DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1969 str. 54     <-- 54 -->        PDF

Tokom diskusije moglo se razabrati, da dio učesnika smatra, da su planirana
sredstva za razvoj šumarstva nerealno visoka, a naprotiv, ona za razvoj
mehaničke prerade drva preniska. Neki su učesnici smatrali, da dosadašnje
iskustvo ne daje nade, da će društvo! za razvoj šumarstva odvojiti toliko
sredstava, ako uopće ikoja odvoji. Drugi su smatrali, da se pred društvo mora
izaći sa tim zahtjevom, jer to nalaže postojeće stanje u šumarstvu, i da društvo
ne bi trebalo da stalno odlaže na neizvjesno vrijeme vraćanje svog duga
šumarstvu, ukoliko ne želi da dođe do teško izlječivih posljedica.


Mnogi su diskutanti podržali jednu iznesenu ideju, da se projekcija pomjeri
na razdoblje od 1970. g. do 1990. g., jer je ionako 1970-ta godina na pomolu,
a odlaganje za daljnjih 5 godina bi programirane kvantifikacije (u šumarstvu!)
imale realnije šanse.


Cjelokupni materijal projekcije razvoja treba da se još prodiskutira na
Savjetu za šumarstvo i drvnu industriju Savezne privredne komore.


Zvonimir Potočić


PRILOZI PROBLEMU RAČUNANJA VRIJEDNOSTI ŠUMA


Ing. ZVONIMIR TOMAC, Rijeka


Računanje vrijednosti šuma aktuelan je problem, a u traženju racionalizacije
i ekonomičnosti proizvodnje sigurno će u budućim projektiranjima
šumskog gospodarenja imati sve veću ulogu.


Obračunom vrijednosti šuma 1966. godine dovršen je tada jedan posao
veoma širokih razmjera. Tada, tim povodom uočene su teškoće za potpuno
rješenje pitanja računanja vrijednosti šuma općenito. Eminentni su stručnjaci
uočili probleme, nastale djelomično uslijed nesavršenih propisa, i pribjegli
konvenciji, kao najlakšoj i naibržoj metodi rješavanja problema (rok "ie bio
kratak i potpunije studiranje i kompliciranija rješenja nisu bila moguća), te
uz uputstva o radu formulirali i nedostatke propisa i postavili otvorena pitanja,
tražeći da, prije nego bi se prišlo traženju boljih metoda utvrđivania vrijednosti
(u međuvremenu do slijedećeg utvrđivanja vrijednosti naših šuma),
odgovorni donesu svrsishodne propise koji barem ne bi više sadržavali uočene
najkrupnije nedostatke.


Činjenica ie da o načinima računania vrijednosti šuma ima raznih mišljenja,
potpunih i uvjerljivih suprotnosti, prema cilju i aspektu prilaženia
prihvatljivih suprotnosti, čega je posljedica nemogućnost sumiranja, objektivnog
kompariranja itd. dvaju objekata po vrijednosti. Zbog toga možda bi
bilo sretno da se ponovno povoljnom konvencijom nadomjeste »savršene« metode
računanja barem privremeno, te da nam dogovor omogući jedinstveno
tretiranje ove materije. To tim više što je jednom izračunata vrijednost šuma
i tako kratkog značenja, jer se sastojine stalno mijenjaju, pa zbog toga konvencija
ne bi nužno morala imati rang trajno nepromjenljivog sistema, ali
bi metod ipak morao biti takav da:


— nema nelogičnosti i anomalija u izračunatim rezultatima kako1 kod
pokazane vrijednosti pojedinog detalja (jedne sastojine) tako i kod
izračuna vrijednosti cijelog areala (svih šuma);

se može komparirati vrijednost raznih sastojina u isto vrijeme, tako
i istih sastojina u razno vrijeme.


ŠUMARSKI LIST 3-4/1969 str. 55     <-- 55 -->        PDF

Pokuša li se iznijeti uočene nedostatke uobičajenih načina obračunavanja,
možda bi se »metodom eliminiranja« moglo doći do prihvatljive metode
računanja sa što manje nedostataka.


