DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1969 str. 74 <-- 74 --> PDF |
^cuSt&ene izifedti SA 85. GODIŠNJE SKUPŠTINE Dana 20. lipnja održana je 85. godišnja skupština Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske. Na skupštini je izabran novi predsjednik Saveza, novi Upravni i Nadzorni odbor Saveza. Svi su ovi organi Saveza izabrani aklamacijom. Novi predsjednik je Ante Mudrovčić, dipl. ing. šumarstva, direktor Šumskog gospodarstva Zagreb. članovi novog Upravnog odbora su: Bartovčak ing. Dragutin Crvenković ing. Josip Kirasić ing. Drago cftcano $umat6l&a POLUSTOLJETNI PUT ŠUMARSKE Prateći razvitak šumarske nauke, ne smijemo smetnuti s uma njezinu neraskidljivu vezu s tehničkim progresom. Izvori su joj još u dorevolucionoj prošlosti i vezani prije svega sa radovima velikog ruskog učenjaka M. V. Lomonosova (1711—1765) koji je postavio temelje proučavanju uzajamnog djelovanja šume i tla, ishrane bilja i drugim problemima, pa zatim djelu Bolotova i Nartova. Naročitu je ulogu odigrao Šumarski institut (osn. 1805. god.) kao prvi naučni centar u kom se rodila ideja samostalnosti ruskog šumarstva (od 1835. god. sa 14 pokusnih šumarija i šumskih dobara). Tu su bili najbolji stručnjaci, tražeći nove putove napretku šumarstva. Na tim su šumarijama radili i istaknuti učenjaci: Morozov, Vysocki, Rudzki, Orlov, Tov- stoles, Tol´ski, Molčanov, Tjurin i dr. Veoma oskudna sredstva bila su data za njihov rad. Naučni i praktični rezultati bili su ovisni uglavnom o kreativnom entuzijazmu i talentu tih šumara-istraživača. Nakon Vel. soc. revol. oštro su se izmijenili uvjeti za razvitak šumarstva i šumarske nauke. U vezi sa neodložnim planskim i punim iskorišćavanjem šumskog bogatstva i podizanja šuma, bila je potrebna naučna razrada mnogih novih pro Komlenović mr ing. Nikola Krstinić mr ing. Ante Petković ing. Živko Potočić dr ing. Zvonimir Prpić dr ing. Branimir Videc ing. Drago Zorić Zdravko Članovi novog Nadzornog odbora su: Fašaić ing. Vid Haj din ing. Žarko Vanjković ing. Srećko Materijali sa godišnje skupštine Save za donijet će se u idućem broju Šumarskog lista. (Iz redakcije lista) NAUKE U SOVJETSKOM SAVEZU blema šumoprivredne proizvodnje, osnivanje novih naučno-istraživačkih ustanova: pokusnih stanica i instituta. Već početkom tridesetih godina osnovani su ovi naučno-istraživački instituti: Moskovski (danas Svcsavezni), Bjeloruski, Ukrajinski, Centralni (danas Lenjingradski) i DaJeko-istočni u Habarovsku. Posljednjih su godina osnovane naučne ustanove u Arhangelsku, Petrozavodsku, Sverdlovsku, na Kavkazu, Krimu, u Moldaviji, u Srednjoj Aziji i dr. Za razradu teoretskih problema osnovan je 1944. god. Institut za drvo Akademije nauka SSSR, koji je 1959. god. prenesen u Krasnojarsk i ušao među institute Sibirskog odjeljenja Akademije nauka SSSR i dobio ime: Institut za drvo i drvarstvo. Pri Svesaveznoj akademiji poljoprivrednih nauka Lenjina, osnovan je 1956. god. Odjel za šumarstvo i agrošumomelioracije. Danas vodi šumarska naučna istraživanja 18 naučno-istraživačkih ustanova, među kojima i Svesavezni institut za šumarstvo i mehanizaciju šumoprivrede (VNIILM). U nadležnost naučnih organizacija spadaju 54 pokusne stanice po raznim područjima zemlje. Šumoprivrednu tematiku razrađuju također katedre 14 visokih škola. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1969 str. 75 <-- 75 --> PDF |
