DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1969 str. 17 <-- 17 --> PDF |
UDK 634.0.114.1´.3:634.23:582.47 NEKI ASPEKTI PEDOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA TALA U VEZI PODIZANJA KULTURA ČETINJAČA U HRVATSKOJ Ing. BRANIMIR MAYER, Jugoslavenski institut za četinjače, Jastrebarsko Unatrag nekoliko godina u okviru proučavanja problema proširenja četinjača brzog rasta na području SR Hrvatske pristupilo se u Jugoslavenskom institutu za četinjače istraživanju edafskih stanišnih faktora. Određenije predodžbe o proizvodnim sposobnostima tala u odnosu na zahtjeve pojedinih vrsta1 četinjača sticale su se kroz mnoge istraživačke zahvate za potrebe naše šumarske operative te putem obrade raznih drugih tematskih zadataka Instituta. U većini slučajeva istraživanje je imalo karakter ekipnog rada, jer je paralelno s pedološkom komponentom obrađivana biljohranidbeno-fiziološka i uzgojna komponenta. Financiranje većeg dijela ovako usmjerenih pedoloških istraživanja vršeno je putem Poslovnog udruženja šumsko-privrednih organizacija iz Zagreba, a ztatim direktnim ugovaranjem sa pojedinim Šumskim gospodarstvima. Samo u proteklih četiri godine rada (1966—1969, god.) na taj je način obuhvaćeno cea 10.000 ha površina. Pri tome je otvoreno preko 500 glavnih pedoloških profila iz kojih su sakupljeni i analizirani uzorci tla, a broj je pomoćnih jama i sondi još znatno veći. Istraživani lokaliteti leže na područjima skoro svih Šumskih gospodarstava Hrvatske te time pripadaju raznim reljefnim i klimatskim oblastima Republike. Metode istraživačkog radia bile su prilagođene postavljenim zadacima i raspoloživim financijskim sredstvima, zbog čega se laboratorijska obrada uzoraka tla uglavnom zadržala na izvođenju rutinskih pedoloških analiza. Ipak, velik je broj na taj način prikupljenih podataka omogućio sagledavanje i registraciju nekih problema pedoekološke, pedogeografske, pedogenetske i pedosistematske naravi. Spomenuti problemi uglavnom su usko vezani uz produktivnu sposobnost tala u odnosu na pojedine vrste četinjača brzog rasta, s kojima se danas u šumarskoj praksi najviše radi, a to su: obični i crni bor, smreka, američki borovac, evropski i japanski ariš te zelena duglazija. Neki aspekti predmetne problematike iznijet će se kroz rajonizaciju istraživanih lokaliteta. Na taj se način žele pružiti korisne indikacije za neophodno potrebne daljnje istraživačke napore. Izlučivanje specifičnih proizvodnih područja postignuto je putem grupiranja sistematskih jedinica tala sa bliskim ekološkim karakteristikama, važnim za uzgoj četinjača pri čemu je respektirana podjela zemljišta Jugoslavije sa gledišta iskorištavanja u šumarskoj proizvodnji od M. Ćirića (1962). Od pedogenetskih faktora najveće je značenje pridano matičnom supstratu kao sirovini za obrazovanje mineralnog dijela tla, a zatim su uzete u obzir velike promjene reljefa i oscilacije klime. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1969 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Na temelju iznesenog izvršena je slijedeća rajonizacija istraživanih područja Hrvatske: 1. Područje istočne Slavonije — tla na karbonatnom lesu; 2. Područje beskarbonatnih pleistocenskih ilovina i tercijarnih ilovßstih sedimenata: a) srednji dio sjeverne Hrvatske (istočna zona), b) zapadni dio sjeverne Hrvatske (zapadna zona); 3. Područje na kompleksu jezerskih sedimenata mlađeg neogena sjeverne Hrvatske; 4. Područje kiselih paleozojskih matičnih supstrata gora i planina sjeverne Hrvatske te flišolikog mlađe paleozojskog kompleksa Petrove gore i Gorskog kotara; 5. Područje niskog