Nadati se da će po ovome problemu šumarska nauka dati konačnu riječ,
a ovaj napis neka bude poticaj.
Nedostaci uobičajenog metoda računanja vrijednosti šuma mogu se očitovati


— unutar samog jednog metoda
— uslijed primjene raznih metoda (u istom arealu)
Relativno je najjednostavniji i najšire primjenljiv deduktivn i način
računanja vrijednosti zrelih sastojina. Računanje vrijednosti šuma, poznato
je, može po tom načinu — jedino po tom načinu obračuna — dati i »negativne
« vrijednosti cijelih šuma. Međutim šume su osnovno sredstvo privrednih
organizacija. Mogu li osnovna sredstva privrednih organizacija imati
negativnu vrijednost? U knjigovodstvu je poznata 0 (nulta) vrijednost sredstva,
kad se ono potpuno amortiziralo, potom se otpisuje i stavlja van upotrebe
ili revalorizira (ako je još upotrebljivo), jer bezvrijedno ili s negativnom
vrijednosti se ne može koristiti. Da li bi se moglo reći da bi sredstva
negativne vrijednosti bila štetna u proizvodnji?)
Zna se da uz sve iste elemente (kvalitete sastojine) na obračun njene vrijednosti
utječe dužina transporta za proizvode iz dotične sastojine, te ista
kvaliteta šume s udaljenosti skladišta je sve manje vrijedna dok ne postane
bezvrijedna i konačno »negativno« vrijedna i to što bolja i kvalitetnija to
negativnije vrijedna.
Sastojina A, kvalitet I, obrast 1,0 zaliha 300 m3, transport 200 m
vrijed. po ha 10.000
Sastojina B, kvalitet I, obrast 0,3, zaliha 100 m3, transport 200 m
vrijed. po ha 3.000
to jest što bolja u pogledu količine drvne zalihe, to vrijednija jer konačna
vrijednost zavisi o količini zalihe po ha.
Sastojina Ai, kvalitet I, obrast 1,0, zaliha 300 m3, transport 3000 m
vrijednost po ha — (minus) 5.000 din
Sastojina Bi, kvalitet I, obrast 0,3 zaliha 100 m3, transport 3000 m
vrijednost po ha — (minus) 1.500 din
to jest što bolja u pogledu količine drvne zalihe to negativnija, jer konačna
vrijednost zavisi o količini zalihe.
Čini se nelogično i nije u skladu s uobičajenom kupoprodajnom praksom
da objektivno bolji objekat (u ostalim istim uvjetima) je manje »vrijedan«
od lošijega. Ta postavka računovodstveno striktno shvaćena mogla bi navesti
na zaključak da, posijeku li se, zapale, ili unište naše velike negativno vrijedne
zalihe u »negativnim« šumama, da će privreda u nacionalnom okviru
biti znatno bogatija, jer će biti bez opterećenja »negativno vrijednih« objekata.
Nakon uništenja zalihe, vrijednost objekta je u najgorjem slučaju 0, a
to je više od negativnih vrijednosti.
Tako to može biti kod deduktivnog metoda računanja vrijednosti za zrele
sastojine — dakle nedostaci unutar jedne metode računanja. Dogodi li se da
treba računanju za neki veći areal primijeniti više metoda, na primjer za
zrele navedeni deduktivni a za mlade sastojine induktivn i način, anomalija
može biti još složenija.


137




ŠUMARSKI LIST 3-4/1969 str. 56     <-- 56 -->        PDF

Za ilustraciju:
Uz istu navedenu sastojinu (u prošlom primjeru) Ai, koja je vrijedna,
kako smo rekli, — (minus) 5.000 din, upravo je osnovana kultura s troškom
od + 5.000 din. Po vrijednosti, ona zrela, kvalitetna sastojina je negativno
vrijedna (— 5.000), a ova tek osnovana, po svemu uzgojno i korisno dubiozna,
pozitivno je vrijedna (+ 5.000), da bi s vremenom, kad se potpuno razvije
uz nova ulaganja i postigne kvalitet Ai sastojine, postala negativno vrijedna.


