DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1970 str. 37 <-- 37 --> PDF |
da se u životni prostor normalne mase jele može još uklopiti 10% bukve, odnosno da bude normalni koeficijenat optimalnosti za mješovite preborne sastojine (odnosno normalna masa) za: bukvu = 1,0 — koef. optimal, jele + 0,1 = 1,1 — koef. optimal, jele jelu = 1,1 — koef. optimal, bukve. Kod omjera smjese nikad šuma ne može biti preko 1,0 dok kod koeficijenta optimalnosti to može, pa je to lakše postojeće stanje komparirati sa normalom, usmjeravati i prilagođavati na bazi računske podloge bližem cilju, unapred od" redivši mogući pomak. Primjer 3. Normala mješovitih šuma gdje je jela II boniteta, a bukva III bon. konstruirana pomoću normala čistih sastojina (jela 485 m3, bukva 287 m3) za slijedeće koeficijente ima masu i omjer smjese kako slijedi: jela bukva :oef icijent masa omj er smjese koeficijent masa omj er smjese K, = 0,4 194 0,5 K2 == 0,6 172 0,5 0,5 243 0,6 0,5 144 0,4 0,6 291 0,7 0,4 115 0,3 Prema tome omjeri smjese nisu identične veličine koeficijentima. Predočimo li si ponovno na koliko različit način i pomoću koliko različitih veličina se do njih došlo, onda je razumljivo i jasno da su to dvije različite veličine i dva različita pojma. Teorija je obradila normale čistih sastojina (smjesa 1,0). Uz pretpostavku da su naravne mješovite sastojine u stvari smjesa povoljnih dijelova čistih sastojina (učešće — smjesa između 0,0 do 1,0) pokušalo se normalu mješovitih sastojina konstruirati diskusijom jednadžbe: S = Ki A + K2 B + . . . (1) Ki, K> = koeficijent (krivo poistovjećen s omjerom smjese) A, B = normalna preborna čista sastojina pojedinih vrsta (masa) S = normalna preborna mješovita sastojina (masa) U toj jednadžbi koeficijenti Ki, K2 . . . mogu stajati u povoljnom međusobnom odnosu, ali njihov zbroj (Ki + K2 + . . .) mora biti približno 1,0, te prema tome apsolutne veličine pojedinog koeficijenta se uvijek kreću među pozitivnim vrijednostima od 0,0 do oko 1,0, a svi se opet zajedno dopunjavaju do sumarne vrijednosti koja je danas za naše šume rijetko iznad 1,0. (U slučaju kad suma koeficijenata, osim jednoga, imade vrijednost 0,0 šuma poprima oblik čiste sastojine, a kad je suma svih koeficijenata 0,0 onda šume nema.) Dakle do normala mješovitih šuma se došlo diskusijom normala čistih šuma pomoću »koeficijenata« — za svaku vrstu, te sumiranjem istih diskutiranih veličina — za ukupnu drvnu zalihu normale (a ne pomoću omjera smjese). (Omjer smjese uzimamo obično da je relativna veličina koja pokazuje u kojem omjeru — relativnom odnosu — stoje pojedine zastupljene čiste sastojine u konkretnoj mješovitoj šumi po broju stabala, temeljnici, a najčešće samo masi). |