DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 52 <-- 52 --> PDF |
dinama 1938—1939 izazvala Malacosoma neustria; u godinama 1946—1949 — Geometridae; u godini 1955 Lymantria dispar te u godini 1958 Euproctis chrysorrhoea. U šumama šumarije Snagov registrirane su u godinama 1948—1951 defolijacije po hrastovom savijaču (Tortrix viridana). Gubar (Lymantria dispar) napao je u godinama 1952. i 1955. gotovo sve šume te šumarije. U godinama 1953 i 1955 došlo je do velike gradacije grb a (Geome tridae), osobito Operophtera brumata. I u ostalim šumama zahvaćenih pojavom ugibanja stabala bilo je primjera ove vrste. 16. Dvostruk i godov i koji pokazuju privremeni prekid vegetacije, izazvali su u istoj ili u slijedećoj godini ugibanje stabala; njihova pojava odgovara godinama, u kojima je došlo do najvećeg napada defolijatora. 17. Uloga koju kod nas igraju defolijatori kod procesa ugibanja stabala u pojedinim nas slučajevima dovodi u sumnju, jer ne ugibaju sve napadnute sastojine. Onaj veliki broj stabala, koji je bio u šumama Moroen i (Šumarija Satu-Mare), Lucien i (Šumarija Gaiesti), Res e a (Šumarija Caracal) i Pustnicu l (Šumarija Brauesti) — na osnovu provedenih istraživanja umjetno napadnut — pokazao je, da totalne i opetovane defolijacije pod različitim ekološkim uvjetima sigurno vode do propadanja. 18. Kod djelomične defolijacije pretrpjele su sastojine manje štete, jer su se stabla brzo oporavila. Što se tiče sušenja krošanja ono je bilo ograničeno na tanke grane. To je također objašnjenje za činjenicu da iako su neke sastojine bile napadnute po Tortix viridana L., Lymantria dispa r L. itd. ipak nisu propale jer je većina tih napadaja bila samo djelomična. Lišće je bilo uništeno manje ili više jednolično na velikim površinama u iznosu od 10—20%. Nakon takve djelomične defolijacije sastojine su se opet oporavile. 19. Defolijacija ispoljuje također jako pogoršanje biokemijskih procesa. Izmjena tvari ugljikohidrata kod napadnutih se stabla potpuno smanjuje; energija rasta za vrijeme ugibanja djelomice se smanjuje za 40—60%. Istovremeno se ustanovio bitni utjecaj defolijacije na katalitičku djelatnost. U manjoj mjeri utječu te okolnosti na izmjenu tvari fosfora i dušika, jer je masa lišća kod napadnutih stabala manja. 20. Djelovanje defolijacije na biokemijske i fiziološke procese odrazuje se konačno u dinamici procesa ugibanja. Nakon jednog totalnog napada, sastejina propada djelomice ili čitava; u istoj godini propada 10% stabala a nakon dva napada 70%. Slijedeće godine ugiba 70% odnosno 93% stabala. Iz toga slijedi da slabljenje biokemijskih i fizioloških procesa uzrokuje gotovo čitavi gubitak rezervnih tvari u granama, stablu i korijenju te da potom ne može u životu stabla izazvati postepeno vraćanje fiziološke ravnoteže. 21. Same poplave i zamočvarenja tla ne uzrokuju ugibanja hrastovih stabala. Hrastovi u šumi Noroeni, koji su bili poplavljeni 30—60 i 90 dana nisu propali. U sastojinama u kojima se pojavilo ugibanje stabala nije voda stagnirala dulje od 3 mjeseca. Neka opažanja u šumi Pasare a opkazala su, da godine 1959—1960 nije uginuo nijedan hrast iako je voda stagnirala 10 mjeseci (od toga 7 mjeseci u 134 |