DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 72     <-- 72 -->        PDF

DK 634.0.905.2:634.0.174.7


MARGINALIJE U POVODU POVEĆAVANJA FONDA ČETINJAČA


J. SAFAR
Putujući povremeno po područjima pojedinih šumarija, čovjek se nemalo
začudi kako se — unatoč kuknjavi zbog malih finansijskih sredstava i usprkos
tužaljkama zbog međusobnih velikih zaduživanja — razmjerno mnogo
učinilo u očetinjavanju šibljaka, šikara, panjača, degradiranih sjemenjača i
zapuštenih poljoprivrednih zemljišta. Čak se i u siromašnijim primorskim
šumarijama pronađe poneka para za šumsko ozelenjivanje kraških goleti.


Uspjesi tog rada, poslije onih više-manje jalovih poslijeratnih masovnih
pošumljavanja, razmjerno su veliki, te je i to jedan od razloga da je u narodu
posve umukla ona uzrečica »šuma raste dok šumar spava«.


Iskustva smionosti. Degradirane sastojine, koje šumar nekad jedva
da je pregledao, danas se po osmišljenom planu obogaćuju unošenjem raznih
vrsta domaćih, udomaćenih i stranih četinjača. U tom i takvom radu izvođači,
upravno i tehničko osoblje, stekli su velika iskustva, dragocjeni osobni
i društveni kapital znanja, te danas gotovo i nema pošumljavanja koja ne bi
bila tehnički dobro izvedena. Veliki i srednji suvremeni rasadnici i ponegdje
manji blizu radilišta u kojima se biljke školaju još su dokaz o moderniziranju
i racionalizaciji tehnike pošumljavanja (u okviru naših mogućnosti i okolnosti,
dakako).


Ponegdje nas upravo zadivljuje smionos t kojom su pojedini operativni
stručnjaci ulazili u rješavanje kompleksne problematike očetinjavanja,
te si postavljamo pitanje: kakve li su sve bojazni morali u sebi svladavati
zbog eventualnog rizika koji bi se mogao pojaviti u toku izvedbe radova i u
procesu razvitka nove sastojine; kako ih opravdati pred kolegama, upravnim
odborima i radničkim savjetima.


Neobavještenost javnosti. O tim dostignućima šumarija i
šumskih gospodarstava u javnosti premalo se zna. Na temelju samo evidencija
i statistika ne može se dobiti ni približna slika: kakve su bile dileme kod
planiranja, kolike su bile teškoće u pripremama i izvođenju radova, kakva li
su staništa »osvojena« za napredniju proizvodnju, kakvi su stvarno rezultati
postignuti u tehnici rada, izboru vrsta drveća i sadnica, u sprečavanju i suzbijanju
šteta od divljači, bolesti i insekata, u racionalizaciji rada i drugo.
Jedva se gdje u javnosti zna, na primjer, da je na području pojedinih šumarija
unapređena proizvodnja i u takvim degradiranim sastojinama čije oblike
i sastave jedva koji opći udžbenik i priručnik uzgajanja šuma obrađuje.


Nije malen broj građana koji postavljaju pitanja: šta se u šumarstvu radi,
siječe li se još uvijek mnogo, da li šumska privreda zaostaje ili napreduje,
da li su i gdje izvršena veća pošumljavanja, zašto se tako malo pošumljuje uz


154




ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 73     <-- 73 -->        PDF

obale Jadraskog mora. Na takva pitanja građani bi trebali dobiti odgovore u
prvom redu putem »sedme sile«.


Stručn a štampa . Kad se kolegama na terenu postavi pitanje: zašto
o tim svojim i drugim dostignućima ne napisu koju riječ za našu stručnu
javnost, najčešći je odgovor: nemamo vremena. Moralo se naći i našlo se vremena
za studij tih objekata, za svladavanje raznih otpora, za borbu oko financijskih
sredstava, za osnivanje rasadnika, za nabavku sjemena, za izbor
vrsta drveća i proizvodnju sadnica, za pripremu sastojine i tla, za organizaciju
rada i mnogo drugo. Naprotiv, nema vremena ni za kraći pismeni sastavak
koji u stručnoj štampi može služiti i kao1 historijski dokument šumarije
odn. šumskog gospodarstva i za prenošenje stečenih iskustava.


I tako se događalo i događa se još uvijek da u široj javnosti poneki neobavješteni
ili možda zlonamjerni pojedinci izjavljuju kako se u šumarstvu
vrlo malo uradilo.


Dnevn a štampa . Ostala javnost još manje je obaviještena o naporima
i rezultatima rada u šumarstvu. Izuzeci su izvještaji u pojedinim pokrajinskim
novinama i u većim novinama poneki članak iz sjednice rukovodstava.
U slovenskim dnevnicima, na primjer, gotovo svaki tjedan a najmanje
jednom mjesečno pojavi se opširnije obavještenje o radovima u šumskoj privredi;
isto tako u inozemnoj dnevnoj štampi. O svima granama privrede ima
u našim novinama obilje podataka, a o šumarstvu najmanje, veoma malo ili
gotovo ništa.


Ne možemo za takvo stanje okrivljavati samo novinare. U prvom redu
šumarski stručnjaci morali bi biti pokretači takve propagande i agitacije. Šumarska
društva, prvenstveno naši savezi morali bi organizirati akciju za takav
publicistički rad. I političari čitaju novine, pa bi takva akcija bila korisna
i za povećanje interesovanja političkih krugova, dakle i za bolje usmjerivanje
politike prema privredi koja je za obnovu i prve tokove industrijalizacije
zemlje mnogo dala a malo ili ništa od zajednice primila.


Prijedlozi . Da bi, u interesu društvenog izdizanja šumarstva, obavještavanje
naše stručne i ostale šire javnosti bilo što bolje, treba izvršiti organizaciju
publicističke djelatnosti. Za stručnu i pokrajinsku javnost to bi
mogla učiniti šumarska društva ili šumska gospodarstva. Obavještavanje šire
javnosti putem većih novina (event, putem radija i televizije) trebao bi biti
zadatak saveza šumarskih društava kojemu bi šumarske organizacije slale
upotrebljive brojčane i tekstovne podatke. U vezi s provedbom društvene i
privredne reforme, kad se sve kulturne, privredne i druge snage društva putem
štampe angažiraju za poboljšavanje svojih situacija, u tom pokretu ne bi
šumarstvo trebalo baš uvijek da bude na posljednjem mjestu.