DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 12     <-- 12 -->        PDF

UDK 634.0.174.7


BRUCIJSKI BOR (PINUS BRUTIA TEN.)
II prilog: Ekološke i ekonomske značajke


J. ŠAFAR
U prethodnom članku razmotrene su dendrološke značajke i prirodni areal
brucijskog bora, zatim njegov umjetni areal na području Hrvatske odnosno
nalazišta i makrostaništa po vegetacijskim i visinskim zonama u Istri i Kvarnerskim
otocima gdje je najviše rasprostranjen. Utvrđeno je prosječno da se
na teritoriju oko sjevernog dijela Jadrana brucijski bor vrlo dobro održava u
području vazdazelene vegetacije eumediterana i da je taj bor od svih vrsta
autohtonih listača te autohtonih i alohtonih četinjača najbolji za pošumljivanje
toplijeg područja listopadne vegetacije submediterana. Sve te konstatacije
iznesene su u odnosu na alepski bor i crni bor kojima se u navedenoj primorskoj
zoni vegetacije najviše pošumljivalo.


Za izbor staništa u sistemskom planiranju pošumljivanja brucijskim borom
potrebno je da se potpunije upoznaju njegovi ekološki zahtjevi i biološka
svojstva. Zato smo ispitali inozemnu literaturu, koju smo mogli dobiti, i izvršili
temeljitija istraživanja u 20—70 godina starim sastojinama u Istri i Kvarneru.
Kao i u prethodnom članku tako i u ovom dajemo iz naše studije samo vrlo
kratak sažetak rezultata tih radova; sve uglavnom komparativno na crni bor
i alepski bor.


INOZEMNI PODACI


B e ck - M a n n a g e 11 a (1901.) upozoruje da je brucijski bor izvanredno
neosjetljiv na sušu, buru i hladnoću, brzo raste, veoma je vrijedan za pošumljivanje
priobalnog krša. Rik i i (1943.) ističe odlike tog bora u odnosu na alepski:
otpornost suši, vjetru i hladnoći; na Lošinju bolje raste nego druge vrste
bora. Po Bouvarelovi m podacima (1950.), u području Libanona brucijski
bor je relativno otporan na hladnoću, više nego alepski, dobar je pionir. Po
Tschermak u (1950.), u arealu tog bora klima je zimi blaga a ljeti suha;
maleni su mu zahtjevi na pedosferu, obilnim četinjakom popravlja tlo. L elou
p (1957.) i FAO (1961.) izvještavaju da je brucijski bor srodan alepskom
boru, ali ima bolji oblik; raste u krajevima s toplom klimom i beSkišnim ljetima;
održava se gotovo na svakom tlu, može se saditi i na siromašnim, erodiranim
tlima; može se uspješno unositi u poluaridne krajeve.


Po bioklimatskim podacima francuskih pisaca (Pourtet , Tourpi n i
R o 1, 1954.), otpornost brucijskog bora na niske temperature je u odnosu na
alepski bor veća; u areboretumu Les Barres, za alepski bor je bila kritična temperatura
—12´0 C, naprotiv brucijski bor je podnio znatno nižu temperaturu, do
—15° C. FAO preporuča taj bor za suzbijanje erozije, za vjetrobrane pojase i
pošumljivanje siromašnih suhih tala na zapadnom dijelu Mediterana. Po nalazima
u Turskoj, Alemda g (1962.) smatra da je brucijski bor genetski vrlo
blizak alepskom boru, ali razvija mnogo bolji oblik debla i veći prirast. U za


10




ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 13     <-- 13 -->        PDF

padnoj Turskoj, po Pourtet u (1965.), Pinus brutia raste u arealu Carpinus
orientalis, Phillyrea media, Paliurus australis, Pistacia lentiscus i Juniperus
oxycedrus zajedno s Pinus nigra; godišnja temperatura je viša od 13—14n C,
godišnja oborina oko 500—700 mm, minimalne temperature spuste se ispod
—13° C.


Makar nedovoljni, ovi podaci kad se usporede s podacima iz nalazišta brucijskog
bora u našem području, omogućuju da dobijemo razmjerno pouzdane
pokazatelje za izbor staništa u koja se može ta četinjača uspješno unositi.


