DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1969 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Pri tom treba godišnj i prosječni (tečajni) drvni prirast po količini utvrditi npr. kontrolnom metodom ili metodom izvrtaka, odnosno uzeti podatak iz šumsko-uređajnog elaborata. A po kvaliteti i asortimanu treba ocijeniti ga pretpostavivši prosječne (tečajne) kvalitete i asortiman šumsko-uređajnog etata koji ima količinu istu kao drvni prirast. (1) Pri tom jedino ispravne ključeve raspoređivanja godišnjih troškova ili godišnj e ukupne cijene proizvodnje na jedinice drvnih sortimenata iz prosječnog godišnje g drvnog prirasta — predstavljaju deduktivno izračunate šumske takse po jedinicama drvnih sortimenata u najnepovoljnijem razredu transportnih traškova pri kojem su šumske takse svih drvnih sortimenata još uvijek pozitivne. Taj posljednji zahtjev temelji se na integralnom iskorišćivanju čitave posječene drvne mase (izuzevši priznate »otpatke«), koje je postulat racionalnog šumskog gospodarenja evropskog tipa i funkcija odgovarajućeg nužnog otvaranja šuma. Najnepovoljniji razred transportnih troškova jedinstven je pri tome za sve vrste drveća, jer je postulat racionalnog šumskog gospodarenja evropskog tipa da se iz pretežno mješovitih šumskih sastojina iskorišćuju sve gospodarske vrste šumskog drveća. Pri tom najnepovoljniji razred transportnih troškova (po 1 toni šumskih drvnih sortimenata) pri kojem su šumske takse svih drvnih sortimenata još uvijek pozitivne — najprije lako izaberemo u »cjeniku šumskih taksa« izračunatom za dovoljni broj dovoljno uskih razreda transportnih troškova (po 1 toni šumskih drvnih sortimenata). Zatim provjerimo za koliko se zbroj šumskih taksa tog najnepovoljnijeg razreda transportnih troškova prosječnog godišnjeg drvnog prirasta (određene količine i asortimana) — razlikuje od prosječne godišnje ukupne cijene proizvodnje drva na panju. Zatim tu razliku podijelimosa zbrojem tona težine prosječnog godišnjeg drvnog prirasta — tako utvrdimo za koliko dinara treba uzeti viši ili niži razred transportnih troškova kao najnepovoljniji (uz koji u datim uvjetima treba proizvoditi drvo da bi se pokrile društvene potrebe za drvom). Napokon za tako definitivno utvrđeni razred ekonomski opravdanih najnepovoljnijih transportnih troškova (koji je sam po sebi vrlo interesantan za šumarsku operativu!) izračunaju se šumske takse po jedinici mjere svakog drvnog sortimenta prosječnog godišnjeg drvnog prirasta (odnosno »cjenika šumskih taksa«). Ukoliko bi se tako neke šumske takse (jeftinijih drvnih sortimenata) izračunavale u negativnom iznosu — treba pri računanju poći drugim putem: prema gore već navedenoj razlici, treba utvrditi postotak ili koeficijent korekture šumskih taksa izabranog razreda najnepovoljnijih troškova (pri kojem su šumske takse svih drvnih sortimenata još uvijek pozitivne) za prosječni godišnji drvni prirast; putem utvrđenog korekturnog postotka ili koeficijenta proporcionalno se tada snize ili povise navedene šumske takse na nivo koji za godišnji prosječni drvni prirast osigurava iznos ukupne cijene proizvodnje prosječnog godišnjeg drvnog prirasta. Jednim ili drugim putem utvrđene šumske takse ne sadrže diferencijalnih zemljišnih renti položaja a odgovaraju upravo induktivnim cijenama proizvodnje drvnih sortimenata na panju. Dodavši na njih odnosne troškove i (neku redovnu) dobit (odnosno fond) iskorišćivanja tih drvnih sortimenata iz sjecišta tog ekonomski opravdanog razreda najnepovoljnijih transportnih troškova (razumljivo, bez cijene utrošene sirovine tj. drva na panju) — dobile bi se prvim putem upravo tržišne cijene po jedinicama tih drvnih sortimenata (na tržištu), a drugim putem kalkulativne tržišne cijene vrlo blize realnim tržišnim cije |