DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1968 str. 70     <-- 70 -->        PDF

DK 634.0.0.903:658.14


FINANCIRANJE JEDNOSTAVNE I PROSIRENE REPRODUKCIJE
U ŠUMARSTVU


ŽARKO BERNETIC, dipl. ing. šum., specijalist ekonomije, Maribor


Uvod*


Pored opskrbljivanja potreba društva u drvetu, funkcija je šuma i u
učincima kojima možemo< pripisati materijalnu prirodu (zaštita pred erozijom,
bujicama i poplavama), povećanje prinosa u poljoprivredi idr.) a i nematerijalnu
prirodu (uticaj na zdravlje, rekreaciju idr.).


Nazovimo proizvodnju drveta primarnim učinkom, dok k sekundarnim učincima
ubrajamo učinke, kojima smo u prethodnom stavku pripisali nematerijalnu
prirodu.


Interes je društva da se jedno´ i drugo djelovanje reproducira na jednakom
nivou ,ili drukčije, društvo je zainteresirano prije svega na jednostavnoj reprodukciji
učinka koje e´uma daje; ali normalno je da društvo teži za proširenom
reprodukcijom, razumije se, uz vođenje računa o pravil:ma ekonomičnosti i
rentabilnosti.


Svaka reprodukcija je funkcija trošenja proizvodnih faktora tj radne snage,
predmeta rada i sredstava za rad.


Zadatak dobrog gc spodara je između ostalog i u tome da održava proizvodna
sredstva na nivcu koji omogućava, obnavljanje proizvodnog procesa na
uvijek višem nivou, ili drukčije, koji omogućava proširenu reprodukciju.


Jedan među pokazateljima kojima možemo kontrolirati proizvodne mogućnosti
privredne jedinice je stanje sredstava za rad.


Smanjivanje vrijednosti sredstava za rad po pravilu znači nazadovanje i
obrnuto.


Po toj logici kojoj se općenito ne može prigovarati, moglo bi se zaključivati,
neka se vrijednost šume kao proizvodnog sredstva ne umanjuje, šsto je
u osnovi i intencija, iako se izričito ne naglašava, kod nas važećeg sistema
financiranja reprodukcije u šumarstvu.


* Ovaj je članak autor iznio na Savjetovanju o problematici amortizacije šuma,
održanom 19. I 1968. g. u Ljubljani.
400




ŠUMARSKI LIST 9-10/1968 str. 71     <-- 71 -->        PDF

I.
Kritika važećeg načina financiranja reprodukcije u šumarstvu, kojeg
karakterizira amortizacija za regeneraciju šuma
Po pravilniku o utvrđivanju vrijednosti šuma (SI. list SFRJ br. 36-656/65)
vrijednost šuma jednaka je vrijednosti stojećeg drveta koja se utvrđuje tako
da se od tržne cijene za Sortimente koji se mogu proizvesti cd stojećeg drveta
odbiju troškovi za. iskorištavanje šiuma.


Iz navedene definicije vrijednosti šuma izlazi da je vrijednost šume funkcija


— količine
stojećeg drveta,

tržnih cijena za Sortimente kojli se mogu izraditi i prodati iz stojećeg
drveta i

potrošnje proizvodnih faktora tj. radne snage, predmeta rada i sredstava,
za rad za eksploataciju te šume.
Na taj način utvrđena vrijednost šume je osnovna za izračunavanje amortizacije
za regeneraciju šuma ili drukčije sredstava za reprodukciju. Upitajmo
se — reprodukciju čega? Sflijedi odgovor — vrijednosti. Analizirajmo navedeno!


Reprodukcija vrijednosti osnovnih sredstava je eknomska ´kategorija na
o.-ncvi koje se određuje stopa amortizacije. U skladu s tezom da je šuma
osnovno sredstvo slijedio je zaključak da se za reprodukciju vrijednosti šuma
može upotrijebiti način koji se upotrebljava kod amortizacije osnovnih sredstava
uopće.


