DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1968 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI LIST


SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I
DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE


GODIŠTE L2 SRPANJ—KOLOVOZ GODINA 1968


DK 634.0.562.28


VRIJEME PRELAZA (TEMPS DE PASSAGE)


Dr B. EMROVIC


1) Pod utjecajem francuskih autora [Bourgenot (1´), Chatelain (2)]


objavljeni su u našoj stručnoj štampi radovi Klepc a (3), C o k 1 a (4) i


Miletić a (5). U Šumarskom listu br. 5 6 (1966) objavljen je rad Tpm


ca (6) u kojem se predlaže posebno podjeljenje na klupi za upotrebu! kod


vađenja izvrtaka. J v>


Pojmovi vremena prelaza i vremena zadržavanja, debljinskog prirasta, i


njihova primjena kod određivanja prirasta podrobno su opisani u navedenim


radovima. . i v ,


U ovom radu bit će razmotrena Bourgenotova postavka da vrijeme prolaza
za debljinski stepen d (širina debljinskog stepena 5 cm) treba odrediti tako da
se izvrtci vade iz stabala slijedećeg višeg debljinskog stepen^ (d + 5). Ta postavka
bazira se na pretpostavci da "se — kod teoretske preborne šume — stabla
razvijaju podjednako tako da će budući prirast stabala sa sadašnjim prsnim
promjerom d biti jednak prošlom prirastu stabala sa sadanjim prsnim promjerom
d + 5.


Da li je ta pretpostavka prihvatljiva i za konkretne preborne šume odnosno
za šume u kojima se primjenjuje preborni način gospodarenja? (Šume u kojima
se kdd nas preborno gospodari većinom su prelazni tipovi kod kojih još nije
izgospodarena preborna struktura. Tako je kod nas a vjerojatno i u drugim
zemljama).


2) Krivulja debljinskog prirasta pojedinog stabla (ordinata: debljinski prirast,
apsclsa: starost) ima oblik zvonolike asimetrične krivulje.*


Kulminacija debljinskog prirasta nastaje relativno rano. Općenito se smatra
da u jednodobnoj šumi ta kulminacija nastaje ranije, a u prebornoj šumi
kasnije. Kod skiofilnih vrsta (npr. kod jele) kulminacija može nastupiti vremenski
dosta kasno (zastarčenje jele).


Rezultat debljinske analize stabla (na prsnoj visini) može se prikazati i
tako, da se veličina debljinskog prirasta prikaže kao ordinata prsnom promjeru
(a ne starosti) kao apscisi. Iz podataka publiciranih analiza (u svakom udžbeniku
mogu se naći takvi primjeri) može se vidjeti da kulminacija debljinskog
prirasta nastupa kod relativno malenih prsnih promjera. Kod nekih primjera


* Debljinski prirast pojedinog stabla varira iz godine u godinu. To je posljedica
variranja klimatskih prilika pa je potrebno promatrati prirast tokom nekog perioda
i računati prosjek. Praksa je pokazala da je najpovoljniji period 10 godina.
253




ŠUMARSKI LIST 7-8/1968 str. 4     <-- 4 -->        PDF

je to i prije no što stablo postigne uobičajenu taksacionu granicu od 10 cm, a
kod nekih se ta kulminacija nalazi kod prsnog promjera od 30 pa i više centimetara.
Ipak se može tvrditi da kulminacija općenito nastupa kod relativno
tankih promjera, a i tu bi se moglo reći da u jednodobnoj šumi nastaje kod
tanjih a u prebornoj šumi kod debljih promjera.


2,2


2,0 1,81,6
U
U
1,0
0,8
0,6


.


