DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 9 <-- 9 --> PDF |
njača se gubitak iglica ne može tako brzo nadoknaditi, a u jačem procentu dovodi do ugibanja. Bor nadoknađuje potpuno izgubljenu asimilacijsku površinu do 3 godine ukoliko je bez nje ostao nakon formiranja terminalnih pupova. Z|ai jelu i smreku vrijeme potpune obnove krošnje i izmjene svih iglica nije tačirto utvrđeno. Neki autori smatraju da se to događa u vremenu između 6 do 10 godina. U svakom slučaju gubitak veće količine asimilacione površine dovodi do ugibanja stabala. Granica do koje ova stabla mogu podnijeti gubitak uvjetovana je s nekoliko faktora u koje spada u prvom redu razvijenost krošnje, starost stabla, vrsta staništa itd. Isto tako parcijalna defolijacija ima za posljedicu gubitak prirasta ne samo u godini u kojoj se zbila već i u narednim goidinama. Da li će doći do ugibanja stabala odmah ili narednih godina, ovisi o procentu izgubljenih iglica. Naša je procjena da stablo normalno razvijene krošnje koje je izgubilo više od 60% iglica mora prije ili kasnije uginuti. Izgubi li 90% iglica ugiba slijedeće godine. Analizom napadnutih stabala ustanovili smo da pojedina napadnuta stabla u 6 godina postižu prirast jednak jednogodišnjem prirastu nenapadnutog stabla. Sve smo to naveli s ciljem da prikažemo kako je veoma složen posao odrediti štete uslijed napada defolijatora na jelu i izraziti ih vrijednošću prirasta. To ipak ne znači da se ovo ne bi moglo orjentaciono postići. Na nastavnom i pokusnom objektu Zagrebačkog šumarskog fakulteta u Zalesini vršena su različita mjerenja i opažanja koja nam također mogu dati neki uvid o sušenju jele naročito s obzirom na napadaj jelovog moljca. Ilustracije radi osvrnut ćemo se na jedan istraživački objekt koji je osnovan pred petnaest godina u Zalesini. U stvari, to je jedna stalna pokusna ploha, površine od 1 Was (100 X 100 m), fiksirana u acidofilnoj jelovoj šumi (Abieto-Blechnetum, Horv.), u šumskom predjelu Belevine VII, 1, d. Svrha joj je da posluži u nastavne i naučne svrhe kao dobar uzorak preborne jelove šume u spomenutoj fitocenozi. U jesen 1953. g. izvršeno je prvo mjerenje svih stabala na toj plohi i tako utvrđena prva inventura (inventura 1953.) po kojoj smo dobili ove podatke o drvnoj masi na panju: 395 m3/ha jele, 12 m^/ha smreke i 14 m3/ha bukve, sito znači ukupnu drvnu masu od 421 m3/ha. Istovremeno je pomoću prirasnog svrdla izračunan godišnji volumni prirast jele i smreke u iznosu od 9,8 m3/hđ. Od toga otpada na jelu 9,5 m3 a na smreku 0,3 m3. Taj je rezultat dobiven na temelju 201 izvrtka, izbušenih na 201 jelovih i smrekovih stabala na istoj pokusnoj plohi. Obračun prirasta može se naći u Šumarskom listu od god. 1954. na str. 83—110. Drugo mjerenje na toj pokusnoj plohi obavili smo nakon 10 godina ili tačnije rečeno u proljeće 1963. Tako smo dobili drugu inventuru (inventura 1962.) koja nam je dala podatke o drvnoj masi na panju: 437 m3 jele, 12 m3 smreke i 24 m3 bukve, što iznosi ukupno 473 m3/ha. U vremenu od 1952. do 1963. na spomenutoj pokusnoj plohi posječeno je: 41,8 m3 jele, 2,7 m3 smreke i 0,2 m3 bukve ili ukupno 44,7 m3/ha. Primjenom »kontrolne metode« izračunali smo da je godišnja produkcija jele i smreke na pokusnoj plohi »Belevine«, VII, 1, d iznosila 9,6 m3/ha u vremenu od 1952. do 1963.; od toga otpada na jelu 9,3 m3/ha a na smreku 0,3 m3/ha. Premda se ova dva obračuna prirasta, prvi, po »metodi izvrtaka« i, drugi, po »kontrolnoj metodi« odnose na dva različita vremenska intervala, ipak smo u oba slučaja dobili praktički gotovo isti rezultat. To će reći, da na spomenutoj pokusnoj plohi jelova šuma prirašćuje godišnje oko 9 m3/ha ili oko 2,2%. Taj rezultat nas je prilično zadovoljavao, jer nam je ukazivao na dobru produkcionu sposobnost naših jelovih šuma u tom području. Pa ipak već u to vrijeme |