Na osnovi navedenog načelnog ishodišta bio je propisan konkretan režim,
iz čega je proizašlo i slijedeće:


1. Vrijednost osnovnih sredstava koja služi kao osnova za amortizaciju tiih
sredstava je originalna vrijednost, određena nabavnom cijenom, nezavisna od
poslovne efikasnosti pr´o:zvodača koji posluju tim sredstvima., dok je vrijednost
šume po navedenom propisu izvedena vrijednost, zavisna od vanjskih faktora,
kao´ što su tržne cijene produkata i potrošnja proizvodnih faktora za proizvodnju
produkata koje možemo dobiti iz šume.
Utjecaj takve subjektivne kategorije (kao što. je stvarna potrošnja proizvodnih
faktora) na vrijednost šume (koja bi vrijednost po svom karakteru,
trebala da bude objektivna) ne govori baš u prilog teoretskoj opravdanosti na
taj način izračunate vrijednosti.


2. Sredstva za rad (komunikacije, strojevi i dr.) podređeni su režimu amortizacije
koji važi za privredu uopće, tj. po svojoj originalnoj vrijednosti. Pored
toga, u šumarstvu su komunikacije podređene ješ posebnom režimu amortizacije
u srazmjeru s učincima, po pravilu, sniženjem troškova, na vrijednost šume.
To
kazuje na specifičan položaj šumarstva u našim propisima.


3. Činjenica da su se vrijednosti inače otprilike podjednakih Suma, a prema
procjenama pojedinih išiumsko privrednih organizacija (a na osnovi istog
propisa) odnosile kao jedan prema sto, može ukazivati na neznanje, nemarnost,
stvarnu razliku u efikasnosti proizvođača ili na čistu špekulaciju, a u prvom
redu na neadekvatnost propisa.
Bilo kako bilo, na taj se način utvrđene vrijednosti ne mogu uzimati kao
osnove za izračunaranje sredstava za reprodukciju vrijednosti šuma.


4. Minimalna sredstva za amortizaciju šuma su limitirana u visini od najmanje
1 % od vrijednosti šuma. Da li tako izračunata sredstva odgovaraju
stvarnim potrebama barem za jednostavnu reprodukciju ili ne, potpuno je prepušteno
slučaju.


ŠUMARSKI LIST 9-10/1968 str. 72     <-- 72 -->        PDF

Iz svega navedenog zaključujemo da vrijednost, utvrđena po važećim propisima,
nije solidna osnova za izračunavanje sredstava potrebnih za jednostavnu
reprodukciju. Na taj način utvrđena, vrijednost nije ni teoretski korektna, niti
pak uvodi u šumarstvo rež´im financiranja reprodukcije kcji važi u ostaloj
privredi. Slabosti su u praktičkom izvođenju tolike da je solidnost utvrđivanja
potrebnih sredstava za jednostavnu reprodukciju u visini barem minimalnog
postotka od vrijednosti Suma. u najboljem slučaju jako sumnjiva.


II. Jednostavna reprodukcija proizvodne sposobnosti šuma
Nape menimo još jednom da je našim propisima za čitavu privredu utvrđen
način financiranja jednostavne reprodukcije sredstava za rad (osnovnih sredstava).
Za šumarstvo se osnovnim sredstvom po važećim propisima smatra i
šuma. Utvrdili smo već da mehanička primjena režima amortizacije oistalih
sredstava ne odgovara i za financiranje reprodukcije vrijednosti išVrma.


Bez obzira na to da li je šuma osnovno sredstvo li nije, ostaje činjenica
da šumsko privredne organizacije daju na tržište drvo, koje je u obliku, u
kojemu se još nalazi na panju, produkat šume. Ako pak (šuma) nešto proizvodi,
mora da posjeduje i produkcijsku sposobnost, a ova se može reproducirati
na jednakom, proširenom ili umanjem nivou.