krša (bujadično-vrištinsko područje); 6. Centralno planinsko područje Dinarskog sistema sa vapnenačko-dolomitnom podlogom; 7. Područje Istre i Hrvatskog primorja. Istraživanja su se uglavnom odnosila na automorfna (terestrička) tla, tj. ona, koja bivaju vlažena isključivo putem atmosferskih oborina, bez dodatnog vlaženja podzemnom vodom. Hidromorfna (semiterestrička) tla za sada su od sporednog značenja zla uzgajanje vrsta četinjača kod nas, te su istraživana tek iznimno. Kao temelj za determiniranje pedosistematskih jedinica služila je postojeća »Klasifikacija zemljišta Jugoslavije« od Nejgebauera V. et al. (1963), a zatim noviji prijedlozi dopune iste klasifikacije. Pri tome se vodilo računa o šumarsko- praktičnoj svrsi pretežnog broja istraživačkih zadataka. * 1. Područje istočne Slavonije — tla na karbonatnom lesu Degradirani černozem, eutrofno smeđe i lesivirano smeđe tlo na karbonatnom lesu mogu vrlo dobro poslužiti za podizanje kultura četinjača brzog rasta. Pogodnost istih tala za poljoprivrednu proizvodnju predstavlja osnovni limitirajući faktor sadnje na većim površinama. 2. Područje beskarbonatnih pleistocenskih ilovina i tercijarnih ilovastih sedimenata Područje je dosta prostrano, pretežno pokriveno šumskom asocijacijom hrasta i graba. Obuhvaća donje rubove slavonskih i posavskih brda i gora, zapunjuje bjelovarski bazen te se međurječjem Kupe, Save i Drave proteže dalje prema zapadu. Opisani prostor može se najvećim dijelom poistovjetiti (prema Janekoviću 1967.) sa zonom beskarbonatnih eolskih sedimenata tj. smeđeg (soliflukcionog) i pseudootglejenog prapora. Slijedeći promjene vlažnosti klime u horizontalnom smjeru od sjeveroistoka prema jugozapadu uočava se u načelu povećavanje učešća sedimenata vlažnijeg facijesa, odnosno lesivirana tla prelaze postepeno preko niza evolucionih stadija u pseudoglej. Povećavanje vlažnosti klime u vertikalnom smislu uz obode slavonskih i drugih gora izraženo je sličnom pravilnošću. Značajne pedoekološke razlike između pojedinih sistematskih jedinica unutar ovog područja nameću potrebu za detaljnijom podjelom rJa istočn u i zapadn u zonu . Orjentaciona granica kretala bi se pravcem smjera sjeverozapad- jugoistok, položenim kroz mjesto Vrbovec (40 km istočno od Zagreba). 324 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1969 str. 19 <-- 19 --> PDF |
U istočnoj zoni jlavljaju se pretežno lesivirana tla, lesivirana pseudooglejena i slabije razvijeni pseudogleji, dok u zapadnoj dominiraju normalno (jako) razvijeni pseudogleji (Janeković, 1967.). Cesto velika fiziološki aktivna dubina tla, zatim beskarbonatnost matične podloge čini ove znatne šumske površine vrlo interesantnim za šumsko-uzgojne zahvate očetinjavanja. Istraživanja se usredotočuju na proučavanje vodnozračnog režima tla kao najčešćeg ograničavajućeg faktora uspijevanja vrsta četinjača na tom području. Istočn a zona . Lesivirana, lesivirana pseudooglejena tla te slabije razvijeni pseudogleji predstavljaju pogodnu edafsku sredinu za uspijevanje većine vrsta četinjača. Pravilan izbor mikro-mezo reljefne pozicije ia sadnju pojedine vrste četinjača predstavlja osnovnu brigu uzgajivača, jer se paralelno s reljefom značajno mijenjaju vodno-zračno-toplotne osobine ovih tala, odnosno smjenjuju se ekološke varijante poejdinog tipa tla. Neke posebne agrotehničke mjere prilikom izvođenja radova na pošumljavanju uglavnom nisu potrebne, te se primjenjuje uobičajena sadnja biljaka u jame. Od meliorativnih mjera treba svakako predvidjeti startnu gnojidbu i prihranjivanje mineralnim gnojivima, pretežno fosfornim i dušičnim. Najpovoljnija