DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 26     <-- 26 -->        PDF

cfa ćimpasifa c$umat&k&g fakulteta a SLagcebu 1969. godine


UDK 634.0.432(497.13)


PROBLEM ZAŠTITE ŠUMA OD POŽARA U SR HRVATSKOJ


Prof. dr ZLÄTKO VAJDA


Šumarski fakultet, Zagreb
Katedra za zaštitu šuma


I


Šumski požari u SR Hrvatskoj nanose šumskom gospodarstvu, a tim i društvenoj
privredi gotovo svake godine znatne štete. Ta se šteta ne očituje samo
na izgorjelim, razorenim ili oštećenim sastojinama, već i na manje ili više oštećenoj
drvnoj masi još preostalih stabala, te često i na smanjenju proizvodne
sposobnosti tla. Izgaranjem humusa dolazi do degradacije tla, otežava se i
znatno poskupljuje pošumljavanje izgorjelih površina, a u kraškim područjima
vjetar i voda odnose ono malo plodnog tla, tako, da je podizanjem novih sastojina
uz neke izuzetke, dugotrajan i vrlo skupi proces. Osim toga požarom
poharane šume, posebno u kraškim područjima obalnog i otočnog područja
Hrvatskog primorja, smanjuju i nagrđuju prirodnu ljepotu kraja što nepovoljno
djeluje na daljnji razvoj turizma.


Zabrinjavajuća je činjenica, da je broj požara, njihov intenzitet, veličina
izgorjelih površina i visina nastalih šteta u porastu. Iznijet ćemo o tom nekoliko
statističkih podataka od god. 1963. do 1967. SFR Jugoslavija je od 15 zemalja
članica Evropske komisije za šumarstvo FAO — po prosjeku izgorjelih
površina sedma po redu, dok je SR Hrvatska — između šest republika Jugoslavije
— prva. Za naznačeno razdoblje iznosi godišnj i prosje k izgorjelih
površina u SR Hrvatskoj 1204 ha. I po broju u tom. periodu nastalih šumskih
požara SR Hrvatska također je prva u Jugoslaviji. Od prosječnih 389 požara
nastalo je u Hrvatskoj 147, dok drugi otpadaju na ostalih 5 republika.
Izgorjela površina šuma u SR Hrvatskoj najčešće je veća nego u svim ostalim
republikama zajedno.


Intenzite t šumskih požara, koji se mjeri brojem izgorjelih hektara
šuma na 10.000 ha — dosegao je u Hrvatskoj god. 1961. 47,5 ha, što se približava
prosječnom intenzitetu u Grčkoj, koja u tom pogledu nosi rekord među
evropskim zemljama. Od 3266 šumskih požara, koji se od god. 1963. do 1968.
izbili na području SFR Jugoslavije otpada na SR Hrvatsku 1596.


Do još nepovoljnijih rezultata dolazimo uzmemo li u obzir statističke podatke
o kretanju šumskih požara u SFR Jugoslaviji od god. 1958. do 1967.
Prosječni godišnji intenzitet požara iznosi za taj period u SR Hrvatskoj 12,2 ha,
a prosječno godišnje izgorjela površina 2407 ha. I najnoviji podaci,
koji se odnose na god. 1968. ne mijenjaju ovu nepovoljnu sliku. Te je godine
u Hrvatskoj nabrojeno 385 šumskih požara, koji su poharali 3685 ha šuma te
oštetili 14909 m3 drvne mase. Šteta je procijenjena na 4,762.496 n. dinara, što
je sve iznad višegodišnjeg prosjeka. Analiziramo li statističke podatke o po


92




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 27     <-- 27 -->        PDF

javi šumskih požara u Hrvatskoj dolazimo do zaključka da uz rijetke izuzetke
gotovo redovno najbrojniji, najveći i najštetniji požari nastaju u priobalnom
i kopnenom području duž Hrvatskog primorja, od sjev. granica Istre do Dubrovnika,
koji tu zauzimlje prvo mjesto. Samo je na području Dubrovnika od
god. 1964—1968. nastalo 112 šumskih požara, koji su uništili 1334 ha šuma od
kojih su 582 ha (43,6%) bile borove kulture. Neposredna šteta procijenjena je
na 416.727 n. din. Ustanovljeno je, da se paralelno sa povećanjem broja turista
povećava i broj šumskih požara.


Štete od požara u priobalnom području Hrvatske i njenim jadranskim otocima
osobito dobivaju na značenju i veličini, što u tom području ima najmanje
šuma, pa tu predstavljaju izgorjele borove kulture i prirodne sastojine veliku
vrijednost. Za ponovno pošumljavanje i umjetno podizanje velikog dijela tih
šuma treba kroz dulji vremenski period ulagati mnogo rada i kapitala. Ponavljamo
da šumski požari ne čine tu samo ogromne štete, koje iskazujemo u
novcu, već oni nagrđuju pejsaž i smanjuju njegovu turističku vrijednost, te nanose
velike indirektne štete.


Ističemo i činjenicu, da upravo u tim područjima vrlo često u pojedinoj
godini daleko veće površine šuma izgore, nego što se pošume. Dodamo li tomu,
da se upravo za to područje Hrvatske daju za pošumljavanje sasvim nedovoljna
sredstva, a osim toga da imamo s obzirom na velike potrebe pošumljavanja golih
kraških površina razmjerno vrlo mali broj šumskih rasadnika, tako da broj
u njima godišnje uzgojenih biljaka ne može zadovoljiti ni minimalne potrebe
redovnog pošumljavanja, onda nam mora biti jasno kakovu će sudbinu imati
podizanje šuma na obešumljenim i izgorjelim površinama našeg krša, ako se
sa takovim gospodarenjem i dalje nastavi.


II


Na osnovu svega izloženog možemo reći, da šumski požari spadaju zaista
među najštetnije pojave u šumskom gospodarstvu Hrvatske, te da bi im naša
šumarska operativa i šumarska nauka morala stalno obraćati posebnu pažnju.
U prvom redu treba ustanoviti i na terenu provesti preventivne mjere
kojima ćemo u našim specifičnim prilikama moći spriječiti čestu pojavu šumskih
požara, te ustanoviti metode, kako ćemo ih, kada se pojave, brzo
zaustaviti i suzbiti.


U ovom ograničenom referatu nismo u mogućnosti dati detaljniji prikaz
savremenih preventivnih mjera sprječavanja i suzbijanja šumskih požara. Dati
ćemo samo kratki prikaz nekih najvažnijih mjera i metoda, koje nalazimo u
novijoj literaturi o suzbijanju šumskih požara. Uzeti ćemo pri tom u obzir i
neke metode, te prijedloge o kojima se raspravljalo na dva jugoslavenska savjetovanja
o šumskim požarima, koja su održana u Beogradu (1963) i simpozij
u Mostaru (1968). Pri tom ćemo imati u vidu specifične okolnosti, koje vladaju
u SR Hrvatskoj, posebno u njenom jadranskom priobalnom području.


