DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 72 <-- 72 --> PDF |
DK 634.0.905.2:634.0.174.7 MARGINALIJE U POVODU POVEĆAVANJA FONDA ČETINJAČA J. SAFAR Putujući povremeno po područjima pojedinih šumarija, čovjek se nemalo začudi kako se — unatoč kuknjavi zbog malih finansijskih sredstava i usprkos tužaljkama zbog međusobnih velikih zaduživanja — razmjerno mnogo učinilo u očetinjavanju šibljaka, šikara, panjača, degradiranih sjemenjača i zapuštenih poljoprivrednih zemljišta. Čak se i u siromašnijim primorskim šumarijama pronađe poneka para za šumsko ozelenjivanje kraških goleti. Uspjesi tog rada, poslije onih više-manje jalovih poslijeratnih masovnih pošumljavanja, razmjerno su veliki, te je i to jedan od razloga da je u narodu posve umukla ona uzrečica »šuma raste dok šumar spava«. Iskustva smionosti. Degradirane sastojine, koje šumar nekad jedva da je pregledao, danas se po osmišljenom planu obogaćuju unošenjem raznih vrsta domaćih, udomaćenih i stranih četinjača. U tom i takvom radu izvođači, upravno i tehničko osoblje, stekli su velika iskustva, dragocjeni osobni i društveni kapital znanja, te danas gotovo i nema pošumljavanja koja ne bi bila tehnički dobro izvedena. Veliki i srednji suvremeni rasadnici i ponegdje manji blizu radilišta u kojima se biljke školaju još su dokaz o moderniziranju i racionalizaciji tehnike pošumljavanja (u okviru naših mogućnosti i okolnosti, dakako). Ponegdje nas upravo zadivljuje smionos t kojom su pojedini operativni stručnjaci ulazili u rješavanje kompleksne problematike očetinjavanja, te si postavljamo pitanje: kakve li su sve bojazni morali u sebi svladavati zbog eventualnog rizika koji bi se mogao pojaviti u toku izvedbe radova i u procesu razvitka nove sastojine; kako ih opravdati pred kolegama, upravnim odborima i radničkim savjetima. Neobavještenost javnosti. O tim dostignućima šumarija i šumskih gospodarstava u javnosti premalo se zna. Na temelju samo evidencija i statistika ne može se dobiti ni približna slika: kakve su bile dileme kod planiranja, kolike su bile teškoće u pripremama i izvođenju radova, kakva li su staništa »osvojena« za napredniju proizvodnju, kakvi su stvarno rezultati postignuti u tehnici rada, izboru vrsta drveća i sadnica, u sprečavanju i suzbijanju šteta od divljači, bolesti i insekata, u racionalizaciji rada i drugo. Jedva se gdje u javnosti zna, na primjer, da je na području pojedinih šumarija unapređena proizvodnja i u takvim degradiranim sastojinama čije oblike i sastave jedva koji opći udžbenik i priručnik uzgajanja šuma obrađuje. Nije malen broj građana koji postavljaju pitanja: šta se u šumarstvu radi, siječe li se još uvijek mnogo, da li šumska privreda zaostaje ili napreduje, da li su i gdje izvršena veća pošumljavanja, zašto se tako malo pošumljuje uz 154 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 73 <-- 73 --> PDF |
obale Jadraskog mora. Na takva pitanja građani bi trebali dobiti odgovore u prvom redu putem »sedme sile«. Stručn a štampa . Kad se kolegama na terenu postavi pitanje: zašto o tim svojim i drugim dostignućima ne napisu koju riječ za našu stručnu javnost, najčešći je odgovor: nemamo vremena. Moralo se naći i našlo se vremena za studij tih objekata, za svladavanje raznih otpora, za borbu oko financijskih sredstava, za osnivanje rasadnika, za nabavku sjemena, za izbor vrsta drveća i proizvodnju sadnica, za pripremu sastojine i tla, za organizaciju rada i mnogo drugo. Naprotiv, nema vremena ni za kraći pismeni sastavak koji u stručnoj štampi može služiti i kao1 historijski dokument šumarije odn. šumskog gospodarstva i za prenošenje stečenih iskustava. I tako se događalo i događa se još uvijek da u široj javnosti poneki neobavješteni ili možda zlonamjerni pojedinci izjavljuju kako se u šumarstvu vrlo malo uradilo. Dnevn a štampa . Ostala javnost još manje je obaviještena o naporima i rezultatima rada u šumarstvu. Izuzeci su izvještaji u pojedinim pokrajinskim novinama i u većim novinama poneki članak iz sjednice rukovodstava. U slovenskim dnevnicima, na primjer, gotovo svaki tjedan a najmanje jednom mjesečno pojavi se opširnije obavještenje o radovima u šumskoj privredi; isto tako u inozemnoj dnevnoj štampi. O svima granama privrede ima u našim novinama obilje podataka, a o šumarstvu najmanje, veoma malo ili gotovo ništa. Ne možemo za takvo stanje okrivljavati samo novinare. U prvom redu šumarski stručnjaci morali bi biti pokretači takve propagande i agitacije. Šumarska društva, prvenstveno naši savezi morali bi organizirati akciju za takav publicistički rad. I političari čitaju novine, pa bi takva akcija bila korisna i za povećanje interesovanja političkih krugova, dakle i za bolje usmjerivanje politike prema privredi koja je za obnovu i prve tokove industrijalizacije zemlje mnogo dala a malo ili ništa od zajednice primila. Prijedlozi . Da bi, u interesu društvenog izdizanja šumarstva, obavještavanje naše stručne i ostale šire javnosti bilo što bolje, treba izvršiti organizaciju publicističke djelatnosti. Za stručnu i pokrajinsku javnost to bi mogla učiniti šumarska društva ili šumska gospodarstva. Obavještavanje šire javnosti putem većih novina (event, putem radija i televizije) trebao bi biti zadatak saveza šumarskih društava kojemu bi šumarske organizacije slale upotrebljive brojčane i tekstovne podatke. U vezi s provedbom društvene i privredne reforme, kad se sve kulturne, privredne i druge snage društva putem štampe angažiraju za poboljšavanje svojih situacija, u tom pokretu ne bi šumarstvo trebalo baš uvijek da bude na posljednjem mjestu. |