PRILAGODLJIVOST U ISTRI I KVARNERU


U dobrim klimatskim okolnostima, brucijski bor na većini staništa, čini se,
nema posebne zahtjeve na tlo, osobito u eumediteranu. U toplijoj zoni submediterana,
na dubljim tlima ima taj bor mnogo veće dimenzije nego crni bor;
na siromašnijim i plićim tlima, razlike u debljinama stabala i, pogotovo, u visinama
između navedene dvije vrste bora su manje. Na položajima koji imaju


SI. 1. Grupa stabala brucijskog bora u Plavoj laguni nedaleko Poreča. U odnosu na
Okolinu, kontrastom boja, oblika i sjene ta grupa drveća komponenta je pejzažne
arhitekture, osmišljeno učlanjena u ambijent more—obala—kamp; funkcionalno


služi turističkoj privredi.
Foto: Safar




ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 14     <-- 14 -->        PDF

hladniju klimu i jače vjetrove, ta se četinjača dobro razvija samo u plodnijim
tlima. U skeletnim škrapovitim tlima, makar bila prosječno plitka, brucijski
bor korijenjem prodire duboko i u stranu, pa na položajima koji odgovaraju
njegovim klimatskim zahtjevima dobro se može održati i više prirašćuje nego
crni bor, alepski bor i sve vrste mediteranskih listača. Brucijski bor ima gušću
krošnju nego alepski i širu nego crni bor, te obilnim četinjakom dobro obogaćuje
tlo.


Prema tome, u grubom prosjeku pedosfera u kompleksu ekoloških faktora
nije graničan ili kritičan faktor za rasprostranjivanje brucijskog bora, nego
klima. Po S 1 i e p č e v i će v i m (1960.) i drugim podacima: u eumediteranu
manje je vrućih, hladnih i studenih dana, godišnji valovi temperature su spljošteniji,
zime blaže i kraće, ljetno mirovanje vegetacije je duže a zimsko kraće
nego u submediteranu. Na višim položajima submediterana češći su mrazovi,
veći su ekstremi temperature, duže vremena leži snijeg, vegetacijska doba su
kraća, pa o tim značajkama klime ovisi mogućnost unošenje termofilnijih vrsta
drveća roda Pinus. Prosuđujući po podacima u svjetskom klimadijagram-atlasu
(Walter-Li e th, 1964.), u autohtonom arealu brucijskog bora na području
Grčke i Male Azije vladaju dugi ljetni periodi relativno suhe klime. U alohtonom
arealu te četinjače na području Hrvatske gotovo i nema suhe klime, pa
aridnost nije graničan faktor za proširivanje areala brucijskog bora općenito
na jadranskom području. Za razmatranje utjecaja faktora klime služili smo se
podacima Hidrometeorološkog zavoda Hrvatske koje je pregledno prikazao
Bertovi ć za desetgodišnje razdoblje 1948—1957.


Temperatura . Prosječna godišnja temperatura ni prosječne temperature
u doba vegetacije ne mogu biti kriteriji za proširivanje areala brucijskog
bora. Posve jednostavan primjer može to dokazati: Pula i Rovinj imaju
srednjake godišnje temperature niže nego Rijeka, Crikvenica i Senj, pa je ipak
u okolici navedenih istarskih mjesta razvijena vazdazelena vegetacija, a u
Hrvatskom primorju je nema; ljeto je toplije u Senju nego u M. Lošinju, pa
ipak naveden otok ima makiju, a Senj je nema. Znači, važni su ekstremi zimskih
temperatura. Bez potrebnog komentara, u pril. tabeli dovoljno su jasne
razlike ekstrema temperature za područje fitocenoza Orno-Quercetum ilicis
(Lošinj i Pula), Carpinetum orientalis croaticum (Crikvenica) i Seslerio-Ostrvetum
(Senj i Pazin). Brucijski bor dobro uspijeva u svima navedenim mjestima,
osim u Senju gdje vlada jaka bura.


Ekstremne temperature <>C Godišnji


n. v. Apsolutni Apsolutni Apsolutna prosjek
m
godišnji godišnji godišnja °C
maksimum minimum amplituda


M. Lošinj 51 36.3 — 5,0 41,3 15,3
Pula 32 35,7 —102 45,9 14,0
Crikvenica 2 37,2 —13,1 50,3 14,7
Senj 28 39,0 —19,2 58,2 14,8
Pazin 291 37,0 —21,3 58,3 11,4
Kako se razabire iz podataka o apsolutnim godišnjim maksimumima temperature,
na području Istre, Hrv. Primorja i Kvarnera ljetni ekstremi nigdje
ne prelaze vrijednost 40° C. Te temperature nisu ´kritične za brucijski bor; kad
bi i bile, njihov loš utjecaj smanjuje se razmjerno velikom količinom oborina




ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 15     <-- 15 -->        PDF

i vlage zraka. Kritični su zimski ekstremi temperature. U okviru naših istraživanja
najznačajniji su oni ekstremi koji prelaze vrijednost od —15° C. Takve
niske temperature štetne su za održavanje eumediteranskih vrsta flore, prema
tome i za one vrste biljaka koje su introducirane iz toplijih regija klime, kao
što su maslina, smokva, brucijski bor i, osobito, aleps´ki bor. Naprotiv, crni bor
može podnesti i mnogo niže temperature kakve vladaju u području Senja i
Jurjeva gdje je crni bor autohton i u Lici gdje se, ripr. u Gospiću, apsolutni minimum
temperature spušta sve do —33,5° C a apsolutni maksimum dosegne i
do 35,5° C; dakle, gdje ekstremna termička amplituda, može iznositi do 70° C.


Usporedimo te podatke s onima o uspijevanju masline. Po podacima koje su
dali Marčić (1923.) te Pausiot i Rebour (1961.), srednja godišnja temperatura
za uspijevanje masline kreće se oko (12) 15" do 20° C; apsolutni maksimum
može biti do oko 40° C, a minimum ne smije pasti ispod —-6° C, kod trajnije temperature
oko —7° C ugiba čitavo maslinovo stablo. Ali otpornost i razvitak masline,
isto tako i brucijskog bora, ovise i o drugim ekološkim faktorima. Spomenuli
smo maslinu jer će nam njen areal služiti kao indikator za utvrđivanje boljih staništa
bruci jskog bora.


Na temelju ovdje iznesenih i drugih naših, neobjavljenih razmatranja
smatramo da se u odnosu na utjecaj ljetnih temperatura brucijski bor može
unositi u područje eumediterana i sve do srednjih položaja submediterana. Iz
gledišta zimskih, pretproljetnih i kasnoj esenskih temperatura, tom se vrstom
bora ne smije pošumljivati u hladnijim položajima submediterana, osobito u
onima koji imaju makar i vrlo kratkotrajnu temperaturu oko —20° C, ili višu
od ove ali koja je trajnija i češća.


Oborina . Prosječna godišnja oborina u sadašnjem umjetnom arealu
brucijskog bora na sjevernom jadranskom području iznosi oko 750 do 1500 mm;
na primjer, Pula i Rovinj 750 mm, M. Lošinj 940 mm, Rab 1090 mm, Crikvenica
1190 mm, Labin 1370 mm, Rijeka 1420 mm, Lanišće iznad Buzeta u Istri
na oko 600 m n. v. oko 1800 mm. Po Pourtetovim podacima (1965.), u zapadnom
području Turske brucijski bor uspijeva na staništima koja imaju prosječnu
godišnju oborinu 500—700 mm. U velikom dijelu navedenog našeg područja
tolika oborina padne u toku vegetaci jskog doba. Prema tome, količina
oborine kod nas nije graničan ekološki faktor za uspijevanje brucijskog bora.
Isto tako ni relativna vlaga zraka koja iznosi npr. za M. Lošinj 74, Pulu 75,
Pazin 78. Eksperti FAO preporučuju unošenje tog bora u aridnija područja.
Po indeksima klime (po Langovom kišnom faktoru) u našem području, razvitak
i prirašćivanje te četinjače dobri su u semiaridnoj i semihumidnoj klimi.


Vjetar . Naša komparativna opažanja pokazala su da je na loše utjecaje
vjetra najmanje otporan alepski bor, a najviše crni bor. Brucijski bor je u tom
odnosu negdje u sredini; na vjetru, osobito buri izloženijim položajima ipak
je bliži alepskom boru nego crnom. Broj dana s vjetrovima jačine 6 po Beauforovoj
skali iznosi u M. Lošinju 16, u Puli i Crikvenici 20, u pazinskoj kotlini
samo 6, a u Senju čak 98. U području Senja brucijski bor ne bi se mogao dobro
oblikovati makar bi imao razmjerno dobar prirast, vjerojatno veći nego crni
bor (u Karlobagu nalazila se grupa debelih stabala alepskog bora, ali njihov
habitus je bio vrlo izobličen a vitalnost u starijoj dobi slaba).


