DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 48 <-- 48 --> PDF |
ovisnost. Da bi došlo do ugibanja hrastova potrebna je prisutnost drugih vanjskih faktora. Geomorfološke, pedološke i hidrološke prilike mogu na proces ugibanja djelovati da ga sprečavaju ili unapređuju, a da pri tom nemaju neku određenu ulogu osim u posebnim izuzetnim slučajevima. 4. Sušenje hrastova na velikim površinama moglo se zapaziti na 33 sastojinska tipa. U većini tipova šuma bio je hras t lužnja k napadnut procesom ugibanja različitog intenziteta. Hras t kitnja k bio je napadnut u manjem opsegu, ipak većinom u onim sastojinskim tipovima u kojima je bio izmiješan sa hrastom lužnjakom. Hrast cer i mađarski hrast ugibao je samo u rijetkim slučajevima. Nije se mogla u svim slučajevima ustanoviti veza između intenziteta ugibanja i tipa šume. Obzirom na tendencu redoslijeda vrsta, treba utvrditi da se u mješovitim šumama hrasta lužnjaka i kitnjak a, lakše pomlađuje hrast kitnjak te nastoji zamijeniti hrast lužnjak. Pri tom imaju većina starih sastojina pretežni udio hrasta lužnjaka, dok u mladim sastojinama prevlađuje hrast kitnjak. U mješovitim sastojinama zamjenjuje hrast lužnjak osobito lipa, a samo rjeđe jasen; ustanovilo se također i potiskivanje brijesta. U poplavnim područjima, nakon ugibanja hrasta, raste osobito bujno Acer tataricum, Acer compestre i različito grmlje; u čistim sastojinama hrasta lužnjaka razvija se bujna vegetacija trava. Općenito se može reći da udio hrasta lužnjaka postepeno opada, u nekim slučajevima ova vrsta dapače iščezava, osobito južno od Karpata. Na sjeverozapadu zemlje stvara hrast lužnjak jedinu vrstu, čiji prinosi zadovoljavaju, ako ga uslijed prirodnog pomlađenja ne potisne vegetacija grmlja ili druge sporedne vrste (Acer tataricum i Acer compestre). 5. Uporedna istraživanja rasta i formiranja korijenja na pojedinim stablima hrasta lužnjaka, kitnjaka, cera, mađarskog hrasta i lipe kod različitih stupnjeva ugibanja sa jedne strane i zdravih primjeraka sa druge strane dala su, da obzirom na oblik i strukturu korjenovog sistema između uginulih i zdravih egzemplara ne postoji razlika. Stvaranje korijenja stabala, koje je izbilo iz panjeva je kvalitativno i kvantitativno zaostalo za onim, razvijenim, kod biljaka niklih iz sjemena, jer to korijenje razvijeno iz panjeva nije po svojoj formi, strukturi i razvoju doraslo fiziološkim zahtjevima nadzemnih dijelova stabla. Sto je veći promjer panja to se slabije razvija korijen izbojka iz panja. Korjenov sistem istraženih stabala uzraslih iz sjemena naznačenih vrsta hrastova i lipe iz napadnutih tipova šuma pokazuje istu srednju dubinu izraslog žilja i isti srednji horizontalni radius rasprostranjenosti, koji je veći nego dubina žilja, te intenzivnije iskorištava horizont-A, dok B-horizont iskorištava značajno manje. Kompaktnost i propusnost za vodu, horizonta B, koji je vladajući faktor ograničenja — određuju — u sastojinama sa pojavom ugibanja — isti tip korijenja kao rezultantu neovisnu od staništa i vrste drveta; ostale osobite ili specifične oznake (kao velika množina tankih i sitnih žilica kod lipe i cera, prodiranje tankih i sitnih žila mađarskog hrasta u veće dubine, veća razvijenost korijenja na suhim staništima) ostaju i dalje očevidne. 130 |