DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI LI ST


SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVADRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE


GODIŠTE 94 OŽUJAK—TRAVANJ GODINA 1970


UDK 634.0.453.634.0.416.11:634.0.174.7 Abies alba


MINERI I DEFOLIJATERI JELE I NJIHOVO UČEŠĆE U PROCESU SUŠENJA
SASTOJINA JELE


OPALICKI KATICA, dipl. inž. šumarstva


Katedra za zaštitu šuma — Šumarski fakultet — Zagreb


UVOD


Štetna šumska entomofauna na području prirodnog rasprostranjenja jele
vrlo je brojna. Brojni su i istraživači koji su je istraživali. No unatoč brojnim
radovima na proučavanju štetne šumske entomofaune u sastojinama jele, biologija
i ekologija štetnika jele još uvijek nije dovoljno proučena. Razlog tome
treba tražiti u brojnosti vrsta, koje su često i veoma malih dimenzija, teško
uočljivim simptomima napada, te specifičnim klimatskim prilikama na području
prirodnog areala jele. Duge zime sa visokim snježnim pokrivačem, kišovita
proljeća i jeseni, često su prepreka istraživačima da prate razvoj štetnika
u prirodnim uslovima tokom čitave godine.


Posljednjih godina došlo je do masovne pojave nekih štetnika, a učinjene
štete naglo su porasle i nisu mogle ostati nezapažene. Tako je na pr. Argyresthia
fundella F. R. — moljac jelinih iglica, momentalno najbrojnija štetna vrsta u
sastojinama jele. Neki istraživači pripisuju naglo propadanje sastojina jele
upravo ovom štetniku. No ova vrsta nije jedina. Postoji još i niz drugih štetnika,
koji s ostalim biotskim i abiotskim faktorima pridonose tom propadanju.


Veliki gubitak iglica uzrokuju gusjenice savijača jelinih izbojak
a — Cacoecia murinana H. B. i Semasia rufimitrana M. S. Gusjenice ovih
štetnika tokom svog života uništi prosječno 120—170 iglica, dok gusjenica A.
fundella uništi svega 7—10 iglica. Anonimni autor spominje još 1912. godine
masovnu pojavu ovih savijača na području Modruško-riječke županije (16).


Osim ovih štetnika mi smo u sastojinama jele utvrdili i neke druge, koji


se u stručnoj literaturi kod nas ne spominju kao značajniji štetnici, već su za


bilježene samo kao vrste koje dolaze na jeli (7, 14).


Prateći tok porasta gustoća populacije jelina moljca zapazili smo i nagli


porast gustoće populacije tih vrsta. Uzme li se u obzir štetnost ovih vrsta i po


tencijalna mogućnost masovne pojave ne smijemo zanemariti ni njihovo de


struktivno djelovanje. Posljednjih godina naročito je uočen porast gustoće


populacije slijedećih vrsta:


Argyresthia fundella F. R. — moljac jelinic iglica;


Epiblema (syn. Epinotia) nigricana H. S. — savijač jelinih pupova;




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 4     <-- 4 -->        PDF

Argyresthia illuminatella F. R. (Tinea Blastodere Bergiella Ratz.) — moljac
jelinih pupova;
Cacoecia (syn. Choristoneura) murinana H. B. — crnoglavi savijač jelinih
izbojaka;


Semasia (Zeiraphera rufimitrana H. S. crvenoglavi savijač jelinih izbojaka;


Semasia (Zeiraphera) subsequana Hw. — savijač jelinih iglica.


Iz ovog djelomičnog prikaza vidljivo je, da jela od svih vrsta drveća ima
najbogatiju faunu monofaga i oligofaga. Za njom dolazi smreka, bor, ariš, dok
kod listača prevladavaju polifagne i olifagne vrste insekata. Monofagne vrste
pričinjavaju najviše šteta, a medu te spada gotovo 75% minera i defolijatora
jele.


Utvrdili smo, da sporadično dolazi i veći broj vrsta iz porodice grbic a
(Geometridae). To su uglavnom polifagi, koji dolaze i na drugom crnogoričnom
drveću:


Eupithccia lanceata Hb.


Boarmia ribeata Gl.


Boarmia consortaria F. i druge vrste koje još nismo determinirali.


O savijačima jelina izbojka (C. murinana i S. rufimitrana) ima u literaturi
mnongo podataka. Neki autori (3) tvrde, da su upravo ta dva savijača uzročnici
sušenja jele u srednjoj Evropi.


Nagli porast gustoće populacije moljca jelinih iglica A. fundella F. R. i savijača
jelinih pupova E. nigricana, te ogromne štete koje su nanijeli našim šumama
promijenio je i mišljenje o štetnosti ovih vrsta za koje se ranije smatralo,
da su samo neznatno štetne. Danas ove vrste predstavljaju vrlo štetne
članove šumske entomofaune i jedan su od osnovnih uzročnika, koji pridonose
brzom propadanju jelovih šuma kod nas.


