DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 55 <-- 55 --> PDF |
prvu kategoriju možemo svrstati vrste tipa Chalara i Ceratosystis longirostellata Baksi, a u drugu Grifola gigantea (Pers.) Pilat, Gleoporus adustus (Willd) Pilät, Trametes biformis (Fr. ap. Klotzsch) Pilat, Inonotus hispidus (Bull.) Karst., Inonotus rheades (Pers.) Pilat, Pleurotus rudis (Fr) Pilat te Clytocibe tabescens (Fr. ex Scop.) Bres. Za drvnu proizvodnju od velikog je interesa kako daleko se unaprijed može saznati i pronaći one sastojine, koje će u bližoj budućnosti obuhvatiti sušenje i propadanje. Pokazalo se, da je ugibanje rezultat mnogostrukog djelovanja biotskih i abiotskih faktora. Među njima igraju defolijatori veliku ulogu. Prema tome se može tvrditi da se tamo, gdje su nastale velike defolijacije možemo bojati ugibanja stabala. Hrastova stabla kod kojih se nisu pokazale nikakve pojave sušenja i ugibanja mogu unatoč toga biti inficirana mikroorganizmima, koji se nalaze u početnom stadiju svog razvoja, te izazivlju oboljenje provodnih cjevčica. U tom stadiju može se samo pomoću mikroskopske kontrole i laboratorijskim istraživanjima utvrditi prisutnost ili odsutnost patogenih agensa. Takovi hrastovi pokazuju izvana većinom mikrofiliju (maleno lišće) te bezbojnost inače zelenih provodnih cjevčica u lišću. Toj činjenici treba obratiti pažnju, kada se već počinje očitovati ugibanje krošnje, osobito u onim položajima, na kojima to ugibanje brzo napreduje. Što se tiče unutarnjih simptoma treba uzeti u obzir da crnoća provodnih cjevčica predstavlja konačni stadium razvoja bolesti — to je samo dokaz da su te provodne cjevčice bile već zaražene sa gljivama vrste Ophiostoma . Kada se već utjecajem gljiva — razarača drveta — zapazi na površini drva smeđenje i propadanje bjelikovine na određenim dijelovima duljine debla, tada treba tako oboljela hrastova stabla odmah iz sastojine odstraniti. Osim trajne fruktifikacije gljiva, koje razaraju drvo, što se očituje propadanjem bjelike i srži, mi nemamo zimi nikakve mogućnosti da ustanovimo hrastove koji ugibaju. Da u slučaju iznenadnog ugibanja unaprijed ustanovimo oboljela stabla može nam pomoći izostanak listova na izbojcima. Ti se listovi ne smiju zamijeniti sa onim, koji na nekim hrastovim stablima ostaju i za vrijeme zime. 32. Trulež bjelike kod osušenih hrastova može biti vrlo česta. Najdjelotvorniju i najaktivniju trulež bjelike nalazimo kod oborenih neotkoranih stabala, koja su dugo ležala u šumi. Malo manji intenzitet trulenja nađen je kod uginulih neoborenih i neotkoranih stabala kao i kod otkoranih na zemlji ostavljenih stabala. Najmanji gubitak vrijednosti bjelike zapažen je kod otkoranih neoborenih stabala. U šumi Gyrma t postala je totalno bezvrijedna bjelikovina kod uginulih stabala već nakon nekoliko mjeseci. Radi nepravilnog širenja truleži bjelike kod različitih stabala ne mogu se odrediti nikakove cifre indexa gubitaka, koje bi se mogle primijeniti za svaku šumu. Iz toga slijedi nužnost, da se u okviru radova oko procjene iskorišćivanja i dobave sortimenata najprije od slučaja do slučaja ustanovi stanje drveta i to zdrave ili natrule bjelike, pa tek onda primijeni određena cifra indeksa gubitka. |