0,4 0,2


10


20 30 40 50 60 70 d. 1,3
graf 1




ŠUMARSKI LIST 7-8/1968 str. 5     <-- 5 -->        PDF

3) Debljinski prirast ovisi o veličini krošnje (o veličini asimilacionog aparata),


o veličini prsnog promjera, o tlu (unutar sastojine postoje mikrorazlike u
bonitetu), o genetskim osobinama, o položaju stabla u sastojini, a taj se
položaj tokom života i mijenja. Svi ti faktori različiti su kod različitih
individua, pa im je i razvitak tokom života jako različit.
Za ilustraciju donosimo nekoliko karakterističnih primjera. U sastojinama
Šumarije Zalesina izvršeno je oko 80 dubokih bušenja. Rezultati mjerenja po


l´d "


7,6


u


1,2


1,0


0,8


0,6


0,4


0,2


´ ´ ´ ´ -i i L*.
10 20 30 40 50 60 70 dJ3


graf 2


služili su za debljinske analize. Izabrana su 4 stabla kao primjer. Na grafikonima
prikazana je veličina debljinskog prirasta u ovisnosti od prsnog promjera
(bez kore).


Pojedine tačke na grafikonu (tj. njezina ordinata) prikazuju dvostruku širinu
zadnjeg goda (a opscisa je prsni promjer bez kore). Linija izjednačenja
dobivena je klizanjem desetgodišnjeg prosjeka tj. prsnom promjeru bez kore




ŠUMARSKI LIST 7-8/1968 str. 6     <-- 6 -->        PDF

kao apscisi nanesena je kao ordinata dvostruka aritmetička sredina 5 posljed


njih i 5 budućih godova (vidi graf. 1—4).
4) U prirodnoj jednodobnoj šumi stabla istog prsnog promjera imaju vrlo
različite širine zadnjeg goda (ili prosjek nekoliko zadnjih godova) a iste
su starosti. U prebornoj šumi stabala istog prsnog promjera različite su
starosti, a širina zadnjeg goda također im je vrlo različita. I u jednom i u
drugom slučaju ta razlika u širini zadnjeg goda posljedica je nejednolikog
razvitka tih stabala u prošlosti (tj. stabala koja danas imaju određeni prsni
promjer) pa se može očekivati različiti razvitak i u budućnosti. Rasipanje
veličina zadnjeg goda kod nekog određenog prsnog promjera (ili debljinskog
stepena) u sastojinama jednodobne i preborne šume vrlo je veliko i
iznosi do 60´% srednje vrijednosti (standardna devijacija u procentu srednje
vrijednosti = koeficijent varijacije). Prema tome raznolikost toka razvitka
pojedinih stabala u prirodnoj šumi je pravilo. (Kod plantaža koje
su nastale sadnjom biljaka u jednolikim razmacima, a biljke su vegetativno
razmnožene i pripadaju istom klonu, situacija je drugačija).


5) Prosječni debljinski prirast (u debljinskom stepenu) različit je kod različitih
debljinskih stepena iste sastojine. (Funkcija je prsnog promjera i to
dakako stohastička). Linija izjednačenja može biti pravac (kod jednodobne
šume) ili krivulja (preborne šume) (apscisa: prsni promjer, ordinata: debljinski
prirast). Vrijeme prelaza je proporcionalno recipročnoj vrijednosti
debljinskog prirasta, a konstanta proporcionalnosti ovisi o širini debljinskog
stepena. Prema tome linija prosječnog vremena prelaza može se
konstruirati, ako je poznata linija debljinskog prirasta, i obratno (kod toga
treba držati na umu da aritmetičkoj sredini debljinskog prirasta odgovara
harmonijska sredina vremena prelaza).