Produkcijska sposobnost šuma zavisi u glavnom o površini šuma, o visini
drvne zalihe, o strukturi drvne zalihe po debljini, starosti i vrstama drveća,


o bonitetu
tla itd.
Ali kod toga se ne radi samo o produkcijskoj sposobnosti gledano kroz
primarni učinak već i kroz sekundarne učinke.
Sa kojom kvantitetnom i kvalitetnom strukturom radova na održavanju
šuma možemo osigurati jednostavnu reprodukciju produkcijske sposobnosti (a
na osnovi toga utvrditi potrebna novčana sredstva), nije stvar apriornih shema,
knjigovodstvene tehnike ili pak procjene na osnovi trenutačne financijske situacije
poduzeća, već temeljitog stručnog prosuđivanja.


Na osnovi kvantitetne i kvalitetne strukture radova mogu se izračunati
potrebna novčana sredstva, ukoliko se sporazumijemo još i o strukturi cijene.


1) Kvalitetna i kvantitetna struktura radova
Prije svega potrebno je odlučiti koje vrste uzgojnih i zaštitnih radova
mogu osigurati jednostavnu reprodukciju. Za početak pojednostavljen grubi
primjer: u slučaju da posiječemo slabu bukovu sastojinu, reproducirat ćemo
na jednakom nivou ako na istom mjestu nakon izvjesnog vremena nastane jednako
slaba bukova sastojina. Iz toga proizlazi da u radove koji prouzrokuju
jednostavnu reprodukciju možemo ubrajati u svakom konkretnom primjeru
samo radove kojima ne mijenjamo produkcijsku sposobnost šume.
Granica između jednostavne i proširene reprodukcije je potpuno jasna
samo u teoriji, dok je u primjenjivanju manje oštra. Za reprodukciju proizvodne
sposobnosti šuma važi to pogotovo.
Određivanje količinske i kvalitetne strukture radova sa stanovišta jednostavne
i proširene reprodukcije može da bude u određenim uslovima izvanrednog
značenja.
Jednostavna reprodukcija znači konzervaciju produkcijske sposobnosti, što
je adekvatno držanju vrijednosti osnovnih sredstava na istom nivou. Jednostavna
reprodukcija osnovnih sredstava je kod nas u privredi obavezna, sank


402




ŠUMARSKI LIST 9-10/1968 str. 73     <-- 73 -->        PDF

cionirana zakonom, a potrebna sredstva se ukalkuliraju u troškove. U slučaju
da poduzeće ne može pokriti u tu svrhu ukalkulirana sredstva, iskazat će gubitak.


Nema razloga da ne bi i za jednostavnu reprodukciju proizvodne sposobnosti
šuma važila jednaka načela i praksa.


2) Cijene


Cijena bi trebala da bude sastavljena iz


— direktnih varijabilnih troškova (neposrednih troškova izrade),
— indirektnih varijabilnih troškova (općih troškova izrade),
— fiksnih troškova i
— dobitka.
Indirektni varijabilni troškovi iznose danas 30 do 40% od bruto ličnih dohodaka
izrade. To su troškovi koii u glavnom neposredno zavise o broju radnika,
a odnose se na terenske dodatke, razne naknade i tome slično.
Fiksni troškovi odnose se u glavnom na troškove stručnog osoblja te troškove
obračuna i evidencije. Postoje metode kojima se mogu i ti troškovi objektivizirati.
Dobitak je nužan elemenat, barem za pokriće, kako ih danas nazivamo,
sredstava fonda za zajedničku potrošniu i rezervnih fondova.
Samo na taj način možemo utvrditi realnu cijenu radova na održavanju
šuma.


