DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1970 str. 66     <-- 66 -->        PDF

latim plodom; 2. urodi plodom laganim, zgodnim, da ga i vjetar i voda pronose
širom svega kraja; 3. urodi plodom zdravim, žilavim, koji dosad u koliko je
poznato, nijednog neprijatelja ne ima; 4. to sjeme iznikav jednom, potjera toli
naglo u vis, da sve ostale vrsti drvlja za njim zaostaju.


Ta četiri jasenova svojstva jesu ujedno i četiri pogibelji za hrast. Uvaživ
ta četiri svojstva, našli smo ujedno i uzroke s kojih u mladoj branjevini mjesto
ozbiljnog širokog hrastovog lišća vidimo vita stabalca s titrajućimi perjanicami!
«


No Kozarac nije bio sklon tome da se jasen u slavonskim šumama potpuno
istrijebi i posiječe. Naprotiv, on je zagovarao mješovite sastojine hrasta i jasena
i pledirao je za to da se posavske šume tretiraju prema stojbini na kojoj
dolaze. Zato on posavske šume dijeli u četiri grupe:


»I, Srezovi sa čistim hrastikom u kojih dolaze ostale vrsti drvlja ne prekoračuju
10%.


II. Srezovi u kojima jasenovina 30—40% a hrastovina 60—70% iznaša i u
kojih jednako izvrstno i jasen i hrast uspijevaju. Stupanj vlage u tih srezovih
prija jednako i hrastu i jasenu.
III. Srezovi u kojih je broj jasenovine ili ravan ili veći od onoga hrastovine
— gdje je i hrastovina i jasenovina popustila u kvaliteti; to je tlo više vlažno
nego li suho.
IV. Srezovi sa mokrim tlom na kojem čisti jasen kuburi.
Iz slike tih četiriju vrsti srezova slijedi jasno da se hrast pomiče sušem,
jasen usuprot vlažnijem tlu, dočim na granici gdje se dijele jedan od drugoga
(srezovi pod II) i jedan i drugi najbolje uspijeva«.


To govori u prilog uzgajanja mješovitih sastojina hrasta i jasena za koji se
uzgoj zalaže Kozara c ističući veliku važnost vlage i vode u Posavini o čemu
ponajviše zavisi pridolazak pojedinih vrsta drveća, pa prema tome i njihov tretman.
U tom je pogledu J. Kozara c preteča moderne šumarske ekologije
koja traži da se uzgajanje šuma prilagodi ekološkim prilikama. Jasnoća, jednostavnost,
kritičnost i moć zapažanja mladog Koza r ca tako su bili snažni
da je u polemičnoj raspravi pod istim naslovom u Šumarskom listu od 1886.
godine oborio raspravu anonimnog kritičara koji se zalagao za proširenje jasena
na račun hrasta prognozirajući jasenu veliku vrijednost i značenju u budućnosti.


Citirajući danas — nakon 84 godine — Kozarčev u polemiku s anonimnim
šumarom, vidimo da je Kozarac bio na pravom putu kad je rekao: »Ja sam
dopitao jasenu ono mjesto koje ga ide u naših šumah, naglasiv dapače da u
prvoj primjesi ne samo da nije škodljiv, nego upravo koristan hrastu, te sam
zaključio svoje razmatranje, da ćemo one mokre stojbine na kojih sada nijedan
hrast uspijevati ne može, morati i nadalje ostaviti isključivo jasenu. Ja mislim
da sam time ostavio jasenu dosta prostran teren, te sudeć po sadanjem stanju
stvari neće ga u Slavoniji nigda pomanjkati«.


Na taj je način Kozara c djelovao na razvoj šumarstva onog vremena
pa baš njemu imamo zahvaliti da su hrvatski šumari počeli tretirati posavske
šume uvažujući ekološke prilike i da su tako sačuvali njihov prirodni sastav u
kome još uvijek igra hrast dominantnu ulogu.


Vrlo je zanimljivo napomenuti da je Kozara c dobro razumio biologiju
posavskih šumskih vrsta drveća, pa se nije dao zavesti financijskim motivima
koji su govorili u prilog osnivanju čistih hrastovih sastojina već od njihove najranije
mladosti.