DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 28 <-- 28 --> PDF |
UDK 634.0.23:582.475.2 PRILOZI RJEŠAVANJU PROBLEMA O ODRŽAVANJU I PODMLAĐIVANJU JELE NA PODRUČJU GORSKOG KOTARA II. Bioekološka regresija jele u njenoj najugroženijoj zoni* J. ŠAFAR Na temelju radne hipoteze o vjerojatnom povodu smanjenja fiziološke sposobnosti jele, u prvom prilogu predstudije o problemu odražavanja i obnove navedene četinjače iznesli smo uglavnom ove pretpostavke odn. prethodne zaključke: omjer jele je u njenim negdašnjim prašumama bio manji nego je danas; negda se više sjekla bukva te je tako još više povećan omjer jele; jake sječe u bližim i otvorenijim predjelima prije i poslije drugog svjetskog rata izmijenile su mikroklimu; tako se u mnogim sastojinama znatno promijenila čitava biogeocenoza. Posljedica je: degradacija biotskog potencijala jele, smanjeno podmlađivanje razmjerno higrofilne. termofobne i skiofitne jele a širenje termofitnije, heliofilnije, ekološki prilagodljivije i veoma agresivne bukve, oslabljena rezistentnost jele prema štetnim utjecajima abiotskih i biotskih faktora. Na osnovici analiza i razmatranja iznesenih u prvom prilogu, ovdje ćemo raspraviti pojavu izmjene omjera jele i bukve u najzapadnijem dijelu Gorskog kotara, tj. u fužinskom bazenu, za koji smo historiografske podatke dali u navedenom prilogu. Jelove šume okolice Fužina graniče s arealom primorske termokserofitne vegetacije; udaljene su horizontalno od obale Jadrana oko 9 km; pod jakim su utjecajem maritimne klime; u davnoj prošlosti, zbog blizine primorskih luka i tadašnjih transverzalnih prometnih žila, bile su pod jačim utjecajima eksploatacije; može se indicirati da se više sjekla bukva nego jela. Poslije drugog svjetskog rata mnogo se otvarao sklop sječom prvenstveno jele. Može se pretpostaviti da su takve okolnosti negativno djelovale na ekološki razmjerno malo prilagodljivu jelu i razvitak njenih sastojina. Zato se ta četinjača sve više suši. Jela je najprije i najviše odumirala u bližoj okolici Fužina. Po mojem opažanju (bio sam upravitelj tih šuma u drugoj polovici četvrtog decenija), pojava većeg sušenja jele traje na tlima karbonatnog petrografskog substrata oko tri decenija, i proširuje se bukva; općenito smo taj problem razmotrili u »Uzgajanju šuma« 1963. str. 216—218 i 441—448. U sadašnjem deceniju, sušenje jele proširilo se i na tla silikatne kamene podloge čija staništa odgovaraju ekološkim zahtjevima te četinjače prosječno više nego ona na vapnencima. Naša ispitivanja o kretanju omjera smjese bukve i jele izvršena su u predjelima koje pojava odumiranja jele nije, ili još nije, masovnije zahvatila. * I. prilog »Historijski profil antropogenih utjecaja« objavljen je u šumarskom listu god. 1968. br. 11—12. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 29 <-- 29 --> PDF |
OBJEKTI I METODIKA Navedene šume bile su do g. 1671. feudalni posjed, zatim su podržavljene. Potkraj XIX stoljeća vlasnici su ovlaštenici zemljišnih zajednica, a poslije Oslobođenja sve su društveno vlasništvo. U okolici Fužina (730 m n. m.) nalaze se dvije vrste staništa: a) tla karbonatne podloge, strma, veoma izložena vjetrovima a i insolaciji, na području fitocenoze Fagetum croaticum abietetosum Horv. (Abieti-Fagetum dinaricum Treg.); b) tla iznad silikatnih pećina, na nižim zatvorenim položajima, u hladnijoj i vlažnijoj mjesnoj klimi, u arealu zajednice Blechno-Abietetum HOTV. Obje kategorije staništa u podjednakoj su regionalnoj klimi. Godine 1939. izvršili smo