja prirodnog pomlađivanja; — brzo ponovno pošumljavanje nepomlađenih površina sa hrastom i brzo rastućim vrstama (osobito sa hibridima crne topole i četinjačama, već prema stanišnim uvjetima ili produktivitetu sastojina); — u hrastovim sastojinama srednjeg boniteta preporuča se daljnje podržavanje hrastovih kultura pri čem se mora pridati osobita vrijednost furnirskom drvetu; — u sastojinama višeg produktiviteta također se preporuča održati hrastove kulture tamo, gdje to pedološke prilike dozvoljavaju (tlo sa laganom |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 57 <-- 57 --> PDF |
teksturom, visoka podzemna voda) treba novim kulturama proširiti hibride crne topole; — u sastojinama manjeg boniteta i tamo, gdje to stojbinski uvjeti dozvoljavaju, treba provesti poboljšanje stojbine; preporuča se pokušati unijeti borovac robiniju, johu, brezu itd. — treba forsirati uvođenje i čuvanje mješovitih vrsta drveća i grmlja u sastojine radi održanja stupnja obrasta, radi pokrivanja tla i melioracije tla, te radi gnijezdenja korisnih ptica koje se hrane gusjenicama; — u sastojinama dobrog prođuktiviteta preporuča se također podržavati lipu, trešnju, jasen i grab. Da bi se u buduće izbjeglo pojavi ugibanja stabala treba sa radovima na njezi šuma započeti prije nego se dovrši sklapanje krošanja, pa ih provoditi sve do početka pomladnih sječa, te zadržati sklop od najmanje 0,8. Istovremeno je potrebno sistematskom njegom šuma odgovarajućeg intenziteta nastojati da stabla nakon 80—100 god., u sastojinama II i III boniteta formiraju krošnje od najmanje 7 m promjera (odnosno 35 m2) a u onim IV boniteta neka je njihov promjer 5 m (odnosno 20 m2). Provedena istraživanja jasno su pokazala, da stabla sa simetričnim krošnjama čiji je promjer manji od 3 m (to su općenito suvladajuća stabla) nemaju nikakove šanse da svoj prirast reaktiviraju. Ova su stabla najprije izložena sušenju i ugibanju te moraju u okviru radova na njezi šuma biti najprije iz sastojina uklonjena. Na staništima bogatim na hranivima, preporuča se odmah nakon izvršenog iskorišćavanja — primijeniti manje skupu tehniku, tj. ne treba uklanjati panj eve već tlo samo površno obraditi. Ta obrada može biti kompenzirana sa dvo ili trorednom sadnjom žira. U slučaju guste sadnje od 1,5X0,75 m, mogu se redovi hrastovih biljaka izmjenjivati sa redovima grmlja i pomoćnih vrsta, uz odgovarajuću njegu u prvim godinama. U teškim tlima (čvrsta pseudoglejna, jako izlužena tla) preporuča se temeljita obrada tla, što u pojedinim slučajevima uključuje vađenje panjeva, dublje prekopavanje, prethodne poljske kulture, primjena mjera za poboljšanje tla odnosno sadnja na rabate itd. U šumama u kojima dolazi do dugotrajnih poplava i pojava zamočvarenja mora mreža odvodnje biti smanjena na najpotrebniji stupanj i to se čini radi odstranjenja prekomjerne površinske vode sa onih parcela, na kojima se stvara prirodni pomladak, te za odvodnju do 30 cm dubine sa parcela gdje treba izvršiti pomlađenje umjetnom sadnjom biljaka. U drugim dijelovima treba voda da ostane jer vrši pozitivan utjecaj na prirast a po tome i na prinos. Osobita pažnja treba da bude obraćena na zaštitne mjere kao i na praćenje te kontrolu defolijatora, kojeg je apsolutno potrebno trajno suzbijati, jer se i u budućnosti mogu ponoviti prirodni uvjeti koji pogoduju ugibanju. Bez suzbijanja defolijatora nemožese predstaviti kako bi se moglo predusresti ugibanje hrastova. Istovremeno potrebno je suzbijanje pepelnice i primjena drugih u službenim tehničkim naredbama i uputama predviđenih zaštitnih propisa. 139 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 58 <-- 58 --> PDF |
Kauzalni faktori ugibanja hrastova u Rumunjskoj Priroda Bit i sadržaj faktora Važnost Trajanje Uloga u Drugi podaci faktora faktora procesu ugibanja Nepovoljni klimatski uvjeti Primarna Periodičko Pogoduje Pod iznimnim uvjetima klimatske prilike biti faktor za ugibanje hrastov jevi god. 1946) Antropogena Manjkavo gospodarenje sa šumaPrimarna Stalno Pogoduje ma (Progaljivanje Provenienca iz izbojaka) Djelomična defolijacija Primarna Slučajna Pogoduje Potpuna i opetovana defolijacija Primarna Slučajna Odlučujuća Glavni uzrok ugibanja praćena pepelnicom Opetovana totalna defolijacija praPrimarna Slučajna Odlučujuću Poplave u stadiju kada ćena pepelnicom pod uvjetima postojine defolirane pospješujplave do 90 dana jačavaju njihovo ugibanj Opetovana totalna defolijacija pod Primarna Slučajna Odlučujuća Prekomjerna odvodnja uvjetima prekomjerne odvodnje -— sastojina smanjuje mal suša tla jakost ugibanja hrastov Štetnici kore i drva Sekundarna Slučajna Pogoduje |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 59 <-- 59 --> PDF |
