DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 85     <-- 85 -->        PDF

I prirodi, a naročito šumi, Ing. Vajler je ostao vjeran do smrti. Najviše je
u zadnje vrijeme volio Medvjednicu i njene šume. Viđalo ga se kako prolazi
najljepšim pejsažima. Ing. Z. Pere mu je na sprovodu u otvoren grob i stavio
svitak jelovih grančica sa vrha Sljemena.


Umro je tiho nakon kratke i teške bolesti.


Neka je slava Ing. Adolfu Vajleru i trajna uspomena među nama.


Nikola Neidhardt


Ing. ĐURO KNEŽEVIĆ


Dne 16. prosinca 1968. g. umro je iznenada ing. Đuro Knežević, tehnički
urednik Šumarskog lista, šumarski inženjer, filozof, esteta, revoluciomar-naprednjak
i humanist.


Rođen je 22. ožujka 1893. god. u Đakovu, u radničkoj porodici. Osnovnu
je školu i četiri razreda gimnazije polazio u SI. Brodu, a maturirao je u Osijeku


1911. g., kada je odnarođivanje i u gimnazijama uzimalo maha. Zbog toga, i
pod utjecajem Skerlića, bio je pred Prvi svjetski rat već potpuno protuaustrijski
orjentiran. U pomanjkanju sredstava za daljnje školovanje, prihvatio je,




ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 86     <-- 86 -->        PDF

kao odličan đak, stipendiju namijenjenu za studij šumarstva, premda je želio
studirati tehniku,


Studije šumarstva prekinuo je rat: već je prvog dana mobilizacije upućen
u Salzburg, gdje se sa nekoliko svojih drugova dogovorio da prebjegnu na
rusku stranu. Prvu priliku koja mu se ukazala, iskoristio je i prebjegao Rusima.
Protiv njega je bio vođen postupak, te je trebao biti, kao vojni dezerter,
strijeljan. Po Brest-Litovskom miru upućen je kući, i nakon sloma Austrije
završava studije 1919. god.


Prvo mu je mjesto bilo kod bivše županije u SI. Požegi (do 1921. g.) (zatim
nekoliko mjeseci u Daruvaru, a potoni je vršio dužnost kotarskog šumarskog
referenta u Pakracu (od 1921. do 1927. g.), kada je reduciran kao nepoćudan
tadašnjem režimu. Od tada se naseljava u SI. Požegi, stupa u službu kod veleposjednika
Turkovića kao upravitelj šumarije Kutjevo (od 1930), zatim u LjeskoviciJ(
od 1941. do 1943. g.).


Pokojni Đuro Knežević zarana prati zbivanja na području politike, priključuje
se tadašnjoj HSS, i postaje tajnik kotarske organizacije najprije u Pakracu,
a zatim i li Si. Požegi. Međutim, 1940. g. napušta tu organizaciju.


Od septembra 1944. g. vrši u partizanskim redovima razne dužnosti: postaje
predsjednik gradskog JNOF-a u N. Gradiški.


Poslije Oslobođenja imenovan je za konzula naše zemlje u Berlinu (od
prosinca 1945. do veljače 1949.). U travnju 1949. g. vraća se u svoju struku kao
načelnik u Ministarstvu šumarstva NR Hrvatske, i na toj dužnosti ostaje do
umirovljenja.


No pokojni Đuro Knežević ne miruje. Mnogo truda ulaže iu uređivanje Šumarskog
lista, kojemu poklanja svojih posljednjih 16 godina života. Nije mu
bilo suđeno da završi do kraja uređivanje .posljednjeg broja lista za 1968. godinu:
umro je u toku korigiranja prvih špalti broja 11—12, u kojemu je, a
prema podacima iz Lesnoje Hozjajstvo, prikazao .šumski fond SSSR-a, nasljednika
one Rusije, koju je neobično volio.


Pokojni je Đuro Knežević bio široke kulture i širokih vidika, premda
izraziti individualist i samotnjak. Iza sebe je ostavio i više slika od kojih je
dvije darovao Savezu šumarskih društava za prostoriju u kojoj zasjeda upravni
odbor Saveza.


Đuro Knežević se odlikovao svojim posebnim ličnim ponosom koji mu nije
nikada dozvoljavao da koristi u lične svrhe plodove svoje političke aktivnosti.
Živio je Skromno, ostao je dosljedan samom sebi i svojim principima, pa je tako
gord i ponosan, siromašno ali gordo i ponosno i ostavio ovaj svijet.


Redovi šumarskih stručnjaka, koji su pokojnom Đuri Kneževiću već prije
odali svoje priznanje izborom za zaslužnog člana Saveza šumarskih društava
Hrvatske, zadržat će njegovo ime u trajnoj uspomeni.


Neka je slava i hvala pokojnom Đuri — Duki — Kneževiću!


Zvonimir Potočić