Z a s 1 a n j e n o s t. O količini naslaga soli na tlu i stablima nemamo nikakvih
podataka. Ali možemo se poslužiti rezultatima opažanja u priobalnim
nalazištima brucijskog bora: Novi Vinodolski, Rovinj, Poreč, Vrsar, Tar, Krk




ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 16     <-- 16 -->        PDF

i dr. Nigdje u sastojinama, grupama i na pojedinačnim stablima, osim npr. na
uskom priobalnom pojasu kod Rabe a, nismo opazili značajnije loše posljedice
utjecaja slane. Dakako, na buri veoma izloženim položajima, kao što su okolica
Senja i sjeverni obronci nekih otoka, utjecaj slane može biti fiziološki vrlo
štetan. Npr. u okolici predjela Soline na Krku nasuprot Crikvenice, koji je
izložen zaslanjenoj buri, dobro raste ne samo 6—10 godišnja kultura brucijskog


SI. 2. Sastojina brucijskog bora kod Poreča u Istri. Stadij iskorišćavanja jakim
proredama i podmlađivanja po načelu skupinastog gospodarenja. Pojedine grupe
mladog naraštaja spojile su se te je u tom stadiju sastojina sada dvoslojna (dvo


dobna), privredno dobra i estetski dopadljiva.


Foto: Safar


bora, nego i starija crna topola (!). Makar, dakle, brucijski bor nije halofit, kao
npr. Tamarix sp. ili Atriplex halimus, ta se četinjača može unositi na priobalna
zemljišta koja nisu mnogo izložena buri.


Zaključci . U Istri, Kvarneru i Hrv. primorju Pinus brutia je u eumediteranu
i toplijem dijelu submediterana prosječno otporan vrućini, suši, hladnoći
i vjetrovima. Može uspijevati u semiaridnoj i semihumidnoj klimi. Prilagođuje
se gotovo svima tipovima tla; održava se i na mineralno siromašnijima
ako nisu suvislo plitka; u. dovoljnoj vlazi zraka podnosi i suhija tla; obilnim
četinjakom popravlja pedosieru. Snažno se razvija na položajima prosječno od




ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 17     <-- 17 -->        PDF

mora do oko 300 m n. v., na boljim tiima i zaštićenijim položajima i do oko
350 (400) m; na većim visinama održavanje i proizvodnost tog bora su problematični.
Ima dobar prirast u dubljim, rahlim tlima i u skeletoidnim. Strmine
nisu graničan činilac rasprostranjenja. Na ekstremne temperature veoma je
prilagodljiv u eumediteranu i u toplijoj podzoni submediterana; ekstremno visoke
temperature nisu graničan faktor za njegov razvitak, već ekstremno niske;
taj bor u navedenom sjevernom jadranskom području ne smanjuje vitalnost
ni ´kod kratkotrajne temperature do —21° C ako su drugi ekološki faktori
za nj povoljni. Male količine oborina i suše nisu kritičan faktor; ni vjetar u
eumediteranu i nižoj podzoni submediterana gdje nema jake bure. Zaslanjenost
zraka i tla ne utječu štetno na rast brucijskog bora, osim na položajima
izloženima jakoj buri. U hladnijoj podzoni submediterana, odnosno na graničnom
dijelu areala Carpinus orientalis i Ostrya carpinifolia, brucijski bor ima
dobar rast i prirast na boljim tlima, prisojnijim i zaštićenijim položajima; na
višim položajima areala crnog graba taj bor bi, što se tiče klime u doba vegetacije,
mogao dobro uspijevati, možda bolje nego crni bor, ali zimske hladnoće
i mrazovi ovdje su kritičan odn. graničan faktor njegovog rasprostranjenja.


PROIZVODNOST


Već samim opažanjem može se jasno razabrati da brucijski bor na ekološki
mu prikladnim staništima razvija prosječno veće dimenzije nego njegov
najbliži srodnik alepski bor i mnogo veće nego crni bor. U vezi s time izvršili
smo metodička komparativna istraživanja ovih elemenata: debljina, visina,
pravost, rašljavost, ekscentričnost i čistota debla, kakvoće stabala, vitalnosti
i dr. uglavnom u mješovitim kulturama navedenih vrsta roda Pinus. Taj je rad
obavljen na 26 nalazišta tih borova starih oko 20—70 godina, u različitim staništima
od mora do oko 350 (600) m n. v., u predjelima: 0—50 m n. v. Plava
laguna, Monte Mulin, Cikat, Vidal, Vankanela, Kastanjija, park Novi Vinodolski,
Dražice, Supeška; 50—200 m n. v. Busoler, Prohaska, Strped, Tarska vala,
Most Rabac, Barbanska stran, Plominska stran, Gradec; 200—350 m n. v. Mali
Golji, Kranjci, Violski brijeg, Tuliševica, Lucija, Kamušov brijeg, Previs;
350—600 m n. v. Veli Vrh i Lanišče. Zbog nemogućnosti da se objave opširni
opisi staništa i sastojina, brojčani podaci, njihove analize i rezultati po pojedinim
nalazištima, ovdje dajemo samo zaključk e iz tih istraživanja.