U cilju spriječavanja i onemogućavanja postanka šumskih požara mnogo
doprinose one preventivne šumsko uzgojne mjere, kojima se izbjegava
osnivanje čistih kultura četinjača. U ugroženim područjima valja stalno
čistiti mlade sastojine i kulture od suhih grana i zapaljivog materijala na
tlu, a u odraslijim sastojinama vršiti umjerene prorede pazeći da se tlo ne zatravi
i ne zakorovi.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 28     <-- 28 -->        PDF

Važno je, da se strogo provode i održavaju zakonom i specijalnim propisima
određene preventivne mjere, koje se odnose na ponašanje ljudi koji se
zadržavaju po šumam te vrše djelatnosti, koje mogu prouzrokovati požar.


Isto vrijedi i za ljude koji dolaze u šume u svrhu rekreacije, kao turisti ili
u njoj borave dulje vremena u logorima i kampovima.


Posebnu pažnju treba obratiti preventivnim mjerama kojima se sprječava
širenje već nastalih požara i olakšava njihova lokalizacija i gašenje. Ugroženim
šumama mnogo će koristiti uzdržavanje vatrobranih prosjeka i vatrobranih
pruga koje treba stalno držati čistim od zapaljivog materijala.


U kraški m područjima gdje ima dovoljno kamenja dobre vatrobrane
čine dovoljno visoki kamen i zidovi . Još su bolji putevi, koji imaju sa obje
strane podignute kamene zidove. Takovi kameni vatrobrani iako su se pokazali
mjestimično na manjim područjima djelotvorni nebi se mogli primjeniti na
prostranim kraškim područjima, jer je teško podići gušću mrežu umjetnih kamenih
zidova, to bi iziskivalo i velike troškove. Držimo da bi toj svrsi bolje
odgovarale biološka i kemijska metoda stvaranja djelotvornih v atrobranih
pojasa.


Po biološkoj metodi vatrobrane pojase treba da čine takove vrste
drveća, koje svojom za sjeno m onemogućuju porast i razvoj svake druge
vegetacije, tako da se u tom vatrobranu ne može na tlu nagomilati lako zapaljivi
materijal. Svaki bi se prizemni požar na rubu takvih vatrobrana zaustavio,
jer na njima nebi mogao naći gorivog materijala. Takovi smišljeno raspodijeljeni
vatrobrani pojasi služili bi ujedno nesmetanoj komunikaciji, što je od
velike važnosti za lokalizaciju požara u gustim kulturama borovih sastojina.
Oni bi se mogli podići mjesto regularnih širokih prosjeka, odnosno uz jednu i
drugu stranu uskih prosjeka, koje služe za prostorno uređenje šuma i makija.
Vatrobrane pojase trebalo bi osnovati i uz sve puteve i ceste, na potezu njihovog
prolaza kroz makije i šume. Korisno bi bilo da se podržavaju i uz rubove
ugroženih šuma.


Na mjestima, gdje se iz bilo kakovih razloga ne bi mogli izgraditi vatrobrani
od kamenih zidova niti bi se mogli podići pojasi sjenovitih vrsta drveća,
treba, gdje ekološke prilike odgovaraju, pokušati sa stvaranjem dovoljno širokih
vatrobranih pojasa od pirofobni h vrsta biljaka. Jedna od takovih biljaka
je sitnosjemena višegodišnja lupin a (Lupinus polyphylus L.) koja je u
SSSR-u privukla veliku pažnju. Ne podnosi podzolasta i vapnena tla, ali dobro
podnosi kisela. Tlo za sjetvu sjemena lupine treba biti pripremljeno dubokim
oranjem, korov mora biti uništen. Ta biljka pokazuje prema vatri veliku otpornost.
Pri temperaturama visokim 800—900" C lupina ne gori već samo vene.
Vatrobrane prosjeke kultivirane lupinom traju preko 10 godina. U tu se svrhu
pokazala prikladnom i s u r uč i c a (Spirea sp.) koja također zaustavlja vatru,
stoga se u SSSR-u preporuča kultivirati na vatrobranim pojasima duž željezničkih
pruga.


Efikasni otpor prema vatri i plamenu također daje pirofobni grm t a m a-
r i k a {Tamarix L.). Raste po Hrvatskom primorju te na odgovarajućim kontinentalnim
staništima Hrvatske i drugdje. Vrste tamarike rastu i u Izraelu ,
gdje su se — kultivirane po vatrobranim prugama i šumskim prosjekama —
pokazale kao izvrsne zaprijeke širenja šumskih požara. Sa njihovih grančica
kaplje rastopina soli, koja impregnira trave i podstojno grmlje, te ga na taj
način učini teško zapaljivim. Tek zapaljeni pušćani prah i bacač plamena može
na takovu kulturu tamarike prenijeti požar. Potrebno je, da se i kod nas obrati




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 29     <-- 29 -->        PDF

više pažnje pirofobni m biljkama kako bi ih uz prethodne studije i pokuse
u našim prilikama što bolje iskoristili u stvaranju vatrobranih pojasa.


Za stvaranje vatrobranih pojasa mogla bi se korisno primijeniti i kemij ska
metoda. Poznati su nam vrlo efikasni herbicidi, kojima možemo
uništiti trave, drvenasto bilje i grmlje, koje u suhom, stanju čine lako zapaljiv
materijal, te omogućuju brzo širenje prizemnog požara, koji u mladim kulturama
lako i brzo prelazi u ovršni. Herbicidima se mogu držati čiste od zapaljive
vegetacije i uređajne prosjeke tako, da bi one mogle vršiti i funkciju
vatrobrana u sv´m onim slučajevima, kada nam ne bi bilo moguće osnovati
i podržavati protupožarne prepreke u vidu zelenih pojasa. Primjena totalnih
herbicida mogla bi se kombinirati i sa biološkom metodom podizanja
vatrobrana. Te dvije metode nadopunjavale bi se svagdje tamo, gdje nam nije
moguće zasjenom odraslih stabala, koja čine vatrobrani pojas, eliminirati prizemnu
travu i grmlje. Ono što ne bi mogli postići zasjenom, postigli bi primjenom
totalnih herbicida. U nas se nasipi željezničkih pruga održavaju čistim od
korova i trava primjenom totalnih herbicida, koje raznose t. zv. »kemijski vlakovi
«.


Osim striktne provedbe zakonskih i republičkih propisa o preventivnim
mjerama po zaduženim ustanovama i organima treba svim sredstvima i metodama
nastojati, da se što širi krug pučanstva ne samo upozna sa problemom
zaštite šuma od požara svog područja, već da postane svjesno dužnosti
pomaganje svake akcije oko provedbe preventivnih mjera, kao i dužnosti gašenja
šumskih požara kad se oni pojave.


Nema metoda kojima bi mogli postići da neupućeni ljudi brzo postanu
svjesni svoje dužnosti u održavanju odredaba preventivnih mjera te vladanja
kada prolaze kroz šumu ili se zadržavaju u šumi za vrijeme opasnih sezona
kada su šume ugrožene od požara ili kada pred njima iznenada nastane požar.
Postoji samo metoda postepenog i stalnog ubjeđivanja i prosvjećivanja ljudi
na sve moguće raspoložive načine. Ta je iskušana metoda polagana, ona traje
godinama, ali je njezin konačni rezultat trajniji i sigurniji od bilo kojih zakonskih
preventivnih mjera.


