DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1970 str. 65 <-- 65 --> PDF |
punjava kandidat pa da može da bude upisan na postdiplomske studije i 2. određivanje minimalnog zajedničkog plana i programa po pojedinim naučnim disciplinama, kako je to urađeno za studije drugog stupnja. Na nek:m fakultetima, kandidat koji želi da upiše postdiplomski studij za magistra mora imati najmanje srednju ocenu osam završenog drugog stupnja studija i da vlada jednim stranim jezikom. Na drugim fakultetima ovi su uslovi blaži, ili u odnosu na srednju ocenu, ili u odnosu na poznavanje stranog jezika. Na nekim fakultetima se uzima srednja ocena ispita iz oblasti koju želi da studira, a na nekim uspeh u naučnom radu itd. Svakako da i tu postoje određene specifičnosti pojedinih fakulteta, ali čini nam se da bi se i tu moglo mnogo što šta ujednačiti, a time i poboljšati same studije. Posebno su pitanje nastavni planovi i nastavni programi za ove studije. Koliko nam je poznato ovim se pitanjem nismo do sada pozabavili, pa verovatno otuda i potiču razlike u njima. Ima čak i prigovora da su oni neusaglašeni u tolikoj meri, što su nastavni planovi i programi za specijalistički studij na jednom fakultetu ravni nastavnim planovima i programima za magistre na drugom fakultetu. Iako se ovakvim prigovaranjima ne može u potpunosti verovati, a još manje uopštavati, ipak nas upućuju na potrebe da je neophodno ovu problematiku detaljnije proanalazirati i zauzeti određene stavove. Taj je zadatak bio uzeo na sebe Odbor za nastavu Zajednice ovog saziva, ali isti nije mogao da izvrši zbog toga što nastavne planove i programe koje je tražio od svih fakulteta, jedino je dobio od beogradskog šumarskog fakulteta i skopskog zemjodelsko- šumarskog fakulteta. Zbog svega toga, ovom pitanju u buduće treba svakako posvetiti više pažnje. Postoje i drugi problemi na postdiplomskim studijama o kojima valja porazgovarati, kao način izvođenja nastave, da li postdiplomske studije mogu upisati lica koja nisu završila šumarski, odnosno drvnoindustrijski, već neki drugi srodan fakultet i slično. Međutim, postdiplomske studije za magistre i specijaliste nisu jedinstveni način za obogaćivanje znanja diplomiranih inženjera na našim fakultetima, na ročito onih iz operative. Održavanje raznih, tzv. »osvežavajućih« kurseva i se minara, pa i predavanja iz pojedinih oblasti i te kako su vredni pažnje. Pozitiv na iskustva organizovanja ovakvih seminara u Ljubljani govore da su struč njaci iz operative za njih više zainteresovani i da su dali više nego zadovolja vajuće rezultate. U nekim republikama kao organizatori ovakvih seminara po javljuju se komore, što nije za kritiku, ali postavlja se pitanje zašto da neko drugi, a ne fakulteti, kada ih i inače održavaju ljudi sa fakulteta. Može biti nije na odmet i ovakva saradnja sa komorom. Svakako da bi trebalo u buduće i ovom pitanju posvetiti više pažnje, tim pre što se stalno naglašava potreba veće saradnje između fakulteta i operative. INTENZIVIRANJE I REFORMA NASTAVE Stiče se utisak da se za poslednje tri godine ni o jednom problemu nije tako mnogo diskutovalo, kao o problemu intenzifikacije i reforme visokoškolske nastave. Intenzivni razvoj nauke pretpostavlja i intenzivnu visokoškolsku na stavu, u kojoj student nije pasivan posmatrač i prima sve što mu se kaže na predavanjima »EX CATHEDRA«, već aktivni učesnik u izvođenju te nastave. Zbog toga pitanje intenzifikacije i reforme nastave zauzelo je dominirajuće mesto u radu organa upravljanja na fakultetima, a naročito u radu Veća na stavnika. Na nekim fakultetima formirane su posebne komisije za reformu na stave, na drugim komisije za izmenu statuta itd. Međutim definitivni stavovi |