U eumediteranu, debljine i visine stabala brucijskog bora prosječno su
nešto veće nego alepskog bora, kakvoća stabala je bolja; obje te vrste bora
proizvodno su mnogo bolje nego crni bor. U prelaznoj i priobalnoj submediteranskoj
podzoni brucijski bor je proizvodno mnogo bolji nego alepski bor i
crni bor koji je uglavnom subdominantan. U najvišim položajima zajednice
Carpinetum orientalis na dubljim tlima, prisojnim i zaštićenijim položajima
brucijski bor razvija veću proizvodnost nego crni bor; na lošijim tlima i buri
izloženijim položajima iste zajednice taj bor, unatoč razmjerno velikom prirastu,
kvalitativno je lošiji nego crni bor. U najtoplijoj podzoni zajednice Seslerio-
Ostryetum, tj. uz granicu fitocenoze Carpinetum orientalis, brucijski bor
ima veće debljine nego crni bor ali podjednake ili nešto veće visine, kakvoća
stabala mu je, osobito na izloženijim položajima, manja nego crnom boru, isto
tako i vitalnost. U manje toploj podzoni zajednice crnog graba brucijski bor
razvija ponegdje veće debljine nego crni bor, ali kakvoća stabala i pogotovo
vitalnost su manji nego crnom boru. Borov četnjak manje napada brucijski




ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 18     <-- 18 -->        PDF

bor nego crni bor, pa se taj utjecaj odrazuje u razlici prirasta i u estetskom
izgledu stabla.


Opažanja izvršena u navedenim i drugim sastojinama i skupinama brucijskog
bora, iz gledišta mogućnosti i načina podmlađivanja, dovela su do ovih
zaključaka: prirodno obnavljanje može se uspješno provoditi u eumediteranu


SI. 3. Značajan genotip mladog brucijskog bora u predjelu Prohaska kod Rabca
u Istri: ´krošnja vrlo gusta, gotovo neprozirna, široka, tamnozelena, valovitog oblika.
Stabala slične forme ima i drugdje, npr. u parku V. Lošinja. Takve jedinke trebalo
bi genetički izlučiti i razmnožiti za potrebe turističke privrede.


Foto: šafar


i toplijoj podzoni submediterana na plodnijim tlima; sklop krošanja treba da
je progaljen; obilniji se podmladak pojavljuje nakon spaljivanja mrtve organske
tvari i prizemnog rašća. Brucijski bor može u doba neodraslog podmlatka
podnositi postranu i difuznu sjenu, a kasnije zahtijeva otvorenije prostore; dakle
heliofit je; čini se da više podnosi sjenu nego alepski bor i manje nego crni
bor. U podmlađivanju i iskorištavanju odraslih sastojina najracionalniji je postupak
skupinasto gospodarenje, tj. postepeno sve jače prorede, stvaranje i
njegovanje mladog naraštaja u grupama koje se planski proširuju u skupine i
spajaju. U mješovitim sastojinama s alepskim borom brucijski bor je konkurentski
unekoliko jači, osobito u submediteranu. U mješovitim sastojinama sa


16




ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 19     <-- 19 -->        PDF

crnim borom u svima zonama submediterana od mora do najgornje granice
zajednice Carpinetum orientalis brucijski bor je konkurentski prosječno jači
i potiskuje crni bor; što je staništa bolje, crni bor je više subdominantan.


PRIVREDNO ZNAČENJE


Istraživanja o dimenzijama i kakvoći stabala brucijskog bora u odnosu na
crni i alepski bor pokazala su da se unošenjem brucijskog bora na odgovarajuća
staništa može mnogo povećati prihod.


Prihodna vrijednost takvih sastojina može biti dvojaka a i dvostruka:
proizvodnja drvne sirovine i turističko iskorišćavanje.


Šumoprivreda . Velika potražnja za drvom četinjača, općenito i osobito
u Jugoslaviji, nameće zadatak da se što racionalnijim postupcima povećava
omjer igličavih vrsta drveća. Površina njihovih sastojina na jadranskom
području je vrlo mlena a potražnja za drvom četinjača je velika, osobito na
otocima na koje je prevoz vrlo skup. Na području Istre i Kvarnera, u Dalmaciji
i na dalmatinskim otocima ima dobrih staništa za uspješnu proizvodnju
navedene drvne sirovine. Brucijski bor (i primorski u eumediteranu i korzički
na višim položajima submediterana) na determiniranim staništima može stvarati
vjerojatno podjednak prirast kao smrča u njenim autohtonim Piceetumima
Dinarida. Prihod se može povećati na nekim staništima: konsocijacijom
brucijskog bora s topolama koje brže rastu, imaju rijedak sklop i pliće zakorijenjivanje,
osnivanjem dvoslojnih sastojina, jer se te dvije vrste drveća međusobno
dobro podnose; kad se odrasla topolova stabla posijeku, njihovo trulo
korjenje još više rahli tlo, pa će bor bolje prirašćivati.


