DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1970 str. 36 <-- 36 --> PDF |
zalihe u tabelama, na primjer u našem slučaju za jelu 0,7 (II. bon), te za bukvu 0,3 (III. bon): jele 339 m3 i bukve 86 m3 svega 425 m3 i te podatke kao »normalu« upisati u smjernicama gospodarenja kao poželjni cilj — u obim odjelima. (Trenutačno se ispušta iz diskusije potreba eventualne postupičnosti do postizanja cilja u našim odjelima.) Nakon izgospođarenja, na primjer, tačno jele 339 m3 i bukve 86 m3 izračunalo se da je to u stvari polučen omjer smjese jele 0,8: bukve 0,2 . . .!? pa se postavljalo pitanje u čemu je greška, jer nakon što se točno polučio postavljeni cilj gospodarenja postavljen omjerom smjese 0,7 : 0,3 (zaliha jele 339 i bukve 86) ustanovilo se da je to omjer smjese 0,8 : 0,2, a za ova j odnos da je normala jele 388 i bukve 57. U našem slučaju to je naročito nezgodno za a. odjel gdje smo početno imali jele 370 m3, smanjili na 339 m3, a sada ustanovili da stvarno trebamo 388 m3. U stvari iz tabele očitane mase 0,7 od čiste normale 485 (za jelu) i 0,3 od čiste normale 287 (za bukvu) je stvarno 339 i 86, koje ali u međusobnom odnosu ne stoje kao 0,7 : 0,3 nego kao 0,8 : 0,2. Upozorenje da u postupku nešto nije u redu očito se pokazalo, kad se tražila normala na primjer za sastojinu u kojoj su faktične mase zastupljenih vrsta upravo tolike da im je omjer smjese 0,5 (na pr. Jele II . . . 180 m3): 0,5 (na pr. bukva III . . . 180 m3). Po uobičajenom postupku za ta j omjer (0,5 : 0,5) u tabeli očitala se normala jele 243 i bukve 144, te se ustanovilo da te normale proističuće iz omjera 0,5 : 0,5 nemaju odnos 0,5 : 0,5 nego 0,6 : 0,4. Iskazavši omjer smjese (0,7 : 0,3) u navedenom a. i b. odjelu možemo se zavaravati s pomišlju da je izgospodaren relativni uzgojni optimum, međutim brojke za odjele a. i b. uspoređene s tabelama normala pokazuju očito da to nije postignuto niti u apsolutnom, a niti u relativnom odnosu, jer je faktično izgospodareno, izraženo »koeficijento m optimalnosti« u konkretnom slučaju u: — odjelu a. jele 0,8 i bukve 0,5 svega 1,3 — odjelu b. jele 0,4 i bukve 0,3 svega 0,7 normalne mase. Očito i bjelodano je u odjelu a. previše zalihe kako jele (za 0,1 ili 10%) tako i bukve (za 0,2 ili 20%), jer to pokazuju imenovani koeficijenti. U odjelu b. postoji manjak samo kod jele jer umjesto optimalnih 0,7 ima stvarnih 0,4, a bukva je u optimali (ima je naime 0,3). 2. primjer (Klepac, Uređivanje str. 299, 301) Ako je u »Kupjačkom vrhu« normaln a zaliha jele 300 m3 s bukvom 70 m3 onda je tu omjer smjese 0,81 (jele) : 0,19 (bukve). U tabelama, ali za omjer 0,81 (jele) : 0,19 (bukve — oboje po III bonitetu) je normalna zaliha 285 (jele) i 57 (bukve). Prema tome iz istih podataka i istih tabela dvije različite normale. No ako za iskazane »normalne mase« (300 jele i 70 bukve) izračunamo »koeficijente optimalnosti« oni su 0,85 za jelu i 0,25 za bukvu, pa u tabelama za te koeficijente optimalnosti izvadimo normale onda su one opet 300 jele i 70 bukve. Dakle obostrano jednoznačno. U ovom slučaju ako su 0,85 i 0,25 koeficijenti onda nije neprirodno, niti greška, .to njihov zbro jnije 1,0, te se tu jednostavno može uklopiti postavka |