DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1969 str. 76 <-- 76 --> PDF |
kademije nauka SSSR pod vodstvom prof. Molčanova. Po naučnim dostignućima u šumskoj hidrologiji Sov. Sav. zauzeo je prvo mjesto u svijetu. Uspjesi sovj. nauke u industrijalizaciji zemlje, ubrojivši amo iskorišćavanje mašinske tehnike u eksploataciji šuma stvoreni su uvjeti za reviziju i usavršavanje načina i tehnologije glavnih sječa i uzgojnih proreda. U zoni glavnih iskorišćavanja uvelike se primjenjuju koncentrirane gole sječe. Sovj. učenjaci (Tkačenko i dr.) naučno su obrazložili veličine sječina u ovisnosti o šumskim formacijama, tipu šume, načinu obnove i transportnim uvjetima. Razrađena je tehnologija mehaniziranih radova na sječi šuma s očuvanjem crnogoričnog podmlatka. Na množini eksperimentalnog materijala ustanovljena je zakonitost rađanja siemenom i prirodne obnove šuma na s´ečinama, a to je omogućilo naučno obrazloženje optimalne širine sječina, vrijeme sklapanja, oblik i razmještaj sjemenjaka četinjača po sječini. Istražen je karakter i specifičnosti obnove šuma glavnih vrsta drveća (bor, omorika ob., limba, ariš, hrast) u ovisnosti o geografskoj sredini i uvjetima rastenja. Radovima sovj. učenjaka osnovana je nova grana šumarske nauke — uzgajanje tajge. U toj su nauci prikazane specifičnosti uvjeta pod kojima rastu te šume, starosne strukture, formiranje i proizvodnost šuma u zoni tajge u evropskom i azijskom dijelu SSSR. Novim u teoriji uzgajanja i važnim za praksu, valja priznati učenje akad. Melehova o tipovima sječa, koji se klasificiraju po karakteru promjena koje nastaju u pokrovu tla. Prognoziranje tih promjena može se iskoristiti u izabiranju rokova, načina i izmjene obima mjera u obnovi šuma pri određenim uvjetima staništa. Postignuti su vrijedni rezultati u preciziranju vođenja postupnih i prebornih sječa za razne geogr. rajone. Predložene su bitno nove varijante tih sječa za limbine šume Dalekog istoka, raznodobnih borika 1st. Sibirije (prof. Pobedinski), za mješovite omorikove šume Litve (Kajrjukštis) i za druge rajone. Budući da Sovj. Sav. ima velike površine planinskih šuma, trebalo je naučno razraditi problem planinskog uzgajanja šuma. U tom je Tbiliski institut postigao znatne uspjehe (zakonitost proširenja šumskih vrsta po vertikalnim pojasima; rajoniranje planinskih šuma Karpata, Krima, Kavkaza, Urala, Tjen-Šana, Sibirije, Dalekog istoka; tehnologija sječa u tim šumama koje služe zaštiti tla i vodnog režima). Opsežna su istraživanja provedena u izučavanju erozije u brdima (način pošuml javan ja i vezanja golih brdskih padina, jaruga i uvala, a i pijesaka). Pronađene iza rata mašine i alat .omogućuju kompleksnu mehanizaciju radova na pošumljavanju brdskih padina. Sovj. stručnjaci naučno su razradili načine čišćenja sječina za razne geografske rajone, zavisno o načinu sječe, stanišnim uvjetima i tehnologiji izrade drva, što je veoma važno za obnovu šuma; zatim zaštitu od požara i poboljšanje sanitarnog stanja sječina i sastojina. Među mjerama za poboljšanje kvaliteta šuma i njihove produktivnosti, jedno od prvih mjesta zauzimaju uzgojne prorede. Naporima teoretičara i praktičara, izrađena je originalna metoda njege šuma kojoj je osnova diferencirano prilaženje odabiranju za sječu stabala s obzirom na uzajaman odnos među vrstama i ulogom posebnih kategorija stabala za dalji rast sastojine, koje odgovaraju po svom sastavu i kvalitetu cilju gospodarenja. Obrazložena je intenzivnost proređivanja na raznim etapama života sastojine, razrađene su forme organizacije i provođenje uzgojnih proreda u raznim prirodnim i ekonomskim uvjetima. Od tih proreda zemlja dobiva godišnje preko 25 mil. m:i likvidne drvne mase. Svoj doorinos naučnoj razradi uzgojnih proreda doprinijeli su: Guman, Ejtingen, Timofeev, Gorgievski, Žukov, Izjumski i mnogi drugi- Mnogo se radilo i na proučavanju metode podizanja šuma i osnivanja šumskih kultura. Prije svega valja spomenuti niz pionira tih radova počev od Graffa do Vysockoga i Molčanova, a u sovj. vrijeme ta su istraživanja postigla velike uspjehe. Stručnjaci su razradili tipove šumskih kultura, agrotehniku njihova osnivanja i tehnologiju radova u različitim nedološko- klimatskim uvjetima iskorišćavajući dostignuća domaće biološke nauke, naročito selekcije i šumskog sjemenarstva. Pored razrade naučne osnovice umjetne obnove šuma na sječinama u šumskoj zoni znatno su produbljene teoretske osnove pošumljavanja golih površina u šumostcpi i stepi. Razvijajući postavke Dokučaeva i Vysockoga, teoretici i praktičari šumarstva i agrošumomelioracije osnovali su novu granu: šumarsku i poljoprivrednu nauku o pošumljavanju stepa. Ni u jednoj zemlji nisu tako svestrano razrađena pitanja podizanja šuma u sušnim uslovima stepskih i polupustinjskih razona. Šume, koje su tu podignute, |