Može li se održati hipoteza da su te krivulje ujedno i krivulje razvitka


debljinskog prirasta (odnosno vremena prelaza), ako se uzme u obzir da je


prsni promjer funkcija vremena? Može li se pomoću tih krivulja predvidjeti


budući debljinski prirast odnosno buduće vrijeme prelaza? (Bourgenot).
6) U Šumariji Zalesina izabrana je na vapnenačkoj podlozi pokusna ploha
veličine 1,36 ha. Pokusna ploha iskolčena je u odjelu III-7-d i e. Ploha
je izabrana na granici dvaju odsjeka ,jer se po ocjeni iskusnog taksatora
ing. J. Radošević a baš tu nalazio dio šume koji ima preborni oblik.
Na plohi je izvršeno klupiranje te je dobiven broj stabala po ha (vidi tabela)


prsni promjer jela ostalo ukupno
10— 20 108 173 281
20— 30 50 91 141
30— 40 51 40 91
40— 50 46 13 59
50— 60 33 — 33
60— 70 13 — 13
70— 80 4 —. 4
80— 90 1 — 1
90—100 1 — 1


Ukupno 307 317 624




ŠUMARSKI LIST 7-8/1968 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Na toj plohi i njenom okolišu bušena su stabla — te se nastojalo da u
svakom debljinskom stepenu (širina stepena 5 cm) bude oko 30 izvrtaka. Bušenje
je izvršeno Presslerovim svrdlom, ali tako da je dužina izvrtaka iznosila
13 cm. Za svaki debljinski stepcn određena je medijana vremena prelaza (broj
godova na 2,5 cm izvrtka), ali isto tako je određena i medijana vremena prelaza
na dalinjih 2,5 cm ,pa opet na daljnjih 2,5 cm itd., te su na taj način dobivena
vremena prelaza za promjer d, d — 5, d — 10, d — 15 i d — 20 i to
istih stabala koja sada pripadaju debljinskom stepenu d. Dobiveni podaci naneseni
su na grafikon. Iz vremena prelaza izračunati su debljinski prirasti i
pomoću tih podataka konstruiran je analogni grafikon (vidi graf. 5 i 6).


´d


U,


12


1,0


0,3


0,6


c,c


0.2
bljinskog stepena, ordinata: prosječno vrijeme prelaza dobiveno bušenjem


20 30graf
40 50
3
60 70 d1,3
7) Rezultati mjerenja poka7.1. da linija izjednačenjazuju:
prosječnih vremena prelaza (apscisa: sredina de


unazad kod stabala koji su predstavnici tog debljinskog stepena) ima
uobičajeni oblik sličan obrnutom slovu J (vidi graf. 5), a pripadna linija
prosječnih debljinskih prirasta je blago zakrivljena — konkavno prema
dolje — linija (vidi graf. 6).


7.2.
Ako se međutim promatraju pojedini debljinski stepeni zasebno — vremena
prelaza (dobivena dubokim bušenjem unazad) u prosjeku rastu sa


ŠUMARSKI LIST 7-8/1968 str. 8     <-- 8 -->        PDF

prsnim promjerom, što znači da su linije prosječnih vremena prelaza tih
stabala (koja danas pripadaju određenom debljinskom stepenu) prošla svoj
minimum (vidi graf. 5). Analogno linije prosječnih debljinskih prirasta
padaju, što znači da je prosječni debljinski prirast stabala koja danas pripadaju
određenom i promatranom debljinskom stepenu, prošao svoju kulminaciju.


Obračunom rezultata mjerenja pomoću vremena prelaza nije se moglo za
svaki podkolektiv (tj. za stabla koja su u času mjerenja bila u pojedinom debljinskom
stepenu) precizno odrediti kod kojeg je prsnog promjera (u prosjeku
bio minimum vremena prelaza odnosno maksimum debljinskog prirasta. Ipak


i


1,2


1,0


0,8


0,6


0,4


0,2


10 20 30 40 50 60 d. 13


graf 4


je bilo moguće približno ocijeniti, da ti minimumi vremena prelaza (odnosno
maksimumi debljinskih prirasta) padaju kod tankih debljinskih stepenova u
prethodni debljinski stepen, kod srednjih 1—2 debljinska stepena prije, a kod
debljih 2—4 debljinska stepena prije. (Kod promatrane sastojine može se reći
da je kulminacija debljinskog prirasta nastupala u prosjeku za neki određeni
stepen — kad su stabla tog stepena imala cea 20—25´% manji prsni promjer).