III


Unatoč svih preventivnih mjera, šumski požari će i dalje nastajati. Radi
sve većeg prolaza ljudi kroz šume i njihovim zadržavanjem po izletištima i
šumskim logorima te kampovima možemo predvidjeti, da će broj šumskih požara
u budućnosti biti i veći nego posljednjih godina. Međutim nije tako važno
koliko se vatra gdje pojavilo već koliko ih je pravovremeno
otkrito i ugašeno, da se nisu dospjele pretvoriti u velike
razarajuće požare.


Da se nastale vatre mogu pravovremeno otkriti i ugasiti potrebno je još
prij e opasne sezone požara u svakom ugroženom području organizirati dobro
smišljenu efikasnu opažačku dojavnu i protupožarnu službu oslonjenu na
uvježbane i pouzdane kadrove. Pri tom treba stalno imati u vidu da vrije me,
koje protekne od postanka požara, pa do njegovog
otkrivanja, te obavještavanja protupožarne stanice i
dolaska dobro opremljenih požarnika na mjesto vatre
— mora biti što je moguće kraće. O kratkoći tog vremena gotovo
redovno ovisi dali će iz male vatre postati veliki požar.


95




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 30     <-- 30 -->        PDF

Opažačk a služb a može biti organizirana na razne načine. Koji ćemo


način primijeniti ovisi o terenskim prilikama nekog područja i raspolaživim


financijskim sredstvima. U bregovitim terenima dolaze u obzir opažačk e


stanic e na povišenim mjestima sa kojih se može pogledom široko obuhva


titi ugroženo područje šuma. U ravnicama grade se drveni, željezni ili betonski


tornjevi viši od okolnih šuma. Sve te stanice treba da su opremljene suvre


menim aparatima za promatranje okoline i točno određivanje mjesta nastalih


vatara. U kabinama tih stanica radi za vrijeme opasne požarne sezone jedan ili


ako treba vršiti danonoćnu smjenu i dva stalna promatrača. U SAD grade vi


soke betonske stupove sa staklenim kabinama na vrhu u koje su smješteni


televizori, koji se okreću oko svoje osi, te u slučaju nastalog požara šalju u pro


tupožarnu stanicu sliku požara i podatak azimuta. Iz sjecišta azimuta dobive


nih istovremeno sa dva tornja, određuju u protupožarnoj stanici mjesto nastale


vatre, te najkraćim putem i najbržim vozilima šalju na to mjesto za gašenje


vatre dobro opremljene požarnike. Ako je vatra nastala u besputnim velikim


područjima šuma redovno šalju požarnike avionima iz kojih se u blizini na


stalog požara spuštaju padobranima.


Tamo gdje nije moguće ili nije potrebno organizirati promatračku službu


izgrađenom mrežom opažačkih stanica treba organizirati patrol e od neko


liko ljudi, koje u opasnoj sezoni patroliraju kroz ugrožene šume. Te patrole


treba da su opremljene najpotrebnijim oruđem za gašenje manjih vatara, te


radio telefonskim aparatima da mogu hitno obavijestiti protupožarnu stanicu


o mjestu otkrivene vatre i u slučaju njenog širenja dozvati u pomoć potrebne
ekipe dobro opremljenih požarnika, te ako ustreba alarmirati i okolno pučanstvo.
Opažački objekti treba da su sa protupožarnim stanicama povezani telefonima
ili radio primopredajnim aparatima. Opažačka služba u šumama velikih
prostranstava, kao što ih na pr. ima u SSSR-u i SAD često se vrši patroliranjem
aviona, koji u opasnim danima sistematski prelijetaju iznad tih područja.
Promatrač u avionu povezan je radio-vezom sa protupožarnom stanicom.
Ipak ni taj suvremeni način patroliranja nije uvijek siguran, jer se vatra može
slučajno pojaviti i po nekoj sastojini proširiti u intervalu između dva nadlijetanja
aviona za što često prođe dulje vremena. Otkrivanju vatre avionima iz
zraka može smetati i razbijena konfiguracija terena, te slaba vidljivost, koja
je često i za otkrivanje sa požarnih tornjeva odlučna.


Među važne priprave za gašenje požara spada i nabavka prikladnog oru đa
i aparata za gašenje vatre, koji se moraju nalaziti u dovoljnoj
količini uskladišteni pri svakoj protupožarnoj stanici. Treba dobro proučiti i
odrediti kakova su oruđa i aparati za pojedina područja potrebni, jer će se
jedna vrsta oruđa i aparata upotrebiti za gašenje vatre u makijama i borovim
kulturama na kršu, a druga u kopnenim sastojinama na pjeskovitim i ilovastim
tlima sa sastojinama raznih vrsta drveća i raznih tipova.


Osim oruđa treba da su pripremljena i odgovarajuća sredstv a za gašenje
požara. Koja će se sredstva nabaviti i u stanici uskladištiti ovisi o odabranoj
metodi gašenja za koju je utvrđeno da će se u nekom području moći
najdjelotvornije primijeniti. Za provođenje nekih preventivnih kao i pripremnih
mjera, a još više za djelotvorno suzbijanje nastalih vatara, te posebno za
gašenje velikih šumskih požara, potrebni su specijalno izvježbani ljudi — p ož
a r n i c i. Potrebni su ljudi, koji će znalački vršiti opažanja sa požarnih tornjeva
i drugih mjesta, te rukovati sa suvremenim dojavnim aparatima. Oso


96




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 31     <-- 31 -->        PDF

bitu pažnju treba obratiti što boljoj izobrazbi požarnika, koji će umjeti vješto
rukovati sa oruđem i modernim spravama za gašenje požara, te prema potrebi
znati rukovoditi gašenjem većih šumskih požara. Nije potrebno dokazivati, da
mala dobro opremljena i uvježbana ekipa požarnika od 3—5 članova može više
učiniti nego makar i veliki broj neupućenih ljudi. Za gašenje požara u prostranim
šumskim područjima, gdje nema puteva kojima bi se požarnike moglo brzo
dopremiti na mjesto požara motoriziranim sredstvima, trebale bi protupožarne
stanice imati na raspolaganju ekipe izvježbanih požarnika padobranaca, koje
bi na ugrožena mjesta prebacivali avioni.


IV


O poznatim nam direktnim i indirektnim metodama suzbijanja
malih i velikih šumskih požara, koje su se kod nas primjenjivale, a i danas se
primjenjuju nije potrebno da ovdje raspravljamo. Možemo samo reći, da su te,
u većini slučajeva primitivne metode, u nas primjenjivane sa manje ili više
uspjeha, no obično su zatajile. Pri tom je često bio angažiran kroz nekoliko
dana velik broj ljudi, pa čak je i armija morala doći u pomoć. CVroman trud
i velik napor tih ljudi redovno nije bio u srazmjeru sa rezultatom gašenja tj.
sa veličinom štete, koju je požar prouzrokovao. Pokazalo se da u suzbijanju i
gašenju požara treba krenuti novi m putevim a te u tom radu primjeni
ti nova sredstva i načine, koji su se u mnogim naprednim zemljama pokazala
djelotvorni.