Turizam . Sve brži razvitak turističke privrede u čitavom svijetu zahtijeva
da se ubrzano grade objekti za smještaj sve većeg broja turista. Tako i u
Jugoslaviji, pogotovo na jadranskom priobalnom području koje uz naselja,
saobraćajnice, plaže, vidikovce i dr. nema dovoljno šumskog zelenila. Danas,
kad se brzo razvija turizam na kotačima, turizam nomadskog tipa, na tom području
nema dovoljno skloništa ni za automobile, ni za šatore, ni za komfornije
kampove. Postojeće priobalne šumske sastojine previše su opterećene turističkom
eksploatacijom (do 800 osoba i 250 kola po ha, umjesto oko 250 osoba
i 100 kola), oštećuju se, zbog zbijanja tlo je sve manje strukturno, često ih oštećuju
i uništavaju požari. Treba dakle osnivati nove tzv. turističke šume od
vrsta drveća bržeg rasta, široke, lijepe i gušće krošnje kakvu ima brucijski bor.


S obzirom na promjer njegove krošnie, nije potreban velik broj stabala po
jedinici površine: na boljim staništima oko 600—1000 stabala po ha. Promjer krošnje
tog bora starog oko 10—20 godina iznosi prosječno 3,5—5 m, te horizontalna
projekcija 600 krošanja zasjenjuje oko 7.000—9.000 m2 površine zemljišta. Na području
Istre i Kvarnera ima svojta brucijskog bora koje imaju vrlo guste, veoma
široke i osobito lijepe krošnje, pa bi se genetičkom selekcijom mogli iz populacije
izlučiti i hibridizacijom oplemeniti biotipovi specijalno za potrebe turističke privrede.
Može se izvršiti i konsocijacija s topolama.


BIOEKOLOŠKI POKAZATELJI ZA PROŠIRIVANJE AREALA


Rezultati istraživanja izneseni sažeto u prvom članku i u ovom za područje
Istre, Kvarnera i Hrv. primorja dovode do zaključka da se brucijski bor može
unositi na staništa na kojima se crni i alepski bor nedovoljno razvijaju. Brucijski
bor, razmatrajući u širokoj prosječnosti, može se uspješno introducirati




ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 20     <-- 20 -->        PDF

na ovakva staništa (treba uvažiti sve pokazaetlje, skupno) u jadranskom po


dručju:
Po visinskim zonama :od morske obale do oko 250 (300) m n. v., na boljim


staništima do 350 (400) m. n. v. Po klimatskim zonama: područje eumediterana


i topliji položaji submediterana (na staništima bez jake bure). Po pedosfersk´m


značajkama: u eumediteranu i najnižim položajima submediterana na gotovo


svim tlima, u višim zonama toplijeg submediterana na plodnijim tlima. Po ve


getacijskim zonama: Orno-Quercetum ilicis, Orno-Cocciferetum, Carpinetum


orientalis i granični dijelovi prema Seslerio-Ostryetum. Po biljnim indikato


rima: areal vazdazelenih vrsta dendroflore, areal masline i smokve, areal Smi


lax aspera, Asparagus acutifollius, Phillyrea sp., Pistacia sp.


LITERATURA


Alem dag, S.: Razvitak, proizvodnja i uređivanje šuma Pinus brutia Ten, Ankara,
1962. (recenzija u Revue forestiere francaise, 1964.).
A n d o n o v sk i, A.: Za edna grupa stebla od Pinus brutia Ten. vo parkot na Zemjodelsko-
šumarskiot fakultet Skopje, Šumarski pregled, 1965.
B eck-M annage t ta, G.: Die Vegetationsverhältnisse der illyrischen Länder,
Leipzig, 1961.
B ertović , S.: Meteorološki podaci iz razdoblja 1948—1957. Obavijesti Instituta za
šum. i lov. istraž. u Zagrebu.


Bertović , S.: Prilog poznavanju odnosa klime i vegetacije u Hrvatskoj (rukopis).


Boudy , P.: Economie forestiere Nord-Africaine, Paris, 1950.