8) Zaključci:


8.1.
Raznolikost razvitka pojedinih stabala u prirodnoj šumi je pravilo. Ta
raznolikost je tolika da je uopće deplasirano govoriti »o prosječnom raz


ŠUMARSKI LIST 7-8/1968 str. 9     <-- 9 -->        PDF

vitku stabla« (o toku rasta) pojedinih vrsta drveća ili načina uzgoja. Eventualno
se mogu postaviti grube konstatacije kao npr.: u prebornoj šumi
debljinski prirast kulminira kasnije nego u jednodobnoj, ili npr.: ova vrsta
drveća raste u mladosti brže, a ona polaganije.


8.2.
Podaci dobiveni mjerenjem na stablima određenog debljinskog stepena
vrijede samo za taj debljinski stepen i za trenutak kad je mjerenje izvršeno.
Debljinski stepen treba promatrati kao podkolektiv individua (stabala).
Suma svih podkolektiva čini ukupan kolektiv — sastojinu. Pripadnost nekom
podkolektivu dana je prsnim promjerom stabla. No kako stabla rastu u debljinu
(i to vrlo različito), to podkolektiv (debljinski stepen) stalno mijenja
svoje članove — neki ispadaju, a neki nadolaze. Prema tome broj stabala i
sastav debljinskog stepena definiran je ne samo granicom debljinskog stepena
već i trenutkom mjerenja. Podkolektivi (debljinski stepeni) razlikuju se od


Ti


12,5 22,5 32,5 4 2,5 52,5 62,5 72,5


«V


graf. 5




ŠUMARSKI LIST 7-8/1968 str. 10     <-- 10 -->        PDF

susjednih podkolektiva i po broju individua i po atributima individua, pa i po
dosadašnjem i budućem razvitku tih atributa.


8.3.
Izmjereni podaci (veličine atributa individua — stabala) pojedinih podkolektiva
obrađuju se statistički tj. računaju se prosjeci. Taj prosjek može
biti izračunat iz veličina izmjerenih na svim individuima u podkolektivu,
ili iz veličina mjerenih samo na uzorku (koji mora biti reprezentativan).
Neispravan je način zaključivanja da je uzorak izvađen iz podkolektiva
(debljinski stepen) sa sadašnjim promjerom d + 5, bio prije T godina
(prosječno vrijeme prelaza) uzorak u tadanjem podkolektivu sa sredinom
d. Neispravno je to radi toga, jer su stabla koja danas pripadaju uzorku
iz stepena d + 5 prije T godina samo jednim svojim dijelom pripadala
tadanjem debljinskom stepenu d, i jer ta stabla u to vrijeme nisu mogla
sačinjavati reprezentativni uzorak u tom stepenu.
8.4.
Kad bi se htjelo odrediti vrijeme prelaza tj. prosječno vrijeme potrebno
da individue koje danas pripadaju debljinskom stepenu d pređu u debljinski
stepen d + 5, trebalo bi na svakom stablu izvršiti duboko bušenje,
analizirati prošli debljinski prirast i na temelju dosadanjeg toka debljinskog
prirasta ekstrapolacijom odrediti individualno vrijeme prelaza. Sredina
takvih podataka (aritmetička ili harmonijska odnosno medijana) dala
bi traženu veličinu (vidi Levaković: Dendrometrija 1921, str. 145). Jednostavniji
način bio bi da se na svakom stablu (na svim stablima debljinskog
stepena ili samo na uzorku), na dubokim izvrtcima izbroji broj godova na
prvih 2,5 cm, pa na slijedećih 2,5 cm itd., te da se izračunaju prosjeci i
provede (grafička) ekstrapolacija (vidi naš primjer graf. 5 i 6).
8.5 Postupak
ekstrapolacije je kompliciran i nepouzdan, pa se u praksi od
toga odustaje. Najprikladnija i najispravnija je hipoteza da se budući
prirast izjednači sa dosadanjim tj. da se pretpostavi da će broj godova na
slijedećih 2,5 cm (za koliko će stabla narasti kroz izvjesno vrijeme) biti
jednak broju godova na posljednjih 2,5 cm*. No kako se može očekivati da
je većina stabla prešla kulminaciju deblijnskog prirasta, to će se na taj
način dobiti premalen broj godova (premaleno vrijeme prelaza odnosno
preveliki debljinski prirast) no što bi se dobilo metodom ekstrapolacije.
Ipak se u praksi tako radi, ali se zato zanemaruje prirast kore, pa je tako
donekle kompenzirana ta svjesno učinjena greška (vidi Spurr: Forest Inventory
str. 244).*
* Tu hipotezu primijenjuju i Bourgenot i Chatelain kod formule za volumni
1


