DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1969 str. 43     <-- 43 -->        PDF

težna zastupanost slabijih intenziteta zaraze, pokazuje da je u Hrvatskoj započela
nova, četvrta poslijeratna gradacija gubara.


Iz podataka tabele se razabire da se najslabiji intenzitet zaraze (do 1% zaraženih
stabala) prostire na 37,5% ukupne zaražene površine, a intenzitet od
1—5´% zar. stabala na cea polovini (47%) zaražene površine. Na svih tih gotovo
85% zaražene površine nalazi se redovito samo po 1 leglo na zaraženom stablu.
Sigurno je da na ovoj površini ne treba idućeg proljeća očekivati nikakve značajnije
gospodarske štete od gubara. Na površini od 13.844 ha zaraženo je
5—20´% svih stabala pretežno s 1, ali ponekad i s 2—3 legla po zaraženom stablu.
Na dijelu ove površine vjerojatno će već idućeg proljeća nastati manje
štete, a pogotovo na čitavoj površini od 2.129 ha na kojoj je zaraženo 20—50%
svih stabala s 1—3 legla po zaraženom stablu. Najjači stepen zaraze (preko 50%
zaraženih stabala) registriran je na površini od svega 509 ha. Od interesa je naglasiti
da je ovaj stepen zaraze utvrđen samo u istočnom dijelu Hrvatske (Vukovar,
Osijek, Belje). Na tim površinama najvjerojatnije idućeg proljeća treba
očekivati golobrst, pogotovo u nekim odjelima gdje je premašen kritični broj
legala po stablu s obzirom na starost stabala u tim odjelima.


Iz podataka tabele razabire se da je zaraza konstatirana u cijeloj Hrvatskoj
(izvještaj Nove Gradiške očito nije realan) i da je na čitavom području od istoka
prema zapadu višemanje ravnomjerno raspoređena (mali izuzetak je upravo
spomenutih 509 ha najjače zaraze u istočnoj Hrvatskoj). To ujedno opet jednom
dokazuje da do prenamnoženja gubara dolazi djelovanjem jednog općeg faktora
na velikoj površini i da teorija žarišta ne stoji (Schwerdtfeger 2) nego da
je on autohton u svim nizinskim, a vjerojatno i prigorskim šumama ovog područja.


Iz brojčanih se podataka tabele ne vidi kakva je vertikalna rasprostranjenost
sadašnje pojave gubara. Međutim iz dostavljenih se podataka razabire da
je on registriran kako u nizinskom tako i u brdskom području. Osim u izrazito
nizinskom području (Vinkovci i dr.) zaraza je konstatirana i u Dilju (Slav. Brod,
Požega) Krndiji (Našice), Garjevici, Bilogori (Bjelovar), Kalniku (Križevci) te
ponešto također u nižim položajima Psunja i Papuka. Na prostranim višim područjima
Papuka i Psunja za sada još nema zaraze. Sudeći po tomu (a s obzirom
na iskustvo da gubar u vrijeme kulminacije u nizinskom i prigorskom području
Slavonije dolazi masovno i u najvišim položajima Papuka i Psunja) vjerojatno
stoji tvrdnja da gubar ovdje nije autohton nego biva prenesen vjetrom iz nižih
položaja (Kovačević 1).


Rekapitulirajući naprijed izloženo može se reći ovo:


Na pomolu je nova, četvrta poslijeratna gradacija gubara. Ona se za sada
nalazi u fazi progradacije. Idućeg proljeća ne treba očekivati neke znatnije gospodarske
štete, osim na nekoliko stotina hektara na vukovarskom, osječkom
i beljskom području. Međutim poznavajući gradologiju gubara sigurno je da
će već u proljeće 1971, a naročito 1972 i 1973 god. hiljadama hektara šuma zaprijetiti
opasnost golobrsta. S obzirom na presudnu važnost defolijacije u procesu
nastajanja masovnog sušenja hrastika — o čemu imamo veoma svježa i
bolna iskustva — s ovom činjenicom treba najozbiljnije računati i pravovremeno
se pripremiti kako bi se izbjegla eventualna katastrofa i štete svele na
najmanju moguću mjeru.