stablimičnu inventuru šuma tadašnje zemljišne zajednice Hreljin-Ružić selo, a četvrt stoljeća kasnije, tj. godine 1964., takvu inventuru obavila je Sekcija za uređivanje šuma Rijeka. Koristeći se tada snimljenim kartografskim i numeričkim podacima, za ova naša ispitivanja izabrali smo po metodi slučajnosti četiri naša stara odjela koji izuzetno imaju i danas istu površinu: dva na karbonatnim tlima u predjelima Jelenčić i Tuhobić (750— 1106 m n. v.) i dva na silikatnim tlima u predjelu Brloško (750—830 m n. v.). Osnovne značajke tih predjela iznesene su u pril. tabeli. Predjel Odjel Površina Nadm. vis. Ekspoz, Inklin. Fitocenoza ha m na karbonatnoj podlozi Jelenčić 4 24 850 SI 30° Fagetum croat. Tuhobić 3 28 850 SI 30° abietetosum na silikatnoj podlozi Brloško I 3 18 800 — 5° Blechno- Brloško II 4 39 800 — 5" Abietetum Struktura broja stabala, iznesena po tadašnjim debljinskim razredima, prikazana je u narednoj tabeli; u toku četvrt stoljeća nije se značajno izmijenila, makar su se obavljale jake sječe stabala uglavnom u navedenom najvišem deblj. razredu. Debljin. Jelenčić Tuhobić Brloško I Brloško II razred cm postotak broja stabala 10—20 41 54 39 31 21—30 17 20 18 16 31—40 13 11 14 13 41—50 10 6 10 12 51— 19 9 19 28 Veoma je značajna činjenica da je u prvom deblj. razredu broj stabala naglo povećan; vjerojatno zato što su najgornji sklopovi krošanja bili najednom mnogo prorjeđeni te se masovno raširen mladi naraštaj, uglavnom bukov, snažno uzdigao u gornje prostore, tj. iznad taksacijske granice. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 30 <-- 30 --> PDF |
U tekstovnom dijelu uređajnog elaborata g. 1939. istakli smo ovo: općenito se opaža da se u mješovitim jelovim sastojinama pojavljuje bujan bukov podmladak, taj će zadominirati ako se grupe jelovog podmlatka i mladika ne budu pravodobno oslobađale od konkurencije bukve; na silikatnim tlima, zbog prebrze sječe prezrelih i zrelih jelovih stabala, izvršene radi brzog realiziranja određene normale po temeljnici, malen ie obrast po broju stabala ali velika drvna masa, mjestimice bujan rast korova (Vaccinium, Rubus) i bukovog mladog naraštaja; u predjelima Jelenčić i Tuhobić prevladala je u donjem sloju bukva, a u predjelu Brloško nalazi se više bukovog naraštaja nego pred pedeset godina. U našoj studiji »Problem nadiranja i širenja bukve u arealu jele« (Izdanje Jugosl. akad. znan. i umjet., 1955.) za izabranu primjernu plohu u predjelu Brloško konstatirano je uglavnom ovo: u tom predjelu nalazila se velika drvna masa jele, te su se u svrhu dobivanja određene normalne temeljnice u razdoblju između dva svjetska rata izvršile jake sječe; pojavio se obilan korov, jelovog je podmlatka malo; velik dio> tog predjela osvojio je bukov mladi naraštaj nastao iz sjemena malobrojnih bukovih sjemenjaka. Metodika rada ista je kao i u našim prijašnjim raspravama o tokovima izmjene omjera smjese jele i bukve u gospodarskim prebornim šumama i prašumi na hrvatskim Dinaridima i na panonskim gorama (Šumar, list 1965, 1967. i 1968.), jednostavna i za orijentaciju o navedenim tokovima dovoljno pouzdana: na temelju izvršene inventure, postotak omjera jele i bukve po debljinskim (unekoliko: starosnim ili dobnim) razredima izražen je za svaki razred ukupno sa 100%N. IZMJENA OMJERA SMJESE NA KARBONATNIM TLIMA Karbonatne stijene predjela Jelenčić i Tuhobić čine kontinuiranu planinsku kosu koja se poput barijere pruža u smjeru SZ-JI te grebenom razgraničuje kontinentalno i primorsko submediteransko