To se vidi također iz referata održanih na spomenuta naša dva savjetovanja
o šumskim požarima.


Mi ćemo ukratko ukazati na neke novije metode suzbijanja i gašenja šumskih
požara u svijetu i ako ih treba, prije usvajanja i primjene u našim prilikama,
dobro proučiti i ustanoviti u kojim područjima i pod kojim uslovima
mogu u nas doći u obzir.


Prizemn i požar i mogu se u nekim područjima lako zaustaviti tako,
da se pomoću motornih plugova ili buldožera ispred fronte požara
izoru protupožarne linije odgovarajuće širine. Za pravljenje prosjek a na
kojima će se požari zaustaviti mogu se uspješno upotrebiti i tenkovi . Rubovi
prizemnih požara mogu se izravno gasiti ne samo lupanjem sa granama
ili azbestnim krpama te prskanjem sa vodom ili kemijskim sredstvima, već i
bacačem pijeska, koji se na odstojanju od 6—15 m od fronte požara
kreće brzinom od 1,6 do 3,2 km/h. Pravac izbacivanja pijeska regulira se hidrauličkim
uređajem. Aparat izbacuje 1,5 do 3,0 m3 pijeska u 1 minuti.


Slabi prizemni požari u zapuštenim područjima mogu se lokalizirati gašenjem
kemikalijama i vodom iz brentača sa prskalicom koju požarnik
nosi na leđima.


U novije vrijeme preporuča se direktn o gašenje šumskih požara iz
helikoptera ili aviona. Veliki uspjesi u gašenju šumskih požara iz
aviona postignuti su u Kanadi . U avione ugrađeni veliki rezervoari pune
se vodom na rijekama i jezerima. Da bi se vodi povećala moć kvašenja dodani
su kao » o m e k š i v a ć i« — određena kemijska sredstva. Kad avion dođe nad
mjesto požara, tada se iz rezervoara pritiskom na dugme voda ispusti. I u SAD
se uspješno gase veliki šumski požari iz aviona ili helikoptera pomoću vode ili
mješavinom natrium i kaliuma — boratasa vodom. Za gašenje šumskih
požara sa vodom mogu se primijeniti i laki avioni, koji su sposobni da




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 32     <-- 32 -->        PDF

lete vrlo nisko i smanjenom brzinom, oni se mogu upotrebiti i za otkrivanje
šumskih požara. Nose tenkove sa 1125 1 vode izmješan kemikalijama za gašenje
vatre. Avioni crpu vodu pumpama iz tenkova smještenih na aerodromima.


Iz alg a koje rastu na obalama Kalifornije proizvodi se prah sličan gumi,
koji tvornice priređuju za gašenje šumskih požara te daju u promet pod
imenom »K e 11 e x FF«. Kada se 0,5—3 kg tog praška izmiješa sa 400 1 vode
nastaje sirupasti rastvor »tešk a voda« , koja ima svojstvo, da prione kao
zaštitni omotač oko grana i grančica, te plamenu oduzimlje kisik. Kod velikih
požara dodaje se teškoj vodi kalciu m klori d uslijed čega se ona brzo pretvara
u gel, pa se može primijeniti i po vjetrovitom vremenu, tako da se iz
aviona može spustiti tačno na zapaljena mjesta.


U najnovije se vrijeme upotreba natrium i kalcium borata za gašenje šumskih
požara smanjila, jer je ustanovljeno, da djeluje toksički na stoku, koja
pase travu poprskanu tim sredstvima. Dobre su rezultate pokazali novi preparati
od diamonium i monomonium fosfata, te natrium
kalcium želatin algi n at a, kojima se šumski požari mogu uspješno
zaustaviti. Te netoksičke preparate bacaju helikopteri iz tenkova kapaciteta od
150 litara.


Novo zaštitno sredstvo protiv daljnjeg širenja nastalih šumskih požara je
tzv. bentoni t ilovača . Vodom izmješana i nabujala bentonit ilovača
superiornija je od natrium i kalcium borata. Prska se avionom iz zraka, pa se
u dubokoj sjeni osuši tek za 90 min, dok sek alcium borat osuši već za 30 min.
Osušeni bentonit ostavlja na vegetaciji vrlo tanki sloj, koji nije za biljke i životinje
toksičan. Njegova efikasnost traje samo 2—3 sata, pa se za slučajeve
gdje ona treba da traje dulje ne može primijeniti.


U SSSR-u se također za gašenje šumskih požara počela primjenjivati kemijska
sredstva koja sprječavaju dovod kisika do zapaljenih materijala i koja
hlade zapaljeni materijal. Tu dolaze u obzir vodene rastopine natrium,
kalcium i amonium-klorida te natrium, magnezium, aluminium
i amonium sulfata idr. Nadalje se upotrebljavaju materije,
koje u malim količinama usporavaju ili potpuno sprečavaju reakciju oksidacije
(inhibitori), te djeluju prvenstveno na plamen, kao što su u g 1 j i k o v
tetraklorid, etilbromid idr. Efikasan je ugljikov tetraklorid u kombinaciji
sa vodenom otopinom kalcium ili magnezium klorida, koji dobro gase
usijani drveni ugljen. U SSSR-u dolaze u promet ti preparati pod oznakom
ES-1 i ES-2.


Prema podacima iz SSSR-a šumski požari se tamo šire napredovanjem
eksploatacije odnosno iskorišćavanjem šuma. I tu su se požarnici kao padobranci
pokazali vrlo efikasni. Dok su god. 1949. padobranci spušteni iz aviona
ugasili 128 požara, oni su već god. 1957. ugasili 3368 požara. Teritorij na kojem
djeluje avijacija obuhvaća 600 milijuna ha od toga kontroliraju padobranci
290 milijuna. U gašenju šumskih požara u SSSR-u igraju u novije doba veliku
ulogu kemijsk e stanice . Postoje posebna tehnička pakovanja i izbacivanja
kemikalija iz aviona. Pokusima je ustanovljeno da su mješavine vode sa
kemijskim sredstvima 3—5 puta djelotvornije od čiste vode.