Familiji Tortricidae pripada velik broj vrsta vrlo važnih šumskih štetnika.
Na jeli kod nas dolaze:
Cacoecia murinana H. B.
Semasia rujimitrana.
Epiblema nigricana H. B.
Epiblema proximana H. S.
Semasia subsequana H. W.


Opisati ćemo ovdje najvažnije vrste štetnih leptira koje smo dosada kod
nas našli.


Moljac jelinih iglica — Argyresthia fundella F. R. (Tineidae).


Ovu vrstu uveo je u šumarsku entomologiju R. Hartig 1896. godine vršeći
opažanja u 30—40 godina starim mješovitim sastojinama jele i smreke u Ba


varskoj.
Bionomija moljca jelinih iglica odgovara opisu, koji je dao Escherich.
Familija Tineidae obuhvaća velik broj vrsta važnih šumskih štetnika. Iz


roda Argyresthia na jeli kod nas dolaze dvije: Argyresthia illuminatela F. R.
i A. fundella.
Lepti r


Prednja krila su sivo bijela sa poprečnim smeđim crtežima. Rese su sive,
a na bazi krila skoro bijele. Stražnja krila su prljavo siva. Raspon krila je
11—14 mm.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Gusjenica
Glava je crna sa crnim vratnim štitićem, sjajna. Duga je 7—9 mm.


Kukuljica
Smeđa, sjajna i nakon izlaska leptira ostaje u bijelom kokonu.


Biologija


Leptir leti od konca svibnja do sredine lipnja, ovisno o vremenskim prilikama.
Ženka odlaže po jedno jaje na gornju stranu iglice. Najprije minira
iglicu prema vrhu, zatim se okrene prema bazi iglice, te nastavlja žderanje u
tom smjeru. U jesen gusjenica prelazi na novu iglicu u kojoj nastavlja žderanje.
Prema Androić u gusjenica u proljeće češće prelazi iz jedne iglice u
drugu. U toku svog života jedna gusjenica poždere 7—10 iglica, iznimno 15.
Kukulji se na donjoj strani neoštećene iglice. U tu svrhu isprede snježno bijeli
kokon vretenastog oblika, kojeg zatvori sa one strane na kojoj je smještena glava,
dok sa strane gdje se nalazi abdomen ostaje otvoren (si. 1).


SI. 1. Argyresthia fundella F. R.: liSI.
2. Argyresthia fundella F. R.: izjevo
kokon; Semasia subsequana bojak jele sa kojeg su otpale iglice
H. W.: desno kokon. oštećene gusjenicama.


Minirane iglice nakon izvjesnog vremena otpadnu (si. 2.)


Dosada ostaju nerazjašnjeni neki detalji iz biologije ovog štetnika: kao
na pr. nije poznat biotički potencijal štetnika i način ubušivanja gusjenice u
iglicu.


Napad moljca primijetili su kod nas 1954. godine Vajd a na fakultetskim


objektima u Zalesini i Androi ć na području šumarije Fužine u šumskim


predjelima Kosa, Crni Vrh, Zvirjak, Sovinjak i Mlaka. Danas gotovo nema sa




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 6     <-- 6 -->        PDF

stojine jele u Hrvatskoj gdje ovaj štetnik ne dolazi samo je gustoća populacije
različita na raznom lokalitetu. Prema Androić u moljac jelinih iglica dolazi
na stablima svih debljinskih razreda, kao i na podmlatku. Prema istom
autoru (citiram) štete dovode do:


1. sušenja i vađenja još nedozrelih stabala,
2. gubitka prirasta stabala koja su napadnuta, ali se još nisu osušila,
3. napadnuta stabla ne rađaju sjemenom, pa je onemogućeno prirodno pomlađivanje,
4. u proređenim sastojinama tlo je izvrgnuto atmosferilijama, što je veoma
štetno, naročito na vapnenoj podlozi. U tlu dolazi do promjene fizikalne i
biokemijske strukture, što umanjuje sposobnost tla za regeneraciju i prirodno
pomlađivanje.
Sada se intenzivno radi na istraživanjima biologije i ekologije ovog štetnika,
a rezultat tih istraživanja biti će uskoro publicirani.


Savijač jelinih pupova — E. nigricana H. S. (Tortricidae).


Bionomija savijača jelinih pupova poklapa se uglavnom sa opisom koji je
dao Ratzenburg (11) uz manja odstupanja.


Leptir


Ima smeđu glavu. Prednja krila su tamno smeđa do tamno siva. Korijen
krila je izdužen, a preko njega prelaze poprečne linije olovno sive boje. Resice
su tamno smeđe do sive. Stražnja krila su tamno siva s nešto svijetlijim
resicama. Raspon krila je 11—13 mm (si. 3).


