DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 54 <-- 54 --> PDF |
su te sastojine još više oslabile te stvoreni uvjeti za prenos po hrast štetnog parazita Capnodium quercinum. 27. Dinamika ugibanja hrastova bila je kod pojedinih sastojina različita, već prema uvjetima, koji su kod ugibanja sudjelovali i prema intenzitetu kojim su ti agensi djelovali. Ustanovljena su 3 tipa propadanja stabala: a) brzo i iznenadno ugibanje koje je nastupilo iznenada, nekoliko tjedana nakon što je započelo. Ono se očitovalo nakon opetovane defolijacije i zamočvarenja tla. U kori i bijeliki našla se gljiva tipa Chalar a od vrste Ophiostoma a na korijenu Armillaria mellea. Ovaj je način ugibanja bio u Rumunjskoj vrlo rijedak. b) Ubrzano ugibanje drveća tj. kada stabla ugibaju za vrijeme vegetacijskog perioda — pojavljivalo se pod sličnim okolnostima kao ono naprijed opisano uz odsustvo gljive Chalara . Jednu veću ulogu igrale su kod tih ugibanja Ophiostom a vrste. Ove gljive bijahu dosta često zapažene u sastojinama hrasta lužnjaka nakon totalne i opetovane defolijacije. c) Polagano ugibanje — osobito kod hrasta kitnjaka — odvijalo e tokom više vegetacijskih perioda, katkada za vrijeme više desetljeća. Kod toga su ugibanja igrale Ophiostoma vrste i Armillaria mellea manju ulogu. Ovaj je način ugibanja u Rumunjskoj najrašireniji. Infiltracije kultura gljiva Chalara i Ophiostoma imale su toksično djelovanje; lišće mladih hrastovih biljaka i izbojaka je 2 do 3 dana nakon infiltracije uvenulo. Iz toga možemo zaključiti da su gljive tipa Chalara i Ophiostoma, igrale kod ugibanja hrasta jednu akcidetalno sporadično ulogu sekundarne vrste. Crnjenje provodnih cjevčica bjelike. kao posljedice napada Ophiosto m a vrsta, može se smatrati kao konačni simptom. Kada se drvo koje se istraživalo našlo u tom stadiju — pokusi, da se ta gljiva umjetno izolira, dali su negativne rezultate. Odumiranje bjelike vodi brzom devitaliziranju te gljive. Ova je činjenica za praksu vrlo važna. 29. Gljiva Armillaria mellea, koju često nalazimo u zamočvarenim šumama na sjeverozapadu zemlje, nastupila je u zadnjoj fazi sušenja hrastova. Eksperimentalno provedene infekcije sa micelijem te gljive dale su pozitivne rezultate samo kod stabala koja su uslijed defolijacije fiziološki oslabila. 30. Ugibanje hrastova stalno prati prisutnost ksilofagnih gljiva koje obezvređuju drvo u stojećim — kao i u oborenim stablima. Veće štete uzrokuju gljive: Fomes fomentarius, Armillaria mellea, Gleoporus adustus i Trametes biformis, koje izazivlju trajno trulenje bjelike. Srž hrastovog drveta većinom obezvređuju slijedeće gljive: Fistulin a hepatic a, Grifola sulphurea, Inonotus hispidus i Inonotus dryadeus, Trametes (Daedalea) quercina i Phelleinu s robustus . Kod hrasta cera uzrokuje trulenje osobito gljiva Inono tus obliquus. 31. U šumama u kojima su ugibali hrastovi bijahu pronađene neke gljive, koje su u flori naše zemlje manje poznate ili su dapače nepoznate. Te gljive također doprinose ugibanju stabala i obezvrijeđenju drvnog materijala. U |