DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1969 str. 57 <-- 57 --> PDF |
(Dobivanje pitke vode iz mora za sada je nerentabilan pothvat, ali zato ne znači da je more kao voda danas negativno vrijedno — proizvodnja sortimenta se ne isplati no vrijednost objekta može biti nešto drugo). Zašto pojedino šumsko gospodarstvo, koje ima uvjeta da živi i posluje sa svojim »pozitivnim« šumama, prikazivati kao eventualno »negativno« vrijedno na bazi opterećenja negativnim komercijalnim vrijednostima sastojina s kojima de facto niti ne gospodari u smislu iskorišćivanja i koje mu kao privrednoj organizaciji u krajnjoj liniji nitko ne može niti naturiti kao negativna osnovna sredstva. Je li deduktivna metoda kao takova uopće suštinski ispravna za računanje vrijednosti šume kao objekta, kao osnovnog sredstva? Je li ispravno na bazi eventualnih troškova danas fiktivnog iskorišćivanja ocjenjivati vrijednost kao takovu? Ne bi li bilo štetno razdvojiti u prikazima »objektivnu« od »komercijalne « vrijednosti šuma od šumskih sortimenata? Ne bi li komparacija upravo tih dviju vrijednosti bila izvjestan pokazatelj optimalno g stanja prema faktičnom , i kao takova izvjestan stimul za svrsishodna ulaganja, za ocjenu uspjeha gospodarenja ltd. U tom slučaju bi vrijednost pojedinog sada malovrijednog gospodarstva realno porasla, a pokazatelj rentabilnosti iskorišćivanja bio elemenat na bazi kojega (u usporedbi s optimalnom vrijednošću) bi to gospodarstvo moglo prikazati društvu objektivne uvjete svoga poslovanja, te se afirmirati kao pouzdan vjerovnik ili zajmotražilac za unapređenje proizvodnje. U šumarstvu rado baratamo s normalama i optimalama. Ne bi li bilo korisno da se i u obračunima vrijednosti uvedu ti termini. Zakonodavac predviđa između ostaloga da se sa šumama gospodari u okviru potrajnosti i po vrijednosti, te bi tim više trebalo definirati o kojoj se vrijednosti radi. Poistovjećivanje vrijednosti šuma sa rentabilnošću proizvodnje u grani 313 ne može se više smatrati svrsishodnim, ne samo zato što je taj prikaz objektivno loš, nego i zato što imamo danas sve više veoma vrijednih šuma, a po rentabilnosti iskorišćivanja (313) apsolutno negativnih (npr. priobalna rekreativna zona). Računanje vrijednosti srednjedobnih sastojina još većma komplicira izneesni problem, pa je u ovom prikazu zbog toga ispušteno. Vrijednost zemljišta pod šumom ili još neobrasloga je posebno neriješeno pitanje, koje također u spomenutoj rekreativnoj zoni ima posebno značenje. Možda bi se općenito moglo riješiti analognom poljoprivrednom klasifikacijom i opet konvencionalnim cjenikom. Današnje neuzimanje u obzir vrijednosti zemljišta kao osnovnog sredstva sigurno je destimulativno za unapređenje šumske proizvodnje. Naime, ako sama vrijednost tla ne »sili« gospodara uzgajivača da na pojedinom tlu uzgaja naj optimalni ju vrstu onda promjenu vrste uzgajivač uvodi sporo po vlastitoj inicijativi (ukoliko nije posao ili trenutačni trošak velik ili ako ga lično taj posao privlači a ne iziskuje žrtve). Međutim kad bi tlo bilo^ klasificirano, a to je s obzirom na današnji naučni stupanj pedologije, cenologije, tipologije moguće, i kad bi imalo određenu vrijednost, i na tu se vrijednost zaduživalo amortizacijom onda bi ono samo direktno stimuliralo proizvađača da ga naj ekonomičnije koristi (rok prevođenja i olakšice u prelaznom roku su stvar detalja i svrsishodnih propisa). |