Utvrđena je i tehnika iskorišćavanja eksplozivnih materijala
za lokalizaciju nizinskih požara. Primjenjuje se i bacanje iz aviona ili helikoptera
eksplozivnih bombi sa sredstvima koja povećavaju relativnu vlagu zraka,
te na taj način sprečavaju širenje požara.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 33     <-- 33 -->        PDF

Kod suzbijanja šumskih požara posebno u nepreglednim šumskim terenima,
mogu avioni fotogrametrijskim snimanjem predjela obuhvaćenog
požarom odigrati odlučnu ulogu. Takav se slučaj zbio god. 1961. kod mjesta
Gersau u Švicarskoj. Tu je postojala opasnost da izbili i već znatno prošireni
požar uništi vrijedne borove sastojine te da potpuno opkoli selo Gersau.
Morala se brzo stvoriti odluka gdje da se prosiječe protupožarna prosjeka. Radi
nepreglednosti terena i kratkoće vremena, bio je jedini izlaz, da se hitno načini
fotogrametrijska snimka ugroženog predjela. Na traženje rukovodioca suzbijanja
tog požara načinjena je u roku od 6 sati fotogrametrijska snimka ugroženog
terena, tako da se mogla točno odrediti linija protupožarne prosjeke. Uz
brzu pomoć jedne hiljade vojnika načinjena je kroz šumu za kratko vrijeme
350 m dugačka i 20 m široka prosjeka. Tlo te prosjeke dobro se navlažilo prskanjem
vode dobivene pumpanjem iz obliženjeg jezera, tako da je ovaj opasni požar
zaustavljen i suzbijen zahvaljujući brzoj izradi fotogrametrijske snimke
terena.


U sličnim slučajevima izviđački avioni mnogo pomažu i na taj način što
radio telefonskim putem daju vizuelne podatke avijatičara o širenju požara po
ugroženom terenu.


Postoje i druge suvremene metode, koje se u svijetu u tu svrhu primjenjuju,
ali nam ograničenost u vremenu i prostoru onemogućava, da ih ovom
prilikom iznesemo. Spomenuti ćemo ovdje još i zanimljiv, te stručno i naučno
obrazložen prijedlog Š a 1 j i ć a iznesen na već spomenutom 2. jug. savjetovanju


o šumskim požarima prema kojem bi se gašenje iz skupih aviona i helikoptera
moglo u nekim slučajevima zamijeniti sateledirigiranim antipožarni
m r a k e t a m a._ Takva po svojoj konstrukciji i izradi jednostavna raketa
djeluje neovinso od vremenskih prilika. Svako šumsko gospodarstvo u ugroženim
područjima trebalo bi imati po nekoliko lako prenosivih rampi za lansiranje
tih raketa. Rampe bi se postavljale uz opažačke stanice. Tele-upravljanje
raketom vrši se preko radio-tranzistora. Raketa nosi u sebi suhi prah »g r anulit
« kemijskog sastava 2´NaCOH:!. Ispaljivanje rakete vrši se električnim
putem. Za raketnu obranu od šumskih požara potrebni su tehnički izobraženi
stručnjaci, koji se moraju za taj rad specijalizirati u višemjesečnim tečajevima.
Za vođenje rakete noću potrebni su posebni skupi elektronski uređaji, pa
bi se takove rakete mogle primjenjivati samo kad je u izuzetnim slučajevima
neodložno potrebno noćno gašenje požara radi spašavanja vrlo vrijednih šuma.
Ali i gašenje požara raketama danju dolazi u obzir samo kad se radi o spašavanju
šuma od izuzetne vrijednosti. Ukoliko se gašenje šumskih požara raketama
uzmogne ostvariti bila bi to zaista jedna od najsuvremenijih metoda.
Njeno uvođenje svakako zahtijeva, da se praktički ispita i dokaže njeno ekonomsko
opravdanje.
V


Modernizaciju naše protupožarne službe možemo provesti samo njenom
dobrom organizacijom i osiguranjem potrebnih financijskih sredstava. Radi
velike različitosti pojedinih geografskih oblasti SR Hrvatske trebalo bi organizaciju
protupožarne službe provesti za svaku oblast posebno. Pojedina područja
u kojima bi trebalo provesti posebnu organizaciju zaštite šuma od požara
mogle bi činiti ove oblasti:


1. Nizinska oblast istočne Hrvatske
2. Prigorska i brdska oblast centralne Hrvatske


ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 34     <-- 34 -->        PDF

3. Ličko-goranska oblast
4. Sjeverno-primorska oblast (Kvarner, Istra i sjev. jadranski otoci)
5. Južno-primorska oblast (Dalmacija i južni jadranski otoci).
Kod razgraničenja tih oblasti treba uzeti u obzir područja koja obuhvaćaju
šumska gospodarstva tih oblasti. Sa organizacijom zaštite šuma
od požara u svakoj od tih oblasti treba da rukovodi štab
sastavljen od stručnjaka za pojedina područja djelatnosti koje učestvuju u toj
zaštiti. U tom bi štabu trebali zajednički da rade šumarski inženjeri specijalizirani
za zaštitu šuma od požara, predstavnici avijatičke i kemijske struke, te
vatrogasnih organizacija, predstavnici Službe unutrašnjih poslova, općina, armije.
Štab bi imao sjedište u jednom od šumskih gospodarstava oblasti ili u jednoj
općini.


Za akciju na terenu svaki bi oblasni štab uz suradnju sa komunama i šumarijama
organizirao na području ugroženih šuma dovoljan broj protupo žarnih
stanica, te nastojao, da ih što prije opskrbi sa modernim
oruđem i sredstvima za suzbijanje i gašenje šumskih požara. Napominjem,
da su neka šumska gospodarstva već počela da provode sličnu organizaciju.


Gdje god to prilike omogućuju stajala bi šumska protupožarn a stanic
a u uskom odnosu sa područnim vatrogasnim društvima. Svaka protupožarna
stanica izradila bi za svako od požara ugroženo šumsko područje d etaljni
plan i metodu suzbijanja i gašenja požara. Taj bi plan
trebao biti mjerodavan za nabavku odgovarajuće opreme i izobrazbu najpotrebnijeg
broja šumskih požarnika. Ona bi vršila kontrolu nad preventivnim
mjerama, koje na svojim terenima provode šumarije odnosno općine.


Sa protupožarnom stanicom rukovodio bi šumarski inženjer sa
potrebnim tehničarima i ekipom dobro izvježbanih šumskih požarnika. Članovi
ekipe šumskih požarnika primili bi potrebnu izobrazbu u tečajevima, koji
bi se održavali u jednom od vatrogasnih centara opremljenim modernim aparatima
za suzbijanje šumskih požara i motornim vozilima. Praktičnu i teoretsku
nastavu u tim centrima vršili bi dobro spremni višegodišnji praktičari i
stručnjaci neophodno potrebnih predmeta.


Rad područnih štabov a za gašenje šumskih požara usmjeravao bi Republičk
i štab , koji bi sačinjavali predstavnici Sekretarijata za privredu


— inspektorata za šumarstvo, Poslovnog udruženja šumsko privrednih organizacija,
Republičkog sekretarijata za prosvjetu i kulturu posebno Savjeta za zaštitu
prirode, Šumarskog fakulteta, Turističkog Saveza te Jugoslavenske Narodne
Armije.
Za provedbu predložene organizacije potrebna su određena financijska
i materijalna sredstva. Šume su društvena svojina.
Od njih ima čitavo naše društvo direktnih i indirektnih koristi. Stoga treba da
troškove za organizaciju zaštite šuma od požara kao i troškove za suzbijanje i
gašenje požara snosi čitavo društvo. U tom financiranju treba da sudjeluju
šumska gospodarstva preko svojih Poslovnih udruženja, Republički
fond za osiguranje i zaštitu društvene imovine i Komunalni fond. U tu svrhu
treba da se odvoji i određeni postotak prihoda od turizm
a, koji je u širokom području Hrvatskog Primorja od Umaga do Dubrovnika
ne samo osobito zainteresiran za šumsku vegetaciju i njezinu zaštitu, već je
i odgovora n za velik broj šumskih požara. Konačno bi svim Republikama


100




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 35     <-- 35 -->        PDF

trebala u tu svrhu dati izvjesnu pomoć i Federacija, bar u obliku sudjelovanja
vojnih aviona i armije te kod održavanja tečajeva za šumske požarnike padobrance.
Takova organizacija zaštite šuma od štetnih insekata, pogotovo što se
tiče upotrebe aviona i helikoptera.