SI. 3. Epiblema nigricana H. S.: lep- SI. 4. Epiblema nigricana H. S.:
tir, povećano 6 X gusjenica povećano 10 X


Gusjenica


U mladosti je tijelo gusjenice crvene boje poput mesa, kasnije nešto posvijetli.
Pokrivena je rijetkim bijelim dlačicama. Glava je sjajna, tamno smeđa
do crna, sa crnim vratnim štitićem. Prsne noge su crne kolutićave, a trbušne
su boje tijela (4 para). Odrasla gusjenica duga je 7—9 mm (si. 4).


Kukuljica
Duga je 6—7 mm, svijetlo smeđa.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Biologija


Biološki datumi ovog štetnika kod nas ne razlikuju se mnogo od onih koje
navodi Ratzeburg (11). Prema našim dvogodišnjim opažanjima, eklozija leptira
počinje krajem travnja i početkom svibnja. Maksimum eklozije nastupio je od
25—30 svibnja.


Ženka odlaže jaja pojedinačno na pupove, najčešće na postrani pup. Piljenje
gusjenica primjetili smo dva mjeseca nakon polaganja jaja. Čim se gusjenice
ispile počinju žderati sadržaj pupa. U toku žderanja gusjenica je savinuta
kao potkova. Kad poždere sve pupove u jednom pršljenu spušta se paučinastim
nitima na drugi. Tako ošteti 4—10 pupova, (si. 5, 6).


Do prezimljavanja gusjenice dostigne polovinu svoje veličine. Ako su klimatske
prilike povoljne gusjenice, kako smo opazili, žderu tokom čitave zime
(bez diapauze).


Jedna gusjenica u toku života poždere 5—10 pupova (ovisno o veličini
pupa). Rano u proljeće kad su gusjenice odrasle, izbacuju veću količinu ekskremenata,
a drvo izlučuje veću količinu smole, pa je i štetnika lakše zapaziti.


Kukuljenje gusjenica počinje krajem marta. Na donjoj granici rasprostranjenja
jele kukuljenje počinje 10—15 dana ranije. Gusjenica se kukulji u tlu,
a primetili smo ponekad kukuljice u pupu na mjestu žderanja i na izbojku.
Stadij kukuljice traje 20—23 dana.


Dolazi na mlađim stablima jele starosti 10—30 godina, dok Czec h (cit.
Escheric h 1931.) navodi savijača jelinih pupova kao štetnika starijih 50—
90 godišnjih stabala. Prema opažanjima istih autora ovaj savijač dolazi na
staništima jele svih boniteta, te napada sastojine, kako one sa potpunim, tako
i one sa nepotpunim sklopom.


SI. 5. Epiblema nigricana H. S.:
oštećeni pup sa ulaznim otvorom, S. 6. Epiblema nigricana H. S.:
povećano 10 X oštećeni pup.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 8     <-- 8 -->        PDF

Prema Ken n el u (cit. Escherich , 1931) savijač jelinih pupova raširen
je u Zapadnoj Evropi, Italiji, Švedskoj, Dalmaciji (Kennel vjerojatno pod
Dalmacijom podrazumijeva južnu granicu prirodnog areala jele kod nas, kao
što je područje šumarije Novi Vinodolski, Senj i Krasno) i Grčkoj. C a nko
v (5) navodi i Bugarsku. Kod nas je 1968. godine najveće štete ovaj savijač
počinio na području šumarije Fužine u šumskom predjelu B i t o r a j, gdje
je bilo oštećeno preko 50% pupova. U fakultetskoj šumi Zalesina, šumski predjel
Bel e vin e bilo je oštećeno 40% pupova. U nekim šumskim predjelima
šumarije Mrkopalj, Skrad, Delnice, Krasno 30—50% pupova, južnim obroncima
Zagrebačke gore 30%, te u sastojinama jele na Macelj gori 35% pupova
jele.


Ukoliko se žderanje ponavlja nekoliko godina uzastopce stablo kržlja,
krošnja se nepravilno razvija, a postrani izbojci poprimaju oblik svijeć njaka
. Sve ovo dakako utječe i na prirast, čiji je gubitak znatan.


Ratzebur g (11) i Altu m (2) ubrajaju savijača jelinih pupova među
značajne štetnike jele. Naročito je štetan kada dolazi sa savijačim a jelinih
izbojaka: Cacoecia murinana i Semasia rufimitrana, čija je brojnost
od 1956. do danas u porastu, no za sada još ne raspolažemo sa potpunim
podacima areala rasprostranjenja ovih dviju vrsta i intenzitetom napada kod
nas.


Crnoglavi savijač jelina izbojka — Cacoecia (Choristoneura) murinana
Hb. D. (Tortricidae).
Leptir


Ima sivo smeđu glavu i prsa. Prednja krila su smeđasto siva, sa jače naglašenim
poprečnim linijama. Boja i crteži su neobično varijabilni. Stražnja
krila sivo smeđa sa nešto svjetlijim resama. Raspon krila je 22—24 mm (si. 7).


