DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1970 str. 68     <-- 68 -->        PDF

pokusnih ploha od kojih svaka ima po jedno jutro površine; jedna je prorijeđena
a druga neprorijeđena. Pomoću tih ploha K o z a r a c dokazuje biološku i
financijsku korist prorječtivanja. Već u ono vrijeme Koza r ac razlučuje stabla
na tri biološka razreda ili takozvana »ugušena, nadvišena, vladajuća« stabla
s time da se zadnja dva razreda mogu rastaviti u 2—3 podrazreda. Pritom
Koza r ac postavlja pitanje koja se količina drvne mase može u pojedinim
razredima prorjedom posjeći. Proučavajući taj problem, on je došao do istog
rezultata kao i njegov suvremenik nadšumar H. Rinicke r u Švicarskoj tj.
»da se malo ne sav prirast naslaže na najdebljih drvnih individuih, tako da su
ostali drvni razredi (dakle I i II) za prirast posve irelevantni, tj. oni vegetiraju
ali ne prirašćuju«. To znači da intervencija prorječtivanja ima najviše smisla
u dominantnoj etaži stabala. Na taj je način Koza r ac već pred 82 godine
zacrtao put modernog prorjeđivanja. Zato nije čudno da se takav sistem prorjeđivanja
u šumariji Lipovljani ostvario u punoj formi pa se i danas ondje
provodi zaslugom šumara koji su nastavili rad Josip a Kozarc a među kojima
naročito spominjemo pokojnog Crnadka, Josipa Radoševića,
Emanuela Vilčeka i sadašnjeg upravitelja Matu Markanovića.


Josi p Kozara c je bio autokritičan pa je naglasio da njegove dvije
pokusne plohe nisu dovoljne za veće eksperimentiranje. Zato on potiče šumare
da osnuju stalne pokusne plohe na kojima bi se mogao pratiti upliv prorjeđivanja
na rast šumskih sastojina. I ta je Kozarčev a ideja ostvarena! Doduše
s velikim zakašnjenjem, jer je od tada trebalo da prođe pola stoljeća da bi
u toj šumi Zagrebački šumarski fakultet osnovao sistematske stalne pokusne
plohe za znanstvena istraživanja kojih u današnjoj šumariji Lipovljani ima
mnogo. Na tim pokusnim plohama Katedra za uzgajanje i Katedra za uređivanje
šuma vrše znanstvena istraživanja i tako nastavljaju, nadopunjuju i proširuju
osnovne Kozarčeve zamisli u pogledu prorjeđivanja šuma.


I još više! Šumarija Lipovljani postala je objekt visokoškolske šumarske
nastave gdje studenti Zagrebačkog šumarskog fakulteta primaju dopunsko terensko
obrazovanje. I ne samo oni nego studenti i đaci iz drugih republika SFR
Jugoslavije pa i iz mnogih zemalja u inostranstvu dolaze u šumariju Lipovljane
da vide slavonsku izgospodarenu šumu. Tako su lipovljanske šume koje danas
nose ime gospodarska jedinica »Josip Kozarac«, postale poznate ne samo u našoj
zemlji nego i u cijelom svijetu, pa je u toliko obljetnica ove šumarije još
značajnija.


Ima još jedna ideja Josipa Kozarca koja se danas ostvaruje na području
gdje je on radio i djelovao. Kozara c je isticao veliku ekonomsku važnost
ribarstva u posavskim krajevima gdje bi riba mogla davati glavni dio
hrane. Slaveći danas 100-godišnjicu šumarije Lipovljani, drago mi je spomenuti
i to da je ova šumarija i u toj oblasti slijedila savjete svoga nekadašnjeg upravitelja
Josip a Kozarc a i da je nedavno osnovala veliki ribnjak koji narodu
pruža hranu i donosi zajednici veliku ekonomsku dobit.


Uza sve to najočigledniji spomenik koji je Josi p Kozara c ostavio šumariji
Lipovljani su sadašnje 75—85 godišnje šumske sastojine koje su nastale
prirodnom regeneracijom u vremenu od 1885—1896. godine kad je Kozara c
upravljao ovim šumama.


Bit će zanimljivo da navedem sastojine koje su nastale prirodnom regeneracijom
pod rukovodstvom Josip a Kozarca . S obzirom na današnji sastav
sastojina razvrstao sam ih u dvije grupe.