područje odn. mezofilnu i termofilnu zonu vegetacije, od kojih prva na navedenim predjelima zauzima osojne strane a druga prisojne. Omjeri smjese bukve i jele u dva odjela tih predjela izneseni su za stanje god. 1939. i god. 1964. u pril. tabelama. Omjer smjese u %N po deblj. razredu Jelenčić Debljin. Godina 1939. Godina 1964. razred cm bukva jela bukva jela I 10—20 53 47 77 23 II 21—30 49 51 62 38 III 31—40 47 53 53 47 IV 41—50 41 59 52 48 V 51— 14 86 26 74 Po procentualnim podacima navedene tabele o kretanju omjera smjese može se zaključiti ovo: — omjer broja bukovih stabala neprekidno je sve veći od najvišeg razreda (unekoliko, najstarijeg) prema najnižem (unekoliko, najmlađem); ta pojava rasprostranjenija je danas nego pred četvrt stoljeća; — u sloju ili kategoriji debelih i najdebljih stabala vrlo je velik postotak jelovih stabala, tj. mnogo veći nego bukovih, a u sloju ili kategoriji najtanjih i tanjih stabala (i u mladom naraštaju ispod 10 cm pr. pr.) prevladala je bukva; |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— u najnižim debljinskim razredima, tj. u kategoriji stabala koja će urasti u više prostore, omjer bukve i jele je g. 1939. gotovo podjednak; g. 1964. u II razredu mnogo je više bukovih stabala nego jelovih, a u I razredu ih je trostruko više. Značajan je intenzitet izmjene omjera smjese jele i bukve koji se, po našem mišljenju, može izraziti razlikom postotka smjese između najvišeg i najnižeg debljinskog razreda: god. 1939. god. 1964. 39 51 Intenzitet promjene u omjeru smjese, dakle, danas je mnogo veći nego je bio pred četvrt stoljeća. U šumi se taj proces odrazuje u ovoj pojavi: najgornje slojeve sastojine zauzimaju uglavnom krošnje jele, a najdonje slojeve osvojila je i sve više osvaja bukva. Omjer smjese u %N po deblj. razredu Tuhobić Debljin. Godina 1939. Godina 1964. razred cm bukva jela bukva jela I 10—20 78 22 83 17 II 21—30 68 32 76 24 III 31—40 60 40 69 31 IV 41—50 36 64 47 53 V 51— 4 96 10 90 Na temelju podataka o procentualnom sastavu omjera smjese u navedenom odjelu predjela Tuhobić i u usporedbi s podacima za odnosni odjel predjela Jelenčić, mogu se iznesti ovi zaključci i problemi: — omjer jele u najvišem debljinskom razredu veći je u predjelu Tuhobić nego u predjelu Jelenčić; u najnižim debljinskim razredima predjela Tuhobić gotovo posve je prevladala bukva, mnogo više nego u predjelu Jelenčić; — da li se i u kakvim stvarno ekološkim, biotskim i historijsko-antropogenim okolnostima može navedeni zaključak uopćiti u vezi s našom prijašnjom postavkom iznesen om za područje dinarskih planina i panonskih gora (Šumar, list 1965, 1967. i 1968.): što je u inače prosječno podjednakim okolnostima veća drvna masa jele, pogotovo u najvišim debljinskim razredima, u sloju mladog naraštaja i u najnižim debljinskim razredima prosječno je više rasprostranjena bukva? Ne ulazeći dublje u potrebna razmatranja ekoloških situacija i biotskih odnosa jele i bukve u okviru antropogenih utjecaja, jer nam je za takav studij potreban složeniji i dugotrajniji rad, iznosimo ovdje za odnosni dio predjela Tuhobić samo karakterističnu pojavu intenziteta u izmjeni omjera smjese: god. 1939 god. 1964. 74 73 Dakle, tok promjene smjese jele i bukve bio je na navedenom objektu intenzivniji nego u predjelu Jelenčić; podjednako razvijen danas kao i pred |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 32 <-- 32 --> PDF |