SI. 7. Cacoecia murinana H. b. D:
leptir, povećano 4 X


Gusjenica


Tijelo je svjetlo zeleno. Glava je sjajna crna. Vratni štitić na potiljku razdjeljen,
crno smeđe boje. Na prvom prstenu sa strane nalazi se nekoliko hitiniziranih
pločica. Bradavice na kojima su svjetle dlake, dosta su tamne i hitinizirane.
Analni štitić je narančasto žut, nabran i nosi nekoliko dlačica. Odrasla
gusjenica je duga do 21 mm.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Kukuljica


Smeđe je boje sa jakim dugim kremasterom, koji nosi 8 dugih kukastih
dlaka. Duga je do 13 mm.
Jaje
Svježe odloženo ima boju mladih jelinih iglica, sa nešto svijetlijim rubom.
Eliptičnog je oblika. Dugo 1,4 mm, a široko 1,1 mm (si. 8).


SI. 8. Cacoecia murinana H. b. D.:
jaja odložena na iglice jele, povećano
7 X


Biologija


Prema našim opažanjima eklozija leptira zbiva se tokom mjeseca srpnja.
Ženka odlaže jaja na gornju ili donju stranu iglice. Odloži 7—26 jaja na jednu
iglicu, obično u dva reda. Prema Escheric h u (6) gusjenice se pile u proljeće
i počinju se hraniti na majskim izbojcima. Ratzebur g (11) navodi da
se gusjenice pile već 8—10 dana nakon odlaganja jaja. S njegovim mišljenjem
slažu se neki mlađi autori na pr. Canho v (5). Što je uzrok ovakvoj podvojenosti
mišljenja? Da li klimatske prilike ili nedovoljno istražena biologija
štetnika. To pitanje ostaje za sad neriješeno.


Utvrdili smo da se gusjenice ispilile za 8—14 dana nakon odlaganja jaja.
Prazna jaja ispune se zrakom te postaju sivo bijela i lako uočljiva na iglicama
jele. Ispiljene gusjenice ne žderu, već se odmah presvlače, te odlaze u ljuspice
pupova, gdje ispredu sivo bijelu pređicu u kojoj prezime. U proljeće za vri




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 10     <-- 10 -->        PDF

jeme listanja izlaze gusjenice iz zimovališta i čim se pojave prve mlade iglice
počinju se njima hraniti. Sa žderanjem izbojaka počinju mlade gusjenice stvarati
svoj zapredak, koji je u početku vrlo nježan i ima oblik cigare. Gusjenice
žderu majske iglice i ostaju sve vrijeme u zapretku. Svaka gusjenica ošteti
prosječno 120—170 iglica ili 1—2 normalna izbojka.


Žderanje traje oko 8 tjedana. Kukulji se na mjestu žderanja ili na susjednom
neoštećenom izbojku. Stadij kukuljice traje 10—16 dana.


Štetnik kronično i sistematski napada jedne te iste sastojine jele. Posljedica
napada je otpadanje iglica i savijanje izbojaka. Uslijed dugotrajnog napada
dolazi do fiziološkog slabljenja jele i pojave sekundarnih štetnika, te deformiranja
izbojaka i čitavih grana. Gubitak prirasta u napadnutim sastojinama
je znatan.


Crvenoglavi savijač je 1 ina izbojka — Semasia rufimitrana


H. S. (Zeiraphera rufimitrana Herrich-Schäffer) (Tortricidae).
Leptir


Ima rđasto žutu glavu i prsa. Prednja krila su žuto siva ili sivo smeđa.
Ispresijecana s mnogo svijetlih linija sivometalnog sjaja. Stražnja krila jednobojna
sivo smeđa sa nešto svjetlijim resama. Raspon krila je 12—16 mm (si. 9).


SI. 9. Semasia rufimitrana H. S.:
leptir, povećano 5 X


Gusjenica


Ima svjetlo rđastocrvenu glavu. Tijelo bez sjaja, prljavo zelenkastožuto.
Vratni stitić žut i razdjeljen. Bradavice nose žućkaste dlake. Analni štitić malen
i nosi na sebi nekoliko dlaka. Duga je 9 mm.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Kukuljica


Sjajna žućkastocrvena. Glava s dvije duge dlake. Zadak je kukast sa 6—9
kratkih trnova sa gornje strane i 8 tankih dugih dlaka. Duga je 7 mm.


