DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1970 str. 31     <-- 31 -->        PDF

aktualna problematika


UDK 634.0.416.1:634.0.161.31:634.0.174.7 Abies alba Mill.


KAKO UTVRDITI POSTOTAK SMANJENJA ASIMILACIJSKE POVRŠINE
U ZARAŽENIM JELOVIM ŠUMAMA?


Prof. đr DUŠAN KLEPAC (Zagreb)


U mnogim našim jelovim šumama može se vidjeti da neka jelova stabla
imaju oštećenu krošnju. U stvari radi se o tome da su neke grane a ponegdje i
po čitava stabla izgubila iglice. To se pripisuje različitim štetnicima od kojih
su najzapaženije ove vrste:


Argyresthia fundela F. R. — moljac jelinih iglica;
Epiblema (syn. Epinotia) nigricana H. S. — savijač jelinih pupova;
Argyresthia illuminatella F. R. (Tinea Blastodere Bergiella Ratz.) — moljac


jelinih pupova;
Cacoecia (syn. Choristoneura) murinana H. B. — crnoglavi savijač jelinih
izbojaka;
Semasia (Zeiraphera rufimitrana H. S.) — crvenoglavi savijač jelinih izbojaka;
Sernasia (Zeiraphera) subsequana Hw. — savijač jelinih iglica. (K. Opa lički,
1970.)


Ti su štetnici uništili negdje više negdje manje jelovih pupova, izbojaka i
iglica pa se već poduzimaju vrlo uspješne akcije ne samo za suzbijanje tih štet"
nika nego i uopće za sprečavanje sušenja jelovih šuma, jer je neminovno, da se
jelova stabla, koja su izgubila preko 60l0/o iglica moraju osušiti (A n d r o i ć
1969.). Tu se — prema tome —nameće pitanje određivanja stupnja ili postotka
smanjenja iglica. Jasno je, da bi bilo dobro primjenjivati jedinstvene kriterije
pri utvrđivanju postotka smanjenja asimilacijske površine kao što je Spai ć
(1968.) predložio jedinstveni način utvrđivanja postotka zaraze jelovim moljcem.
No postotak zaraze je jedan fenomen a postotak smanjenja asimilacijske površine
je druga stvar. Naravno, da između tih dviju veličina postoji korelacija,
jer je smanjenje asimilacijske površine direktna posljedica napada jelovog
moljca i ostalih naprijed spomenutih štetnika. Puštajući po strani prvi fenomen,
ograničit ćemo se ovdje na to kako utvrditi postotak smanjenja asimilacijske
površine. Da bi barem donekle uklonio subjektivnost pri utvrđivanju postotka
smanjenja asimilacijske površine, predlažem jedan postupak koji ću opisati i
demonstrirati na jednom primjeru.


Objekt za demonstraciju nalazi se u fakultetskoj šumi Zalesini. To je odsjek
VII, 4, b, zvan »Tuški Laz« u površini od 21,00 ha čiste jelove šume koja je već
u nekoliko navrata opisana u našim šumarskim publikacijama (Glasnik za šumske
pokuse br. 11/1953. i Šumarski list br. 2—3/1954.) iz kojih se vidi da se ovdje
radi o jelovoj acidofilnoj šumi (Abieto — Blechnetum, Horvat) koja je svojevremeno
bila zdrava, lijepa i produktivna. Nedavno sam u njoj primijetio da pojedine
jele imaju tu i tamo po koju suhu granu ili da na po kojoj grani ili grančici
nema iglica. Ipak većina stabala je zdrava bez ikakovih oštećenja. Tu i tamo
može se naći i po koje suho jelovo stablo bez ijedne iglice. Na oko je vrlo


Ovaj je rad financijski omogućio Institut za šumarska istraživanja SRH.