DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1969 str. 20 <-- 20 --> PDF |
lici Jastrebarskog i drugdje (Ćerelije—Slatinski Drenovac). Na lokalitetimia, na kojima dominira nepovoljna mokra faza, čak i minimalni agrotehnički zahvati mogu pridonijeti boljem uspijevanju kultura. Izbor vrstla četinjača za sadnju znatno je sužen. Budućim istraživanjima trebalo bi obuhvatiti višegodišnja stacionarna opažanja radi dobivanja određenije predodžbe o reagiranju pojedine vrste na specifične pedoekološke uvjete pseudogleja. Utjecaj čiste sječe na intenziviranje procesa pseudooglejavanja sa popratnim posijdicama na pošumljavanje također zaslužuju pažnju prilikom daljnjih istraživanja. 3. Područje na kompleksu jezerskih sedimenata mlađeg neogena sjeverne Hrvatske Mrežasti reljef izdvojenih gora i brda međurječja između Kupe, Save i Drave pokriven je djelomično ili potpuno sa mlađim geološkim naslagama neogene starosti. Gotovo posve je pokrivena Dilj-gora, Novsko brdo, Slatinsko prigorje, Hrvatsko zagorje, Vukomeričke gorice te sjeverni dio Banije i veći dio Međimurja´. Djelomično su pokriveni obronci Požeške gore, Psunja, Papuka, Moslavačke gore, Kalnika, Medvedenice, Plešivice i Žumberka. U vertikalnom smislu neogene naslage u načelu se izdižu poviše pleistocenskih terasa. Dobra stratigrafska rasčlanjenost neogena u sjevernoj Hrvatskoj omogućuje razlikovanje čitavog niza miocenskih i pliocenskih faciesa. Naša četverogodišnja istraživanja osobito podrobno su obuhvatila Dilj goru i njezine obronke na površini od oko 1000 ha. Mnoštvo prikupljenih podataka pedološkog značenja omogućilo je uvid u prirodnu sukcesiju tala na karbonatnim neogenim naslagama. Prema Ožegoviću (1955) i Jagačić T. (1958) na području Dilj gore neogen je raščlanjen na slijedeće facijese niže poredane prema starosti, a donekle i prema vertikalnom smještaju idući od vrha Dilj a prema podnožju: % CaCOs prema Ši kić i Mutić (1964) — mjestimice torton (liototamnijski vapnenac) 94,94% — sarmat (sivo-žućkasti tanko uslojeni lapori) 88,30% — prevalencijenezijski facijes (pločasti bijeli lapori) 74,45% — albihi facijes (sivi, sivo-plavi i pločasti lapori) 68,90% — romboidea facijes (pijesci, vapnene konkrecije, vezani sedimenti) pijesci 14,42% vap. konkr. 72,34% Specifična svojstva matične, pretežno laporne, podloge presudno su se odrazila na tvorbu genetsko evolucione serije tala. Za potrebe praktične šumarske klasifikacije izvršeno je detaljnije izlučivanje pojedinih evolucionih stadija međusobno diferentnih po ekološkim osobinama: — laporni sirozem — karbonatna rendzina na laporu (plitka, srednje duboka i duboka) — duboka posmeđena izlužena laporna rendzina (ogajnjačena) — lesivirano tlo na laporu Laporni sirozem rijetko se susreće pod šumskom vegetacijom. Obično su to razgoljeni hrptovi. 326 |