DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1969 str. 37 <-- 37 --> PDF |
cAktueltie lame POTREBA RADA NA ŠUMARSKOJ TERMINOLOGIJI ALEKANDAR PANOV, dipl. ing. šum. Članak u kojem sam se osvrnuo na stanje u šumarskoj terminologiji (9) neočekivano je pobudio veliko interesovanje. Velim »neočekivano«, jer u novije vrijeme ta materija pomalo prestaje interesirati stručnu javnost. Zašto je to tako, teško je reći. Možda smo pomalo umorni od načina tretiranja nekih terminoloških problema, sve češće praćenih političkim refrenima. Možda se javlja (opet donekle kao reakcija na ovo prvo) indiferentizam: »Zar je to važno?, glavno je da se razumijemo«. Tom se rečenicom (sjetimo se dobro) nastojalo svijet odvratiti od svake jezikoslovne selekcije strahujući da u njoj ne prevlada nacionalistički prizvuk. A članak, o kojem je riječ, možda je baš zato privukao izuzetno veliku pažnju, što je u njemu pokazano kako zanemarujući selekciju, gubimo i ono »glavno«, ako je zaista »glavno da se razumijemo«. Eto, ne razumijemo se više, jer za nekog jedna riječ znači jedno, a za drugog ta ista riječ znači drugo. Kad se kolega Radovčić prihvatio teškog i nezahvalnog zadatka izrade »Internacionalnog rječnika šumarskih riječi i izraza« neminovno se morao sukobiti (kako on to sam veli) sa »nedograđenošću« (10) naših terminologija. Šumarstvo nije iznimka u tom pogledu. Riječ »nedograđenost« je suviše blaga da bi okarakterizirala našu terminologiju. Da se namjerno išlo za tim ublažavanjem, vidimo i iz pisanih na stranim jezicima uvodnih napomena za tu knjigu. »Unfertigkeit «, »inacveve« i si. kao da nam hoće sugerirati da je na našoj terminologiji svakako rađeno ali eto ostade ponešto »nedograđeno«. Nije to samo u našoj struci što potreba za terminološkom sređenošću i ujednačenošću akutno iskrsava svaki put kad pomišljamo na internacionalni kontakt, tehničko stvaranje i tehnički napredak. A u naše doba nema struke koja bi se zatvorila u svoje nacionalne okvire. Isto onako kao što nema nacije koja nebi osjetila »nužnost što bržeg upoznavanja i uključivanja svojih stručnjaka u tokove naučnog i tehničkog progresa u svijetu (10) kao što kaže ing. Dj. Jović u svom predgovoru Radovčićevom rječniku. Izradi svakog stručnog internacionalnog rječnika (u pravilu se radi o 3—4 svjetska jezika) moralo bi prethoditi prečišćavanje nacionalnih termina; u tom pogledu naročito su obazrivi Francuzi. Njihov rad na ujednačenju terminologija, odstranjenju suvišnih sinonima, forsiranju onog termina koji je najprikladniji i koji duhu jezika najbolje odgovara vrijedan je da se na njega ugledamo. Radi se dakle o selekcii, o sve boljem izboru »u granicama jednog te istog jezika bez obzira što taj jezik (a to je slučaj sa francuskim) nije obuhvaćen ni jednim političko-pravnim okvirom (Francuska, Belgija, Švicarska, Kanada) ni jedinstvenim narodnim govorom. Ovdje mislimo na dialekatske razlike francuskog sjevera i juga, koje su neuporedivo veće i sa jezikoslovnog stanovišta značajnije nego »varijante« štokavskog narodnog govora, zajedničke osnovice i srpskog i hrvatskog književnog jezika. Dakle ni sistematski rad na |