Samo u naučnoistraživačkim ustanovama (ne računajući visoke škole) uposleno je 3.730 lica (1660 naučnih radnika). Do Revolucije, u azijskom dijelu zemlje nije bilo ni pokusnih šumarija. Za vrijeme sovjetske vlasti, tamo su osnovane krupne naučne ustanove, koje sižu u najdalje rajone Sibirije i Dalekog istoka uključujući Jakutsku i Magadansku oblast, Sahalin i Kamčatku. Nauka o šumi za vrijeme sovj. vlasti dalje se razvila poslije njezina osnivača Morozova. Velik prilog unijeli su sovj. učenjaci u produbljavanje šumske tipologije, klasifikacijskog sistema šuma na prirodno-historij- Skoj osnovici nužnoj za razradu šumoprivrednih mjera. Paralelno su se razvila dva smjera: edafski na osnovici plodnosti i vlažnosti tla i biogeofitocenotski, koji uzima u obzir sav kompleks uvjeta sredine i šumu u njezinoj cjelokupnosti zajedno sa sredinom. Date su naučne klasifikacije tipova šuma za mnoge rajone Sov. Sav. od zanadnih granica do Dalekog istoka. Velika je raznolikost tipova šuma tražila njihovo sistematsko grupiranje, što je i razrađeno za razne rajone SSSR. Genetska je tipologija šuma nikla u Sov. Sav. i uspješno se dalje razvija. Velikim dostignućem sovjetske nauke ističe se učenje akademika Sukačeva o biogeocenozi u čijem je temelju pojam o šumi kao jedinstvu sastojina i uvjeta vanjske sredine (atmosfere, tla itd.), koji se nalaze u uzajamnoj vezi i uzajamnom utjecanju. To učenje na suvremenoj naučnoj bazi razvija postavke Dokučaeva, Berga, Morozovä i Vysockoga i najbolje odgovara šumarskoj praksi. Osnovna je komponenta biogeocenoze — tlo. Istraživanja sovj. učenjaka oboeatila su nauku o šumskim tlima. Nauka o apsorpcijskoj sposobnosti tla (akad. Ge arojc), o ulozi šume u procesu stvaranja tla, vezana je sa radovima Vysockoga, Tjurina, Remezova, Stepanova, Rode, Žena, Rogovoga i mnogih drugih. Istraživanja u šum. pedologiji daju naučnu osnovicu za rješavanje najvažnijih praktičnih zadataka šumarstva — učenja o kvalitetnom sastavu i povišenju produktivnosti šuma. U Sov. Sav. s njegovom raznovrsnošću dendroflore, nastala je nauka o smjenjivanju vrsta. Početo Morozovom Koržinskim i Tanfil´evom, dalje se razvijalo u radovima sovj. učenjaka. Pokazana je biološka bitnost te pojave, određena njezina ekonomska ocjena, predložene mjere za preveniranje nepoželjne izmjene vrsta. U posljedjih 20 godina, uslijed primjene najsavršenijih fizioloških i bioloških metoda istraživanja, znatno je dopunjena naša spoznaja o biologiij i ekologu drvnih vrsta i sastojina, eksperimentalno Dokazana bitnost uzajamnih veza među raznim vrstama drveća. Dobiveni su eksperimentalni podaci o režimu ishrane raznih vrsta drveća, ulozi rizosfernih organizama, izbojaka iz korijena itd. Publicirani su radovi o mikroklimatskim i hidrološkim osobinama u raznim sastojinama, a s tim u vezi i poduzimanie potrebnih mjera. Detaljno su proučene u uzsioinom i ekonomskom odnosu najvrednije šumske formacije: borove, hrastove, jasikove, brezove, omorikove, limbe i ariša. Izvršena je analiza suvremenog stanja šuma, razrađene naučne osnove njihovoe podizanja i predložene mjere za povišenje njihove produktivnosti. Publicirane su