DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 51 <-- 51 --> PDF |
ugibala i stabla sa zdravim izgledom, koja nisu pokazivala nikakovog znaka fiziološkog oslabljenja. U šumi Livad a pojavila se kriza razvoja već u godinama 1955 i 1956, kada je vegetacija kod većine drveća najednom prestala. U toj je šumi ugibanje hrastova bilo najbrže i najjače. Najkritičnije godine (1956) iznosio je prirast drveća, koja su u slijedećoj godini uginula samo 20 do 25% od prosječnog debljinskog prirasta posljednjih 10 godina. Dinamika volumnog i debljinskog prirasta sadrži bitne karakteristike razvoja drveća u istraženom vremenskom razdoblju. Za svaku pojedinu plohu izračunate vrijednosti pokazale su, da se kod onih stabala, koja su imala znakove progresivnog ugibanja — prirast smanjio. Istraživanjima presjek a na podnožju debla ustanovilo se da su u godinama 1951 i 1956 na pokusnim plohama Barbosi i Lucieni nastali dvostruki godovi; u godinama 1953 i 1957 na pokusnoj plohi Resca; u godinama 1950 i 1952 oni su ustanovljeni na pokusnim plohama Doineagu a u god. 1955. i 1956. u šumi Livada. Karakteristično je za te godove, da mlado drvo obuhvaća osam desetina širine čitavog goda, te da ga obrazuju 2 zone traheja. Za razliku, kod odgovarajućih godova sušnih godina u kojima nije bilo napadaja insekata defolijatora, kod tih godova gotovo potpuno manjka kasno drvo. Činjenica, da većina stabala u godinama, koje pokazuju ranije spomenute karakteristike, više ne vegetira, pokazuje da je njihovo potpuno ugibanje izazvano od onih faktora, koji su doprinijeli pojavi dvostrukih godova. 13. Istraživanjima smo ustanovili da su u periodu ugibanja hrastova u god. 1955—1961. dostigla ta ugibanja najveći intenzitet u godinama 1955— 1958. U tom je vremenskom razdoblju došlo do ugibanja pojedinih sastojina iznenada i na velikim površinama. Nakon god. 1959. ugibanje se širilo postepeno ili dapače stagniralo. Debljinski prirast u godinama 1951—1961 veći je nego onaj ranijih godina, što znači poboljšanje vegetacijskih uslova. Na osnovu tih istraživanja također se ustanovilo da su se stabla u čijim se krošnjama posušilo do 1/3 grana ipak održala. Osušene grane su strunule i otpale. Kod stabala sa krošnjama suhim preko 1/3 nije se mogla ustanoviti njihova regeneracija. Takova su stabla vremenom potpuno uginula. U sastojinama, koje su potekle iz izbojaka starih panjeva, započeto ugibanje polagano je napredovalo. Takove se sastojine nisu mogle više oporaviti. U mješovitim hrastovim sastojinama (»Sleau«) krošnje primješanih i pomoćnih vrsta, koje su bile slabije razvijene, također su se sušile. Neke od tih vrsta, kao na primjer: jasen, bukva, lipa i poljski javor počeli su stvarati novu krošnju. 14. Ugibanje brijestova za razliku od ugibanja hrastova intenzivno se po čitavoj zemlji i dalje širi. 15. Suha i topla proljeća, suša, progaljivalje sastojina i neracionalne šumsko uzgojne mjere dovele su do razmnažanja i širenja defolijatora. Sve su sastojine, u kojima su se pojavila masovna ugibanja stabala prethodno bile napadnute od defolijatora. U šumama šumarija Satu Mare i Livada došlo je u godinama 1954—1957 do def oli jaci je, koju su izazvali slijedeći insekti: Lymantria dispar, Euproctis chrysorrhoea, Operophtera brumata. U šumama šumarije G a i e s t i jaka je brštenja u go 133 |