Jaje
Duguljasto ovalno s mrežastom skulpturom. Svježe odloženo jaje je žućkasto
sivo.
Oba svijača jelina izbojka dolaze kod nas u Gorskom kotaru i Lici. Ne dolaze
u svim sastojinama jele, ni intenzitet napada nije posvuda jednak. Daljnja
istraživanja ovog problema su u toku.
Ženka odlaže jaja krajem srpnja i početkom kolovoza u pukotine kore
jačih grana i debla. U tu svrhu koristi ženka vitak ovipozitorij koji se može
izdužiti. Jaja prezime, a gusjenice se pile u proljeće iduće godine, paralelno sa
razvojem majskih izbojaka. Zapazili smo odrasle gusjenice kako se početkom
juna spuštaju paučinastim nitima na tlo. Kukulje se u stelji, tlu i pokrivci od
mahovine. Načine sivo pepeljast kokon poput zemlje. Stadij kukuljice traje
15—21 dan. Gusjenice izgrizaju mlade jeline iglice stvarajući zapredak koji je
nešto čvršći od zapretka C. murinana. Prve leptire našli smo 4. srpnja a maksimum
eklozije nastupio je oko 23. srpnja.
Dolazi kao redoviti pratilac C. murinana iznad 750 m nadmorske visine.
Najviše šteet pričinja kad se pojavi u sastojinama u doba letvenjaka.
Moljac jelinih pupova — Argyresthia illuminatella F. R. Schütze
(Tineidae).
Ova vrsta je ranije bila poistovjećena sa Tinea (Blastodera) Bergiella
Ratz. (11) cit. Escheric h (6) kao smrekin štetnik. Ovu zabludu ispravio je
Schütze dokazavši da je Argyresthia illuminatella isključivo štetnik jele.
Leptir
Prednja krila su boje mjedi. Stražnja krila su sivo-žuta. Na glavi se nalaze
blijedožute dlačice. Ticala su kolutićava. Kolutovi su svijetložuti i tamno sivi.
Raspon krila je 8—14 mm (si. 10).


SI. 10. Argyresthia illuminatella SI. 11. Argyresthia illuminatella


F. R.: leptir F. R.: gusjenica
Gusjenica


Neki autori navode, da je tijelo gusjenice crveno (16, 9). Do ove zablude
došlo je vjerojatno zbog zamjene ove vrste sa savijačem jelinih pupova (E. nigricana).
Uzgojem ove vrste u laboratoriju i opažanjima u prirodnim uslovima
utvrdili smo, da je tijelo gusjenice žućkasto zelene boje, sjajno. Glava je crno
smeđa, sjajna, sa dubokim razdjelnim linijama. Usni ustroj je crveno smeđ.
Vratni štitić je malen, siv, sjajan i razdjeljen. Analni štitić okrugao, malen, siv.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Prsne noge nose crne kolutiće. Trbušni noge su gotovo zakržljale (4 para) iste
boje kao i tijelo. Odrasla gusjenica duga je 5—6 mm (si. 11).


Kukuljica


Razlikuje se od ostalih vrsta iz roda Argyresthia po oštroj produženoj nabreklim
na glavi koja se djelomično produžuje i na thorax. Sa svaki strane
glave nalaze se po dvije rožnate bodlje. Duga 3—4 mm, žuto smeđa. (si. 12).


Jaje
Ženka odloži jaja pojedinačno na pupove. Na mjestu ulaganja stvrdne se
sitna kapljica smole. Jaje je boje pupa.


Biologija


Prve leptire u prirodi našli smo 11. maja, a maksimum eklozije nastupio
je oko 27. maja. Gotovo nikakve razlike nema u vremenu eklozije u laboratoriju
i prirodnim uslovima. Prve gusjenice primjetili smo u augustu. Odmah
nakon piljenja gusjenice su počele žderati, počevši od pupa prema unutrašnjosti
izbojka. Poždere izbojak u dužini 1—5 cm iznutra, a vanjska kora ostaje
(si. 13). Izbojak je do vrha ispunjen ekskrementima. E. nigricana za razliku od


A. illuminatela nikada ne prodire u unutrašnjost izbojka.
SI. 12. Argyresthia illuminatclla SI. 13. Argyresthia illuminatella


F. R.: kukuljica F. R.: oštećeni izbojak jele.
Vanjski simptomi napada su vrlo teško uočljivi. U jesen su gornje dvije
iglice na izbojku blijedo žute boje, a kasnije se osuše i otpadnu. Gusjenica
ždere glavom okrenuta prema dolje. Prije kukuljenja gusjenica očisti izbojak
od ekskremenata, okrene se glavom prema gore i zakukulji se na mjestu žderanja.
Primjećeno je da se samo jedan dio gusjenica potpuno razvije i dočeka




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 13     <-- 13 -->        PDF

kukuljenje u stadiju mirovanja, dok drugi dio gusjenica dosegne samo polovinu
svoje veličine, te ždere tokom zime.