monografije: Hrastici SSSR (u 4 knüProblemi povišenja produktivnosti šuma (4 kniige). Izlazi veliko djelo: Šume SSSR inicijativom akad. Žukova. Važno teoretsko i praktično značen´e imaju naučna dostignuća o hidrolo";;i ""ina. Tridesetih godina početa su stacionarna i ekspedicijska istraživanja šumskohidrološlća po raznim rajonima Sov. Sav. objelodanjivanjem o^će hidrološke uloge šume u proučavanju režima voda u sastoijnama pod utiecaiem šumsko- gospodarskih mjera (sječa šuma. isu «ivanie, pošumljavanje golih površin^V Vrijednim prilogom nauci o hidrologiji v,>ma bile su razrađene klasifikacije šuma prema niihovoi apsorpcijskoj i vo1 -"titnoj ulozi. Naročit interes ^ra stavlja klasifikacija akad. Tiurina, koja se osniva na kompleksu pozitivnih svoi stava šume o ovisnosti o reljefu, tlu, ve getaciji itd. i dat je sistem miera o saou vaniu i pojačanju pozitivnih svoistava 7načenie u poznavanju apsorpciiske i vo r´ozaštitne uloge šuma ima rad Tkačen ka: Uzgajanje šuma (Obščee lesovod stvo). izdanja 1939, 1950, 1955 itd. u kom se nalaze svjetski i domaći podaci o za štitnim i vodozadržavajućim šumama. U toku su radovi o ustanovljivanju optimal ne šumovitosti za razne raione Sov. Sav. Kad se završe, u blizoj budućnosti, moći re se planirati podizanje šuma i iskori štavanje s obzirom na regionalno znače nje njihovo kao izvora za dobivanje drva i značenje s obzirom na stupanj utjecaja na klimu i tlo u ovisnosti o šumovitosti teritorija. Na području šumske hidrologije plodno radi laboratorij za uzgajanje šuma A 301 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1969 str. 76 <-- 76 --> PDF |
kademije nauka SSSR pod vodstvom prof. Molčanova. Po naučnim dostignućima u šumskoj hidrologiji Sov. Sav. zauzeo je prvo mjesto u svijetu. Uspjesi sovj. nauke u industrijalizaciji zemlje, ubrojivši amo iskorišćavanje mašinske tehnike u eksploataciji šuma stvoreni su uvjeti za reviziju i usavršavanje načina i tehnologije glavnih sječa i uzgojnih proreda. U zoni glavnih iskorišćavanja uvelike se primjenjuju koncentrirane gole sječe. Sovj. učenjaci (Tkačenko i dr.) naučno su obrazložili veličine sječina u ovisnosti o šumskim formacijama, tipu šume, načinu obnove i transportnim uvjetima. Razrađena je tehnologija mehaniziranih radova na sječi šuma s očuvanjem crnogoričnog podmlatka. Na množini eksperimentalnog materijala ustanovljena je zakonitost rađanja siemenom i prirodne obnove šuma na s´ečinama, a to je omogućilo naučno obrazloženje optimalne širine sječina, vrijeme sklapanja, oblik i razmještaj sjemenjaka četinjača po sječini. Istražen je karakter i specifičnosti obnove šuma glavnih vrsta drveća (bor, omorika ob., limba, ariš, hrast) u ovisnosti o geografskoj sredini i uvjetima rastenja. Radovima sovj. učenjaka osnovana je nova grana šumarske nauke — uzgajanje tajge. U toj su nauci prikazane specifičnosti uvjeta pod kojima rastu te šume, starosne strukture, formiranje i proizvodnost šuma u zoni tajge u evropskom i azijskom dijelu SSSR. Novim u teoriji uzgajanja i važnim za praksu, valja priznati učenje akad. Melehova o tipovima sječa, koji se klasificiraju po karakteru promjena koje nastaju u pokrovu tla. Prognoziranje tih promjena može se iskoristiti u izabiranju rokova, načina i izmjene obima mjera u obnovi