DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1969 str. 35     <-- 35 -->        PDF

REKAPITULACIJA


U tab. 1 prikazano je stanje zaraze jel. moljca u Gorskom kotaru, utvrđeno
u svibnju 1969. god. prema broju kokona na 1.000 iglica. Ukupno je zaraženo


55.339 ha ili 73´% površine svih sastojina u kojima pridolazi jela. S obzirom na
stupanj zaraze (v. Spaić 1968) najviše je zastupana srednja (53%), zatim slaba
(30%) te jaka (17%). Zaražena je površina nešto veća nego prošle godine. Na
nekim područjima može se uočiti tendencija jačanja, a na nekim slabljenja zaraze.
Jačanje se zapaža u centralnom dijelu Gorskog kotara (Delnice, Grni Lug,
Zalesina), a slabljenje na području Prezida, Gerova i Skrada.
Ukupna zaražena površina u Hrvatskoj, na kojoj je zaraza utvrđena spomenutom
metodom (šum. gospodarstva Delnice, Senj i Ogulin) iznosi 98.450 ha
(tab. 2). Međutim ovome treba dodati nepregledani dio ogulinskog područja i
sve sastojine jele na području šum. gosp. Gospić, koje su također napadnute no


o tome nedostaju brojčani podaci.
Tokom lipnja 1969. god. je na području Ravne Gore, Mrkoplja i Jasenka
provedeno aviokemijsko suzbijanje leptira jel. moljca i to na ukupnoj površini
od 7.453 ha. Tretiranje je obavljeno metodom toplog zamagljivanja. Čitava je
navedena površina dva puta zamagljena u razmaku od 19 dana 20%-tnim DDT-
preparatom »Pantakan«, svaki puta s količinom od 3 kg/ha. Uspjeh je bio dobar
kako se to može zapaziti i iz podataka tab. 3. Tok eklozije leptira je vidljiv
iz graf. 1.


Paralelno s ovom akcijom, proveden je u Lividragi (šumarija Gerovo) pokus
suzbijanja leptira jel. moljca na isti način, ali smanjenom dozom DDT-a
(2,5 kg/ha 10%-tnog preparata »Pantakan« u svakom od dva tretiranja). Podaci
s kontrolnih ploča (tab. 4) i stanje u šumi pokazuju da je i ova doza efikasna
za suzbijanje leptira jel. moljca. Na graf. 2 je prikazan tok eklozije leptira
u Lividragi.


Iz promatranih je kokona jel. moljca u Ravnoj Gori izašlo 14% parazita,
a u Lividragi 26%. Podjednak je bio i postotak onih kokona, iz kojih nisu izašli
ni leptiri ni paraziti (19% odnosno 26% — v. tab. 5).


LITERATURA


Android , M. -Klepac , D. (1969): Problem sušenja jele u Gorskom kotaru, Lici
i Sloveniji. Šum. 1. br. 1—2.
Spaić , I. (1968): Neka ekološka opažanja i rezultati suzbijanja moljca jelinih
iglica (Argyresthia fundella F. R.). Šum.. 1. br. 5—6.
Spaić , I. (1969): Suzbijanje moljca jelinih iglica (Argyrethia fundella F. R.) 1968.
god. u Gorskom kotaru. Šum. 1. br. 1—2.


BEFALLSZUSTAND UND BEKÄMPFUNG DER TANNENNADELMOTTE
(ARGYRESTHIA FUNDELLA F. R.) IM JAHRE 1969.


Zusammenfassung


Die Tannennadelmotte ist in der letzten Zeit ein sehr gefährlicher Schädling
geworden, der sogar die biologische Existenz der Tannenbestände bedroht. Deswegen
wurde derselbe zum Gegenstand intensiver Forschungen, welche unter anderem
auch die rqpressiven Bekämpfungsmassnahmen einschliessen. In diesem Aufsatz
berichtet der Autor über den Befallszustand der Tannennadelmotte im Jahre 1969,


395