3) Stručno rasuđivanje
Stvar stručnog rasuđivanja je da utvrdi koji su radovi i u kom opsegu potrebni,
da se osigura jednostavna reprodukcija. Propisi o vrstama i opsegu
radova treba da budu sastavni dio šumsko uređajnih elaborata, gdje treba
predvidjeti i potrebna novčana sredstva.
Naveli smo nekoliko misli o razlikama između jednostavne i proširene
reprodukcije proizvodne sposobnosti šuma. Rekli smo da u praksi granica iz


među njih nije zacrtana tako oštro kao u teoriji. Ali ipak mislimo da je moguće
i kratko i zadovoljavajuće razgraničiti radove u jednom i drugom smislu.
Po strogoj definiciji bi, kao što smo već naveli, mogli ubrajati u jedno


stavnu reprodukciju samo one radove i u onom opsegu koji ne bi promijenili
produkcijsku sposobnost šuma.
Takva definicija za praksu nije primjenljiva, pa je treba konkretizirati.
Predlažemo slijedeće:
1) Njega i zaštita šuma neka se ubrajaju, po konvenciji, kao mjere u smislu
jednostavne reprodukcije.
2) Obnova neka se ubraja u mjere u smislu iednostavne reprodukcije u
svim slučajevima kada se ne radi o radovima kao što su introdukcija, konverzija
i slično, i to na većim površinama.
Ta definicija svakako nije teoretski egzaktna pa bi je trebalo dopuniti,
iako bi vjerovatno za praksu odgovarala.
3) Kao radovi u smislu jednostavne reprodukcije smatraju se samo radovi
u već postojećim šumama.


Razumije se da opseg radova zavisi i od stručnog gledanja sastavljača
šumsko uređajnih elaborata. Ali, uprkos tomu, vjerovatno će gotovo svaka
šumska privredna organizacija stvarati sama dovoljno sredstava za jednostavnu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1968 str. 74     <-- 74 -->        PDF

reprodukciju, jer, ako je šumsko privredna organizacija ekonomski slabija,


izvor je tome po pravilu u slabim šumama, a za ove treba malo radova da se


reproduciraju na jednakom nivou. Kod toga ne smijemo polaziti iz opsega tih


radova kao što ih propisuju sadašnji šumsko uređajni elaborati; ovi, naime,


nisu sastavljeni na osnovu potreba za jednostavnom reprodukcijom, pošto u


ostalom taj pojam dosada nije ni bio uveden u praksu.


Jasno je da će jednostavna reprodukcija visoke jednodobne šume smreke
zahtijevati više sredstava nego jednostavna reprodukcija hrastove panjače.


Iz toga izlazi da treba sve radove, koje smo po dosadašnjem shvaćanju
predviđali kao mjere za održavanje šuma a nisu potrebne za jednostavnu reprodukciju,
po predloženom načinu financiranja tretirati kao mjere proširene
reprodukcije.


1. Znači, jasno treba odvojiti radove na održavanju šuma od radova na
unapređenju šuma, što znači da nije svaka šumsko uzgojna mjera već a priori
mjera u smislu održavanja šuma tj. jednostavne reprodukcije, već su to samo
one koje osiguravaju, u principu, samo jednostavnu reprodukciju proizvodne
sposobnosti šuma.
Razumije se da se taj princip, kao što smo već naveli, ne može primijeniti
u potpunosti, već u okviru konvencija, što znači da svjesno dopuštamo neka
odstupanja regulirana baš konvencijama, a ne ind´vidualnim gledanjima sastavljača
šumsko uređajnih elaborata ili šumsko privrednih organizacija.


Još nekoliko riječi o sastavljačima propisa, autoritetu uređajnih elaborata
i obaveznosti izvođenja tih propisa.
Propisi o navedenom treba da budu sastavni dio uređajnih elaborata, ko


jima
je potrebno dati i u tom pogledu puni autoritet.
Smisao uređajnih elaborata jeste u tome:
a) da se na neki formalni način sintetiziraju stručni i društveni interesi


o najsvrsihodnijem gospodarenju u obliku propisa o visini i načinu sječe i s
time usklađenim propisima o obnovi, njezi i zaštiti šuma u smislu jednostavne
pa i proširene reprodukcije,
b) da omoguće organima inspekcije efikasan nadzor nad izvođenjem propisa
koje je prethodno, na prijedlog šumsko privredne organizacije, potvrdio
za to nadležan organ u ime društvenih interesa.