šuma pri određenim uvjetima staništa. Postignuti su vrijedni rezultati u preciziranju vođenja postupnih i prebornih sječa za razne geogr. rajone. Predložene su bitno nove varijante tih sječa za limbine šume Dalekog istoka, raznodobnih borika 1st. Sibirije (prof. Pobedinski), za mješovite omorikove šume Litve (Kajrjukštis) i za druge rajone. Budući da Sovj. Sav. ima velike površine planinskih šuma, trebalo je naučno razraditi problem planinskog uzgajanja šuma. U tom je Tbiliski institut postigao znatne uspjehe (zakonitost proširenja šumskih vrsta po vertikalnim pojasima; rajoniranje planinskih šuma Karpata, Krima, Kavkaza, Urala, Tjen-Šana, Sibirije, Dalekog istoka; tehnologija sječa u tim šumama koje služe zaštiti tla i vodnog režima). Opsežna su istraživanja provedena u izučavanju erozije u brdima (način pošuml javan ja i vezanja golih brdskih padina, jaruga i uvala, a i pijesaka). Pronađene iza rata mašine i alat .omogućuju kompleksnu mehanizaciju radova na pošumljavanju brdskih padina. Sovj. stručnjaci naučno su razradili načine čišćenja sječina za razne geografske rajone, zavisno o načinu sječe, stanišnim uvjetima i tehnologiji izrade drva, što je veoma važno za obnovu šuma; zatim zaštitu od požara i poboljšanje sanitarnog stanja sječina i sastojina. Među mjerama za poboljšanje kvaliteta šuma i njihove produktivnosti, jedno od prvih mjesta zauzimaju uzgojne prorede. Naporima teoretičara i praktičara, izrađena je originalna metoda njege šuma kojoj je osnova diferencirano prilaženje odabiranju za sječu stabala s obzirom na uzajaman odnos među vrstama i ulogom posebnih kategorija stabala za dalji rast sastojine, koje odgovaraju po svom sastavu i kvalitetu cilju gospodarenja. Obrazložena je intenzivnost proređivanja na raznim etapama života sastojine, razrađene su forme organizacije i provođenje uzgojnih proreda u raznim prirodnim i ekonomskim uvjetima. Od tih proreda zemlja dobiva godišnje preko 25 mil. m:i likvidne drvne mase. Svoj doorinos naučnoj razradi uzgojnih proreda doprinijeli su: Guman, Ejtingen, Timofeev, Gorgievski, Žukov, Izjumski i mnogi drugi- Mnogo se radilo i na proučavanju metode podizanja šuma i osnivanja šumskih kultura. Prije svega valja spomenuti niz pionira tih radova počev od Graffa do Vysockoga i Molčanova, a u sovj. vrijeme ta su istraživanja postigla velike uspjehe. Stručnjaci su razradili tipove šumskih kultura, agrotehniku njihova osnivanja i tehnologiju radova u različitim nedološko- klimatskim uvjetima iskorišćavajući dostignuća domaće biološke nauke, naročito selekcije i šumskog sjemenarstva. Pored razrade naučne osnovice umjetne obnove šuma na sječinama u šumskoj zoni znatno su produbljene teoretske osnove pošumljavanja golih površina u šumostcpi i stepi. Razvijajući postavke Dokučaeva i Vysockoga, teoretici i praktičari šumarstva i agrošumomelioracije osnovali su novu granu: šumarsku i poljoprivrednu nauku o pošumljavanju stepa. Ni u jednoj zemlji nisu tako svestrano razrađena pitanja podizanja šuma u sušnim uslovima stepskih i polupustinjskih razona. Šume, koje su tu podignute, |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1969 str. 77 <-- 77 --> PDF |
