DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1969 str. 29     <-- 29 -->        PDF

evropskog ariša i američkog borovca. U kojoj mjeri potonje kulture jače ili
slabije zaštićuju tlo u odnosu na prirodnu vegetaciju ostalo je u ovim istraživanjima
nedovoljno istraženo.


U momenut istraživanja, to jest oko 80 godina poslije osnivanja istraživanih
kultura nije bilo znakova koji bi pokazivali da bi erozija tla vodom imala
nepovoljni]i tok pod šumskim kulturama nego pod prirodnom vegetacijom.


Na istraživanim primjernim plohama nisu utvrđeni oblici brazdaste niti
jaružaste erozije tla.


ZAKLJUČCI


Na temelju naprijed donesenih rezultata istraživanja i diskusije može se
zaključiti slijedeće:


7.
Debljina je humusno akumulativnog horizonta kiselog smeđeg tla najveća
pod drvećem zelene duglazije i obične smreke i iznosi 10,1 odnosno 8,6 cm.
Podjednaku debljinu Ai horizonta ima navedeno tlo pod kulturom jele i
prirodnom sastojinom bukve (oko 7,0 cm). U zoni primorske šume bukve
ima smeđe tlo na vapnencu pod kulturom smreke najveću (11,5 cm) a pod
kulturom evropskog ariša najmanju (7,8 cm) dubinu humusno akumulativnog
horizonta.
2.
Najnižu i to ekstremno kiselu reakciju ima tlo u Ai horizontu pod kulturama
obične smreke. Pojava je zakiseljavanja tla u smrekovim kulturama
jače izražena u smeđem tlu na vapnencu nego u kiselom smeđem tlu na
pješčenjaku. Sniženje pH vrijednosti (u H2O) pod smrekovim kulturama
u odnosu na prirodne bukove sastojine iznosi 0,3—0,8 pH jedinica.
3.
Smeđe tlo na vapnencu u zoni primorske šume bukve ima u Ai horizontu
veći sadržaj ukupnog dušika i humusa pod prirodnom sastojinom bukve
nego pod istraženim kulturama smreke, američkog borovca i evropskog
ariša. U zoni zajednice Blechno-Fagetum odnos je obrnut.
4.
Pod kulturom zelene duglazije utvrđen je (u sloju 0—5 cm kiselog smeđeg
tla) povećan sadržaj ras tvori jivog fosfora i kalija. Humusno akumulativni
horizont smeđeg tla na vapnencu pod prirodnom sastojinom bukve i pod
kulturom američkog borovca sadrži veće količine rastvorljivog kalija u
odnosu na stanje pod drvećem evropskog ariša i obične smreke.
5.
Prilično velik i pozitivan utjecaj vrši šumska vegetacija na sadržaj zamjen-
Ijivih baza, posebno kalcija, u adsorpcijskom kompleksu tla. Proces je
akumulacije zamjenljivih baza u adsorpcijskom kompleksu kiselog smeđeg
tla najjače izražen pod drvećem zelene duglazije i jele.
6.
Šumska prostirka tla i sadržaj biogenih elemenata u njoj pod snažnim su
utjecajem šumskog drveća. U zoni primorske šume bukve najveća količina
šumske prostirke utvrđena je pod kulturom obične smreke (49.600 kg u
suhom stanju po ha) a najmanja pod kulturom evropskog ariša (6.400
kg/ha). Prostirka smreke sadrži po ha ukupno N, P2O5, K2O, CaO i MgO
1.860 kg a prostirka evropskog ariša 236 kg. U zoni zajednice Blechno-
Fagetum Horv. najveća masa šumske prostirke nalazi se pod drvećem zelene
duglazije (72.000 kg/ha) a najmanja pod kulturom jele (14.100 kg).
Navedenih biogenih elemenata ima najviše u šumskoj prostirci zelene duglazije
(1735 kg po ha), a najmanje u šumskoj prostirci jele (409 kg po ha).
7.
Postotni sadržaj N, P, K, Ca i Mg u otpadu lišća (iglica) specifičan je za
pojedine vrste drveća. Kao organizmi koncentratori ocijenjeni su u zoni