DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LI ST SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE GODIŠTE 93 SVIBANJ—LIPANJ GODINA 1969 UDK 6J4.0.844.1:6340.812 UTJECAJ MODRENJA NA FIZIČKA I MEHANIČKA SVOJSTVA CItNE BOROVINE (Pinus nigra Arn.)* Dr. STANKO BAĐUN, Zagreb 1.0 UVOD Određeni je ton boje prirodna karakteristika drva koja uljepšava njegov izgled i pruža mogućnost identifikacije. Međutim, često se na drvu pojavljuju i boje različite po tonu od one prirodne. Jedna od takovih dekoloracija je i promjena boje koja se naziva mođrenje. Ova pojava naziva se kod nas još i plavetnilo, plavilo, modrina. Ta promjena boje drva nastaje kao posljedica djelovanja gljiva uzročnika dekoloracije. Prve podatke o gljivi uzročniku modrenja dao je H a r t i g, R., 1878. god. Kasnije je Winter , G. sasvim nepravilno uvrstio ovu gljivu u Saccardov rod Ceratostomella. Vo n Höhne l (19) je uočio ovu nepravilnost i svrstao je u poseban rod Linostoma. Ovo je ime kasnije promijenjeno u Ophiostoma. Gotovo svi evropski autori prihvatili su naziv Ophiostoma, a američki naziv Cerato stomella. Nakon detaljne taksonomske studije Hunt , J. (21) je 1957. godine sve vrste roda Ophiostoma, A. i P. Sydow, Grossmania G. Goid. i Endoconidio phora Münch, uvrstio u rod Ceratocystis. Prema Huntu ovaj rod je sinonim za spomenute rodove. Naziv Ceratocystis sada je, čini se, općenito prihvaćen (10, 27, 32, 50) u Evropi i u Americi. Kod nas je Šarić, A. (50) izvršila identifikaciju gljiva uzročnika modrenja koje dolaze u Hrvatskoj i Sloveniji. Prema njenim podacima najjače je mo drenju podložna borovina, slabije smrekovina, a najslabije jelovina. Kod bo rovine najdublje u drvo prodire i izaziva intenzivnu dekoloraciju Fusicocum tingens, G. Grid. U toku rada na ovim istraživanjima, autor je pronašao pojavu modrenja i na nekim domaćim listačama. Mođrenje je makroskopski i mikroskopski ustanovljeno u dosta slučajeva na jasenovini, na nekoliko uzoraka drva hrasta, oraha, pajasena i topole. U literaturi (4, 6, 31, 32, 50) se spominje pojava modrenja i na drvu javora, lipe, breze, hikorije, likvidambra, tulipanovca, kestena, ilombe, azobe, afzelie, kaje, makorea, obehe i bukve. * Pod ovim naslovom je 1965. godine obranjena doktorska disertacija na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, koja je ovdje prikazana u skraćenom opsegu. Mentoru, redovnom prof. dr. Horvat Ivi, još jednom puna zahvalnost. 145 |