četvrt stoljeća. Proces obtrkovljivanja mješovite jelove sastojine u navedenom dijelu predjela Jelenčić bio je umjereniji. Zašto? Tok izmjene omjera smjese može se znatno razabrati iz razlike postotka smjese u najvišim debljinskim razredima, tj. između V i III razreda, (v. pril. tabelu). Raspon intenziteta omjera smjese u kategoriji najviših deblj. razreda Debljin. razred Jelenčić Tuhobić V/IVIV/III 27 6godina 1939. 32 24 V/IVIV/III 26 1godina 1964. 37 22 Po brojčanim podacima navedene tabele i prethodnih tabela, naglo se smanjivao postotak broja jelovih stabala debljine iznad 40 cm pr. pr., u predjelu Tuhohić znatno i u katego-riji stabala 31—40 cm pr. pr. Prorjeđivanje gornjih sklopova snažno je utjecalo na mikroekološki veoma prilagodljivu i agresivnu bukvu: pod utjecajem veće količine svjetlosti i topline obilnije je mogla fruktificirati i iskoristila svoj biotski potencijal za ponovno osvajanje prostora u kojemu je ta listača u davnoj prošlosti bila vjerojatno jače sječena. Da li se naglo smanjivao omjer jele po zahtjevima eksploatacije, tj. redovnim jačim sječama, ili se ta četinjača unekoliko (koliko?) sušila, pa su se provodile i sanitarne sječe jačeg intenziteta? IZMJENA OMJERA SMJESE NA SILIKATNIM TLIMA Predjel Brloško, na silikatnim pećinama s razmjerno dubokim i plodnim tlom, nalazi se u uvali pokraj umjetnog jezera Bajer koje zajedno s nedalekim Omladinskim jezerom kod Lokava napaja vodom elektranu Vinodol kod Crikvenice. Zato je problem sušenja i slabog podmlađivanja jele u ovdašnjoj šumskoj retencijskoj zoni zaoštreniji nego drugdje. Važan je i problem oblikovanosti pejzaža i razvitka turističke privrede. Jer, osim direktnih šteta od moljca jelovih iglica, i vjetar utječe da se preostala stabla u rijetkim sklopovima ne mogu dovoljno održati (izvale; fiziološko oslabljivanje zbog razgibanosti korijenja). Dio vrlo prorijeđenih sastojina pokraj jezera morao se posjeći golom sječom (predjel Glavica uz Brloško; isto u nedalekom predjelu Mlaka; započet je taj postupak u predjelu Zvirjak). Prosuđujući po veoma starim ugljevištima, po blizini naselja i po historiografskim indicijama, u predjelu Brloško (i drugdje) negda se vjerojatno´ mnogo sjekla bukva za proizvodnju ogrjeva, ugljena i pepela (potaše). Tako se povećao omjer jele, i nakon doskorašnjih sječa prije i poslije drugog svjetskog rata pod znatno otvorenim sklopom krošanja naselio se i proširio mladi bukov naraštaj (mnogo prorijeđen obaranjem debelih stabala). Tok razvitka omjera smjese po debljinskim (donekle, starosnim) razredima u odjelu koji smo označili Brloško I iznesen je u pril. tabeli. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Omjer smjese u %N po deblj. razredu B r 1 oš k o I Deblj in. Godina 1939. Godina 1964. razred cm bukva jela bukva jela I 10—20 27 73 49 51 II 21—30 31 69 28 72 III 31—40 37 63 35 65 IV 41—50 32 68 40 60 V 51— 4 96 12 88 Brojčani podaci navedene tabele omogućuju da se zaključi uglavnom ovo — veoma je velik omjer jele u svima debljinskim razredima, prosječno mnogo veći nego u navedenim odjelima predjela Jelenčić i Tuhobić; ipak je sve manji od najviših do najnižih razreda; u godini 1964. mnogo manji nego u godini 1939.; po opažanju, u sloju mladog naraštaja veoma je malo učešće jele (izuzev u okolini odraslih smrekovih stabala); — u toku oko jednog stoljeća omjer smjese bukve se povećavao; novi bukov naraštaj (mladik i letvenjak) je ne samo količinski bio jači, nego je vjerojatno agresivnošću i konkurentskom snagom utjecao da je potisnut jelov podmladak i mladik znatnije odumirao; — postotak broja jelovih stabala godine 1939. veći je u I debljinskom razredu nego u II razredu, u godini 1964. to je drugi-treći debljinski razred; ali u godini 1964. omjer jele je u I debljinskom razredu mnogo manji. Da bismo utvrdili kojom prosječnom dinamikom se razvijala navedena pojava, iznest ćemo raspon omjera smjese između najvišeg i najnižeg debljinskog razreda: god. 1939 god. 1964. 