DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1969 str. 22 <-- 22 --> PDF |
UDK 582.632.2:634.0.165.51 BALKANSKA BUKVA SA HRASTOLIKOM KOROM (Fagus moesiaca (Maly) Dom. Var. Quercoides V. N.) U MAKEDONIJI NIKOLOVSKI TRAJKO, dipl. inž. — MIRČEVSKI SEKULA, dipl. inž. (Skopje) Bukove šume SR Makedonije pokrivaju velike površine na prostoru od 248 hiljada ha, što čini 42,4% od ukupne površine šuma. One pripadaju najvećim đelom svezi Fagion illyricum Art, izlučene u tri visinska pojasa: podgorska (brdska) (asoc. Fagetum submontanum Em) planinska (asoc. Fagetum montanum Em.) i subalpska bukova šuma (asoc. Fagetum subalpinum Em.) One se bitno razlikuju od bukovih šuma u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni, Srbiji i Crnoj Gori. Bukva u Makedoniji, prema Emu i drugim autorima, pripada balkanskoj bukvi: Fagus moesiaca (Maly) Dom. Konstatovane su tri ekološke rase, koje se poklapaju sa izlučenim fitocenozama: u brdskim bukovim šumama zastupljen je varijetet brevipedunculata, u planinskim bukovim šumama macrocarpa i u ostacima subalpske bukove šume longipedunculata (Mišić, 1957). Dosada za Makedoniju nije utvrđeno postojanje primeraka bukve sa ispucanom korom kao kod hrasta, kao što su to učinili za područje Srbije Tucović i Jovanović (1965), Jovanović, B. (1956), K. Maly (1934) za područje Bosne i Dakov-Bobrinov (1962) za područje Bugarske. Pojava ovog varijeteta balkanske bukve na širem prostoru ukazuje na taksonomsku diferencijaciju koja se, prema Tucović-Jovanoviću (1965), može da tretira kao recentna pojava. Poslednjih godina vrše se obimnija naučna istraživanja bukve, što je i omogućilo utvrđivanje pojave varijeteta balkanske bukve sa hrastoliko ispucanom korom. Ta su istraživanja dovela do novih problema u vezi taksonomskog rasčlanjenja bukve, jedan od kojih je i ovaj. Sama činjenica, da je ranije bila utvrđena ova pojava za običnu bukvu (F. silvatica L.) kao F. silvatica var. quercoides Pers., upućuje nas na to da su i jedna i druga vrsta bukve slične, ali genetski udaljene, tako da pojavu sa hrastovom korom treba tretirati kao odraz genetskih promena nastalih kroz istorijski složenu evoluciju balkanske bukve. Pri istraživanjima u okviru gazdinske jedinice »Dejanovac« na teritoriji šumsko-industrijskog kombinata »Javor« u Gostivaru utvrdili smo da u planninskoj bukovoj šumi (Fagetum montanum macedonicum Em.) mestimično, među ogromnim brojem stabala bukve sa glatkom korom, dolazi do pojave pojedinačnih stabala sa ispucanom korom kao kod hrasta. Hrastolika kora se obrazuje u donjem delu stabla. Primerak stabla sa hrastolikom korom visine 19 m i prečnika 55 cm ima ispucalu koru do visine od 10 m. Teren je, na kome je utvrđena pojava, na nadmorskoj visini od 1488 m, na jugoistočnoj ekspoziciji, pri inklinaciji od 27°, n a krečnjaku , na kojemu se razvilo tamno smeđe šumsko zemljište, u fitocenozi planinske bukve šume sledećeg sastava: 104 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1969 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Sprat drveća Fagus moesiaca Acer pseudoplatanus Sprat grmlja Sorbus aucuparia Sorbus aria Evoninus latijolia Lonicera alpigena Daphne mezereum Acer obtusatum Sprat zeljastog bilja Dentaria bulbifera Asperula odorata Sanicula europea Rubus hirtus Prenanthes purpurea Calaminta grandifloraFestuca montana Rubus vit. idaeus LiLzula silvatica Galium silvaticum Viola silvatica Geranium macrorizzum Aremonia argimonioides Anemone nemorosa Galium rotundifolium Saxijraga rotundijolia i đr. Kao što se iz sastava vidi radi se o vrstama koje upućuju na planinsku mezofilnu klimu, a prisustvo vrsta Sorbus aria, Rubus hirtus, Acer obtusatum ukazuje na kalcifilno-termofilnu sredinu. SI. 1. Bukva sa hrastoliko ispucanom korom (detalj) pl. Vlainica, lokalitet »Dejanovec«, krečnjak. A beech with oaklike chappy bark from limestone substrate (f-to Mirčevski) |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1969 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Drugo nalazište balkanske bukve sa hrastolikom korom utvrđeno je na planini Pljačkovici, na teritoriji drvno-industrijskog kombinata »B. Kidrič« u Kočanima. Lokacija je na nadmorskoj visini od 1360 m, na severnoj ekspoziciji, sa inklinacijom od 17°, na s i 1 i k a t n o j podlozi (gnajs-škriljci), na tamno smeđem šumskom tlu u fitocenozi planinske bukove šume (asoc. Fagetum montanum macedonicum Em.), sledećeg sastava: Sprat drveća Fagus moesiaca Populus tremula Sprat grmlja Salix caprea Sambucus nigra Sprat prizemnog rašća Luzula albida Dentharia bulbifera Aremonia agrimonioides Festuca montana Asperula odorata Pirola secunda Oxalis acetosella Sanicula europea Lactuca muralis Vaccinium myrtillus Veronica officinalis Melica uniflora i dr. SI. 2. Bukva sa hrastoliko ispucanom korom (detalj), pl. Pljačkovica. A beech with chappy bark from silicate substrate.