aktivan su potporanj dobivanju visokog i postojanog uroda poljoprivrednih kultura. U carskoj Rusiji radovi na selekciji šumskih vrsta drveća ograničavali su se na pokusne sa najboljim stablima odabranim u prirodnim uvjetima. U sovj. periodi od 30-tih godina izvode se selekcijski radovi planski sa mnogim vrstama šumskog drveća. Pojedinačno odabiranje osnovano na pojavi i proučavanju unutarvrsnih promjena kod drveća, omogućilo je da se odvoje mnoge forme koje se odlikuju brzim rastom, kvalitetom drveta i ploda, količinom smole, otpornošću spram trulenja i dr. Znatni su uspjesi postignuti dobivanjem novih formi i sorti putem hibridizacije i usmjerenog uzgoja hibridnog potomstva. Naročito plodnim pokazali su se radovi na selekciji topola, ariša i hrasta. Sa genetskog gledišta kao teorijske osnovice selekcije, dobiveni su zanimljiiv podaci o umjetnoj mutagenezi i poliploidiji, a tako i u proučavanju heterozisa. Mnogo se radi na organizaciij elitnog sjemenarstva (uglavnom četinjača) na osnovici odabiranja plus-stabala u sastounama i osnivanju sjemenskih plantaciia. Razrađene su originalne metode kalemljenja četinjača. Velika dostignuća na području selekcije i sjemenarstva, vezana su sa radovima Sukačeva, Jablokova, Aljbenskog, Pjatnickog, Pravdina, Bogdanova i dr. Vindo mjesto u šumarskoj nauci zauzima taksacija i uređivanja šuma. Velik doprinos u njihov razvitak unijeli su učenjaci starijeg pokoljenja: Orlov, Tjurin, Šustov, Tolstoles, Zaharov i dr. Oni su 20-tih i 30-tih godina izvršili obilna istraživanja o zakonitosti strukture sastojina i na toj osnovici sastavili tablice prirasta, drvnih masa i sortimenata. Tridesetih godina oblikovalo se i počelo razvijati učenje Tret´jakova o elementima šume. U to je doba i Tjurin otkrio zakon raspodjele stabala po debljinskim stepenima i relativnim veličinama. Iskorišćavanje zakonitosti u izmjeni obličnih brojeva i zavisnosti o visini i obličnom koeficijentu omogućilo je primjenu monografske metode za određivanje drvne mase dubećih stabala i sastojina (akad. Anučin). Sovj. je nauka predložila originalne metode određivanja tekućeg prirasta pojedinačnih stabala i sastojina. Učenjaci i pronalazači (Lesproe´kt) konstruirali su nove mjerače pribore i instrumente iskorišćavajući fizičke zakone: optičke visinomjere, visinodaljinomjere, dendometre, optičku prizmu Anučina za određivanje kružne plohe stabala i drvne mase po kružnim primjernim plohama i dr. Novi pribori povisuju tačnost procjene šuma i skraćuju vrijeme kod taksacije. Za izmjeru areala šuma uvelike služi avijacija i primjena spektrozonalne aero-fotosnimke. Razrađene su i usavršavaju se nove metode taksacije. Kroz cijelu periodu razvoja sovj. uređivanja šuma, usavršavala se instrukcija o uređivanju šuma, tako, da danas odrazuje najnovija dostignuća nauke. Poslije Revolucije osnovana je ekonomika šumarstva, a prije su se rjojedina ekonomska istraživanja osnivala na postavkama vulgarne političke ekonomije. Reforma ekonomike i organizacije šumoprivrede na bazi marksističko-lenjinističke teorije, počela je koncem 20-tih godina. U to su doba u centru pažnje bila pitanja zrelosti šuma i eksploatacija. Daljnja se istraživanja tiču ekonomske klasifikacije šuma, strukture, razmještaja i diamike potrošnje drva, metoda planiranja šumoprivrede, organizacije rada i tehničkog normiranja itd. Danas su