Grančice napadnute od ovog štetnika uočljivije su u proljeće, jer dvije
vršne iglice na vrhu pupa otpadnu. Za vrijeme jesenskih i zimskih vjetrova,
te pod teretom snijega odlomi se dio grančica i padne na tlo. U tim odlomljenim
grančicama nalaze se obično gusjenice ili kukuljice. Zbog izgrizanja izbojaka
dolazi također do odlamanja dijelova izbojaka. Do kraja travnja odlome
se svi oštećeni izbojci, a u ncodlomljenim izbojcima nalaze se uginule gusjenice
ili paraziti.


Za vrijeme žderanja gusjenica na odlomljenom izbojku zaprede otvor bijelom
paučinastom pređom, te je na taj način zaštićena od vanjskih nepogoda.
Prije kukuljenja gusjenica oslobodi otvor od pređe, kako bi omogućila nesmetani
izlaz leptiru.


Prema našim opažnjima dolazi na mlađim jelama, čija visina prelazi 120
cm, a nalaze se u sjeni ili polusjeni. Dolazi i na starijim jelama, koje nisu izložene
direktnom sunčanom svijetlu. Ova vrsta dolazi u svim jelovim sastojinama,
no broj oštećenih pupova i izbojaka varira ovisno o broju mladih stabala
u zasjeni.


Savijač jelinih iglica — Semasia subsequana H. W. — synabiegana
Dup.
Leptir


Prednja krila su žuto siva sa smeđim crtežima. Rese su s:ve, na bazi krila
skoro bijele. Stražnja krila su prljavo bijela, prema vrhu sivkasta. Rese gotovo
bijele. Raspon krila je 11—13 mm (si. 15).


SI. 14. Artvresthia illuminatella
F. R.: oštećeni izbojak jele ispunjenekskrementima.
SI. 15. Semasia subsequana
leptir, povećano 5 X
H. W.:
79




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Gusjenica


Glava je narandžastosmeđa. Tijelo zeleno poput trave, sa oskudnim sivobijelim
dlakama. Duga je 6—8 mm.


Kukuljica
Vretenasta, prema zatku nešto jače sužena. Tamno smeđa, sjajna. Analni
segment nosi na sebi šest kratkih trokutastih trnova. Duga je 4—5 mm (si. 16).


Jaje
Svježe odloženo jaje je prozirno kao kapljica vode, kasnije pobijeli, na
kraju postaje prljavožuto. Eliptičnog je oblika.
Bionomija savijača jelinih iglica poklapa se uglavnom sa opisom koji je
dao Escherich.


Biologija


Leptire smo nalazili rano u proljeće već početkom aprila za vedrih sunčanih
dana, a prve godine oko 15. maja. Ženka odlaže 6—8 jaja na gornju
stranu prošlogodišnjih iglica i to najčešće na donju trećinu iglica. Cim se gusjenice
ispile prelaze na majske izbojke, gdje se ubuši u iglicu. Čim malo izgrize
jednu iglicu, paučinastom niti zaprede drugu neoštećenu i izgriza njenu
unutrašnjost. Takvo zapredanje i izgrizanje nastavlja se do drugog presvlačenja,
kad gusjenica prelazi na prošlogodišnje izbojke i oštećuje stare iglice, na
isti način kao i nove. To je period kada štete naglo rastu. Ženka odlaže jaja na
gornju stranu iglica, dok se gusjenica ubušuje na donjoj strani iglice. Buši
iglicu najprije prema vrhu, zatim se okrene i nastavlja bušenje prema bazi
iglice. Gusjenica izbuši otvor eliptičnog oblika, a napušta iglicu kroz isti otvor


i


SI. 16. Semasia subsequana H. W.: SI. 18. Semasia subsequana H. W.:


kukuljica, povećano 12 X d oštećena iglica s ulaznim otvorom.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 15     <-- 15 -->        PDF

u gornjoj trećini iglice. Zajedno zaprede 3—5 iglica (si. 19), a nakon što ih iznutra
potpuno poždere, prelazi na druge ili čak na drugu granu, gdje se žderanjem
nastavlja. Krajem lipnja do prve polovine srpnja gusjenice odrastu i
spuštaju se u stelju, gdje se kukulje, na otpalim iglicama ili na izgriženim iglicama
na samom stablu. Gusjenica isprede bijeli kokončić, koji je vrlo sličan
kokonu A. fundela. Kokon S. subsequana za razliku od kokona moljca jelinih
iglica ima na sebi uzdužne brazde (si. 17).


%^^
SI. 17. Semasia subsequana H. W.: SI. 19. Semasia subsequana H. W.:
oštećene iglice zapredene paueina-kokon.


stim nitima.


Kukuljica prezimi i početkom travnja počinje eklozija leptira.


Napadnute mlade iglice brzo se suču i osuše. Štete su uočljivije kada gusjenice
prelaze na stare iglice, koje u početku blijede, dobivaju sivkast ton,
crvenkastosmeđ, te se potpuno osuše i otpadnu. Otpadanje iglica traje sve do
jeseni. Gubitak iglica iznosi prema Horvath u 1/3 ili čak 1/2 ukupne asimilacijske
površine.


