DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1970 str. 67 <-- 67 --> PDF |
Baš naprotiv Kozara c preporuča uzgoj mješovitih sastojina hrasta lužnjaka, jasena i takozvane bijele šume pod kojom smatra topole, vrbe, joheostale vrste. On obrazlaže da su te vrste drveća potrebne za rast hrasta i da baš one omogućavaju dobivanje čistih hrastika u dobi njihove zrelosti. To je Kozara c detaljnije obradio u svojoj raspravi pod naslovom »O uzgoju posavskih hrastovih sastojina u prvim periodima obhodnje«, Šumarski list 1897. Ta je rasprava imala veliko značenje za šumsko-uzgojni tretman posavskih šuma. Njom je Kozarac objasnio dinamik u mješovitih sastojina i izluči vanj e pojedinih vrsta drveća u njima. U jednoj suvremenoj interpretaciji Kozarčev a su shvaćanja došla do izražaja u nekim predavanjima iz oblasti uređivanja šuma na Zagrebačkom šumarskom fakultetu. Dopustite mi jedan citat iz udžbenika o uređivanju šuma (Klepac, 1965.). »Uzmimo kao primjer mješovite posavske šume u kojima je glavna svrha uzgojiti najveću količinu najvrednijih sortimenata hrasta lužnjaka. U mladim sastojinama takvih šurr.a ima obično jedva 20—30%. Ostalih 70—80% otpada na druge vrste drveća: vrbu, topolu, crnu johu, poljski jasen, nizinski brijest. grab i dr. No takav omjer smjese ne mora biti nepovoljan, jer u toku razvoja mješovitih sastojina postepeno siječemo pojedine vrste drveća, a pomažemo razvoj hrasta lužnjaka imajući na umu biološke zakonitosti o njihovu rastu i prirastu. Tu konkretno znači da ćemo u takvim mješovitim sastojinama uzgajati vrbu u tridesetogodišnjoj, topolu u četrdesetogodišnjoj, crnu johu u šezdesetogodišnjoj, poljski jasen u sedamćesetogodišnjoj, brijest u osamdesetogodišnjoj a hrast lužnjak u stodvadeset i stočetrdesetogodišnjoj ophodnji. Takav je postupak opravdan s biološkog i ekonomskog gledišta, jer je u skladu s dinamikom prirašćivanja spomenutih vrsta drveća. Rezultat takvog postupka su odrasle stogodišnje čiste hrastove sastojine samo s po kojim elitnim stablom crne johe, poljskog jasena i brijesta i dobro razvijenom donjom etažom graba. Takvim načinom gospodarenja iskorišćena je velika produktivna sposobnost vrsta drveća brzog rasta (vrba, topola, joha i poljski jasen) u kraćim ophodnjama i hrasta lužnjaka — kao vrste drveća polaganijeg rasta u duljim ophodnjama «. Taj citat ne bi imo neko naročito značenje kad se on ne bi ostvarivao u šumariji Lipovljani, dakle, u šumama u kojima je to još pred osamdesetak godina zacrtao Kozarac. . I kao što se on nije dao zavesti idejama o osnivanju bilo čistih hrastika bilo čistih jasenika, tako i mi danas slijedimo njegov primjer pa ne osnivamo masovno čiste topolike u Posavini nego ostajemo i dalje na liniji uzgoja mješovitih šuma u kojima ima mjesta i ekonomskog opravdanja za vrste drveća brzog rasta ili za takozvanu »bijelu šumu« tj. za topole, johe, vrbe. Za vrijeme svog službovanja u Lipovljanima Josi p Kozara c se bavio i problemom prorjeđivanja šuma pa je u tom smjeru napisao dvije rasprave u Šumarskom listu i to »O prorjeđivanju šuma« 1886. i »Važnost prorjeđivanja« 1888. godine. U prvoj raspravi Kozara c energično zagovara intenzivne prorede i dokumentirano upućuje na to da takve prorede stimuliraju debljinski prirast šumskih vrsta drveća. Pritom se služi suvremenom njemačkom Jiteraturom S. K r a f t a, Seebacha i dr. U drugoj raspravi on je još konkreiniji i odlučniji u svojim postavkama kojih je glavni smisao da se intenzivnim proredama može ubrzati proces šumske proizvodnje. Svoje stavove Kozara c potkrepljuje primjerima i dokazima te prikazuje i objašnjava podatke sa dviju |