Naravno da i takovi na prvi pogled besmisleni podaci mogu biti korisni
pokazatelji (na primjer za biranje lokacije novih ulaganja — anomalija toga
pokazatelja je kasnije istaknuta) u gospodarstvu, no oni uzeti kakovi su dobiveni
samo sa svrhom da se utvrdi knjigovodstvena vrijednost osnovnih
sredstava nekog gospodarstva mogu dati krive i nesvrsishodne predodžbe.


Za ilustraciju:
Od dvije šumarije u približno jednakim geografsko-komunikativnim stanišnim
prilikama, jedna ima mnogo uspjelih starih kultura (stara baština) i
izračunatu po prvoj deduktivnoj metodi veoma nisku ili negativnu vrijednost
svojih osnovnih sredstava, dok susjedna šumarija ima pretežno golet i nešto
najnovijih kultura te relativno visoku vrijednost svojih osnovnih sredstava
izračunatu po drugoj, induktivnoj metodi.


Anomalija je također u induktivnom načinu računanja da vrijednost
objekta raste s troškovima podizanja, a ovi (ispustimo iz vida moguća rasipanja)
s udaljenošću objekta od komunikacije — trošak prenosa sadnog materijala,
pješačenje radne snage i slično — te je zbog eventualno poželjnog prikaza
veće vrijednosti šuma oportuno pošumljivati najudaljenije predjele s
najtežim uvjetima (eventualno s tuđim sredstvima) da bi ti isti predjeli sada
nakon podizanja najpozitivnijih vrijednosti, nakon uzgoja sastojina, postali
najnegativniji, obračunati po deduktivnoj metodi na bazi rentabilnosti korištenja
drvnih proizvoda.


Postavlja se pitanje da li je kod računanja vrijednosti šuma
nekog vlasnika samo sa svrhom da se iskaže trenutačna vrijednost osnovnih
sredstava ispravno iskazivati negativne vrijednosti, na bazi fiktivne proizvodnje
koja se uopće ne ostvaruje. Zašto da negativna vrijednost jednog
objekta prelamanjem u šumarima smanjuje vrijednost ostalih pozitivnih.
Smatra se da je radna organizacija to poslovno sposobnija i za kreditiranje
pouzdanija što im veću vrijednost osnovnih sredstava. Nije li anomalija da
je šumarija iz navedenog primjera sa kvalitetnim kulturama, ali obračunatom
niskom ili negativnom vrijednošću osnovnih sredstava, manje povoljna kao
zajmotražilac (ne mora biti zajam za granu 313), od šumarije koja ništa nema.
ali ima veću izračunatu vrijednost osnovnih sredstava?


Ne bi li bilo ispravnije —, a to bi bila stvar konvencije — da se »odrede«
objektivnije najniže vrijednosti ispod kojih se ne bi iskazivala vrijednost niti
jednoga objekta. Na primjer ako je trošak podizanja jednog hektara šume
(izdiferencirano za načine podizanja i vrste drva) P dinara (za konkretnu
vrstu i način podizanja) onda kultura ili sastojina ma koje starosti, odnosne
vrste drva, ma gdje se nalazila može imati vrijednost najmanje P dinara odnosno
u pravilu P + p dinara, to jest uvijek pozitivnu.


Kakova bi bila rentabilnost iskorišćivanja sortimenata (313) iz te sastojine
posebno je pitanje, koje nema uvijek presudne veze s vrijednošću objekta.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1969 str. 57     <-- 57 -->        PDF

(Dobivanje pitke vode iz mora za sada je nerentabilan pothvat, ali zato ne
znači da je more kao voda danas negativno vrijedno — proizvodnja sortimenta
se ne isplati no vrijednost objekta može biti nešto drugo).


Zašto pojedino šumsko gospodarstvo, koje ima uvjeta da živi i posluje
sa svojim »pozitivnim« šumama, prikazivati kao eventualno »negativno« vrijedno
na bazi opterećenja negativnim komercijalnim vrijednostima sastojina
s kojima de facto niti ne gospodari u smislu iskorišćivanja i koje mu kao privrednoj
organizaciji u krajnjoj liniji nitko ne može niti naturiti kao negativna
osnovna sredstva.


Je li deduktivna metoda kao takova uopće suštinski ispravna za računanje
vrijednosti šume kao objekta, kao osnovnog sredstva? Je li ispravno na
bazi eventualnih troškova danas fiktivnog iskorišćivanja ocjenjivati vrijednost
kao takovu?