´ (foto Mirčevski) |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1969 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Floristički sastav zajednice ukazuje na visoku mezofilnost i umerenu kiselost tla, bez povećane mikrofilnosti, odnosno uticaj umerene tople klime, što najviše pokazuje prisustvo same bukve. SI. 3. Kora mladog bukovog stabla sa ispucanom korom A bark of young beech stem with chappy bark (foto Mirčevski) Stabla bukve sa ispucanom korom kao kod hrasta imaju visinu iznad 22 m i prečnika preko 45 cm. Stabla se javljaju grupimično u većem broju. U podrastu od oko 20 god. primećuju se i stabla sa jasno izraženom tendencijom, pucanja kore. Detalji ispucane bukove kore kao kod hrasta, sa krečnjačkih staništa, prikazani su na si. 1. Iz detalja se može uočiti da je pucanje kore na starim stablima u vidu krljušti šestougaono-okruglaste forme, sa dubokim brazdama, koje su posebno uočljive. Detalji ispucane kore bukve kao kod hrasta, na silikatnom staništu, prikazani su na si. 2. i 3. Iz detalja na slici može se uočiti da je pucanje kore na starim stablima bukve nepravilno pločastog oblika, bez izraženih brazdi. Pucanje kore na mladim stablima uočljivo je negde posle 20 god. starosti (si. 2) sa jasno vidljivim pločama nepravilnog oblika i veličine, ali bez dubokih brazdi. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1969 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Pojava da i na silikatima nalazimo tipične morfološke osobine ispucane kore u prirodnim sastojinama bukve generativnog porekla pokazuje da je uzrok pucanju genetičkog porekla, utoliko pre što ovu pojavu nalazimo u istim sastojinama i na mladim stablima generativnog porekla (prečnika 8—16 cm). ZAKLJUČAK U prirodnim populacijama bukve na silikatu i krečnjaku bukva pokazuje prema morfologiji kore individualni variabilitet. Poreklo ove pojave je svakako genotipskog karaktera, jer se primerci bukve sa hrastoliko ispucanom korom javljaju unutar jednorodnih ekoloških i sastojinskih uslova, čime se isključuje dejstvo spoljašnih faktora. Pojava bukve sa ispucalom korom na silikatu (gnajs-škriljci) je nalaz koji do sada nije zabeležen u literaturi, što je i od posebne važnosti s obzirom da se radi o postojanju razlika u poređenju sa bukvom sa ispucanom korom sa nalazišta na krečnjaku. Razlike su takve da se može pretpostaviti postojanje posebne forme bukve sa ispucanom korom sa silikatne matične podloge. Ovoj pojavi u daljim istraživanjima treba posvetiti veću pažnju putem specifičnih genetskih ispitivanja i proveravanja. LITERATURA 1. Cernjavski, P.: O klasifikaciji bukovih šuma u Jugoslaviji, Zbornik Šum. fakulteta Beograd, 1951. 2. Em, H.: Pregled na dendroflorata na Makedonija, Skopje, 1967. 3. Đakov, M i dr.: Selekcija na drvesnite vidove, Sofija, 1962. 4. Fukarek, P.: Retko šumsko drveće republike (Narod, šumar, Sarajevo, br. 3—4, 1965. 5. Horvat, I.: Šumske zajednice Jugoslavije, Šumarska enciklopedija, Zagreb, 1963. 6. Jovanović, B.: Dendrologija, Beograd, 1961 (II izdanje). 7. Mišić, V.: Varijabilitet i ekologija bukve u Jugoslaviji, Biol. institut Srbije, knj. I, Beograd, 1957. 8. Tucović, A i dr.: Prilog proučavanju varijabiliteta bukve u Srbiji, Zbornik Šumarskog fakulteta, Beograd, knj. V, 1965. A BALCANIC BEECH WITH CHAPPY BARK (Fagus moesiaca var. Quercoides V. N.) IN MACEDONIA By Nikolovski ing. Trajko and Mirčevski ing. Sekula (Skopje) In the nature populations of beech from silicate and lime-stone sites, the beech according to bark morphology shows an individual variability. The origin of this apperiance is siems to be of genetic character, because samples of beech with oakchappy bark are shown in equal ecological and stand conditions which excluded the effect of external factors. Appeariance of beech with oak-chappy bark on silicate substrate is diagnosise which has not been noticed up to now in literature and is of greate importance as the question is of existing differences commparing the beech with oak-chappy bark from lime- stone sites. The differences are so that can be supposed the existing of beech with oak-chappy bark from silicate sites. |