tehnika primjene i optimalne doze mineralnih gnojiva u pojedinom konkretnom slučaju mogu se riješiti jedino postavljanjem šumskih gnojidbenih pokusa što se također izučava u okviru djelatnosti Odsjeka za pedologiju i ishranu ovog Instituta. Prema rezultatima naših istraživanja najpogodnija tla ove zone jesu lesivirana ilovasta i lesivirana slabo pseudooglejena ilovasta tla bjelovarskog bazena unutar izohijete, koja okružuje predjel sa 800 do 900 mm oborina godišnje. Nasuprot tome, u smislu vertikalnih klimatskih variranja uz obronke Psunja i Papuka, gdje suma godišnjih oborina raste i premašuje 1000 mm javljaju se pseudogleji, koji po ekološkim svojstvima pripadaju zapadnoj zoni (naši lokaliteti: rasadnih Grahovljani kod Pakraca, Zaile-zapadni Papuk i Slatinski Drenovac). Na bilogorskim brežuljcima, koji se mogu uključiti u ovu istočnu zonu, mjestimice se mozaično javljaju rendzine na karbonatnom lesu. Prilikom kartiranja potrebno ih je pažljivo izlučivati od okolnih lesiviranih tala. Tretman karbonatnih rendzina srodan je niže opisanom u 3. području. U zapadno j zon i prevladavaju sedimenti najvlažnijeg facijesa sa profilima kod kojih svi slojevi pokazuju jako pseudooglejavanje (prema Janekoviću 1967.). Osobit prilog izučavanju pseudogleja za potrebe šumsko-uzgojnih zahvata pošumljavanja dao je A. Škorić (1963) uz sudjelovanje V. Mihalića u okviru prethodnih ispitivanja pašnjačkih površina predviđenih za podizanje kultura četinjača kod Jastrebarskog. Zbog nepovoljnog odnosa trajanja mokre, vlažne i suhe faze pseudogleja ekspertizom je preporučena intervencija prvenstveno u smislu popravka vođno-zračnih prilika tla. Programiranje meliorativnih zahvata ovisit će o dinamici mokre i suhe faze u profilu, zatim o dubini nepropusnog sloja te o intenzitetu recentnog procesa pseudooglejavanja. Ove preporuke, kao i saznanja prikupljena kroz mnoga druga istraživanja vodnog režima pseudogleja na oraničnim površinama (Resulović H. 1964. i 1967. te Vlahinić M. et al. 1967.), i pod šumskom vegetacijom (Burlica C. 1968.) osvjetljavaju svu veličinu problema sadnje s četinjačama na jako razvijenim recentnim pseudoglejima. Problem je u praksi uočen kod nekih mladih kultura u oko |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1969 str. 20 <-- 20 --> PDF |
lici Jastrebarskog i drugdje (Ćerelije—Slatinski Drenovac). Na lokalitetimia, na kojima dominira nepovoljna mokra faza, čak i minimalni agrotehnički zahvati mogu pridonijeti boljem uspijevanju kultura. Izbor vrstla četinjača za sadnju znatno je sužen. Budućim istraživanjima trebalo bi obuhvatiti višegodišnja stacionarna opažanja radi dobivanja određenije predodžbe o reagiranju pojedine vrste na specifične pedoekološke uvjete pseudogleja. Utjecaj čiste sječe na intenziviranje procesa pseudooglejavanja sa popratnim posijdicama na pošumljavanje također zaslužuju pažnju prilikom daljnjih istraživanja. 3. Područje na kompleksu jezerskih sedimenata mlađeg neogena sjeverne Hrvatske Mrežasti reljef izdvojenih gora i brda međurječja između Kupe, Save i Drave pokriven je djelomično ili potpuno sa mlađim geološkim naslagama neogene starosti. Gotovo posve je pokrivena Dilj-gora, Novsko brdo, Slatinsko prigorje, Hrvatsko zagorje, Vukomeričke gorice te sjeverni dio Banije i veći dio Međimurja´. Djelomično su pokriveni obronci Požeške gore, Psunja, Papuka, Moslavačke gore, Kalnika, Medvedenice, Plešivice i Žumberka. U vertikalnom smislu neogene naslage u načelu se izdižu poviše pleistocenskih terasa. Dobra stratigrafska rasčlanjenost neogena u sjevernoj Hrvatskoj omogućuje razlikovanje čitavog niza miocenskih