DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1969 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Modrenje se javlja u bjeliki, koja poprima modrosivu, tamno modru ili prljavomodru boju. Ton boje ovisi o gljivi uzročniku, vrsti i vlažnosti drva. Način širenja gljiva i pojava modre boje na površini drva bili su predmet brojnih istraživanja (16, 20, 24, 26, 27, 28, 29, 36, 49, 50, 53). Iznijet ćemo samo rezultate najnovijih istraživanja. Liese i Schmid (28) u pokusu s gljivama Aureobasidium pullulans(de Bary) Arnd, Ceratocystis pilifera (Fries) C. Sydox, C. piceae (Munch) Bakshi i Scopularia phycomyces (Anerswald) G. Goidanich došli su do zaključka da se gljive osim kroz jažice, šire i prodiranjem kroz staničnu stijenku i to korišćenjem mehaničkog pritiska. U tu svrhu razvijaju se posebne »hife bušači« (Bohrhyphe) za koje autori predlažu naziv »transpresoriji« i one vrše prodiranje kroz stijenku stanice. U pokusu sa spomenutim gljivama nije zapažena bilo kakova encimatska razgradnja lignocelulozne materije. Autori ističu da se ovaj zaključak ne bi mogao uzeti kao opće pravilo za način širenja hifa u drvu svih vrsta gljiva uzročnika modrenja. Seifer t (48, 49) na osnovu vlastitih istraživanja i rezultata drugih autora, zaključuje, da gljive uzročnici modrenja mogu prodrijeti kroz drvnu supstancu ili mehanički, koristeći snagu pritiska ili uz pomoć svog encimatskog sistema, vršeći kemijsku razgradnju koja postepeno napreduje. Kao treću, ali još nedokazanu mogućnost, on navodi kombinaciju oba ranije spomenuta načina. O pojavi i nastajanju modrog tona boje na drvu napadnutom od gljiva uzročnika modrenja, mišljenja su bila različita. Neki smatraju da je to zbog sloja drvne tvari kojom su hife prekrite, uslijed čega površina takova drva ima izgled kao da je modro obojena (41). Drugi su tu obojenost tumačili kao posljedicu fizičkog fenomena, koji nastaje zbog loma zraka svjetlosti (41). Mišljenja da je promjena boje koja prati pojavu modrenja, uzrokovana stvaranjem obojenih materija od strane micelija gljiva, kao i mišljenja da dolazi do promjene boje staničnih stijenki osporavana su, jer nisu bila dokazana (Cart wright i Findlay). Tek 1965. godine G a d d, O. (16) iznaša da je teško razumjeti da same hife, koje su gotovo bezbojne, mogu prouzrokovati modri ton boje na drvu. Nadalje on ukazuje da organizmi koji razgrađuju lignin proizvode fenoloksidaze koje mogu mijenjati metoksilne skupine, tipične za strukturu lignina, u hidroksilne skupine, prilikom čega se stvaraju ortodifenoli. Nastajanje O-difenola je vrlo važno, jer se kod toga oslabi aromatski prsten što omogućuje lako nastajanje promjena u alifatskim spojevima. Taj stadij nije konačna dekompozicija lignina, ali je zanimljiv u vezi ovog problema jer nastali O-difenoli reagiraju s prisutnim željezom (FesOn) tako da prisutnu supstancu oboje intenzivno plavo. G a d d, O. (16) je to i eksperimentalno dokazao s gljivom Pullularia pullulans (de Bary) Arnd. na modelnoj supstanci i ustanovio da sa razvitkom te gljive mijenja o-krezol, gvajakal i tirozin u o-difenole. Prema tome izgleda da je pojava modre boje na drvu posljedica napada gljive na lignin. Nastali o-difenoli u tom procesu reagiraju sa željezom koje je prisutno u drvu i drvo poprima modri ton boje (16). 2.0 ZADATAK RADA Kako neka pitanja u vezi s pojavom i posljedicama modrenja nisu potpuno osvijetljena i što se rješavanju toga problema prilazilo raznim metodama, pokušano je postaviti zadatak rada i metodiku tako, kako bi se dobili dovoljno reprezentativni rezultati da se ova greška osvijetli s nekih aspekata |