ekonomski problemi postali neraskidljivo vezani sa istraživanjima u šumoprivredi. Osobito su vrijedni radovi prof. Bogoslovskoga o zrelosti šume i o ekonomskoj ocjeni šumskog fonda; akad. Perehod´a o osnovama šumarske ekonomike; Ivaškeviča i Cymenka o eksploataciji i obnovi šumskog fonda Dalekog istoka. Udžbenike o ekonomici šumarstva izdali su: prof. Vasiljev, Voronin, Motovilov i Sudačkov (1959 i 1965). Momentano ekonomisti obrađuju pitanja intenzifikacije šumoprivrede, povišenja efektivnosti šumskogospodarskih mjera i usavršavanja planiranja. Veći su uspjesi postignuti i u zaštiti šuma od kukaca i bolesti. Sada se provode istraživanja biološkim metodama borbe i u kombinaciji sa kemijskim mjerama. Tu su se pojavila dva smjera: iskorišćavanje entomofaga kao prirodnih bioregulatora broja štetnika i razrada bakterioloških metoda. Počelo se i sa virusnim preparatima. Predložene su i metode borbe sa štetnicima u kombinaciji sa šumoprivrednim mjerama (prof. Voroncov) što će osigurati povišenje biološke otpornosti šume. Razrađene su i efektivne mjere (agrotehničke i kemijske) borbe sa bolestima biljaka u rasadnicima (Lophodermium pinastri). Posljednjih je godina predložen specijalni sistem mjera proti nekrozno- kanceroznih bolesti. U carskoj se Rusiji nisu provodila istraživanja o borbi sa šumskim požarima. Počelo se tek 30-tih godina našeg vijeka. 303 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1969 str. 78 <-- 78 --> PDF |
Provedena su opsežna teorijska istraživanja šumske pirologije (akad. Melchov, prof. Kurbatski, prof. Nesterov i dr.) i razrađene efektivne mjere borbe sa šumskim požarima primjenom avijacije i kemije; konstruirani su tipovi specijalnih protupožarnih mašina i alata za gašenie metodom protuvatre itd. Razrađene su skale požarne opasnosti prema vremenskim uvjetima, pa je sve to iskorišćeno u proizvodnji. Naučnom razradom mehanizacije u šumarstvu do Revolucije nije se nitko bavio. Lopata, motika, Kolesovljev mač, svrdlo Rozanova — to je bila sva mehanizacija. Pokretač novog smjera bio je prof. Guman, Čaškin i Belan. U posljednjih 10—12 godina postignuti su ozbiljni rezultati ne samo u izgradnji novih mašina i strojeva, nego i u obradi teorijskih problema šumarske mašinogradnje. Postoji već više od 70 vrsta mašina i strojeva razne namjene i raznih tipova: plugovi, kultivatori, sijaljke, sadila, kapalice kanala, teraseri, mehanizmi za njegu mladika, zaštitu šuma i obranu od požara itd. Neke se od tih mašina proizvode serijski i iskorišćuju u šumarstvu. Riješen je problem kompleksne mehanizacije uzgoja biljaka u rasadnicima, osnivanju kultura na dreniranim tlima i pošumljavanja golih brdskih padina. Velika je uloga nauke u SSSR. To je istaknuto i na 23. kongresu KPSS (nužnost ubrzanja naučno-tehničpog progresa na osnovici široko razvijenih naučnih istraživanja i brzog iskorišćenja njihovih rezultata u proizvodnji). Svake godine raste uloga nauke i u šumoprivredi: poboljšava se kvalitet radova u šumi, povisuje proizvodnost rada. Važeća tehnička dokumentacija osniva se na "odacima naučnih institucija i izrađuju se obično pri neposrednom sudjelovanju naučnika. Nijedna se tema ili neko naročito pitanje ne može tretirati, a da njezini rezultati ne bi našli razumijevanja u praksi