DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/1970 str. 38     <-- 38 -->        PDF

Miješanjem sasvim drugo značne veličine (drugog pojma) — omjera smjese
— u računu normala za faktične sastojine naravno da dolazimo do krivih
usporedbenih vrijednosti.


Zbog toga sam predložio da se pojam »omjera smjese« razluči od pojma
»koeficijenta optimalnosti« (kako sam nazvao taj koeficijenat).
U praksi treba konfrontirati ove dvije jednadžbe:


V = T(j) + U(b) + . . . (2)
S = Ki A(j) + K2 B(b) + . . . (3)


V = stvarna mješovita sastojina
T, U = variabilna faktična masa pojedinih vrsta u mješov. sastojinama


(j) = jela
(b) = bukva
S = normalna mješovita sastojina
A, B = fiksna normalna masa pojedinih vrsta u čistim prebornim sasto"
jinama
Ki, K2 = koeficijenti optimalnosti (normaliteta)
odnosno treba ustanoviti koliko je stvarna šuma — bliska normalnoj.
Običavalo se iz jednadžbe (2) izračunati omjer smjese (c) i to:


T
za o - (jela) = —.... (4)
V


U
o- (bukva) = — .... (5)
V


te istoga poistovjećivati sa koeficijentom pomoću kojega je sastavljena tablica
normala za mješovite šume.


Međutim nakon konfrontacije jednadžbi (2) i (3) može se normalitet parcijalno
istraživani (po svakoj vrsti):
to jest za jelu koliko je:


T
iz (2) jedu. T(j) jednako Ki A(j), a odavde Ki = — (6)
A
odnosno za bukvu
U
U(b) => K2 B(b), a odavde K2 = —. . . (7)
B
T
Iz jednadžbe (4) 0" = — odnosno T = ff V vidimo da ne postoji nikakva


V
veza sa normalom, odnosno tabelama. Formula upravo kaže samo općenito da
je stvarna masa dotične vrste dio ukupne mase mješovite sastojine.


T
Iz jednadžbe (6) Ki = — odnosno T = Ki A vidimo da je veza sa norma-


A
lom, odnosno sa tabelama uspostavljena. Formula upravo kaže da je stvarna
masa dotične vrste u sastojini neki dio normale.