DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 52     <-- 52 -->        PDF

dinama 1938—1939 izazvala Malacosoma neustria; u godinama
1946—1949 — Geometridae; u godini 1955 Lymantria dispar te
u godini 1958 Euproctis chrysorrhoea. U šumama šumarije Snagov
registrirane su u godinama 1948—1951 defolijacije po hrastovom savijaču
(Tortrix viridana). Gubar (Lymantria dispar) napao je u godinama
1952. i 1955. gotovo sve šume te šumarije.


U godinama 1953 i 1955 došlo je do velike gradacije grb a (Geome tridae),
osobito Operophtera brumata. I u ostalim šumama zahvaćenih
pojavom ugibanja stabala bilo je primjera ove vrste.


16. Dvostruk i godov i koji pokazuju privremeni prekid vegetacije,
izazvali su u istoj ili u slijedećoj godini ugibanje stabala; njihova pojava
odgovara godinama, u kojima je došlo do najvećeg napada defolijatora.
17. Uloga koju kod nas igraju defolijatori kod procesa ugibanja stabala
u pojedinim nas slučajevima dovodi u sumnju, jer ne ugibaju sve napadnute
sastojine. Onaj veliki broj stabala, koji je bio u šumama Moroen i (Šumarija
Satu-Mare), Lucien i (Šumarija Gaiesti), Res e a (Šumarija Caracal)
i Pustnicu l (Šumarija Brauesti) — na osnovu provedenih istraživanja
umjetno napadnut — pokazao je, da totalne i opetovane defolijacije pod različitim
ekološkim uvjetima sigurno vode do propadanja.
18. Kod djelomične defolijacije pretrpjele su sastojine manje
štete, jer su se stabla brzo oporavila. Što se tiče sušenja krošanja ono je bilo
ograničeno na tanke grane. To je također objašnjenje za činjenicu da iako su
neke sastojine bile napadnute po Tortix viridana L., Lymantria
dispa r L. itd. ipak nisu propale jer je većina tih napadaja bila samo djelomična.
Lišće je bilo uništeno manje ili više jednolično na velikim površinama
u iznosu od 10—20%. Nakon takve djelomične defolijacije sastojine su
se opet oporavile.
19. Defolijacija ispoljuje također jako pogoršanje biokemijskih procesa.
Izmjena tvari ugljikohidrata kod napadnutih se stabla potpuno smanjuje;
energija rasta za vrijeme ugibanja djelomice se smanjuje za 40—60%. Istovremeno
se ustanovio bitni utjecaj defolijacije na katalitičku djelatnost. U
manjoj mjeri utječu te okolnosti na izmjenu tvari fosfora i dušika, jer je
masa lišća kod napadnutih stabala manja.
20. Djelovanje defolijacije na biokemijske i fiziološke procese odrazuje
se konačno u dinamici procesa ugibanja. Nakon jednog totalnog napada, sastejina
propada djelomice ili čitava; u istoj godini propada 10% stabala a nakon
dva napada 70%. Slijedeće godine ugiba 70% odnosno 93% stabala. Iz
toga slijedi da slabljenje biokemijskih i fizioloških procesa uzrokuje gotovo
čitavi gubitak rezervnih tvari u granama, stablu i korijenju te da potom ne
može u životu stabla izazvati postepeno vraćanje fiziološke ravnoteže.
21. Same poplave i zamočvarenja tla ne uzrokuju ugibanja hrastovih
stabala. Hrastovi u šumi Noroeni, koji su bili poplavljeni 30—60 i 90 dana
nisu propali.
U sastojinama u kojima se pojavilo ugibanje stabala nije voda stagnirala
dulje od 3 mjeseca.


Neka opažanja u šumi Pasare a opkazala su, da godine 1959—1960 nije
uginuo nijedan hrast iako je voda stagnirala 10 mjeseci (od toga 7 mjeseci u


134