i pliocenskih faciesa. Naša četverogodišnja istraživanja osobito podrobno su obuhvatila Dilj goru i njezine obronke na površini od oko 1000 ha. Mnoštvo prikupljenih podataka pedološkog značenja omogućilo je uvid u prirodnu sukcesiju tala na karbonatnim neogenim naslagama. Prema Ožegoviću (1955) i Jagačić T. (1958) na području Dilj gore neogen je raščlanjen na slijedeće facijese niže poredane prema starosti, a donekle i prema vertikalnom smještaju idući od vrha Dilj a prema podnožju: % CaCOs prema Ši kić i Mutić (1964) — mjestimice torton (liototamnijski vapnenac) 94,94% — sarmat (sivo-žućkasti tanko uslojeni lapori) 88,30% — prevalencijenezijski facijes (pločasti bijeli lapori) 74,45% — albihi facijes (sivi, sivo-plavi i pločasti lapori) 68,90% — romboidea facijes (pijesci, vapnene konkrecije, vezani sedimenti) pijesci 14,42% vap. konkr. 72,34% Specifična svojstva matične, pretežno laporne, podloge presudno su se odrazila na tvorbu genetsko evolucione serije tala. Za potrebe praktične šumarske klasifikacije izvršeno je detaljnije izlučivanje pojedinih evolucionih stadija međusobno diferentnih po ekološkim osobinama: — laporni sirozem — karbonatna rendzina na laporu (plitka, srednje duboka i duboka) — duboka posmeđena izlužena laporna rendzina (ogajnjačena) — lesivirano tlo na laporu Laporni sirozem rijetko se susreće pod šumskom vegetacijom. Obično su to razgoljeni hrptovi. 326 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1969 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Karbonatna lapornia rendzina razlučivana je na temelju fiziološki aktivne dubine profila, s kojom se mijenjaju ekološka svojstva tla. Izdvajanje posmeđene izlužene laporne rendzine vršeno je zbog njenog pojavljivanja na površinama, koje su po veličini interesantne zla´ šumsko-uzgojne zahvate. Može se pretpostaviti, da u klimatskim uvjetima Dilj gore ovakva rendzina predstavlja trajniji evolucioni stodij te se ukazuje potreba za detaljnijim istraživanjima. Posmeđene izlužene laporne rendzine javljaju se pretežno povrh mlađih (nižih) facijesa neogena, što nameće potrebu istraživanja eventualne povezanosti tvorbe određenog evolucionog stadija uz specifični matični supstrat, a posebno uz sadržaj CaCOa, koji opada po facijesima od vrha prema podnožju (gornja tabela). U slučaju postojanja takve veze bilo bi moguće u budućim istraživanjima vršiti efikasnije kartografsko izlučivanje određenog razvojnog stadija tla na neogenim naslagama uz pomoć detaljne geološko-litološke karte SFRJ 1 : 25.000 koja je u izradi. Prvenstveni zadatak pedoloških istraživanja za potrebe pošumljavanja s četinjama ma predmetnom području sastoji se od pažljivog otkrivanja i kartografskog izlučivanja lesiviranih tala na laporu i lesiviranih tala na pliocenskim pijescima, na kojima se može preporučiti širi izbor vrsta četinjačia. U uži izbor povoljnih tala dolazi također i gore opisana izlužena posmeđena laporna rendzina. Uspjeh pošumljavanja s četinjačama na karbonatnim lapornim rendzina- ma problematičan je osobito ako je fiziološki aktivna dubina plića. Visoki sadržaj CaCO,-) znatno ograničava izbor vrsta četinjača, a sadnja na mnogim južnim ekspozicijama sa termofilnom vegetacijom može se smatrati zaštitnom mjerom. Pronalaženje mogućnosti aktiviranja ovih površina u smislu podizanja kultura četinjača brzog rasta predstavlja slijedeći važan istraživački zadatak. Kod toga neke već postojeće kulture na sličnim staništima (lokalitet Zavinje i dr.) mogu pružiti korisne indikacije. Na kraju potrebno je spomenuti, da se u okviru istog područja mjestimice javlja kompleks jezerskih sedimenata starijeg neogena i oligocena u čijem sastavu dolaze tvrdi vapneni lapori, grebenski vapnenci i škriljave tvrde gline. Za sada ne raspolažemo sa dovoljno podataka za davanje osvrta o seriji tala povrh opisanog matičnog supstrata. 