DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1970 str. 66 <-- 66 --> PDF |
još uvek nisu zauzeti o merama koje treba preduzeti, jer se s pravom čeka da se prvo donese Zakon o visokom školstvu, pa tek onda u skladu sa njim da budu zauzeti i konačni stavovi. Sve dotle, vode se dikusije nesmanjenom žestinom, aktivnost se nastavlja, pa čak ima i konkretnih predloga za to. Tako npr. u Sarajevu, imamo utisak da su oni najbolje organizovali rad na ovoj materiji, postoji obimno obrađen materijal o reformi nastave na tom fakultetu od specijalno formirane komisije, kao i predlog da se uvede jedinstveni profil šumarskog studija, mesto dosadašnja dva odseka. U Skoplju je doneta statutarna odluka po kojoj mesto dosadašnjeg jedinstvenog studija da postoje dva: jedan za šumarstvo i drugi za drvnu industriju. I na ostalim fakultetima manje-više vode se plodne diskusije, zauzimaju određeni stavovi, vrše analize i traganja za boljim, savremenijim i svrsishodnijim resenjima i putevima ka intenzifikaciji nastave, pa i radikalnoj izmeni dosadašnjeg načina izvođenja iste. Svakako da na ovome putu stoje brojne prepreke i poteškoće, u prvom redu materijalno-finansijske prirode. Međutim, nastoji se da sve to bude u granicama naših realnih mogućnosti. Pa ipak stiče se utisak kao da ima izvesnih nejasnoća, ili možda i nesuglasica oko toga šta sve treba podrazumevati pod pojmom intenzifikacija nastave i šta treba obuhvatiti reformom iste. Da li bi se cilj postigao proširenjem nastavne baze, nabavkom savremenih učila uz oslobađanje nastavnih programa izvesnog balasta i nasuprot tome uvođenju nove materije. Da li osloboditi se tzv. zastarelih metoda i koje su to zastarele metode i uvoditi savremene metode nastave i koje su te savremene metode. Da li studentu dati (ako je to ikako moguće) svo potrebno znanje na predavanjima i time smatrati da je osposobljen za određeno područje rada u doba kada tehnološki procesi zastarevaju za 5—6 godina, ili pak mu dati opšte teoretsko-stručne osnove koje će mu omogućiti brzu i laku, nazovimo je prekvalifikaciju i dokvalifikaciju, odnosno da li umesto poznavanja konkretnog tehnološkog procesa što se lako savlada u praksi, dati mu solidnu teoretsku spremu i time omogućiti da brzo savlada, usavršava i menja taj tehnološki proces. Ili, da li zadržati i dalje dosadašnji način predavanja »EX CATHEDRA« u ovakvom obimu kakav su do sada imala, ili joj dati podređenu ulogu, a umesto toga dati prednost onim oblicima nastave koji aktiviraju studentove sposobnosti, koji od pasivnog posmatrača postaje aktivan izvođač nastave kroz vežbe, seminare, konsultacije, organizovane diskusije itd. Nadalje, da li dosadašnji fond časova namenjen predavanjima zadržati i dalje ili pak njihov broj radikalno reducirati i predavati ih u obliku tema, s tim što bi se specijalni deo nastavne discipline detaljno i primerima obradio na vežbama, seminarima i slično, i kako sve to usaglasiti sa postojećim načinom nagrađivanja nastavnika i pomoćno-nastavnog osoblja. Ovakve i slične misli i pretpostavke prožimaju diskusiju na svim našim fakultetima, šta više rekli bi da je to samo deo tih diskusija. Njih ima daleko više i najverovatnije one će biti predmet i današnje naše diskusije, bez obzira nato da li ćemo biti u stanju da bilo šta konkretnije odlučimo. Međutim, upravo zbog toga, one dovoljno ukazuju na složenost materije i istovremeno upozoravaju da se ne srne rešavati na brzinu, bar ne u ovom vremenu kada se očekuje da reforma visokoškolske nastave donese nešto kvalitetnije, kako u odnosu na režim studija, tako i u odnosu na metode izvođenja te nastave. Upravo razmena mišljenja i iskustava na ovom skupu treba da omogući što šire i što bolje sagledavanje svih tih problema i mogućnost primene tih metoda u uslovima svakog fakulteta, odnosno u zauzimanju najboljih definitivnih stavova. To je i glavni cilj ovog referata, a čini mi se i današnjeg sastanka. |