* Iz rezultata ovih posljednjih istraživanja o uzrocima ugibanja hrastika u Rumunjskoj vidimo, da se iznesene konstatacije dosta približuju a u nekim i to najvažnijim slučajevima potpuno slažu sa rezultatima istraživanja izvršenih u nas posljednjih 40 godina. To se osobito odnosi na ulogu, koju u procesu sušenja imaju defolijatori i pepelnica. Isto vrijedi i za ulogu klimatskih faktora, samo što nije dovoljno naglašen i detaljnije analiziran odlučan utjecaj tih faktora na gradaciju defolijatora iako je istaknuta njihova međusobna uska povezanost. Kod proučavanja utjecaja klimtskih faktora, držimo da je duljina perioda od 30 godina za vrijeme kojeg je 3 puta došlo do pojave sušenja prekratka. Mišljenja smo, da se kod tih razmatranja i analize klimatskih stanja trebao uzeti u obzir i raniji period dug najmanje 30 godina, kada još nije bilo tako intenzivnih sušenja, pa je trebalo klimatska stanja između ta dva perioda uporediti. Iz razlike klimatskih stanja perioda prije početka sušenja hrastika i onih koja su vladala za vrijeme sušenja mogli bi se tada izvesti sigurniji zaključci o utjecaju ekstremnih klimatskih stanja kao i drugih štetnih ekoloških faktora na fiziološku otpornost hrastovih stabala te na aktivnost i gradaciju štetnih biotskih agensa i za područja hrastovih areala u Rumunjskoj. Držimo da su preporuk e o uređajnim i šumskouzgojnim postupcima sa ugroženim i postradalim sastojinama vrlo korisne, pa bi se mogle u sličnim slučajevima nakon prethodnih terenskih ispitivanja i u našim sastojinama primijeniti. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 60 <-- 60 --> PDF |
Da se našoj šumarskoj praksi što prije dadu pouzdane smjernice za postupak sa postradalim i ugroženim hrastovim šumama kao i za buduću zaštitu zdravih sastojina mišljenja smo da treba što prije na tom području organizirati naučno istraživački rad, koji bi.nastavili tamo, gdje se nekad prestalo. Svi naši postupci na terenu treba da se temelje na rezultatima prethodno izvršenog naučnoistraživaokog rada. Ukoliko bi gdje došlo do primjene postupaka koji se temelje na ranijim iskustvima treba i ta iskustva prije naučno provjeriti. Buduća naučna istraživanja o problemu sušenja hrastika trebalo bi po našem mišljenju da obuhvate ova područja: — nastavak ranije započetih naučnih istraživanja o uzrocima sušenju i ugibanju hrastika; utvrditi i dopuniti rezultate tih istraživanja u pogledu uloge koju u tom procesu imaju uz biotske — edafski i klimatski faktori; — utvrđivanje preventivni h šumsko-uzgojnih i gospodarskih mjera u cilju održavanja zdravih i fiziološki otpornih hrastovih cenoza; — određivanje efikasnih represivni h mjera sa svrhom, da se zdrave sastojine obrane od defolijatora, i drugih štetnika; — pronaći najracionalnije metode melioracije i obnove već osušenih i uništenih hrastika; Da se što prije dođe do korisnih i u praksi primjenljivih rezultata trebalo bi te opsežne istraživačke radove što prije započeti te za njihovo izvođenje osigurati potrebna financijska sredstva. Ta će sredstva iznositi samo neznatan postotak od ogromnih ekonomskih gubitaka, koje te katastrofe povremeno ali gotovo stalno nanose našem šumskom gospodarstvu. ZUSAMMENFASSUNG Unter dem Titel »Forschungsstudien über das Absterben von Eichenbeständen« beschreibt der Autor vorerst in Kürze die Kalamität des Eintrocknens und Absterbens der Eichenstämme auf dem Gebiet Kroatiens, die sich seit 1910 intensiv zu manifestieren begann. Der Autor berichtet über die wichtigsten Abhandlungen, die dieses Problem seit seinem Beginn behandeln. In den Jahren 1966 und 1967 setzte das Eichensterben fort, und seiner Intensität nach scheint es, in einzelnen Gebieten seine Kulmination erreicht zu haben. In den letzten 10 Jahren erschien diese Kalamität auch in dem benachbarten Rumänien, wo das Institut für forstliches Versuchswesen 5 Jahre hindurch umfassende Forschungen in Gruppen der Wissenschaftler über die Ursachen des Massenabsterbens von Eichenbeständen und über die Präventivmethoden zur Bekämpfung dieser Erscheinung durchführte. Der Autor berichtet eingehend über die Ergebnisse und Schlussfolgerungen dieser Untersuchungen, äussert abschliessend seine Ansicht und gibt Vorscläge für die Fortsetzung solcher Forschungen auf dem Gebiete Kroatiens. |