4. Područje kiselih paleozojskih matičnih supstrata gora i planina sjeverne Hrvatske te flišolikog mlađepaleozojskog kompleksa Petrove gore i Gorskog kotara Ovim područjem obuhvaćeni su najizdignutiji dijelovi gora i planina sjeverne Hrvatske. Psunj, Papuk i Moslavačku Goru najčešće izgrađuju granit, gnajs, tinjčcv´ škriljevci i filiti, a u Zagrebačkoj gori dolaze i zeleni škriljevci. Flišoliki permo-karbonski kompleks (mlađi paleozoik) Petrove gore i Gorskog kotara zastupljen je uglavnom sa tamnim glinenim škriljevcima, tinjčevim škriljevcima, sitnozrnatim pješčenjacima i konglomeratima. Značajni dio Macelj gore pokriven je tzv. maceljskim pješčenjakom. Na opisanim stijenama pretežno se razvijaju kisela smeđa i lesivirana kisela smeđa tla te rankeri, a tek mjestimično podzoli i podzolasta tla. Učešće skeleta u profilima znatno varira. Ukoliko je matična stijena dovoljno duboko rastrošena ova su tla vrlo pogodna za uzgajanje četinjača. Posebnu pažnju treba obratiti stepenu i karakteru erozije, kojoj su takvi tereni vrlo podložni. Zbog |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1969 str. 22 <-- 22 --> PDF |
toga je neophodno potrebno nakon zahvata čiste sječe izvršiti brzo pošumljavanje površine sa nešto gušćom sadnjom biljaka. Jedan zapaženiji problem javlja se u vezi slabe iskorištenosti ovih potencijalno visoko produktivnih talü. U Gorskom kotaru postoje na silikatima znatne površine obrasle malovrijednim bukovim panjačama. Zamjena postojećih bjelogoričnih vrsta s četinjačama imala bi punu ekonomsku opravdanost. Taktav uzgojni zahvat uspješno je izveden na većim površinama Šumarije Gerovo, predjel Pintarica. U pogledu primjene postojeće klasifikacione sheme javlja se potreba za detaljnijim razgraničavanjem između kiselih smeđih i podzolastih smeđih tala obzirom, da su utvrđena i humusna kiseta smeđa tla (lokaliteti Moslavačka gora i Donja Dobra). Ovo pitanje bilo je već ranije obrađivano (Antić, M. et al. 1963.), a također i predmet diskusije na stručnoj pedološkoj ekskurziji po Crnoj Gori 1969. (profil br. 4). 5. Područje tzv. niskog krša (bujadično-vrištinsko područje) Tek posljednjih desetak godina vršena su intenzivniju istraživanja tala pod bujadično-vrištinskom vegetacijom Like, Korduna i dijela Gorskog kotara u šumarske svrhe. U tom periodu objavljeno je ili zadržano u obliku elaborata niz radova naučnog i stručnog karaktera, koji su pretežno povezani uz podizanje kultura četinjača brzog rasta ili pak obrađuju već postojeće starije šumarske objekte. Paralelno sa podizanjem pokusnih kultura četinjača od stmne Jugoslavenskog instituta za četinjače vršena su pedološka i biljnohranidbena istraživanja. Već rezultati prvih detaljnijih fundamentalnih radova 1963. g. od A. Škorića (Vodič za ekskurzije, 1967.) i Z. Racza (1964.) pokazali su da treba odstupiti od stare koncepcije o postojanju bujadično-vrištinskih tala kao jednog tipa tla. Tada je utvrđen čitav niz pedosistematskih jedinica, koje se međusobno značajno razlikuju kako po endomorfološkoj građi profila tako i po ekološkim svojstvima tla. Kod mnogih kultura podignutih na području Šumskog gospodarstva Karlovac praćeno je uspijevanje pojedinih vrsta četinjača putem izmjera. Pritom su utvrđene razlike kod jedne te iste vrste uz približno jednake klimatske uvjete i uzgojni tretman (Orlić, 1965.; Halambek, 1968.). Istraživajući