DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 62 <-- 62 --> PDF |
stvu antropogenom utjecaju, što dovodi do promjena u hidrotermičkom režimu tla. To se opet odražava ne samo u razvoju biljnog pokrova već i u sastavu zemljišne biocenoze. Veliki broj stručnjaka biologa, agronoma i šumara posvetio je posebnu pažnju istraživanju zemljišne faune i flore. Istraživanja se vrše u dva pravca; jedni stručnjaci istražuju sastav zemljišne faune i flore po vrstama, a drugi nastoje da tim putem utvrde ulogu tih organizama u razvoju bioloških procesa u tlu. Ta su istraživanja toliko napredovala da se po sastavu zemljišnih beskralježnjaka želi utvrditi svojstva tla. Na bazi istraživanja zoocenoze tla postavlja se diagnostika tala (Giljarov 1965). U biocenozi tla najvažniju ulogu igraju životinjski organizmi, koji sačinjavaju zemljišnu faunu. Od tih organizama uglavnom dolaze u obzir kao aktivni činioci beskralježnjaci od kojih su najvažniji glistac i — Nema todes, gujavice — Lumbricidae, pa onda člankonošci — Arthropod a: grinje — Acarina, stonoge — Myriapoda, beskrilni kukci — skokunci — Collembola i larve dvokrilaca — Diptera i kornjaša — Coleoptera. Za određivanje biološke aktivnosti tla najvažnije su gujavice, a među člankonoscima grinje i skokunci. Zbog toga što su grinje i skokunci redovno u najvećem broju zastupljeni u tlu njih se danas sve više uzima kao glavne indikatore plodnosti tla. Navedene grupe životinjskih organizama u tlu predstavljaju grupu humifikatora, a vrlo mali broj poznat je kao štetnici (neki Nematodi i larve nekih kornjaša) i to pretežno samo u šumskim rasadnicima, dok inače u šumskom tlu treba ih ubrojiti među vrlo korisne zemljišne biofaktore. Potrebno je i interesantno naglasiti da u prosječno plodnom tlu trebaju na m2 biti zastupljeni: grinje i skokunci sa 20.000 primjeraka, a gujavice sa 50. To se uglavnom odnosi na šumsko tlo i prirodne livade, ali tu postoje i vrlo velika odstupanja, jer se radi o vrsti tla i biljnom pokrovu. Najveće razlike postoje između šume, prirodne livade i oranice, gdje je antropogeni utjecaj najjači. Najprirodniju biocenozu ima svakako prirodna šuma jednako na površini kao i u tlu. Ali kad iskrčimo šumu i odnosnu površinu pretvorimo u livadu ili oranicu, onda nastaju velike promjene kod površinske entomofaune, a do postepenih dolazi kod entomofaune tla kao i ostalih članova zemljišne faune. Razlike će biti vidljive u kvantitativnom i kvalitativnom sastavu faune tla, što će zavisiti o biotičkom elasticitetu pojedinih vrsta životinjskih organizama. Međutim utjecaj vanjskih faktora na sastav zemljišne faune pojedinih biotopa je uvijek slabiji kod zemljišne faune nego kod površinske. Na faunu tla ima svakako najjači utjecaj vlaga i temperatura, dok je vrsta tla faktor najvažniji za sastav zemljišne faune određenog biotopa. Promjena hidrotermičkog režim izaziva i promjene u sastavu faune tla. S obzirom na to što su stanovite grupe životinjskih organizama u tlu zastupljene u velikom broju i što su po svom kvalitativnom sastavu usko1 povezane sa vrstom i plodnošću tla, veliki broj stručnjaka, koji se bave proučavanjem faune tla, pripisuju sastavu te faune naročito značenje (Van der Drift, Franz H., Gisin, Giljarov, Höller-Land, Karg, Naglitsch, Tischler, Törne i dr.). Istraživanja zemljišne faune pokazala su da zemljišni beskralježnjaci mogu poslužiti kao indikator vrste tla, biološke aktivnosti i kao faktor formiranja 144 |