Autoritet tako sastavljenih uređajnih elaborata, koji treba da budu djelo
stručno najjačih šumara ,mora biti bezuslovan.


Ako se potrebe društva ili stručna gledanja nakon izvjesnog vremena promijene,
neka se elaborat revidira, a sve dotle treba da važe propisi postojećeg
elaborata.


2. Po svoj prilici prelazimo u razdoblje u kojemu će sve više šumsko privrednih
organizacija, zbog financijskih teškoća, tražiti izlaz u povećanju sječe
i smanjivanju radova na održavanju šuma.
Formiranje odgovarajućeg mehanizma i načela za propisivanje vrsta i opsega
tih radova i novčanih sredstava na način koji će omogućiti efikasnu društvenu
kontrolu, je nužno za osiguranje jednostavne reprodukcije proizvodne
sposobnosti šuma.


3. U vezi s time bilo bi korisno uvesti položaj stručnog lica (nazovimo ga
jednostavno »šumarski računovođa«) koje bi imalo u poduzeću status i dužnosti
slično kao i financijski računovođa; rukovodio bi i odgovarao za šumsku
evidenciju prateći izvršavanje propisa uređajnih elaborata i dajući podatke
nadležnim društvenim i ostalim organima.


ŠUMARSKI LIST 9-10/1968 str. 75     <-- 75 -->        PDF

Postupak i formalnosti oko imenovanja tog lica bili bi isti kao i za financijskog
računovođu. Za taj posao nije potrebno postavljati posebno lice. U poduzećima
koja imaju vlastitu službu za uređivanje šuma taj bi posao obavljao
rukovodilac te službe, a u ostalim neko drugo odgovarajuće lice.


U skladu sa svim navedenim predlažemo slijedeće:
1) Sredstva namijenjena za financiranje jednostavne reprodukcije proizvodne
sposobnosti šuma neka se nazivaju »fond za održavanje šuma«.
2) U uređajnim elaboratima potrebno je propisati vrste i opseg radova s
kojima se osigurava jednostavna reprodukcija proizvodne sposobnosti šuma za
vrijeme važenja elaborata. Šumsko privredne organizacije moraju te radove
izvršiti. Odstupanje je dozvoljeno samo u smislu proš´rene reprodukcije, a u
tom slučaju se razlika u troškovima mora financirati iz fonda za unapređenje
šuma.
3) U uređajnim elaboratima treba izračunati kolika sredstva su "otrebna
za izvršenje tih radova na osnovi troškova u godini u kojoj se elaborat sastavlja.
U tu svrhu treba da se prikažu odgovarajući normativi i kalkulacije
cijene, koje moraju sadržati direktne i indirektne varijabilne troškove, fiksne
troškove i dobitak.
4) Ako se za vrijeme izvođenja propisanih radova u elaboratu predviđeni
troškovi mijenjaju, dužnost je službe za uređivanje šuma i »šumarskog računovođe
« da prilikom sastavljanja godišnjeg gospodarskog plana utvrde potrebna
sredstva za neobavljeni dio radova.
5) Šumsko privredne organizacije ukalkuliraju u svoje troškove (utrošena
sredstva) svake godine potrebna sredstva utvrđena po tačkama 3) i 4).
Neutrošena sredstva se prenose u slijedeće obračunsko razdoblje, a previše
utrošena sredstva idu na teret slijedećeg razdoblja.
6) Sredstva »fonda za održavanje šuma« mogu se trošiti samo za radove
propisane u uređajnom elaboratu za jednostavnu reprodukciju proizvodne sposobnosti
šuma.
7) Sredstva »fonda za održavanje šuma« utvrđuju se i troše odvojeno za
društvene i odvojeno za privatne šume.


III. Proširena reprodukcija
Za financiranje proširene reprodukcije šumsko privredne organizacije
raspolažu sa dva (ili tri) financijska izvora, tj. iz fondova iz dobiti i onog dijela
amortizacije za regeneraciju šuma i biološke amortizacije (u Sloveniji sredstva
za privatne šume, formirana u određenom postotku od postignute prodajne
cijene drveta, adekvatna amortizacija za regeneraciju šuma) koji nije potreban
za jednostavnu reprodukciju.


