DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 21 <-- 21 --> PDF |
UDK 634.0.192.53/54--14 PRILOG METODICI TIPOLOŠKE KLASIFIKACIJE ŠUMSKIH STANIŠTA BURLICA ČEDOMIR i FABIJANIĆ BRANIBOR, Sarajevo Proučavanje šumskih staništa sa ciljem pružanja pomoći šumarima praktičarima u racionalnom gospodarenju šumama zahtijeva primjenu metoda koji će što potpunije klasifikovati šumska staništa, kako prema sadašnjim isto tako i prema potencijalnim proizvodnim sposobnostima, odnosno koji će direktni je pokazivati faktore kojih promjenom možemo postići povećanje kvaliteta i kvantiteta produkcije. 1. POTREBA UVOĐENJA TIPOLOŠKE KLASIFIKACIJE Odvojena proučavanja pojedinih elemenata staništa (posebno proučavanje zemljišta, klime, vegetacije i dr.) zahtijevala su da praktičar sam objedinjuje ekološke ocjene pojedinih elemenata staništa, i da sam izvlači zaključke o mogućnostima povećanja (kvaliteta i kvantiteta) proizvodnje na tim staništima. Proučavanje nekih elemenata staništa (npr. samo zemljišta, klime) davala su samo okvir potencijalnih mogućnosti staništa, sa gledišta tretiranog faktora, bilo u vezi ili nezavisno od današnje vegetacije na tom staništu (najčešće ne uključujući i samu vegetaciju u stanišne faktore). Fitocenologija pak, s druge strane, putem svoje svojevrsne analize staništa, davala je prikaz današnjeg stanja vegetacije, mogućnost rekonstrukcije ranijeg i pravac budućeg prirodnog razvoja postojeće vegetacije. Današnji vegetacijski pokrivač rezultat je dugotrajnog djelovanja čovjeka. Zbog ovoga često na raznim površinama, premda su one potencionalno ekološki jednake, raste i različita vegetacija ili može rasti druga vegetacija boljih proizvodnih sposobnosti od današnje. Zato, ukoliko se ne želi podražavati priroda, praktičaru-šumaru fitocenologija ne daje dovoljno pokazatelja za direktnu intervenciju na pojedine stanišne faktore. Osim toga, praktičar koji je opterećen brojnim problemima organizacije i tehnologije nije u stanju da sa uspjehom prati razvoj i napredak svih disciplina koje proučavaju elemente staništa, pa se često nalazi pred teško rješivim problemima pri donošenju konačne ocjene staništa. U cilju otklanjanja navedenih nedostataka već dugo vremena se postavlja zadatak iznalaženja metoda koji će jednovremeno ukazivati na potencijalne i sadašnje sposobnosti staništa, kao i na reakciju sadašnjeg stanja na određene tehnološke zahvate, odnosno na mogućnosti povećanja produkcije. To se pokušava postići različitim tipološkim klasifikacijama staništa. 2. PREGLED TIPOLOŠKIH KLASIFIKACIJA Detaljan prikaz tipoloških klasifikacija dali su nedavno Cirić i saradnici (Ćirić et al. 1966). Ovdje će se ukratko navesti samo razlike osnovnih principa među njima. |