bujadično-vrištinska tla na potezu Grad Bosiljevo-Lešće A. Škorić je sa suradnicima (Zavod za pedologiju, 1966.) izvršio ekološko grupiranje utvrđenih sistematskih jedinica prema dubini pojavljivanja sloja reliktne crvenice. Navodi se, da je razvoj korijenovog sistema sadnica u ovisnosti od dubine pojavljivanja horizonta reliktne crvenice i o stupnju njegove kompaktnosti. Odgovor na pitanje — do koje mjere utječu heterogena fizikalna svojstva ovih tala na uspijevanje pojedine vrste četinjača — trebaju pružiti daljnja istraživanja od kojih su neka već u toku. Prilikom provođenja pedoloških kartiranja u svrhu usmjeravanja šumskouzgojnih zahvata potrebno je na tom području pratiti kretanje podzemnog reljefa reliktne crvenice i njene kompaktnosti te eventualnog pojavljivanja vupnenačko- dolomitne matične podloge. Ovi podaci uvažavaju se prilikom donošenja preporuka za izbor i razmještaj vrsta četinjača prema dosadašnjim saznanjima. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1969 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Unatoč tome što se mnogo do sada učinilo na pošumljavanju bujadičnovrištinskog područja ostaju i nadolje velika prostranstva slabo iskorištenih površina, od kojih mnoge mogu vrlo dobro poslužiti za uzgajanje intenzivnih kultura četinjača. Osnovnu zapreku daljnjem pošumljavanju predstavlja neriješeno pitanje zemljovlasničkih odnosa te svako odgađanje radikalnog zahvata u tom smislu šteti šumskoj privredi toga kraja. 6. Centralno planinsko područje Dinarskog sistema sa vapnenačko- dolomitnorn podlogom Istraživanja su izvođena na području Šumskog gospodarstvu Senj sa svrhom ispitivanja mogućnosti unošenja četinjača u već postojeće šumske sastojine. Rad je bio ekipnog karaktera kao i prilikom ispitivana sličnih problema na drugim područjima. Tada su obrađeni neki odjeli i odsjeci unutar gospodarskih jedinica Miškovica, Brušljan, Veliki Smolnik i Jasenovo Bilo (nadmorske visine od 500 do 1.100 m). Površine se nalaze unutar vegetacijskog područja biljnih zajednica »primorske šume bukve«, »šume bukve s jelom« i »pretplaninske šume bukve« (Bertović 1967.). Vlastitim pedološkim istraživanjima utvrđena je slična sukcesija tala na rasprostranjenim jurskim vapnencima i dolomitima sa onom, koju je utvrdio Martinović (1968). Sukcesija obuhvaća organogene crnice, organomineralne crnice, posmeđene crnice, smeđa i smeđa lesivirana tla. Međutim, u ovom osvrtu želi se ukazati na duboka kisela smeđa skeletna tla i tla po fiziografskim osobinama bliska podzolu, koja su nađena unutar jednolične mase jurskih vapnenaca i dolomita sa opisanom sukcesijom tala. Takovi lokaliteti izlučeni su u gosp. jed. Veliki Smolnik na Velikoj Kaoeli (cea 1.100 m n/m, god. suma oborina preko 2.000 mm), a zapunjaju veće izdužene vrtače i njihove strane. Matični supstrat je oštrobridni skelet raznih dimenzija djelomično karbonatan. Ove površine dosežu po veličini i desetak hektara, pa ih je moguće kartografski izlučiti u zasebne odsjeke i primijeniti drugačiji uzgojni i gospodarski tretman od onoga, koj se primjenjuje na okolnom vapnenačko-dolomitnom području. 7. Na području Istre i Hrvatskog primorja ovim pedološkim istraživanjima obuhvaćene su tek manje površine, iz razloga, što se do sada nije tako intenzivno radilo na podizanju kultura četinjača kao na kontinentalnom dijelu Hrvatske. Dosadašnja naša istraživanja naišla su na vrlo dobar prijem kod šumarske operative i koriste se u velikoj mjeri prilikom pošumljivanja istraživanih površina. U daljnjem radu javlja se osnovna potreba dopunjavanja stečenih saznanja putem stacionarnih pedoloških istraživanja. Ovakovo intenziviranje istraživačkog rada moguće je u budućnosti provesti uz osiguranje većih financijskih sredstava. U pogledu biljno hranidbenofiziološke komponente neophodno je nastaviti sa postavljajem egzaktnih šumskih gnojidbenih pokusa na temelju kojih će se moći davati precizne gnojidbene preporuke. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1969 str. 24 <-- 24 --> PDF |