23 37 Prosuđujući po tim brojčanim podacima, intenzitet promjene omjera smjese je za oko 50% veći u drugom periodu nego pred četvrt stoljeća. Ti raspona; su na karbonatnim tlima predjela Jelenčić i Tuhobić u oba perioda mnogo´ veći. Omjer smjese u %N po deblj. razredu B r 1 o š k o II Deblj in. Godina 1939. Godina 1964. razred cm bukva jela bukva jela I 10—20 28 72 61 39 II 21—30 15 85 31 69 III 31—40 13 87 19 81 IV 41—50 8 92 17 83 V 51— 1 99 4 96 Makar se taj odjel nalazi pokraj onoga koji smo označili Brloško I, velike su razlike među njima u dinamici i intenzitetu izmjene omjera smjese. Na temelju brojčanih podataka navedene tabele za objekt Brloško II, mogu se izvesti ovi zaključci: |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— vrlo je velik omjer jele sve od kategorije najdebljih stabala do oko 20 cm pr. pr., ali postepeno se smanjuje; naglo je malen postotak broja jelovih stabala u prvom debljinskom razredu, mnogo manji u g. 1964. nego u g. 1939; — vjerojatno zbog tamnog sklopa jelovih krošanja, u davnijoj prošlosti bukva nije mogla brže urastati u više slojeve sastojine iz sloja debljine mladika i letvenjaka; — jake sječe utjecale su da se sklop krošanja naglo i mnogo prorijedio, a posljedica je skokovit prijelaz bukovog mladika u kategoriju odraslijih stabala, tj. g. 1939. u I debljinski razred i g. 1964. u I i II razred.´ Između drugih snimaka značajan je u istom predjelu Brloško nalaz naglog okupiranja donjeg sloja sastojinske atmosfere bukvom, objavljen pred desetak godina u već spomenutoj studiji »Problem nadiranja i širenja bukve u arealu jele« 1955. U toj publikaciji iznesli smo po visinskim stupnjevima tok kretanja omjera smjese; ovdje dajemo brojčane podatke skraćeno, tj. po visinskim razredima (v. pril. tabelu). Visinski razred Postotak broja stabala m bukva jela 2 do 10 70 4 11 do 20 — 11 21 naviše — 15 svega 70 30 Ovo je karakterističan primjer dvoslojne sastojine: gornji sloj od rijetkog sklopa jelovih krošanja i donji sloj od gustog sklopa bukovih krošanja. Ovakva se pojava ne može razviti u prebornim sastojinama vertikalnog sklopa. Na tom staništu bila je negda gotovo čista jelova sastojina, u daljoj budućnosti nalazit će se ovdje bukova sastojina. Na toj plohi nema nijednog bukovog sjemenjaka, te se može pretpostaviti da je bukva bila svojedobno posječena ili se naplodnja izvršila sa strane, a ipak je imigracija bukve u jelovu satojinu bila snažna. Na objektu označenom Brloško II raspon razvitka omjera smjese bio je ovakav: god. 1939 god. 1964. 27 57 Dakle, vrlo nagao skok u intenzitetu izmjene omjera smjese od g. 1939. do1 g. 1964. na staništu za koje bi se nekad, tj. pred nekoliko desetljeća, ynoglo sigurno tvrditi da pripada samo ili uglavnom jeli. Pojava manjeg ili većeg intenziteta u izmjeni omjera smjese razvila se u mnogim jelovim sastojinama Gorskog kotara, odnosno planinskog masiva Risnjak, osobito na biv. veleposjedu Thurn-Taxis gdje se po nauci o najvećoj zemljišnoj renti bukva mnogo sjekla pa i uništavala, npr. prstenovanjem, da bi se što više povećao omjer rentabilnije vrste drveća jele u tadašnjim sastojinama i naplodnjom u budućnosti. Sloj gustog bukovog naraštaja znatno je prorijeđen a ponegdje i uništen jakim poslijeratnim sječama debelih uglavnom jelovih stabala. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 35 <-- 35 --> PDF |
