DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1969 str. 56     <-- 56 -->        PDF

Za ilustraciju:
Uz istu navedenu sastojinu (u prošlom primjeru) Ai, koja je vrijedna,
kako smo rekli, — (minus) 5.000 din, upravo je osnovana kultura s troškom
od + 5.000 din. Po vrijednosti, ona zrela, kvalitetna sastojina je negativno
vrijedna (— 5.000), a ova tek osnovana, po svemu uzgojno i korisno dubiozna,
pozitivno je vrijedna (+ 5.000), da bi s vremenom, kad se potpuno razvije
uz nova ulaganja i postigne kvalitet Ai sastojine, postala negativno vrijedna.


Naravno da i takovi na prvi pogled besmisleni podaci mogu biti korisni
pokazatelji (na primjer za biranje lokacije novih ulaganja — anomalija toga
pokazatelja je kasnije istaknuta) u gospodarstvu, no oni uzeti kakovi su dobiveni
samo sa svrhom da se utvrdi knjigovodstvena vrijednost osnovnih
sredstava nekog gospodarstva mogu dati krive i nesvrsishodne predodžbe.


Za ilustraciju:
Od dvije šumarije u približno jednakim geografsko-komunikativnim stanišnim
prilikama, jedna ima mnogo uspjelih starih kultura (stara baština) i
izračunatu po prvoj deduktivnoj metodi veoma nisku ili negativnu vrijednost
svojih osnovnih sredstava, dok susjedna šumarija ima pretežno golet i nešto
najnovijih kultura te relativno visoku vrijednost svojih osnovnih sredstava
izračunatu po drugoj, induktivnoj metodi.


Anomalija je također u induktivnom načinu računanja da vrijednost
objekta raste s troškovima podizanja, a ovi (ispustimo iz vida moguća rasipanja)
s udaljenošću objekta od komunikacije — trošak prenosa sadnog materijala,
pješačenje radne snage i slično — te je zbog eventualno poželjnog prikaza
veće vrijednosti šuma oportuno pošumljivati najudaljenije predjele s
najtežim uvjetima (eventualno s tuđim sredstvima) da bi ti isti predjeli sada
nakon podizanja najpozitivnijih vrijednosti, nakon uzgoja sastojina, postali
najnegativniji, obračunati po deduktivnoj metodi na bazi rentabilnosti korištenja
drvnih proizvoda.


Postavlja se pitanje da li je kod računanja vrijednosti šuma
nekog vlasnika samo sa svrhom da se iskaže trenutačna vrijednost osnovnih
sredstava ispravno iskazivati negativne vrijednosti, na bazi fiktivne proizvodnje
koja se uopće ne ostvaruje. Zašto da negativna vrijednost jednog
objekta prelamanjem u šumarima smanjuje vrijednost ostalih pozitivnih.
Smatra se da je radna organizacija to poslovno sposobnija i za kreditiranje
pouzdanija što im veću vrijednost osnovnih sredstava. Nije li anomalija da
je šumarija iz navedenog primjera sa kvalitetnim kulturama, ali obračunatom
niskom ili negativnom vrijednošću osnovnih sredstava, manje povoljna kao
zajmotražilac (ne mora biti zajam za granu 313), od šumarije koja ništa nema.
ali ima veću izračunatu vrijednost osnovnih sredstava?


Ne bi li bilo ispravnije —, a to bi bila stvar konvencije — da se »odrede«
objektivnije najniže vrijednosti ispod kojih se ne bi iskazivala vrijednost niti
jednoga objekta. Na primjer ako je trošak podizanja jednog hektara šume
(izdiferencirano za načine podizanja i vrste drva) P dinara (za konkretnu
vrstu i način podizanja) onda kultura ili sastojina ma koje starosti, odnosne
vrste drva, ma gdje se nalazila može imati vrijednost najmanje P dinara odnosno
u pravilu P + p dinara, to jest uvijek pozitivnu.


Kakova bi bila rentabilnost iskorišćivanja sortimenata (313) iz te sastojine
posebno je pitanje, koje nema uvijek presudne veze s vrijednošću objekta.