Za stalno moderniziranje i usavršavanje zaštite šuma od požara te njegovog
suzbijanja i gašenja potreban je i naučn i rad . Treba naučno pratiti
i vršiti istraživanja, što se u rješavanju tog problema u najnovije doba čini u
drugim naprednim zemljama kako bi se mnoge korisne metode mogle u nas
primijeniti ili ih još usavršiti. Za taj studij i s njim povezana istraživanja potreban
je u našoj Republici bar jedan šumarski stručnjak kojega taj problem,
zanima te koji bi bio voljan na tom problemu stalno naučno raditi.


Iako se zaštita šuma od požara opširno predaje na Šumarskom fakultetu
u Zagrebu u sklopu opće Zaštite šuma, istraživački je rad na tom polju skučen
i nije se mogao dovoljno razviti, jer nije bilo stručnjaka specijaliste koji bi se
mogao potpun o posvetiti tim istraživanjima. Mišljenja smo, da bi bilo vrlo
korisno kada bi Zavod za istraživanja u šumarstvu na Šumarskom fakultetu u
Zagrebu ili Institut za šumarska istraživanja u Zagrebu, pronašao za taj problem
zainteresiranog šumarskog stručnjaka i povjerio mu ta istraživanja. Napominjemo,
da u neki mnaprednim zemljama (SAD, Kanada i dr.) postoje čak
posebni instituti, koji se bave izučavanjem problema zaštite šuma od požara.


Kako da se predloženi organizacioni i financijski plan provede stva r j e
dogovora kompetentnih društvenih faktora, kojima su
dobro poznate mogućnosti i stvarne potrebe hitne zaštite naših šuma od požara,
da bi se u budućnosti izbjegle sve veće štete, koje ti požari mogu da nanesu
našoj društvenoj privredi.


PRIMJEDBA: Ovaj je rad sastavljen na osnovu predavanja održanog na Simpoziju
koji je dne 1. prosinca 1969. organiziran na šumarskom fakultetu u Zagrebu
povodom proslave njegove 50 godišnjice.


LITERATURA


Aleksandrov , B.: Analiza šumskih požara u toku 1963. i 1964. godine (Analiz


na gorskite požari prez 1963. i 1964. godine) Gor. Stopanstvo, 21 (1965) 5, str.


31832.
Amosov , G.: Borba sa šumskim požarima u SAD (Borba s lesnymi požarami u


SAD). Lesn. Hoz., 10 (1957) 8, str. 87-88.
Amosov , G: Iskorišeivanje kemikalija za borbu protiv požara u SAD. (IspoT


zovanie himikatov dl ja borby s lesnömi požarmi u SAD). Lesn. Hoz., 11 (1958)


4, str. 86—88.
Bacon , E. M.: Izobrazba o vladnju šumskih požara (Training in Forest Fire Behavior)
Amer. For., 64 (1958) 7, str. 24—25, 47^9 .



Suzbijanje šumskih ;požara iz zraka. (Aerial Forest fire Control). Agric. Aviation,
6 (1964) 1, str. 9—16.

Barba protiv požara iz zraka. (Aerial Fire-Rihting Wood), London, 29 (1964) 7,
str. 42—43.
Bura , D.: Ekonomski značaj zaštite šuma od požara. Šum. List 87 (1963), 7—8,
str. 265—277.
— Centar u Misuli izvešćuje o razvoju nove opreme protiv požara. (Missoula Center
Reports New Equipment Developments). Timberman, 63 (1962) 7, str. 36-38.
Cooper , Ch. F.: Kontrolirano spaljivanje i vododjelnice. (Controlled Burning and
Watershed Condition in the White Mountains of Arizona). J. For., 59 (1961) 6,
str. 438—442.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 36     <-- 36 -->        PDF

Cochrane , R.: Proučavanje vegetacije u predjelima šumskih požara gorja Lofty
Ranges južna Australija. (Vegetation Studies in Forest-Fire Areas of the Mount
Lofty Ranges, South Australia). Ecology, 44 (1963) 1, str. 41—52.


Cooper , R. W.: Borba protiv šumskih požara zračnim putem. (Fighting Forest
Fires from the Air). Sth. Lumberm., 197 (1958) 2465, str. 117—118"
C r a i g, J. B.: Ovršni šumski požari vraćaju se u Laike States. (Crown Fires Return
to the Lake States). Amcr. Forests. 67 (1961), str. 18—67.


Deichmann , V.: Postavljanje prognoze šumskih požara u Njemačkoj s obzirom
na strane metode. (Über die Möglichkeit einer Waldbrandprognose in Deutschland
unter Berüaksichtigung ausländischer Methoden). Forst- u. Holzw., 13
(1958) 8, str. 141—143.


D e i c h m a n n, V.: Nešto o američkim sredstvima za gašenje šumskog požara.
(Einiges über amerikanische Waldbrand-Loschmittel). Forst- u. Horlzw., 17
(1962) 7, str. 135—137.


Deichmann , V.: Opasnost šumskog požara u proljeće. (Waldbrandgefahr im
Frühjahr). Allg. Forstzeitschr., 12 (1957) 16—17, str. 212—214.


Deichmann , V.: Planiranje i napredak u suzbijanju šumskih požara u SAD.
Über Planung und Fortsehnte der Waldbradbckämpfung in USA). Forst- u.
Holzw., 15 (1960) 10, str. 200—202.


D e i c h m a n n, V.: O svojstvima zapaljivosti i gorenja pokrova šumskog tla. (Über
die Zünd- -und Brenneigenschaften von Waldbodenbelagen). Forstwiss. Zbl., 79
(1960) 11—12, str. 352—361.


Devet, D. D.; F e n d 1 e y, L. T.: Korišćenje -podzemnih voda za sprečavanje požara.
(Underground Sources of Water for Fire Suppression). Eire Conirol Notes,


20.
(1959) 1, str. 11—14.
Dyer,
J. H.: Tretiranje antipirocenim sredstvima. (Fire Retardant Treatments).
Wood, London, 28 (1963) 2, stf. 71.


— Orijaški avioni vodenim
bombama gase šumske požare u Britanskoj Kolumbiji.
(Giant Air-Craft Water Bombs Forest Fires in B. C.) Timberman, 62 (1961) 7,
str. 32—33.