prirast iv = (Vd + 5 — Vđ_s) koja je dobivena iz Lachausseove formule uz pret2T
postavku da je Ti = Ts [vidi: Parde (9) str. 286].


* Spur r spominje još jednu hipotezu koja bi možda još bolje odražavala
stvarnost. Kod starijih (odraslih) stabala — u sklopljenoj sastojim — može se pretpostaviti,
da se »u kraćem vremenskom intervalu« veličina krošnje i položaj stabla
ne mijenja tj. veličina i produktivnost asimilacionog aparata se ne mijenja, pa taj
aparat proizvodi svake godine jednaku količinu drvne materije koja sačinjava god.
Prema tome prirast temeljnice može se smatrati konstantnim. Kako svake godine
promjer naraste za dvostruku širinu goda to raste i opseg, a debljinski prirast mora
opadati (opseg pomnožen sa širinom goda = prirast temeljnice = konstantna veličina).


ŠUMARSKI LIST 7-8/1968 str. 11     <-- 11 -->        PDF

8.6 U našem
primjeru — kod svih debljinskih stepenova — većina stabala
prošla je kulminaciju svog debljinskog prirasta, prema tome prosječna
širina goda ima tendencu padanja.
>


0,1



12,5


22,5 32,5 42,5


52,5 62,5 72,5 dj


graf 6


U našem primjeru kulminacija debljinskog prirasta nastupa — u prosjeku


— u vrijeme kada su stabla bila tanja za 20—25% od sadanjeg promjera.
Da li je to tako uvijek i kako na to utječe vrsta drveća, struktura sastojine itd.
trebalo bi istraživati.**
** Postojeći sislem financiranja istraživačkog rada ne daje nadu da bi Fakultet
mogao ta istrazivam´a obaviti, no u svakom slučaju drugovi koji rade u taksaciji
mogu — bez velikog troška — pokušati da nešto dubljim bušenjem (duljina izvrtaka
8 om), na nekoliko pokusnih sastojina, ustanove da li debljinski prirast — u prosjeku
— opada.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1968 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Možda bi bilo korisno da se problem kulminacije debljinskog prirasta
prouči i sa tog gledišta, a ne samo da se promatra kulminacija linije prosječnih
debljinskih prirasta kao funkcije debljinskog stepena.*


8.7.
Konačno možda bi ipak bilo dobro da se ponovno prodiskutira upotrebljivost
i korisnost pojma »vrijeme prelaza« u našem uređivanju šuma. Kod
određivanja prirasta sastojine trebalo bi svakako preferirati postupak kod
kojeg je mjeren debljinski prirast (vidi: Parde, Dentrometrie, 1961, str. 284),
a kod istraživačkog rada treba isključivo raditi sa debljinskim prirastom
(i to sa prosjekom od zadnjih 10 godina).
LITERATURA