Zapazili smo je kod nas na donjoj granici prirodnog areala jele, a u unutrašnjosti
samo na karbonatnim tlima. Ove godine masovnu pojavu ove vrste
utvrdili smo na području šumarije Novi Vinodolski i Krasno. Na izbojku dužine
20—30 cm dolaze u prosjeku 3 gusjenice. Osim ovih predjela našli smo je
još na području šumarije Otočac, Fužine i u Zagrebačkoj gori. Poteškoću kod
utvrđivanja prisustva i intenziteta napada ovog štentika čini njegova velika
sličnost sa A. fundella, pa se po oštećenjima, gusjenici i kokonu može vrlo lako
zamijeniti sa istom. Biologija ovih dviju vrsta znatno se razlikuje. Epiblemaproximana (fraternana) također dolazi u iglicama jele. Način oštećivanja sličan
je kao kod S. subsequana ali biologija je ovdje različita. Ova vrsta je pri




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 16     <-- 16 -->        PDF

sutna u našim jelovim sastojinama, no nismo još tačno odredili gdje sve dolazi,
kao ni njenu brojnost.


Pojava ove vrste spominje se u literaturi (15) u mješovitim sastojinama
jele, smreke i bukve na Tari (1951—1953). Iz biologije koju isti autor navodi,
sve govori u prilog S. subsequana a ne E. proximana. Zaraza koja je 1961. g.
obuhvatala površinu od 50 ha proširila se kako navodi autor, na 2500 ha do
1953. g. što ukazuje na mogućnost masovne pojave ovog štetnika kod nas. S.
subsequana dolazi u srednjedobnim i starijim sastojinama jele iznad 790 m


n. v. Preferira jelu na šumskim čistinama, rubovima sastojinama, putevima,
općenito stabla i sastojine izložene direktnom sunčevu svijetlu. Preferira gornje
i vanjske dijelove krošnje. U dobro sklopljenim sastojinama jele dolazi
samo na vršnim dijelovima krune. Dolazi kako u čistim, tako i u mješovitim
sastojinama jele. Prema navodima Horvatha (6) ovaj štetnik zapažen je kod
nas još 1893. god. kod Novog Vinodolskog.
Laboratorijski uzgoj opisanih vrsta zadaje velike poteškoće. Donesene
grančice jele vrlo brzo gube vlagu, a prenošenje insekata na svježi materijal
nije moguće u svim razvojnim fazama. Taj problem riješili smo stavljanjem
grančica u hranjive otopine koje mi je u tu svrhu pripravio dr Durman asistent
Katedre za ishranu bilja Poljoprivrednog fakulteta.


Ovim prikazom nismo obuhvatili kompletnu biologiju već samo najvažnije
momente u razvoju pojedinih vrsta. Daljnja istraživanja su u toku.


Istraživanja financira Poslovno udruženje šumsko privrednih organizacija
i Republički Savjet za naučni rad SR Hrvatske. Za laboratorijske radove koristila
sam prostorije i instrumente Katedre za zaštitu šuma. Veliko razumjevanje
za moj rad pokazali su profesori ove Katedre Androi ć Mila n i
Vajda Zlatko. Priložene crteže izradio je B u d a j Vlado laborant u Katedri
za zaštitu šuma. Fotografije je izradio Opal i ćk i Stev o stručni suradnik
u Katedri.


Svima koji su mi na bilo koji način pomogli u radu, ovom prilikom želim
izraziti svoju zahvalnost.


ZAKLJUČAK


Na osnovu dosad izvršenih opažanja može se zaključiti:


a) zbog napada ovih štetnika prirodno pomlađivanje jele je usporeno ili
čak onemogućeno.


b) E. nigricana postaje vrlo ozbiljan štetnik kada dolazi zajedno sa oba
savijača izbojaka (C. murinana i S. rufimitrana) jer bivaju uništeni ovogodišnji
pupovi i iglice. Osim toga savijači izbojaka spadaju u vrlo uporne štetnike,
koji napadaju jednu te istu sastojinu 10 i više godina uzastopce, te usporavaju
ili potpuno onemogućuju regeneraciju asimilacionog aparata. Izostaje urod
sjemena.


c) Naročitu pažnju treba obratiti na savijače jelinih iglica
Semasia subsequana H. W. jer ista dolazi masovno na donjoj granici prirodnog
rasprostranjenja jele, gdje je jela fiziološki slabija. Nastupe li još za jelu nepovoljne
klimatske prilike (ekstremno vlažne ili sušne godine) nastaju smetnje
u kolanju sokova i dolazi do sušenja sastojine.