šumoprivrede. To se tiče svih "rana šumarskih nauka: bioloških, tehničkih i ekonomskih. Iskorišćavanje naučnih dostignuća daje znatan šumarski i ekonomski efekat, koji 8—10 puta premašuje godišnja ulaganja u naučna istraživanja. Efektivnost tih troškova očituje se također i u poboljšanju uvjeta rada i kvaliteta radova, kao i jačanju uloge šume kao prirodne pojave; pri zaštiti poljoprivrednih kultura od suše i bura nrašine, u funkciji zaštite tla i reguliranja vodnog režima, u poboljšanju uslova života ljudi. Za proteklih je 50 godina mnogo učinjeno za razvoj šumarske nauke, a pred stoji još više. Sada naučne ustanove rade na ispunjavanju svoga petogodišnje? plana, koji obuhvaća svesavezne i regionalne teme. Tu je: razrada naučno fundiranih normativa optimalne šumovitosti, prncipa razdiobe šuma u grupe, primjena načina sječa i podizanja šuma po raznim kategorijama, razrada najsuvremenije tehnologije podizanja šuma u raznoliikm uvjetima rastenja i visokoproizvodnih mašina za kulturne radove, razrada kompleksa šumsko-meliorativnih mjera u borbi sa erozijom od vode i vjetra, a tako i sa suvišnom vlagom u tlu na osnovici široko mehaniziranih radova, razrada načina efikasne zaštite šuma od štetnika i bolesti, obrana od požara, razrada ekonomskih osnovica šumskog gospodarstva, intenzifikacija i racionalno vođenje šumarstva na temeljima naučne organizacije proizvodnje i rada u raznim zonama zemlje. Tematika instituta i pokusnih stanica uključuje i pitanja usavršavanja tehnologije sječa, razvoja elitnog s´emenarstva, selekcije vrsta drveća, taksaciie i uređivanja, šumske pedologije, primjene kemijskih tvari i dr. Slijedećih će se godina naročita pažnja pokloniti istraživanju ekonomike, mehanizacije i automatizacije u šumskoj r>roizvodnji. Ubrzanje tehničkog nrogresa ne može se zamisliti bez mehanizacije. Uslijed toga, gotovo da je najvažniji zadatak šumoprivredne nauke proširenje istraživanja na području mehanizacije i konstruiranja ekonomičnih i efikasnih mašina i alata koji će biti sposobni da vrše sve tehnološke operacije u šumi. Osobito važno značenje ima mehanizacija radova u podizanju šuma pri različitim uvjetima — od suviše mokrih područja u tajgi do sušnih južnih stepa. Proizvodnja očekuje od naučno-istraživačkih i konstruktorskih organizacija najsavršenije mehanizme, lagane i udobne pri baratanju za uzgojne sječe u mladićima. Veoma je važno da šumska gospodarstva budu snabdjevena priborom za otkrivanje šumskih požara i mehanizacijom za njihovu likvidaciju. Treba znatno pojačati istraživanja mehanizacije i automatizacije šumskogospodarskih i kulturnih radova i evidentiranja šuma i drvnih masa. Posljednjih je decenija značajno za nauku u svijetu sve šire iskorišćavanje matematike, fizike i kemije. Nešto je u tom smislu urađeno i u šumarskoj nauci: aerofoto- snimanje i fotogrametrija kod uređivanja, optički pribori u taksaciji, nove statističke metode evidencije sirovinskih baza, originalna rješenja izgradnje mašina, primjena otrovnih kemikalija, herbicida, arboricida, polimernih materi |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1969 str. 79 <-- 79 --> PDF |