Bo u v areal , P.: Les principales essences forestiere du Liban. Revue for. franchise,
1950.
Debasac , E. F.: Le pin Corsicio de Corse dans son aire naturelle, Revue for.
franchise, 1964.
E m, H.: Za vidot Pinus brutia Ten. i možnostite toj da se odgleduva vo NR Makedonija.
Šumarski pregled, 1960.


Fiori , A.: Pinus brutia Tenove, L´ Alpe, 1931.


Garcia , S.: Repoplation ornamental en las proximidades de las carreteras, Monies,
Madrid, 1964.
Golub ovi ć, M. i Meštrovie, Š.: Turistička renta kao funkcija šumskih sastojina
uz Jadransko more i magistralu, Šum. list, 1966.


Hempel , G.-W i 1 h e 1 m, K.: Die Bäume und Sträucher des Waldes I, Wien, 1889.


Horvatić , S.: Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih
jedinica Hrv. primorja, Prirodoslovna istraživanja, Knjiga 33, Acta biologica
II., Zagreb, 1963.
Jovančević , M.: O brzini rasta i potrebi proširivanja mediteranskih borova na
južnodalmatinskom kopnu, šumarstvo, 1957.


Kotoulas , D.: Les plantations de Pinus brutia dans les bassins versants en Grece,
Sous-commission de cord, des questions for. mediter. »Silva Mediteranea« u.
9-eme Session Athenes, 1965.


Leloup , M.: Tres planting practices for arid areas, Rome, 1957.


Marčić , M.: Uzgoj maslina na istočnim obalama Jadrana. Split, 1923.


N a h a 1, L: Le pin d´ Alep (Pinus halepensis Mill.), Etude taxonomique, phytogeoigrafique,
ecologique e silvicole. Annales de l´Ecole nationalle des eaux et forets
et de la Station de recher. et exper., Nancy, 1962.


Pa nov, A.: Alepski i brutijski bor, Šumarski list, 1957.


Pausiot, F. P. and Re b our, H.: Improvement in olive cultivation, FAO, Rome,
1961.
Podhorsky , J.: Die korsische Kiefer (Pinus laricio v. Poiretiana). Schweiz. Z. f.
Forstwesen, 1921.
Pourtet , J.: Quelques aspects de la vegetation forestiere en Turque occidentale.
Revue for. franchise, 1965.
R i k 1 i, M.: Das Pflanzenkleid der Mittelmeerländer, Bern, 1943.
R o 1, R., Pourtet , J., T u r p i n, P.: Cataloque des expeces cultivees dans 1´ Arboretum
des Barees, Annales de 1´ Ecole nation, des eaux et forets, 1954.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 21     <-- 21 -->        PDF

S a f a r o v, I. C: Eljdarskaja sosna (Pinus eldarica Medw.), biologičesko-ekologi


českaja osobenost, Izvestija visših učebnih zavedenu, Arhangelsk, 1965.
S e 1 i k, M.: Pinus brutia in der Türkei, Forstwiss. Cntrblatt, 1959.
Simunović , M.: Melioracija degradirane makije resurekcijom i sjetvom alep


skog bora nakon priprema tla požarom, Šumarstvo, 1956.
S 1 i e p č e v i ć, A.: Klima otoka Raba, Hidrometeorološki zavod, NRH, Zagreb,


1960.
Šafar , I : Problemi proizvodnosti kultura u submediteranskoj zoni, Šum. list. 1962.
Š a f a r, J.: Problemi proizvodnosti panjača u eumediteranskoj zoni, Šum. list, 1962.
Šafar , J.: Problem morfoloških, ekoloških i ekonomskih karakteristika brucij


skog bora, Bilten Posl. udruž. šum.-privr. organizacija, Zagreb, 1964.
Šafar , J.: Dendrološke karakteristike brucijsikog bora, Hortikultura, Split, 1968.
Šafar , J.: Aktualnost i problemi pošumljivanja primorskog krša, Šum. list, 1968.
T k a 1 č i ć, B., Šafar, J. i M a r i č i č, R.: O ekonomičnosti turističkih šuma na


jadranskom području, Šum list, 1965.
Tscherm a k, Waldbau, Wien, 1950.
Walter, H.-Lieth, H.: Klimadiagramm-Weltatlas, Jena, 1964.


BRUTIAN PINE (Pinus brutia Ten.)
ECOLOGIC AND ECONOMIC CHARACTERS


Summary


In Yugoslavia, Brutian Pine was spread artificially, mainly in the northern part
of the Adriatic region (peninsula of Istria, Kvarner islands) where about 40 major
stands aged 20—70 years are found, and as many smaller and younger ones.