ZAKLJUČNA RAZMATRANJA Pojava progresivne izmjene smjese u smjeru proširivanja bukve i smanjivanja obnove jele, posljedica je (istosmjernih i raznosmjernih, usporednih i unakrsnih) međusobno ovisnih antropogenih, abiotskih i biotskih činilaca; unekoliko je simptom o smanjenoj ekološkoj adaptivnosti jele i neuravnoteženosti biogeocenoze. Ti utjecaji i, vjerojatno, jaka oscilacija ili promjena makroklime glavni su povod da se razvila pojava sušenja i slabe obnove jele, ili, općenito, izmjena omjera smjese. Uzroke navedenoj pojavi treba tražiti u promjen i kom pleksa ekoloških faktora koji su zatim utjecali na tok razvitka i međusobne odnose biotskih faktora, a u konačnoj sekvenci na masovnu pojavu msekatskih štetnika, najviše moljca jelovih iglica. O tom je indirektno bila riječ u našem studijskom elaboratu »Bioekološki osnovi za racionalno oblikovanje i očetinjavanje bukovih sastojina« g. 1966. str. 121—186 i 207—218. U vezi s problemom širenja naše najrasprostranjenije listače i nedovoljnim održavanjem i podmlađivanjem naše privredno najvažnije četinjače, iznest ćemo za navedene sastojinske objekte procentualne podatke o toku razvitka omjera smjese bukovih stabala po debljinskim, unekoliko starosnim, razredima (tj. u V razredu su prosječno najstarija stabla a u I razredu nalaze se prosječno najmlađa); v. pril. tabelu. % broja bukovih stabala u debljinskom razredu VGodina 1939. IV III II I V Godina 1964. IV III II I Jelenčić Tuhobić Brloško I Brloško II 14 4 4 1 41 36 32 8 47 60 37 13 49 68 31 15 53 78 27 28 26 10 12 4 52 47 40 17 53 69 35 19 62 76 28 31 77 83 49 61 Po podacima navedene tabele, na staništima karbonatne i silikatne petrografske podloge povećava se broj bukovih stabala u odnosu na broj jelovih stabala: u kategoriji najstarijih stabala ih je malo, a zatim ih je sve više. Ta pojava bila je g. 1939. manje razvijena, pogotovo na tlima iznad silikatnih sfti— jena, a nakon četvrt stoljeća i danas veoma je rasprostranjena. Koliko se jela na navedenim objektima fiziološki i pod utjecajem insekata sušila, nije poznato. Za dublji study kompleksa navedenih pojava potrebna je angažiranost u terenskom sakupljanju podataka;.ali ta istraživanja ne možemo izvršiti u okviru ovog rada, tj. u vanuredskom vremenu, a niti u redovnom radu, jer smo. unatoč predlaganju četiri naša godišnja plana i sudjelovanja u raznim komisijama po tom problemu, isključeni od daljnjih istraživanja. Zaključujući razmatranja o bioekološkoj regresiji jele, može se za ukupnost pojava, povoda i uzroka dati ovaj sažetak: Prva veća odumiranja jele na području Hrvatske pojavila su se pred oko tri desetljeća u najzapadnijem dijelu njenog prirodnog areala, na karbonatnim tlima, u staništima koja su pod jakim utjecajem maritimne klime. Zatim se ta pojava proširila ne samo na prosječno plićim, toplijim i manje plodnim tlima, nego i na dubokim, hladnijim i mineralno bogatijim tlima, odnosno u zatvorenijim staništima silikata. U navedenom dijelu Dinarida, ta staništa odgova |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 36 <-- 36 --> PDF |