LITERATURA Antić, M., Jo vic, N., Avdalović, V. (1963.): Humusni varijetet smeđeg kiselog zemljišta na Goču pod asocijacijom Aceretoheldreichii — fagetum. Zemljište i biljka, Vol. XII, broj 1—3, Beograd. Bertović , S. i suradnici (1967.): Vegetacijska karta krša Jugoslavije. (Isječak sjeverozapadnog dijela). Radovi Instituta za šumarska istraživanja. Svezak III Zagreb. Burlica , Č. (1963.): Zemljišta u kulturama evropskog ariša u Bosni. Zemljište i biljka. Vol. XII, br. 1—3, Beograd. Burlica . Č. (1967.): Režim vlažnosti zemljišta na krečnjaku. III Kongres Društva, Zadar. Burlica , Č. (1968.): Karakteristike režima vlažnosti pseudogleja pod šumskom vegetacijom. Zemljište i biljka. Vol. 17, br. 2, Beograd. Ćirić , M. (1962.): Zemljišta Jugoslavije sa gledišta iskorišćavanja u šumskoj proizvodnji. Agrohemija br. 1, Beograd. Ćirić , M. (1962.): Pedologija za šumare, Beograd. Čirić , M. (1965.): Atlas šumskih zemljišta Jugoslavije. Jugoslovenski poljoprivrednojšumarski centar, Beograd. Ćirić, M., Stefanović, V., Drinić, P. (1967.): Tipovi čistih bukovih šuma i mješovitih šuma bukve, jele i smreke u BiH (poglavlje: Zemljišta bukovih šuma u BiH). Materijali sa savjetovanja o tipologiji šuma. Sarajevo. Ćirić , M. (1969.): O nekim odnosima između matičnog supstrata, zemljišta i vegetacije u prirodnim šumama. Šumarstvo br. 5 i 6, Beograd. Dekanić , I. (1967.): Plantaže i intenzivne kulture topola i četiniača u šumskoj proizvodnji na području SR Hrvatske. Vodič za ekskurzije, III kongres Društva. Zadar. Fili p ovski , Gj., Ćirić , M. (1963.): Zemljišta Jugoslavije, Beograd. F i 1 i p o v s k i, Gj. (1968.): Pedologija. Skopje. Hajdin , Ž. (1967.): Perjasica (Bosiljevo). Vodič za ekskurzije, III kongres Društva. Zadar. Halambek , M. (1968.): Završni izvještaj o izmjerama rasta četinjača na pokusnim objektima u Drenovcu, Točku, Pcrjasici, T opuškom i Rakovici. Dokumentacija Jugoslavenskog instituta za četinjače, Jastrebarsko. J a g a č i ć, T. (1958.): Geološko prospektiranje Dilj gore, zapadnog dijela Đakovštine te najjužnijih obronaka Krndije. Fond stručnih dokumenata Instituta za geološka istraživanja, Zagreb, broj 3056. Janeković , Gj., Racz, Z. (1967.): Pseudoglej. III kongres Društva. Zadar. JanekoViić, Gj. (1967.): Problemi pseudogleja. Vodič za ekskurzije. III kongres Društva, Zadar. Komlenović, N., Martinović, J. (1966.): Utjecaj plodnosti tla na rast obične smreke u kulturi »Vrelo« kod Jastrebarskog. Šumarski list 3/4. Zagreb. K o ml e n o v,i ć, N., Van j kov i ć, S., Martinović, J. (1968.): Jedan pokus sa američkim borovcem (Pinus strobus L.) na nizinskom pseudogleju i minero- organogenom močvarnom tlu kod Karlovca. Šumarski list br. 3/4. Zagreb. Kovače vi ć, P., K a 1 i n i ć, M., Pavlić, V. (1967.): Detaljna klasifikacija tala i izrada pedološke karte Hrvatske Posavine mjerila 1 : 50.000. III kongres Društva. Zadar. Malez, M. (1967.): Osnovne crte geološke građe Hrvatske. Vodič za ekskurzije, III kongres Društva. Zadar. Martinović , J. (1965.): O iskorištavanju ilimeriziranih tala za uzgoj četinjača na bjelovarskom području. Šumarski list br. 7/8. Zagreb. Martinović , J. (1965.): Utjecaj tla na uspijevanje borovca (P. Strobus) u kulturi »Bučice« u Hrvatskom Zagorju. Šumarski li´st br. 5/6. Zagreb. Martinović , J., Milković , S. (1966.): Prilog šumsko proizvodnom vrednovanju tala na ogulinskom području. Šumarski list br. 7/8. Zagreb. Martinović , J. (1967.): Prilog poznavanja proizvodnih mogućnosti tala u šumskim kulturama Bosiljevo. Šumarski list br. 3/4. Zagreb. Martinović, J., Komlenović, N. (1967.): Šumarski objekti. Vodič za ekskurzije. III kongres Društva. Zadar. Mayer, B. i suradnici Komlenović, N., Hajdin, 2., Orlić, S., Dokuš, A. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1969 str. 25 <-- 25 --> PDF |
(1966—1969.): Elaborati o istraživanju tala u svrhu podizanja kultura četinjača na područjima šumslkih gospodarstava SR Hrvatske (brojevi 1—28). Dokumentacija Jugoslavenskog instituta za četinjače. Jastrebarsko. Ne j gebauer, V., Ć i r i ć, M., Filipov ski, Gj., Š k o r i ć, A., Živković, M. (1963.): Klasifikacija zemljišta Jugoslavije. Zemljište i biljka. Vol. XII br. 1—3. Beograd. Orlić , S. (1965): Registracija rasta i prirasta stabala u postojećim mlađim kulturama četinjača. Dokumentacija Jugoslavenskog instituta za četinjače. Jastrebarsko. Ožegović , F. i ekipa (1955.): Geološko kartiranje Požeške gore i južnog dijela Dilj gore. Fond stručnih dokumenata Instituta za geološka istraživanja, Zagreb, broj 2518. Priručnik za terensko ispitivanje zemljišta (1967.). Kolektiv autora. Jugoslovensko društvo za proučavanje zemljišta. Beograd. P u š i ć, B., Strin e ka, P. (1961.): Rasadnik četinjača Jastrebarsko. Zagreb. Dokumentacija Jugoslavenskog instituta za četinjače. R a c z, Z. (1964.): Vrištinsko4}ujadična tla Korduna. Arhiv za poljoprivredne nauke, Sv. 55. Beograd. Racz, Z. (1967.): Tipovi tala i njihova rasprostranjenost na području SR Hrvatske. Vodič za ekskurzije, III kongres Društva. Zadar. Racz, Z., Šiljak, M., M a 1 e z, M. (1967.): Višeslojni profili na području kontinentalnog krša Hrvatske i pitanje porijekla pojedinih horizonata. III kongres Društva. Zadar. Resulović, H., Bašović, M., Vlahinić, M., Bisić-Hajro, Dž. (1967.): Promjene mokre, vlažne i suhe faze u pseudogleju u ovisnosti o dubine oranja i đubrenja. III kongres Društva. Zadar. Savezni geološki zavod (1967.): Inženjersko geološka karta SFR Jugoslavije, Beograd. Šikić Lidija i Mutić Ružica (1964.): Rezultati mikropaleontološkog i sedimentno- petrografskog profiliranja tercijarnih naslaga Dilj gore. Fond stručnih dokumenata Instituta za geološka istraživanja, Zagreb, broj 3815. Š k o r i ć, A. (1963.): Pedološka karakterizacija i mjere popravka tla pašnjačkih površina u Jastrebarskom. Zagreb. Dokumentacija Jugoslavenskog instituta za četinjače, Jastrebarsko. Skor i ć, A., M i h a 1 i ć, V. (1964.): Putcvi melioracije pseudogleja u Hrvatskoj. Agrohemija br. 7. Beograd. Škorić, A., Haj din, Ž., M a r t i n o vi ć, J. (1967.): Prilog izboru tala i agrotehničkih mjera pri intenzivnom uzgoju četinjača na Kordunu. III kongres Društva. Zadar. Vlahinić, M., Resulović, H., Bisić-Hajro, Dž. (1967): Korelacija vodnofizičkih svojstava u pseudogleju sa područja Tuzle. III kongres Društva. Zadar. Vodič za ekskurzije (1967.): III kongres Jugoslavenskog društva za proučavanje zemljišta. Zadar. Vranković, A., Mart ino v i ć, J. (1964.): Pedološka karta i studija tala šumsko- gospodarske jedinice »Jastrebarske prigorske šume«. Dokumentacija Jugoslavenskog instituta za četinjače, Jastrebarsko. Zavod za pedologiju Poljoprivrednog i Šumarskog fakulteta u Zagrebu (1966.): Osobine tala nekih lokaliteta na području Šumarije Duga Resa. Zagreb. Dokumentacija Jugoslavenskog instituta za četinjače Jastrebarsko. |