Ecological characters. In the Eumediterranean region and in the
warmer part of the sub-Mediterranean region Brutian Pine is a heat tolerant,
drought-resistant and windfirm species. It is adaptable to almost all soil types,
tolerates soils poor in mineral nutrients and drier soils if not continuously shallow;
its abundant needle litter improves the soil. On sites above 350 (400) m the cultivation
and productivity of this Pine species are problematic especially on more
exposed slopes and poorer soils. It thrives in semiarid and semihumid climates.
In the Eumediterranean region and in the warmer part of the sub-Mediterranean
region it is very adaptable to the influences of temperature extremes. Extremely
high temperatures are not critical, but extremely low ones are. However, the
vitality of Brutian Pine in Istria does not decrease significanthy under shorttime
temperatures up to about —21° C if other ecological factors favour it. In the border
belt between Carpinetum orientalis and Seslerio-jOstryetum its development is good
on better soils and on sunny and more sheltered sites. On higher and more exposed
sites, because of winter cold and frosts, Brutian Pine exhibits poor vitality. The
amount of rainfall does not represent a critical factor. Nor are critical the winds
in the Eumediterranean and lower sub-Mediterranean zones, nor the salinity of
the air except the sites which are much exposed to strong northerly winds called
»bura«. According to its ecological requirements Brutian Pine is somewhere between
Aleppo Pine and Austrian Pine.


Regeneration and development. On better sites natural regeneration
is good if the canopy of the mother stand is more strongly opened, and especially
if dead organic matter and low growth are burnt. The young reproduction tolerates
a diffuse shading but at the age of grown-up reproduction, and, especially at the
sapling stage, the canopy should be opened. According to these observations in
mixed stands Brutian Pine tolerates shading better than Aleppo Pine but less well
than Austrian Pine. In the more grown-up stands most rational is the group system
of regeneration, i. e. the ever increasing heavy thinnings, the establishment of new
reproduction in groups which are intentionally enlarged and integrated. In mixed
stands with Aleppo Pine, Brutian Pine is somewhat more vigorous in competition
especially in the sub-Mediterranean area. In mixed stands with Austrian Pine
Brutian Pine, thanks to its higher growth rate and widerspreading crown, generally
supresses Austrian Pine in all altitudinal zones from the sea to the upper limit of
Carpinetum orientalis. The better the site the more subdominant the position of
Austrian Pine.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1970 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Productive capacity. In the Eumediterranean area the diameters b. h.
and heights of Brutian Pine trees are on an average greater than in Aleppo Pine,
and their quality is much ´better; with respect to the growth production both the
mentioned Pine species outyield Austrian Pine. In the area of Carpinetum orientalis
Brutian Pine develops more rapidly and better than Aleppo and Austrian Pines.
On good sites of the lower limit of Seslerio-Ostryetum Brutian Pine still remains
in good condition; even in less good localities its dimensions are slightly greater
than in Austrian Pine, but its stem quality and vitality are worse. Brutian Pine is
less exposed to attacks of the Pine Processionary Moth (Thaumetopoea pityocampa
Schiff.) than Austrian Pine.


Economic significance. Owing to its higher growth rate, good stem
quality and good ecological adaptability under good environmental conditions of
the mentioned vegetation zones, Brutian Pine is more valuable from the economic
standpoint than Aleppo and Austrian Pines. Owing to its wide-spreading, dense,
dark-coloured and well-formed crown Brutian Pine is very suitable for a rational
establishment of the so-called tourist forests (camping, beaches, seaside resorts,
etc.) especially if through selection convenient biotypes are raised.


Bioecological criteria for the expansion of the area. In the
northern region of the Yugoslav part of the Adriatic Brutian Pine can successfully
be introduced into these localities (if all factors are taken into consideration):
a) by altitudinal zones — from the sea-shore up to about 250 (300) m, and on better
sites up to about 350 (400) m, b) by climatic zones — in the Eumediterranean area
and the warmer part of the sub-Mediterranean area (sites not exposed to strong
northerly winds), c) according to the pedosphere — in the Eumediterranean and
lower sub^Mediterranean areas into all deeper soils, in the upper zones of the
warmer sub-Mediterranean area into the more fertile soils, d) by vegetation zones


— into the associations Orno-Quercetum ilicis, Orno-Cocciferetum, Carpinetum
orientalis, Castanetum quarnaricum and Seslerio-Ostryetum carpinetosum orientalis,
e) according to plant indicators — into the natural and artificial areas of
Olea europaea and Ficus carica, Smilax aspera, Asparagus acutifolius (god vitality
and frequency), Phillyrea sp. and Pistacia sp.