Ne bi li bilo štetno razdvojiti u prikazima »objektivnu« od »komercijalne
« vrijednosti šuma od šumskih sortimenata? Ne bi li komparacija
upravo tih dviju vrijednosti bila izvjestan pokazatelj optimalno g
stanja prema faktičnom , i kao takova izvjestan stimul za svrsishodna
ulaganja, za ocjenu uspjeha gospodarenja ltd. U tom slučaju bi vrijednost
pojedinog sada malovrijednog gospodarstva realno porasla, a pokazatelj rentabilnosti
iskorišćivanja bio elemenat na bazi kojega (u usporedbi s optimalnom
vrijednošću) bi to gospodarstvo moglo prikazati društvu objektivne
uvjete svoga poslovanja, te se afirmirati kao pouzdan vjerovnik ili zajmotražilac
za unapređenje proizvodnje.


U šumarstvu rado baratamo s normalama i optimalama. Ne bi li bilo
korisno da se i u obračunima vrijednosti uvedu ti termini. Zakonodavac predviđa
između ostaloga da se sa šumama gospodari u okviru potrajnosti i po
vrijednosti, te bi tim više trebalo definirati o kojoj se vrijednosti radi. Poistovjećivanje
vrijednosti šuma sa rentabilnošću proizvodnje u grani 313 ne
može se više smatrati svrsishodnim, ne samo zato što je taj prikaz objektivno
loš, nego i zato što imamo danas sve više veoma vrijednih šuma, a po
rentabilnosti iskorišćivanja (313) apsolutno negativnih (npr. priobalna rekreativna
zona).


Računanje vrijednosti srednjedobnih sastojina još većma komplicira izneesni
problem, pa je u ovom prikazu zbog toga ispušteno.


Vrijednost zemljišta pod šumom ili još neobrasloga je posebno neriješeno
pitanje, koje također u spomenutoj rekreativnoj zoni ima posebno značenje.
Možda bi se općenito moglo riješiti analognom poljoprivrednom klasifikacijom
i opet konvencionalnim cjenikom.


Današnje neuzimanje u obzir vrijednosti zemljišta kao osnovnog sredstva
sigurno je destimulativno za unapređenje šumske proizvodnje. Naime, ako
sama vrijednost tla ne »sili« gospodara uzgajivača da na pojedinom tlu uzgaja
naj optimalni ju vrstu onda promjenu vrste uzgajivač uvodi sporo po vlastitoj
inicijativi (ukoliko nije posao ili trenutačni trošak velik ili ako ga lično
taj posao privlači a ne iziskuje žrtve). Međutim kad bi tlo bilo^ klasificirano,
a to je s obzirom na današnji naučni stupanj pedologije, cenologije, tipologije
moguće, i kad bi imalo određenu vrijednost, i na tu se vrijednost zaduživalo
amortizacijom onda bi ono samo direktno stimuliralo proizvađača da
ga naj ekonomičnije koristi (rok prevođenja i olakšice u prelaznom roku su
stvar detalja i svrsishodnih propisa).




ŠUMARSKI LIST 3-4/1969 str. 58     <-- 58 -->        PDF

Po svemu sudeći za sada bi bilo svrsishodno donijeti spomenute konven


cije i na odgovornim je forumima da dadu inicijativu.


Praksa uređivanja šuma — projektiranje u šumarstvu — t a rješenj a


treb a hitn o (jer proračuna ekonomike proizvodnje ne može biti bez tih


temeljnih elemenata).


LITERATURA


Nenadić: Računanje vrijednosti šuma.


Plavšić-Kraljić-Potočić: Uputstvo za primjenu pravilnika o utvrđivanju vrijednosti


šuma.