Orijaški hidroplani koji su uravnoteženi prilikom bacanja vode protiv požara
u Britanskoj Kolumbiji. (Giant Flying Boats Poised to Flood B. C. Fires), Timberman,
61 (1960) 6, str. 38—39, 79.
E d 1 i n, H. L.: Šumski požari: šta gori ikada? (Forest Fires: what Buns and When?)
Quart. J. For., 3 (1958) 4, str. 229—304.


Faugere , H.: Sadašnje stanje obranbenog sistema protiv požara u šumskom
masivu Gaskonje. (Situation actuelle du Systeme de defense contre les incendies
dans le massif forestier gascon). Rev. for. franc, (1961) 3, str. 149—152.


Fe do rov, L.: Predviđanje početka periode proljetnih nožarža i nonmogram određivanja
požarne opasnosti u šumama. (Predskazanie načala perioda vesennih
požarov i nomograma dlja opredelenija požarnoj opasnosti v lesah). Lesn. Hoz.,
11 (1958) 4, str. 45—46.


— Gašenje požaar iz velikih visina. (Combat des feux du haut des airs). For. —
Conserv., 31 (1962), str. 16.


Gill, E. D.: Izbor i unapređenje opreme za borbu protiv šumskih požara. (The
Selection and Development of Fire Fighting Equipment). Aust. Timb. J., 23
(1958) 12, str. 30—37, 42, 46, 87.


G o i s 1 a r d, H. P.: »Crveni dosije« šumskih požara. (Le »dossier rouge« des incendies
des forets). Rev. Bois Appl., 20 (1965) 10, str. 31—33.
Guy, A.: Izbor ispravnog uređaja za gašenje požara. (Chose the Correct Extinguisher
to Fight That Fire). Woodwkg. Ind., 22 (1965) 7, str. 31—32.



Izvještaj o zaštiti šuma protiv šumskih požara. (Rapporto sula protezione delle
foreste contro gli kicendi bosehivi). Antincendio, 6 (1954) 3, 4, str. 182—190,
259—266.
— Izvještaj
o zaštiti šuma protiv šumskih požara (Rapporto sulla protezione dellee
foreste contre gli incendi bosehivi). Anticendio, 6 (1954) 3, 4, str. 182—190,
259—266.
Jahn ,
E.: Šumski požari i njihovo djelovanje na tlo, život u tlu i obnova sastojine
na paljevinama. (Waldbrande in ihrer Auswirkung auf Boden, Bodentierleben
und Wiederinstandsbringung von Bestanden) Allg. Forstztg., 70 (1959) 3/4,
str. 27—29.


102




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 37     <-- 37 -->        PDF

Jentzasch, H., W i 1 h e 1 m i, Th.: Novi aparati za gašenje požara za borbu protiv
šumskih požara. (Neue Feuerloschgeräte zur Bekämpfung von Waldbranden).
Holz-Zbl., 88 (1962) 112, stir. 1805.


Jirkowski , H.: Suzbijanje šumskog požara u visokim planinskim predjelima.
(Waldbrandbekämpfung in extrem Hochgebirgslagen). Holz-Kurier, Wien, 17
(1962) 15, str. 1—4.


J o u v a n c e a u, J.: Zaštitni radovi protiv vatre u šumama područja Segou u Mali-u.
(Les travaux de protection totale contre les feux dans les forets classees de la
region de Segou au Mali), Bois Far. Trop., (1962) 81, str. 18—28.


Joha ne sen, R. W.: Efikasna upotreba zračnih cisterni. (Efficient Use of Aerial
Tankers). Sth. Lumfoerm., 199 (1959) 2489, str. 99—101.
Kamilovski , M.: Uslovi koji povećavaju mogućnost nastanka šumskih požara.
Šum. List, 89 (1965) 1—2, str. 64—70.
Kuna , M., Sommer , B.: Zaštita šuma od požara kod LZ Doiksy. (Ochrana proti
požarum na LZ Doksy). Lesn. Pracc, 42 (1963) 4, str. 150—151.
Kurbatskij , N.: Određivanje stepena opasnosti od požara u šumi. (Opredelenie
stepeni požarnoj opasnosti v lesah). Lesn. Hoz., 10 (1957) 7, str. 52—57.


Kurbatskij , N.: Stanje i zadaci naučno-istraživačkih radova u oblasti čuvanja
šuma od požara. (Sostojanie i zadaći naučno-issledovatel´skih rabot v oblasti
ohranv lesov ot požarov). Lesn. Hoz., 11 (1958) 4, str. 39—4L
Kurbatskij , N.: Razlozi promjene intenziteta šumskih požara u toku dana i
noći. (Pričinv izmenenij intensivnosti lesnyh požarov v tečenie suto:k). Lesn.
Hoz. 14 (I960) 4, str. 31—33.
Kurnosov , E. T.: Barba protiv šumskih požara — aktuelni zadatak. (Borba s
lesnvmi požarami — boevaia zadaća). Lesn. Loz., 14 (1961) 4, str. 1—5.


Laboratorij za požare u Đorđiji proučava kontrolirano spaljivanje i nova antirairogena
sredstva. (Georgia Fire Lab Studies Controlled Burning, New Retardants).
Timberman, 61 (1960) 6, str. 40—41.


Lange , S.: Upotreba tehnike kod sprečavanja i suzbijanja požara (Der Einsatz
der Technik bei der Waldbrandverhutung und — Bekämpfung). Soz. Forstw.,
12 (1962) 9. str. 276—278.


Lange , S.: Vatrogasna vozila za suzbijanje šumskih požara. (Feuerloschfahrzeuge
für die Waldbrandbekämpfung). Forst u. Jagd, 8 (1958) 3, str. 129—131.
Liebeneiner , E.: Borba protiv šumskih požara. (Waldbrandbekämpfung)
Allg. Forstztg.. 18 f 1963) 31, str. 485—487.
Liebeneiner , E.: Požarna služba u području Gascogne. (Waldbrandabwehr in
den Landes de Gascogne). Holz-Zbl., 85 (1959) 99, str. 1298—1300.
Linden mu th, Jr. A. W.: Razvitak sistema stupnjevanja opasnosti od šumskih
nožara pomoću 2 pokazatelja. (Development of the 2-Index System of Rating
Fcir-cst Fire Danger) J. For.,´ 59 (1961) 7, str. 504—509.
J ever, A. B.: Glavni štabovi protiv požara. (Fire Headquarters). J. For., 58 (1960)
1, str. 7—14.


— Materijal za seminar o zaštiti šuma od požara. Mostar, 1968.
McGhee , W.: Kemijski dodaci pružaju nove perspektive na polju gašenja požara.
(Chemical Additives Show in Suppression). Timberman, 62 (1961) 7,
str. 26—27.


Mjasoedov , N. M.: Požairne osmatračnice s bezmotornim liftom. (Požarno-nabljudatel´nxe
vyski s bezmotornym liftom). Lesn. Hoz. 17 (1964) 4, str. 71—74.


Mo´keev, G.: Primjena eksplozivnih materijala kod gašenja šumskih požara (Primennie
vzn""čatyh materialov pri tušenii lesnyh požarov). Lesn. Hoz., 11 (1958)
4, str. 42—44.