jala i dr. Ali to je tek početak. Automatika treba da postane dušom tehnologije. Dostignuća srodnih nauka treba da brže opstanu svojina šumoprivredne nauke. Mnogo pažnje zaslužuju radovi laboratorija kibernetike žive prirode TSHA (prof. V. G. Nesterov) i istraživanja o primjeni tehnike elektronskog obračunavanja u šumarstvu, koja se vrše u Ukrajinskoj poljoprivrednoj akademiji (prof. K. E. Nikitin). Došlo je vrijeme da naučne ustanove, projektne i proizvodne organizacije šumarstva imaju svoje računske centre, koji mogu izvršavati potrebne obračune i razrade brzo i sa velikom tačnošću. Jedan se od tih centara organizira u Svesaveznom naučno-istraživačkom institutu (VNIILM). Predviđa se, da će se 1968. god. snabdjeti najnovijom elektronsko-računalačkom aparaturom i raznim drugim strojevima, da bi se osigurale potrebe koje traži nauka i proizvodnja u centralnim oblastima RSFSR. Neophodno je potrebno proširiti ekonomska istraživanja. Zadatak prelaženja poduzeća šumoprivrede na novi sistem planiranja i ekonomskog stimuliranja, otkriva pred naukom nove horizonte isstraživanja i ne može se pravilno riješiti bez naučne razrade. Istraživanja putem ostvarivanja ekonomskog računa u šumoprivredi, usavršavanje tipa šumoprivrednog poduzeća, naučna organizacija proizvodnosti rada — to su za sada najaktualniji problemi. Ekonomska pitanja moraiu biti odlučna pri izboru ontimalne varijante tehnološke sheme, pri izboru mašina, naročito načina rada i određenog usavršavanja. Istraživanja se ne mogu smatrati okončanim, bez ekonomske ocjene efikasnosti razrađivanih prijedloga ili preporuka. Veoma važnim ostaju još pitanja biologije, koja su direktno vezana s problemom povišenja produktivnosti šuma. Treba osobito istaći neminovnost znatno većeg proučavanja fiziologije šumskih sa stojina i biogeocenoze uopće, smjelijeg iskorišćavanja sabranih činjenica u praksi šumoprivrede. Treba proširiti istraživanja bioloških medota borbe sa štetnim insektima i bolestima drveta, mikrobiologije, šumske pedologije. Naučne su ustanove dužne što prije realizirati ono, što se odnosi na borbu s vodnom i eolskom erozijom tla. Treba pojačati istraživanja koja se provoderazviti nova o zaštitnom pošumljavanju, vezanju pijesaka, zaštiti rijeka i slivova, pošumljavanju tala neupotrebljivih za obradu. Predstoji ozbiljan rad oko dovođenja u red čitave mreže naučnih ustanova, organizacije novih instituta i pokusnih stanica, koordinacije djelatnosti naučnika, širokog povezivanja visokokvalificiranih kadrova viših naučnih ustanova, sporazuma u tematici i organizaciji laboratorija za pojedine grane i probleme. Karakteristika je suvremene nauke — kolektivnost stvaralaštva. To naročito osjecaju naučni radnici u šumoprivredi, u nauci o zakonitostima i putovima iskorišćavanja mnogostranih bogatstava šuma: Potrebne su nove naučne škole i kolektivi koji razrađuju osnovne smjerove naučno- tehničkog progresa. Sada je, radi rješenja nekog problema, potrebna kooperacija nekoliko naučnih ustanova, ponekad raznog profila. Šumarske naučne ustanove treba da koncentriraju pažnju na rješavanju krupnih teoretskih pitanja uzgoja i šumarstva u svim njihovim mnogostranostima, da bi podigle sovj. nauku o šumi na viši stepen i pojačale njezinu ulogu kao efikasnu proizvodnu snagu u razvoju šumarstva. Prema: E. S. Pavlovski, prof. K. B. Losicki — Leshoz. 10. 1967. Đ. Knežević (iz ostavštine) |