B. Šoć-Šekularac-V. Šoć: Izračunavanje vrijednosti šuma (Šumarstvo 7—8/1968).
Poslovno udruženje Zagreb: Metodologija planiranja u šumarstvu (materijali za
diskusiju).
Institut za š. i drv. ind. Bgd: Stručno tehničko uputstvo za sprovođenje pravilnika


o utvrđivanju vrijed. šuma.
U IT-novinama od 28. 03. o. g. nalazimo ovu obavijest:


BORBA PROTIV VATRE


Od pamtiveka se čovek morao boriti sa scima koji gase običnu vatru. Ovo svojvatrom.
Danas inženjeri i hemičari nastostvo
takođe umanjuje potrebu za vodom
je da pronađu što efikasnije sredstvo za što je od velikog značaja u sušnim predegašenje
požara. Na tom polju je u Brilima.
taniji učinjeno mnogo. Na primer, gašeProizvođač
tvrdi da fajrkol u vrlo manje
požara na avionu je jedan od težih loj koncentraciji povećava viskoznost ozadataka,
jer se gorivo iz rezervoara brzo bične vode 350 do 400 puta. Prema tome,
razliva i onda je teško gasiti vatru. Kako to je jedno jevtino sredstvo, a uz to ga
da se to spreči? U SAD se proizvodi gotreba
transportovati u malim količinama.
rivo za avione, koje je želatinozno, ali priU
Britaniji se izrađuje još jedno efikalikom
pumpanja ili mućkanja postaje tečsno
sredstvo za gašenje požara BCF zano.
Međutim, to nije efikasno, jer, kada jedno sa specijalnim uređajem za prskase
može pretvoriti u tečnost normalnim nje. Već je prihvaćeno na aerodromima
pumpanjem, kada avion padne, dogodiće ratnog vazduhoplovstva, jer gasi momense
isto prilikom udara. Britanski vazdu-talno vatru, a kod aviona ima svojstvo
hoplovni institut je došao na ideju da da prodire u zatvorene šupljine, kao što
ovaj proces usmeri u suprotnom pravcu, je unutrašnjost krila, gde oštećeni rezertj.
da gorivo bude tečno da se njime movoari
sa gorivom cure, a do kojih pena
že rukovati i pumpati bez teškoće, ali kone
može da prodre. Pored navedenih osoje
će se pretvoriti u želatin kada se mućbina,
BCF nije otrovan, ne izaziva koroka
ili mesa. U rezervoarima aviona bi bili ziju i ne ostavlja talog.
montirani uređaji nalik na topove, koji Jedno od najnovijih sredstava za gašeće
automatski opaliti u slučaju da avion nje požara je laka voda. Prilikom proba
treba da se sruši. Na taj način bi se goje
korišćena za gašenje avionskog požarivo
momentalno pretvorilo u želatinoznu ra, koji je zahvatio 3.030 kvm. Laka voda,
masu i ne bi moglo da se raspe. prethodno pomešana u razmeri od 6 od-


Drugi efikasan metod je gašenje požasto
koncentrata na 94 odsto vode ima kara
vodom, kojoj je dodata jedna vrsta kirakteristike
širenja, kao i proteinska peseline
algi, koja se dobija preradom morna,
odoleva vatri, nije otrovna i stvara
skih trava. Ta supstanca čini da voda potanku
opnu i tako sprečava ponovo paljestaje
lepljiva ili viskozna. Taj sodijum al-nje. Ta osobina zaptivanja ostaje dugoginat
se sada prodaje u Britaniji kao su-trajna i posle ugašenog požara. U slučaju
spenzioni ili disperzioni prah pod imenom da površina opne pukne, laka voda teče
Fajrkol. Koristi ga većina farmera kada preko otvora i zaptiva ga ponovo.
sagorevaju korov i šiblje. Efikasnost obiSada
se kritički ispituje efikasnost lačne
vode je ograničena, jer se ona skoro ke vode da bi se proučilo da li će se ona
odmah sliva, viskozna voda će se među-dodavati sredstvima za gašenje požara ne
tm zadržati na biljkama sve dok ne izla-samo u ručnim aparatima već naročito u
pi. Ako se poprska jedan pojas vegetacije uređajima velikog kapaciteta i u vatroovom
supstancom, stvoriće se trajna bagasnim
cisternama. U eri ogromnih aviorijera
za zaustavljanje požara ili se može na moraju se pronaći metodi za efikasno
ograničiti vatra kod planiranog spaljivagašenje,
a možda će laka voda biti to najnja
korova ili omogućiti prilaz vatrogaefikasnije
sredstvo.