raju ekološkim zahtjevima jele više nego ona na položajima karbonatnog petrografskog substrata koji su više izloženi insolaciji, sušim i toplijim strujama zraka. Prosuđujući po oskudnim historiografskim podacima, blizini naselja i navedenim brojčanim pokazateljima o razvitku omjera smjese, vjerojatno se bukva nekad mnogo sjekla za proizvodnju ogrjeva, ugljena i pepela (potaše), pa je tako povećano učešće jele, a prije i poslije drugog svjetskog rata jakim sječama uglavnom jelovih stabala mnogo je i naglo otvoren sklop krošanja. Može se pretpostaviti da je posljedica takvih antropogenih utjecaja (i, možda, promjena makroklime), degradacija biogeocenoze na koju se sadašnja svojta ili vrsta jele ne može prilagoditi. U vezi s iznesenim mogu se dati ove postavke: — pod utjecajem eksploatacije izmijenjeni su sklop, oblik i smjesa vrsta drveća, u sastojinama, tj. poremećena je biološko-ekološka ravnoteža u sastojinskoj atmosferi, možda i u pedosferi; — smanjena je vlaga zraka i povećana toplina u tlu i nad tlom, što je jedan od najznačajnijih činilaca za održavanje razmjerno higrofilne i termofobne jele; — pod utjecajem navedenih promjena i povećanog strujanja zraka, razgibano korijenje jele ne može crpiti dovoljne količine vode, povećana je transpiracija krošanja, smanjena je mogućnost normalne opskrbe vodom; — u takvoj mikroklimi veća je mogućnost razmnožavanja insekatskih štetnika od čijih se šteta u navedenim bioekološkim okolnostima jela ne može dovoljno oporaviti; — proširuje se termofilnija, heliofilnija, manje higrofilna i vrlo agresivna bukva u arealu gdje se njen omjer smjese negdašnjim sječama mnogo smanjio; — u gušćim prebornim sastojinama vertikalno-stepeničastog sklopa rijetko gdje se razvila pojava odumiranja i slabog podmlađivanja jele i snažnog širenja bukve. Općenito: oslabljena je životna snaga naše privredno najvažnije a ekološki najmanje prilagodljive četinjače, povećana je agresivnost naše najrasprostranjenije i ekološki najplastičnije listače. Zato se nužno pojavljuju ova pitanja: da li se aviokemijskim tretiranjem jelovih sastojina, tj. uništavanjem moljca jelovih iglica (i drugih štetnih i korisnih članova zoocenoze), može popraviti biotski potencijal jele, ili se spašava samo tečajni prirast; tj. da li se kemijskim insekticidima može sušenje jele potpuno spriječiti ili barem trajnije ograničiti? Ako je jela postala fiziološki slabija ili manje prilagodljiva u novoj bioekojloškoj situaciji ili je neotporna na neke negativne utjecaje klime (sastojinske i makroklime), neće li ta četinjača odumirati i u onim sastojinama u kojima je zaraza moljca sada suzbijena? Ako se jelov moljac nalazio u ovim šumama i pred tri desetljeća, a vjerojatno jest, zašto se u tadašnjim fazama razvitka pojedinih biogeocenoza nije pojavila progradacija tog štetnika? Ako represivni postupci neće omogućiti da se populacija jele trajno održi, zbog očuvanja fonda četinjača morat će se pošumljivati drugim četinjačama, prvenstveno smrekom. Ta četinjača ima velik broj svojta različitih morfoloških, bioloških, ekoloških i tehnoloških svojstava. Zato je krajnje vrijeme da se u svrhu što bolje introdukcije za određene vrste staništa započnu genetička istraživanja autohtonih i alohtonih rasa i forma smreke. Isto tako i za jelu; |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 37 <-- 37 --> PDF |