Na tom području je položaj šumarstva izniman. U principu privredne organizacije
mogu financirati proširenu reprodukciju samo iz dobiti, dok šumsko
privredne organizacije to mogu i na teret troškova u slučaju ako su sredstva
amortizacije za regeneraciju šuma i biološke amortizacije veća od sredstava
potrebnih za jednostavnu reprodukciju.


Tome ima više razloga:
1) U razdoblju kad je dobitak bio oporezivan, za šumarstvo je bilo interesantno
iskazivati rentu kao trošak.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1968 str. 76     <-- 76 -->        PDF

2) Poslije ukidanja poreza na dobit stanje se nije promijenilo, jer bi pre-
nos rente u dobitak značio smanjenje sredstava za investicije za jednu godinu.
3) Još uvijek postoji bojazan da bi iskazivanje rente prozrokovalo donošenje
propisa o centralizaciji ili čak oduzimanja dijela ili čitave rente.


Uprkos tome mislimo da treba stvar postaviti načelno jasno.


Najprije treba odgovoriti na pitanje — da li propisati opseg proširene
reprodukcije ili ne.


Važeći propisi o amortizaciji za regeneraciju šuma izrično ne pominju ni
jednostavnu ni proširenu reprodukciju, ali ipak možemo na osnovi minimalnog
obaveznog opsega tih sredstava u postotku od vrijednosti šuma zaključiti,
da je u propisima prisutna tendencija osigurati financiranje jednostavne reprodukcije.


Baš suprotna je situacija sa biološkom amortizacijom u Sloveniji, gdje
sredstva osiguravaju i određeni nivo proširene reprodukcije.


Suprotne tendencije su odraz u razlici ekonomske snage najslabijih šumsko
privrednih organizacija u Sloveniji, koje udružuju i društvene i privatne
šume (a nikako ne ekonomske snage sam o privatnih šuma u postojećoj konstelaciji
podjele dohotka između vlasnika šuma i šumsko privrednih organizacija).


Dakle, za društvene šume već i danas važeći režim želi u prvom redu osigurati
jednostavnu reprodukciju, dok se odluka o opsegu izlučivanja sredstava
za proširenu reprodukciju prepušta samim šumsko privrednim organizacijama.


Takav izlaz posljedica je čisto praktičkih razloga jer nemamo utvrđene
opće priznate kriterije niti za opseg radova za jednostavnu reprodukciju, niti
imamo metodologiju utvrđivanja visine financijskih sredstava koje može i
mora svaka pojedina šumsko privredna organizacija izdvojiti za proširenu reprodukciju.
Postići ovo posljednje značilo bi za svaku pojedinu šumsko privrednu
organizaciju utvrditi dobitak i rentu.


Na ovom mjestu treba da kažemo nekoliko riječi i o proširenoj reprodukciji
ne samo s gledišta mogućnosti šumsko privredne organizacije već i s gledišta
šumarstva kao grane.


Ono što smo naveli malo prije, naime da je proširena reprodukcija proizvodne
sposobnosti šuma kategorija posebnog društvenog značaja, osnova je za
diskusiju u slijedećim stavcima.


Nastaje pitanje na koji način manifestirati tu specifičnost u pogledu formiranja
odgovarajućih sredstava i njihovog trošenja.
O tome govori »upitnik za prikupljanje stavova i mišljenja o projekciji
dugoročnog razvoja šumske privrede« Savezne privredne komore slijedeće:


»Kako je u uslovima razvoja našeg samoupravnog društva teško očekivati
da bi se mogla potrebna dopunska sredstva crpsti iz opštedruštvenog izvora,
težište društvene regulative u tome pravcu treba da bude u stvaranju mogućnosti
da se u ovu svrhu maksimalno koriste sredstva koja se obrazuju u okviru
same šumske privrede kao celine. Takve mogućnosti u načelu postoje ostavljanjem
šumskoj privredi na raspolaganje rentala koji se u njoj stvara u uslovima
robne proizvodnje a koji po svojoj genezi ne bi smeo da bude predmet prisvajanja
od strane pojedinih šumsko privrednih organizacija. To, s druge strane,
nameće kao društvenu regulativnu meru obavezno izdvajanje sredstava na
ovoj osnovi iz dohotka radnih organizacija šumske privrede i iznalaženje najpogodnijeg
mehanizma njihovog prikupljanja i raspodele prema stvarnim potrebama
u sredstvima za reprodukciju šuma.«




ŠUMARSKI LIST 9-10/1968 str. 77     <-- 77 -->        PDF

Da li bi smjela ili ne bi smjela renta da bude predmet prisvanja određene
organizacije ili ne, stvar je ekonomskog sistema i ekonomske politike. Ali
kakva je razlika između rente u šumarstvu i rente u ostalim ekstraktivnim
granama, te na kraju krajeva, i ekstraprofita (ne po svom izvoru već po
učinku)?


Stvar treba rješavati na nivou privrednog sistema i privredne politike za
svu privredu jedinstveno; ne vidimo razloga za poseban tretman šumarstva u
tom pogledu. Svi razlozi koji govore za oduzimanje rente u šumarstvu govore
i za oduzimanje rente i ekstraprofita i u ostalim privrednim granama. U »upitniku
SPK« se govori o oduzimanju i koncentraciji, a druga stvar je usmjeravanje
trošenja rente u okviru privredne organizacije koja rentu stvara, u
kom pogledu je šumarstvo privredna grana sa specifičnim osobinama.


Bez obzira na ishod u rješavanju te problematike, moramo biti načisto ne
samo načelno, već i u nekim tehničkim pitanjima.


Odrediti rentu znači odrediti i troškove proizvodnje, dobitak i realizaciju.
Nećemo se upuštati u detaljniju problematiku određivanja tih kategorija.
Mislimo da ih je praktički nemoguće objektno kvantificirati za područje kao
što je Jugoslavije, i ako bi to bilo i te kako poželjno. Bilo je pokušaja u tom
smislu ali nisu uspjeli zbog zamašnosti i komplikovanosti posla, a u glavnom
zbog toga, jer nije moguće uzimati u obzir razlike u radnom i životnom stilu
u različitim regionima.


Ako prihvatimo objašnjeni stav, ne bi se utvrđivalo za svako šumsko privredno
poduzeće neku objektivnu moguću rentu. Kao podlogu za eventualnu
koncentraciju dijela rente mogli bi uzeti sredstva za unapređenje šuma (i eventualno
poslovni fond iz dobitka) od kojih bi koncentrirali određeni dio, utvrđen
na osnovi jedinstvenog postotka ili po nekoj progresiji.


Dva su razloga za takvo rješenje:


— mogućnost ostvarenja i povećavanja ekstraprofita jak je stimulator u
privređivanju, pa bi zbog toga oduzimanje prevelikog dijela ili čak čitavog
ekstraprofita djelovalo destimulativno,
— sredstva za unapređenja šuma i poslovni fond služe i za proširenu reprodukciju
tehničke baze, što govori za to da treba određeni dio sredstava
ostaviti privrednim organizacijama.
Proširena reprodukcija u šumarstvu znači s jedne strane proširenu reprodukciju
tehničkih sredstava za rad i s druge strane proširenu reprodukciju
proizvodne sposobnosti šuma i osnivanje novih šuma.


Sredstva iz rente i dobiti namijejena za proširenu reprodukciju moraju
služiti za obje namjene, jer tek tako shvaćena proširena reprodukcija može
osigurati skladan razvoj šumarstva.