LITERATURA:


1.
AI tu m : Eicheln und Bucheinwickler, Z. f. F. u. J., VIII., S. 288—284, 1876.
2.
AI tu m : Tortrix (Grapholitha) zebeana Rtzb. Z. f. F. u. XVIII, S. 44—45, 1886.
3.
Androi ć M.: Argyresthia fundella F. R. (Tineidae) moljac jelinih iglica uzročnih
sušenja jele u Gorskom Kotaru, Šum. List str. 203—215, Zagreb, 1960.
82




ŠUMARSKI LIST 3-4/1970 str. 17     <-- 17 -->        PDF

4.
Brina r M.: Zivljenska kriza jelka na slovenskem ozemlji v zvezi s klimatičnimi
fluktuacijama, Gozd. vestnik, 1964.
5.
Ca nko v: Opasni nasekomni vrcditeli po elata, Gor. slop., Sofija, 1957.
6.
Es c ho ric h K.: Forstinsektenkunde Mitteleuropas, Bd. III. Berlin, 1931.
7.
Kovač e vic : Primjenjena entomologija III. dio, Šumski štetnici, Zagreb, 1956.
8.
Mlinše k D.: Sušenje jelke v Sloveniji prvi isledki Gozd. vest., Ljubljana,
1964.
9.
Nussli n O.: Leitfaden der Forstinsektenkunde II. Aufl., Berlin, 1913.
10.
P f c f fer A.: Hmyz jako složba biocenosy jedle, Acta soc. onto. Cech. III,
Prag, 1955.
11.
Ratzeburg : Lehrbuch der Mitteleuropäischen Forstinsektenkunde Bd. IL,
Berlin, 1895.
12.
Schütz e M.: Mitteilungen über Kleinschmetterlinge, D. Ent. Zeit. BD. XXV,
No 6, 1911.
13.
Vajd a Z.: Moljac jelovih iglica u sastojinama Gorsikog kotara, Šum. List
9—10, 1954.
14.
Vajd a Z.: Zaštita šuma, skripta, Zagreb.
15.
Živoinovi ć i drugi: Zaštita četinara I. deo (od štetnih insekata).
16.
Anonimus : Zaraza jelovih šuma, Šum. List, Zagreb, 1912.
SILVER FIR MINERS AND DEFOLIATORS AND
THEIR SHARE IN THE PROCESS OF DYING AWAY OF SILVER FIR STANDS


Summary


The author describes the thus far less-kown insect pests on Fir in this country,
whose population density has been on the increase in recent years.


On the basis of own investigations and data from the literature the author has
come to the conclusion that there exist differences in the description of the Fir
bud moth (Argyresthia illuminatella F. R.). Some authors (16.) state that the
caterpillar´s body is red-coloured. However, through laboratory rearing and
observations in nature the author has found that the caterpillar´s body is glossy
and yellowish-green; the head is a very dar´k-brown and and glossy with deep
boundary lines; the oral system is reddish-brown; the thoracic scutellum is small,
glossy and divided, the anal scutellum is rounded, small and grey; the thoracic
legs are annular, while the ventral legs (4 pairs) are almost rudimentary and of
the body colour.


As already stated the different descriptions by various authors are probably
to be sought in the afore-mentioned species being confused with Epiblema nigricana.


The damage produced by these species in recent years on the territory of the


S. R. of Croatia is very extensive. In 1968, in the area of the Forest Enterprise of
Fužine (forest district of Bitoraj) more tham 50Vo of Fir buds were damaged by
the two abovementioned insect pests. In the same year were damaged 40"/» of buds
in the Faculty demonstation forest of Zalesina in some forest districts of the
Forest Enterprises of Skrad. Mrkopalj, Delnice and Krasno 30—50°/» of buds, on
the southern slopes of the Zagrebačka Gora Mountain 30-Vo, and in the Fir stands
of the Macelj Gora Mountain 35l:,/c> of buds. The Fir needle moth (Argyresthia
fundella F. R.) ih a dngerous pest on Silver Fir producing serious damage in Fir
selection forests. The population density and range of spreading of this insect pest
since 1955 have steadily been on the increase.
At the lower limit of the natural range of Siver Fir — inside Fir stands grown
on calcareous soils — was noticed a mass outbreak of the species Semasia subsequana
H. W. (syn. abiegana Dup.). An especially heavy attack by this insect pest
was noticed in the area of the Forest Enterprises of Novi Vinodolski and Krasno.
In addition to these regions the author found this pest also in the area of the
Forest Enterprises of Otočac and Fužine, and in the Zagrebačka Gora Mountain.


One shoot harboured on an average 3 caterpillars of this insect pest.


All the mentioned insect pests also had appeared earlier in the forests of this
country. In recent years the population density of these species has rapidly increased,
damage became heavy and thus — concurrently with other unfavourable
biotic and abiotic factors — the pest threatened the health condition of the Fir
stands.