značajno je da se ta četinjača razmjerno dobro održava i podmlađuje u graničnoj zoni termokserocfitne vegetacije (iznad Vinodolske kotline) na veoma skeletnim, suhim i toplim staništima, dok se nedaleko na kontinentalnom području pojavila »kriza jele«. Po našim prijašnjim istraživanjima (1957.), introdukcija smreke omogućit će bolje podmlađivanje jele, jer se u odraslim smrekovim kulturama u okolici Fužina (Plasine i drugdje na Bitoraju i Preradovićev vrh iznad umjetnog jezera Bajer) pojavio i razvio vrlo gust sloj jelovog mladog naraštaja. EIN BEITRAG ZUR LÖSUNG VON PROBLEMEN DER ERHALTUNG UND VERJÜNGUNG DER WEISSTANNE IM GEBIET VON GORSKI KOTAR IL Die biologische Regression der Weisstanne in ihrer meist gefärdeten Zone Zusammenfassung Im Anhang an seine Forschungen (1955—1968) über den Ablauf der Abnahme des Tannenanteils und der Ausbreitung der Buche in den Plenter- und Urwäldern Kroatiens untersucht der Autor eingehend diese Erscheinung auf Standorten, die von der östlichen Küste des Adriatischen Meeres durchschnittlich 9 km entfernt sind. Nach dem Stichprobenverfahren wurden je zwei Unterabteilungen auf Karbonat- (Lokalitäten »Jelenčić« und »Tuhobić«) und Silikatunterlage (»Brloško« I und II) ausgewählt. Verglichen werden die Angaben der Inventuren aus den Jahren 1939 und 1964. Eine originelle Methode wurde dabei angewandt, nämlich für jede Stärke( einigermassen Alters-) Klasse wurde das Mischungsverhältnis der Buche und Tanne mit einem Gesamtprozentgehalt von lO03/o ausgedrückt. Die Intensität der Schwankungen des Mischungsverhältnisses wird durch die Differenz des Mischungsprozentsatzes zwischen der V. und I. Starke- (Alters-) Klasse ausgedrückt. Der Tannenanteil nimmt stets ab: er vermindert sich von der Klasse der stärksten (ältesten) Stämme bis zur Klasse der schwächsten (jüngsten) Stämme, und zwar mehr auf Karbonat- als auf Silikatböden, mehr in unserer Zeit (1964) als vor einem Vieteljahrhundert. Das Phänomen der Verbuchung (des Vordringens der Buche) der Plentermischwälder wurde nach der erwähnten Methode im Durchschnittswert für das gesamte Nord-Gebiet der Dinariden Kroatiens ermittelt, und auch getrennt für die einzelnen Gebirgswälder der westlichen Region zwischen den Flüssen Sava und Drava (s. Šum. List, 1965, 1967—1968). Es wurde festgestellt, dass die biologische Potenz der Tanne geschwächt war. Es wurde in der Hauptsache von den folgenden Veranlassungen zur Verminderung des Tannenanteils und zum Vordringen der Buche ausgegangen: a) die starken Aushiebe der Buche für das Brennholz, für die Holzkohle und Pottasche (K2CO3) in der fernen Vergangenheit; b) neuerdings unter dem Einfluss starker Nutzung vorerst der Tanne wurden Bestandensschluss, -Zusammensetzung und -Form verändert; c) die Feuchtigkeit im Bestand wurde niedriger und die Wärme erhöht, was einen ungünstigen Einfluss auf die verhältnismässig hygrophile und thermofobe Tanne, und einen günstigen Einfluss auf die heliophilere, thermoxerophilere, ökologisch anpassungsfähigere und aggressivere Buche ausübt; d) ein solches Mikroklima wirkte günstig auf das Massenvermehren der Schadinsekte, besonders der Tannennadelmotte (Argyresthia fundella F. R.); e) das Makroklima mag sich wohl auch verändert haben; f) die Luftströmung wurde intensiver, die Wurzelverankerung aufgelockert, die Transpiration erhöht und die Wasserversorgung vermindert. Es scheint als ob sich die bisherige Tannenvarietät oder -Art den veränderten bioökologischen Verhältnissen nicht anpassen konnte. In dichterbestockten Plenterbeständen mit vertikal gestaffelten Schluss wird eine solche Erscheinung nicht beobachtet. Abschliessend stellt der Autor die folgende Frage: Ist es unter solchen Umständen möglich den Insektenbefall mit chemischen Insektenbekämpfungsmitteln dauernd abzuwehren oder wenigstens zu beschränken, und somit die biologische Potenz der Tanne zu stärken? |