DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 72 <-- 72 --> PDF |
DK 634.0.905.2:634.0.174.7 MARGINALIJE U POVODU POVEĆAVANJA FONDA ČETINJAČA J. SAFAR Putujući povremeno po područjima pojedinih šumarija, čovjek se nemalo začudi kako se — unatoč kuknjavi zbog malih finansijskih sredstava i usprkos tužaljkama zbog međusobnih velikih zaduživanja — razmjerno mnogo učinilo u očetinjavanju šibljaka, šikara, panjača, degradiranih sjemenjača i zapuštenih poljoprivrednih zemljišta. Čak se i u siromašnijim primorskim šumarijama pronađe poneka para za šumsko ozelenjivanje kraških goleti. Uspjesi tog rada, poslije onih više-manje jalovih poslijeratnih masovnih pošumljavanja, razmjerno su veliki, te je i to jedan od razloga da je u narodu posve umukla ona uzrečica »šuma raste dok šumar spava«. Iskustva smionosti. Degradirane sastojine, koje šumar nekad jedva da je pregledao, danas se po osmišljenom planu obogaćuju unošenjem raznih vrsta domaćih, udomaćenih i stranih četinjača. U tom i takvom radu izvođači, upravno i tehničko osoblje, stekli su velika iskustva, dragocjeni osobni i društveni kapital znanja, te danas gotovo i nema pošumljavanja koja ne bi bila tehnički dobro izvedena. Veliki i srednji suvremeni rasadnici i ponegdje manji blizu radilišta u kojima se biljke školaju još su dokaz o moderniziranju i racionalizaciji tehnike pošumljavanja (u okviru naših mogućnosti i okolnosti, dakako). Ponegdje nas upravo zadivljuje smionos t kojom su pojedini operativni stručnjaci ulazili u rješavanje kompleksne problematike očetinjavanja, te si postavljamo pitanje: kakve li su sve bojazni morali u sebi svladavati zbog eventualnog rizika koji bi se mogao pojaviti u toku izvedbe radova i u procesu razvitka nove sastojine; kako ih opravdati pred kolegama, upravnim odborima i radničkim savjetima. Neobavještenost javnosti. O tim dostignućima šumarija i šumskih gospodarstava u javnosti premalo se zna. Na temelju samo evidencija i statistika ne može se dobiti ni približna slika: kakve su bile dileme kod planiranja, kolike su bile teškoće u pripremama i izvođenju radova, kakva li su staništa »osvojena« za napredniju proizvodnju, kakvi su stvarno rezultati postignuti u tehnici rada, izboru vrsta drveća i sadnica, u sprečavanju i suzbijanju šteta od divljači, bolesti i insekata, u racionalizaciji rada i drugo. Jedva se gdje u javnosti zna, na primjer, da je na području pojedinih šumarija unapređena proizvodnja i u takvim degradiranim sastojinama čije oblike i sastave jedva koji opći udžbenik i priručnik uzgajanja šuma obrađuje. Nije malen broj građana koji postavljaju pitanja: šta se u šumarstvu radi, siječe li se još uvijek mnogo, da li šumska privreda zaostaje ili napreduje, da li su i gdje izvršena veća pošumljavanja, zašto se tako malo pošumljuje uz 154 |