DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1970 str. 65     <-- 65 -->        PDF

punjava kandidat pa da može da bude upisan na postdiplomske studije i 2. određivanje
minimalnog zajedničkog plana i programa po pojedinim naučnim disciplinama,
kako je to urađeno za studije drugog stupnja.


Na nek:m fakultetima, kandidat koji želi da upiše postdiplomski studij za
magistra mora imati najmanje srednju ocenu osam završenog drugog stupnja
studija i da vlada jednim stranim jezikom. Na drugim fakultetima ovi su uslovi
blaži, ili u odnosu na srednju ocenu, ili u odnosu na poznavanje stranog jezika.
Na nekim fakultetima se uzima srednja ocena ispita iz oblasti koju želi da studira,
a na nekim uspeh u naučnom radu itd. Svakako da i tu postoje određene
specifičnosti pojedinih fakulteta, ali čini nam se da bi se i tu moglo mnogo što
šta ujednačiti, a time i poboljšati same studije.


Posebno su pitanje nastavni planovi i nastavni programi za ove studije.
Koliko nam je poznato ovim se pitanjem nismo do sada pozabavili, pa verovatno
otuda i potiču razlike u njima. Ima čak i prigovora da su oni neusaglašeni
u tolikoj meri, što su nastavni planovi i programi za specijalistički studij na
jednom fakultetu ravni nastavnim planovima i programima za magistre na drugom
fakultetu. Iako se ovakvim prigovaranjima ne može u potpunosti verovati,
a još manje uopštavati, ipak nas upućuju na potrebe da je neophodno ovu problematiku
detaljnije proanalazirati i zauzeti određene stavove. Taj je zadatak
bio uzeo na sebe Odbor za nastavu Zajednice ovog saziva, ali isti nije mogao da
izvrši zbog toga što nastavne planove i programe koje je tražio od svih fakulteta,
jedino je dobio od beogradskog šumarskog fakulteta i skopskog zemjodelsko-
šumarskog fakulteta. Zbog svega toga, ovom pitanju u buduće treba svakako
posvetiti više pažnje.


Postoje i drugi problemi na postdiplomskim studijama o kojima valja porazgovarati,
kao način izvođenja nastave, da li postdiplomske studije mogu upisati
lica koja nisu završila šumarski, odnosno drvnoindustrijski, već neki drugi
srodan fakultet i slično.


Međutim, postdiplomske studije za magistre i specijaliste nisu jedinstveni


način za obogaćivanje znanja diplomiranih inženjera na našim fakultetima, na


ročito onih iz operative. Održavanje raznih, tzv. »osvežavajućih« kurseva i se


minara, pa i predavanja iz pojedinih oblasti i te kako su vredni pažnje. Pozitiv


na iskustva organizovanja ovakvih seminara u Ljubljani govore da su struč


njaci iz operative za njih više zainteresovani i da su dali više nego zadovolja


vajuće rezultate. U nekim republikama kao organizatori ovakvih seminara po


javljuju se komore, što nije za kritiku, ali postavlja se pitanje zašto da neko


drugi, a ne fakulteti, kada ih i inače održavaju ljudi sa fakulteta. Može biti nije


na odmet i ovakva saradnja sa komorom. Svakako da bi trebalo u buduće i


ovom pitanju posvetiti više pažnje, tim pre što se stalno naglašava potreba veće


saradnje između fakulteta i operative.


INTENZIVIRANJE I REFORMA NASTAVE


Stiče se utisak da se za poslednje tri godine ni o jednom problemu nije


tako mnogo diskutovalo, kao o problemu intenzifikacije i reforme visokoškolske


nastave. Intenzivni razvoj nauke pretpostavlja i intenzivnu visokoškolsku na


stavu, u kojoj student nije pasivan posmatrač i prima sve što mu se kaže na


predavanjima »EX CATHEDRA«, već aktivni učesnik u izvođenju te nastave.


Zbog toga pitanje intenzifikacije i reforme nastave zauzelo je dominirajuće


mesto u radu organa upravljanja na fakultetima, a naročito u radu Veća na


stavnika. Na nekim fakultetima formirane su posebne komisije za reformu na


stave, na drugim komisije za izmenu statuta itd. Međutim definitivni stavovi