1.
Bourgeno t L.: Production et accroissement, Revue forestiere francaise 1951.
2.
Chatelai n F.: Passage ä la futaie et production dans les futaies jardinees,
Rev. for. franc. 1951.
3.
Kl ep a c D.: Vrijeme prelaza. Šumarski list 1953 broj 1.
4.
Čok l M.: Prehodna doba in njena uporaba v izmeri prirastka. Gozdarski vestnik
1954.
5.
Mileti ć 2.: Vreme prelaza i vreme zadržavanja. Šumarstvo broj 9—10, 1957.
6.
To mac Z.: Ispitivanje i utvrđivanje vremena prolaženja. Šumarski list broj
5—6, 1966.
7.
Levakovi ć A.: Dendrometrija, Zagreb 1922.
8.
Spuu r H. S.: Forest inventory. New York 1952.
9.
Pard e J.: Dendrometrie. Nancy 1961.
DIE EINWACHSZEIT (TEMPS DE PASSAGE)


Zusammenfassung


Die Einwachszeit (Passage-Dauer) ist der Zeitraum, welcher notwendig ist, dass
die Stämme der gegenwärtigen Durchmesserstufe (d) in der Stärke für die ganze
Stufenbreite (in unserem Fall 5cm-Durchmesserstufe) anwachsen. Es stellt sich
daher die Frage, ob die Annahme richtig ist, dass diese Zeit in der Weise gemessen
sein soll, dass man die Bohrspäne an Stämmen, die gegenwärtig der Durchmesserstufe
d + 5 angehören, entnimt ,wie es von Bourgenot (1) empfohlen worden und von
jugoslawischen Autoren angenommen ist (3, 4, 5 und 6).


Die Einwachszeit ist dem reziproken Wert des (durchschnittlichen) Durchmesserzuwachses
proportional, wobei die Stufenbreite den Proportionalitätsfaktor darstellt.
Demzufolge kann die Frage auch folgendermassen gestellt werden: ist die Annahme
richtig, dass der zukünftige Durchmesserzuwachs der Stämme der gegenwärtigen
Durchmesserstufe d gleich sein wird dem vergangenen Durchmesserzuwachs der
Stämme, die sich jetzt in der Durchmesserstufe d + 5 befinden.


Im Lehrforstrevier Zalesina wurden zahlreiche Zuwachs-Tiefbohrungen an Tannenstämmen
vorgenommen (wobei lange Presslersche Zuwachsbohrer verwendet
wurden). Die Durchmesseranalyse zeigte, dass der Durchmesserzuwachs bei den
meisten Stämmen ziemlich frühzeitig kulminiert, bzw. dass derselbe bei verhältnismässig
schwachen Brusthöhendurchmessern kulminiert, dass aber auch solche
Stämme vorkommen, bei denen diese Kulmination sogar bei einem Brusthöhendurchmesser
von 40 cm und mehr eintritt.


Die Ungleichmässigkeit des Zuwachsganges der Stämme ist die Regel. Auf den
Graphikons 1—4 sind vier charakteristische Fälle dargestellt. Der Brusthöhendurchmesscr
ohne Rinde (cm) wurde als Abszisse und die doppelten Breiten des letzten
Jahrrings als Ordinaten der einzelnen Punkte aufgetragen. Die kontinuierliche Linie
veranschaulicht den doppelten Durchschnitt der 5 vergangenen und 5 zukünftigen
Jahrringe (Methode des gleitenden zehnjährigen Durchschnitts).


* U tom slučaju kulminacija debljinskog prirasta jele ne bi bila kod debljinskog
stepena od 65 cm, nego možda u stepenu 50 cm.


ŠUMARSKI LIST 7-8/1968 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Auf einer Versuchsfläche im Tannen-Buchen-Ahorn-plenterwald wurden
Stämme durchgehend kluppiert und die auf 1 ha berechneten Angaben in einer
Tabelle wiedergegeben (sieh die Tabelle mit kroatischem Text: prsni promjer —
Brusthöhendurchmesser, jela = Tanne, ostalo = andere Holzarten, darunter meistens
Rotbuche und Bergahorn, ukupno = zusammen).