M o 1 č a n o v, V.: Protuvatra u borbi sa ovfšnim i jakim niskim požarima. (Vstrečnyj
ogonj v borbe s varhovymi i siljnymi nizovyimi požarami). Lesn. Hoz. 9
(1956), str. 41—44.


M o 1 č a n o v, V.: Uvjeti širenja ovršnih požara u borovim šumama. (Uslovija rasprostranenija
vrhovyh požarov v sosnjakah). Lesn. Hoz., 10 (1957) 8, str. 50—53.


M r a z e k, F.: Dizel gorivo kao preventivno sredstvo kod zaštite od požara. (Dieselkraftstoff
als Mittel im vorbeugenden Brandschutz). Soz. Forstw. 12 (1962)
2, str. 64—65.


M u r m a n n, W.: Sprečavanje
šumskih požara. (Waldbrandverhütung). Allg. Forstzeitschr.,
19 (1964) 9, str. 130—134.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 38     <-- 38 -->        PDF

Murmann, W., Deich mann, V.: Prilog borbi protiv šumskih požara s posebnim
osvrtom na tehniku i aparate za gašenje (Ein Beitrag zur Waldbrandbekampfung
unter besonderer Berücksichtigung von Loschtechnik und Loschgeraten).
Forstarchiv, 28 (1957) 6, str. 130—132.
Munzberg , H.: Suha sredstva za gašenje požara u borbi protiv šumskih požara
(Trockenloschmittel zur Waldbrandbekämpfung). Holz-ZbuL, 88 (1962) 136,
str. 2172.


Nelson , R. M., Bruce , D.: Potrebe proučavanja šumskih požareva na jugu. (Forest
Fire Research Needs in the South). J. For. 56 (1958) 6, str. 399—403.
Oedekoven , K.: Evropska statistika o šumskim požarima. (Europäische Waldbrandstatistik).
Forst- u. Holzw. 11 (1956) 7, str. 141—143.
Or ti si, A.: Šumski požari (Gli incendi dei boschi). Anticendio, 9 (1957) 7, str.
322—326.


Phillips, C. B., Mil er, H. R.: Novo zaštitno sredstvo protiv šumskih požara —
nadimajuća bentonitna glina (A New Forest Fire Retardant Swelling Bentonite
Clay). J. For., 58 (1960) 12, str. 948—951.


Pomerov , K. B.: Uzbuna na požar. (Fire Call). Amer. Forests, 67 (1961) 4, str.
16—58.
Pomerov , K. B.: Problemi zaštite šuma od požara u SAD. (Let´s Face It). Amer.
Forests, 64 (1958) 4, str. 28—64.



Povećanje požara prouzrokovanih gromovima za vreme sezone 1961. (Lightning
Caused Fires Increased During 1961 Seasan). Timberman, 63 (1962) 7, str. 34-36.

Proverena tehnička dostignuća u borbi protiv spontanih požara. (Technical Advences
Highlight the Fight Against Wildfire). For. Industr., 91 (1964) 7, str.
68—74.

Prvo jugoslavensko savjetovanje o zaštiti šuma od požara 27. i 28. VI 1963. Beograd
1963.
— Prvo Jugoslavensko savjetovanje o zaštiti šuma Zagreb, 24—25. III 1959.
Rep. Sekr. Privr. šum. insp.: Šumski požari — problematika za izradu zakona. Zagreb
1967.
Rep. Sekr. Privr. Šum. Insp.: Primjena propisa o zaštiti šumskih kultura, plantaža
i rasadnika. (Izvještaj), Zagreb 1968.
Richardson , S. D.: Akcija suzbijanja požara. (Operation Firestop). Emp. For.
Rev., 38 (1958) 1, str. 26—33.
R o u a u x, J.: Šumski požari (Incendies
en foret). Rev. Geomet. Experts, (1955) 1,
str. 19—24.


— Rukovanje
i vježbanje padobranaca iz aviona u pogledu sigurnosti. (Operational
and safety training for smokejumpers). Fire Control Notes.
Schaefer , V. J.: Povezanost između brzih zračnih struja i spontanih šumskih
požara. (The Relationship of Jet streams to Forest Wildfirak). J. For., 55 (1957)
6, str. 419—425.


Seigue ,
A.: Pojam »stalnog« rizika od požara. (La notion de arisque« permanent
d´incendie). Rev. for. franc. (1956) 5, str. 340—346.



Sezona požara u 1960 god. u nacionalnim šumama pokazuje velike gubitke (1960
Fire Season in National Foreste Shows Big Losses). Timberman, 62 (1961) 7,
str. 22—23.

Smanjenje opasnosti od šumskih požara. (Reducing fire Hazads). Sth. Lumberm.
197 (1958) 2455, str. 36—37.
Stumpp ,
K.: Nova saznanja o svojstvima i primjeni kemijskih sredstava za zaštitu
od požara. (Neu Erkenntnisse über Eigenachfaten und Anwendung von
chemischen Mitteln zur Waldbrandverhütung).


— Šumari napadaju vatru iz zraka. (Foresters Blitz Fires from the Air). Timberman,
60 (1959) 6, str. 43—47.

Šumari se bore protiv požara u Montani novom opremom za padobrance. (Foresters
Fight Fire in Montana with New Airborne Equipment). Timberman, 61
(1960) 6, str. 44—46.
Toole , E. R.: Razvitak brazgotina od požara (Fire Scar Development). Sth. Lumberm.
203 (1961) 2537, str. 111—112.


Uspensk i
j , S.: Šumski požari od groma u borovim sastojinama irtiškog kraja
i preventivne mere protiv požara. (Lesnye pozary ot moini v lentoenyh borah
Priirtys´a i mery ih predupreždenija) Lesn. Hoz. 10 (1957) 11, str. 51—53.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 39     <-- 39 -->        PDF

Wagner , W. W.: Protekli požari u šumama Sicra Nevade. (Past Fire Incidence


in Sierra Nevada Forests). J. For., 59 (1961) 10, str. 739—748.
Vajda , Z.: Zaštita šuma (Udžbenik), Zagreb, 1965.
Weiser , H.: Povodom jedne vježbe gašenja šumskog požara. Zaključci i priprem


ne mjere za slučaj potrebe. (Schlussrolgerungen einer Loschubung eines Grosswaldbrandes
für den Ernstfall). Allg. Forstztg. 70 (1959) 3 4, str. 29—30.
Zieger , E., Lange , S.: Prilozi poznavanju uvjeta za prognoziranje požara. (Beitrage
zur Waldbrand-Prognnose). Arch. Forstw. 9 (1960) 2, str. 97—108.


PROBLEM OF FOREST FIRE PROTECTION IN THE SR CROATIA


Summary


The author presents data on the ever more frequent forest fires in Croatia,
especially in its coastal Karst area; he associates this phenomenon with the louglasting
drought periods and an ever increasing tourism. He describes the modern
preventive measures, the organization of forest fire lookouts, as well as the preparations
for combating forest fires prior to their breaking out. The author makes
a survey of present-day methods of extinguishing forest fires in the world, and
suggests an organization of forest fire control services in Croatia including special
staffs and fire control stations.