DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1968 str. 15 <-- 15 --> PDF |
1.3 Staklarstvo Snažan razvitak proizvodnje predmeta od stakla utjecao je da se mnogo sjekla bukva. Naime, za dobivanje stakla bila je potrebna pepeljika (potaša) koja se u planinskim krajevima dobivala od bukovine. Sudeći po pisanim dokumentima, pepeljika se vjerojatno više pravila na području Vojne Krajine nego u Gorskom kotaru. Taj se proizvod i izvozio i upotrebljavao u našim krajevima. Već g. 1729. osnovana je radionica stakla kod Crnog Luga, a g. 1766—1811. radila je staklana u Sušici kod Vrbovskog. Poslije francuske okupacije posluju dvije staklane: u Lokvama i Mrzloj Vodici. Za proizvodnju pepeljike bile su potrebne ogromne količine bukovine. Toponimija na Dinaridima donekle podsjeća na postojanje takvih radionica, npr. Pepelarnica na Drgomlju kod Delnica i na Miškovici iznad Krivog Puta, Glažuta (od Glashütte). 1.4 Eksploatacija Počeci većih sječa u zapadnom dijelu Gorskog kotara ne mogu se odrediti na temelju starih zapisa o prometu drvom u razvijenijim lukama: Bakar (XV st.), Senj (XVII/XVIII st. i prije), Kraljevica (XVII st.), Rijeka (XIX st.), jer su se sječe obavljale i u tada gustim šumama submediteranskog područja. Potkraj XIX stoljeća Senjani su dobili pravo da sijeku drvo u šumama čak oko Brinja i Modruša. Uzgred spominjemo da je potkraj XVIII stoljeća i početkom XIX stoljeća Bakar imao preko dva i pol puta više stanovnika nego Zagreb. Može se pretpostaviti i na temelju dokumenata zaključiti da je drvo u lučkom prometu bilo jedan od najvažnijih predmeta prekomorske trgovine. Iz Rijeke su se u XIX stoljeću izvozili bordonali, sitnija tesana i cijepana građa, oblo drvo, piljena i brodska građa, hrastova i bukova dužica. Sve do konca XVI stoljeća Gorski kotar su pokrivale prašume jer se tek u XVII stoljeću spominju neka naselja. Eksploatacija šuma, dakle, započinje u vezi s proizvodnjom ugljena za potrebe željeza (XVII st.) i s proizvodnjom pepeljike za potrebe staklana (XVIII st.). Sječe su se povećale poslije izgradnje pilana i većih putova (XVIII st.), osobito nakon otvaranja Lujzinske ceste (početak XIX st.) i željezničke pruge (druga polovica XIX st.), pogotovo poslije I. svjetskog rata. Za područje gdje se jela danas najviše suši i slabo podmlađuje, navodi Kerstenčane k ovo: naredba o čuvanju šuma izdana za teritorij napoleonske Ilirije vrijedila je i za fužinske šume; baš u tim šumama trgovci su činili velike štete jer šumarsko osoblje nije vršilo svojih dužnosti; tome su krivi i žitelji jer su palili ugljen, vapno i pepeljiku bez ograničenja; drvo se sjeklo i izvozilo po volji; istraživanja u fužinskom arhivu pokazala su da su kupci, drvotršci i žitelji svoja prava i povlastice zlorabili; zato je francuska vlast izvršila temeljitu reorganizaciju šumarskog osoblja na fužinskom dobru; poslije sedam godina francuske vlasti, Austrija je ukinula sve pa i korisne odredbe napoleonske Ilirije. 2.5 Ručna izrada drva Ne uzimajući u obzir upotrebu drva za domaće potrebe malobrojnog žiteljstva, u doba dok nisu bile izgrađene glavne saobraćajnice šuma se nije mnogo iskorišćavala. Izrađivali su se i na tovarnoj stoci iznosili lakši sortimenti: 441 |