Auf dieser Versuchsfläche sowie in der näheren Umgebung wurden Bohrspanproben
(Länge 15 cm) an Tannenstämmen, und zwar 30 Bohrspäne je Durchmesserstufe
entnommen. Die durchschnittliche Anzahl der Jahrringe, die auf die äusserste
2,5 cm-Länge des Bohrs.pans entfallen (Mediane der Einwachszeit), wurde als Ordinate
zur Durchmesserstufenmitte aufgetragen. Für jede Durchmesserstufe wurde
aber die durchschnittliche Anzahl der Jahrringe sowie für weitere 2,5 cm-Breite
gesondert berechnet und als Ordinate zur Abszisse d — 5, usw. aufgetragen (sich
Graph. 5). Graphikon 6 wurde auf ähnliche Weise konstruiert, nur wurden anstatt
der Einwachszeit die (durchschnittlichen einjährigen) Durchmesserzuwächse als
Ordinalen benutzt. Auf diesen Graphikons sieht man, dass das Polygon der durchschnittlichen
Einwachszeiten (bzw. der Durchmesserzuwächse) die für den Plenterwäld
übliche Form aufweist. Die Polygone aber, die den bisherigen Entwicklungsgang
der Einwachszeit (bzw. des Durchmesserzuwachses) für jede einzelne Durchmesserstufe
darstellen, zeigen an, dass die meisten Stämme das Minimum der
Einwachszeit, bzw. das Maximum des Durchmesserzuwachses überschritten haben
(in unserem Fall erfolgte das Minimum der Einwachszeit. bzw. das Maximum des
Durchmesserzuwachses — im Durchschnitt — zu jenem Zeitpunkt, wo die Stämme
der einzelnen Durchmesserstufen um ca. 20ia/o dünner waren).


Es besteht also in allen Durchmesserstufen bei meisten Stämmen ein Trend der
Abnahme des Durchmesserzuwachses. Infolgedessen weist auch der Trend des
Durchschnitts des Durchmesserzuwachses denselben Verlauf auf. Demzufolge können
wir erwarten ,dass dieser Trend auch künftighin erhalten bleiben wird. Somit nimmt
der durchschnittliche Durchmesserzuwachs in jeder Durchmesserstufe ab, während
der durchschnittlichen Durchmesserzuwachs von Stufe zur Stufe zunimmt.


Es ist ebenso klar, dass die Probestämme, welche aus der gegenwärtigen Durchmesserstufe
d + 5 entnommen wurden, nicht die Repräsentanten derjenigen Stämme
sein könnten, die vor T Jahren in der Durchmesserstufe d waren. Alle Messangaben
können nur für diejenige Durchmesserstufe, woraus die Probe entnommen wurde,
und für den Zeitpunkt, wann die Messung durchgeführt wurde, gültig sein.


Darum ist Bourgenot´sche Hypothese nicht annehmbar und soll aufgegeben
werden.


Für die Praxis ist nur die Hypothese, dass der zukünftige Zuwachs dem vergangenem
gleich sein wird, annehmbar. Auf diese Weise wird ein bewusster Fehler
gemacht (es besteht ein Trend der Abnahme des Durchschnitts des Durchmesserzuwachses,
weshalb der zukünftige Durchmesserzuwachs zu hoch eingeschätzt wird).
Dieser Fehler soll zumindest teilweise dadurch kompensiert werden, dass man den
Rindenzuwachs vernachlässigt. In der Praxis ´wird tatsächlich auf diese Weise vorgegangen.


Bevorzugt sollen diejenigen Methoden sein, bei denen der Durchmesserzuwachs


(d.h. der 10jährige Durchschnitt wegen der Vermeidung des Einflusses der Jährlichen
Klimaschwankungen) und nicht die Einwachszeit (sieh Parde 9), gemessen und
bestimmt werden. Bei den wissenschaftlichen Forschungsarbeiten soll man ausschiesslich
mit dem Durchmesserzuwachs arbeiten.