Zbog svega navedenog predlažemo:
1) šumsko privredne organizacije mogu da formiraju »fond za unapređenje
šuma« na teret troškova (netoprodukta),
2) fond za unapređenje šuma mogu šumsko privredne organizacije upotrebljavati
u iste namjene kao poslovni fond,
3) za zajednička ulaganja i koncentraciju upotrebljavaju se u prvom redu
sredstva fonda za unapređenje šuma,
4) sredstva fonda za unapređenje šuma su jedinstvena i ne dijele se na dio
za društvene šume i dio za privatne šume.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1968 str. 78     <-- 78 -->        PDF

IV. Formalno pravno uređenje financiranja jednostavne proširene reprodukcije
S propisima o amortizaciji osnovnih sredstava je regulirano financiranje
jednostavne reprodukcije za čitavu privredu, dok je financiranje proširene
reprodukcije regulirano uglavnom režimom formiranja fondova iz dobiti te
njihovog trošenja.


Potrebno je odgovarajućim propisima osigurati financiranje jednostavne
reprodukcije proizvodne sposobnosti šuma na osnovi naših prijedloga u glavi
II formiranjem »fonda za održavanje šuma«. Odgovarajući propis neka regulira
režim , a ne treba da propisuje visin u sredstava. Ispravnost odluka
šumsko privrednih organizacija treba da provjeravaju organi šumarske inspekcije
na osnovi propisa o uređivanju šuma i drugih propisa, koje bi trebalo u
tom smislu dopuniti.


Proširena reprodukcija u šumarstvu neka se financira iz »fondova za unapređenje
šuma« i poslovnog fonda prema našem prijedlogu u glavi III, a eventualna
koncentracija dijela fondova za unapređenje šuma neka bude u kompetenciji
republika.


Zaključak


Odvajanjem sredstava »za održavanje šuma« od sredstava »za unapređenje
šuma« i primjenom ostalih naših prijedloga postigli bismo slijedeće:
1) U pogledu jednostavne reprodukcije uvodi se i za šumarstvo režim koji
važi za privredu uopće.


2) Obaveze za osiguranje jednostavne reprodukcije iskazane su u fizičkom
i financijskom obliku, tako da je moguća kontrola izvođenja, u čemu sadašnja
praksa zaostaje.


3) Time što bi postalo jasno kolika su sredstva potrebna je jednostavnu
reprodukciju, bit će jasno i to koja šumsko privredna područja nisu sposobna
sama pokriti sve troškove za jednostavnu reprodukciju iz vlastitih prihoda.
U tim slučajevima šumarstvo će moći lako dokumentirati zahtjeve za dodatna
društvena sredstva za osiguranje jednostavne reprodukcije proizvodne sposobnosti
šuma.


4) Pošto jednostavna reprodukcija znači isključivo ne samo stagnaciju već,
u pravilu, i nazadovanje, proširena reprodukcija je ekonomski imperativ. Međutim,
znamo da šumarstvo dolazi u situaciju, kad će financiranje proširene
reprodukcije iz vlastitih prihoda biti sve teže; mnoga šumsko privredna poduzeća
su već danas u takvoj situaciji da ne mogu izdvojiti za proširenu reprodukciju
ništa ili vrlo malo. Predloženi način prikladan je i s toga gledišta.
Mogućnost financiranja proširene reprodukcije iz vlastitih prihoda bit će poznata
već iz zaključnih računa poduzeća, a još uz neke druge podatke bit će
jasna i potencijalna ekonomska snaga poduzeća.


5) Za uvrštavanje »fonda za unapređenje šuma« u troškove (što znači odstupanje
od opće prakse) govori razlog, što bi sniženje investicionih ulaganja
za jednu godinu (a što bi nužno uslijedilo prenosom tih sredstava u dobitak)
značio težak udarac za šumarstvo.


6) Formiranjem posebnih sredstava za unapređenje šuma dobiva se solidna
osnova za eventualnu koncentraciju dijela tih sredstava.


Navedeni prijedlozi su, razumije se, izvodljivi već na prvi pogled za uređene
šume, što ne znači, da se ne mogu podesnim režimom utvrđivanja potrebnog
opsega i strukture radova za održavanje neuređenih šuma upotrijebiti i
za te šume.


408